Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž Ob-79/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca Branke Guljaš, predsjednice vijeća, suca izvjestitelja i člana vijeća Berislava Babića i sutkinje Katice Krajnović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LHČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici LH, odvjetici iz Zagreba, protiv tuženika ZH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mladenu Gajskom, odvjetniku iz Zagreba, radi razvoda braka i odluke o roditeljskoj skrbi, uz sudjelovanje mlt. RH, OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlt. HH, OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa posebna skrbnica ZHČ, dipl. pravnica, zaposlenica Centra za posebno skrbništvo Zagreb, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-222/2023-25 od 24. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 16. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Žalba tuženika odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-222/2023-25 od 24. svibnja 2024. u pobijanim točkama I., II., III., IV., V. i VII. izreke
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
"I. Razvodi se brak zaključen **.**.2018. u [adresa], koji je upisan u Maticu vjenčanih matičnog područja Centar za godinu 2018. pod rednim brojem ..., kojeg su sklopili ZH, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.1990. u [adresa], i RHČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođena **.**.1981. u [adresa].
II. Mlt. djeca stranaka RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođena **.**.2018., i mlt. HH, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.2020. stanovati će se majkom RHČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], u [adresa].
III. Osobni odnosi mlt. djece RH i HH s ocem ZH, odvijat će se sukladno dogovoru roditelja, a ukoliko isti izostane:
- svake srijede od 16,30 do 19 sati,
- svaki drugi vikend naizmjenično od petka u 16,30 sati do nedjelje u 18 sati, kada će otac vraćati djecu majci na adresu stanovanja,
- polovicu svih školskih praznika naizmjenično,
- svaki drugi vjerski praznik i blagdan naizmjenično.
IV. Roditelji će zajednički, ravnopravno i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb u odnosu na mlt. djecu RH i HH.
V. Nalaže se ocu ZH da za uzdržavanje mlt. RH plaća iznos od 663,61 eur mjesečno, i za mlt. HH plaća iznos od 663,61 eur, odnosno ukupno 1.327,22 eura mjesečno, počevši od 24. ožujka 2023. pa nadalje dok za to postoje zakonski uvjeti, s dospijećem plaćanja do 20. -tog u mjesecu za tekući mjesec, s time da je dospjele, a neplaćene mjesečne iznose u ukupnom iznosu od 9.641,53 eura dužan isplatiti odjednom u roku od 15 dana, sve uvećano za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog obroka do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koja teče kako slijedi:
- za ožujak 2023. - iznos od 187,67 eura za zakonskom zateznom kamatom počevši od 21. ožujka 2023. do isplate; -
za travanj 2023. - iznos od 727,22 eura za zakonskom zateznom kamatom počevši od 21. travnja 2023. do isplate;
- za svibanj 2023. - iznos od 727,22 eura za zakonskom zateznom kamatom počevši od 21. svibnja 2023. do isplate;- na iznos od 191 eura od 16. lipnja 2023. do isplate;
- za lipanj 2023. - iznos od 727,22 eura za zakonskom zateznom kamatom počevši od 21. lipnja 2023. do isplate;
- za srpanj 2023. - iznos od 727,22 eura za zakonskom zateznom kamatom počevši od 21. srpnja 2023. do isplate;
- za kolovoz 2023. - iznos od 727,22 eura za zakonskom zateznom kamatom počevši od 21. kolovoza 2023. do isplate;
- za rujan 2023. - iznos od 727,22 eura za zakonskom zateznom kamatom počevši od 21. rujna 2023. do isplate;
- za listopad 2023. - iznos od 727,22 eura za zakonskom zateznom kamatom počevši od 21. listopada 2023. do isplate;
- za studeni 2023. - iznos od 727,22 eura za zakonskom zateznom kamatom počevši od 21. studenog 2023. do isplate;
- za prosinac 2023. - iznos od 727,22 eura za zakonskom zateznom kamatom počevši od 21. prosinca 2023. do isplate;
- za siječanj 2024. - iznos od 727,22 eura za zakonskom zateznom kamatom počevši od 21. siječnja 2024. do isplate;
- za veljaču 2024. - iznos od 727,22 eura za zakonskom zateznom kamatom počevši od 21. veljače 2024. do isplate;
- za ožujak 2024. - iznos od 727,22 eura za zakonskom zateznom kamatom počevši od 21. ožujka 2024. do isplate;
- za travanj 2024. - iznos od 727,22 eura za zakonskom zateznom kamatom počevši od 21. travnja 2024. do isplate;
a nadalje plaćati iznos od 1.327,22 eura mjesečno, sve to na tekući račun majke i zz LHČ.
VI. Odbija se tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na uzdržavanje mlt. djece za razdoblje od dana podnošenja tužbe 22. veljače 2023. do 23. ožujka 2023. kao neosnovanim.
VII. Svaka stranka snosi svoj trošak."
2. Protiv navedene presude pravovremenu žalbu je podnio tuženik koji presudu prvostupanjskog suda pobija zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22.,114/22. i 155/23., dalje: ZPP), dok sadržajno isti osporava dopuštenost tužbe te osporava točku V. izreke kojom je određeno plaćanje uzdržavanja, odnosno osporava točke I., II., III., IV., V. i VII. izreke, uzimajući u obzir da je točkom VI. tužiteljica odbijena s dijelom tužbenog zahtjeva. Predlaže da ovaj sud odbaci tužbu, a podredno da preinači presudu prvostupanjskog suda u pobijanom dijelu, odnosno istu ukine.
3. Odgovor na žalbu tuženika podnijela je tužiteljica te u cijelosti osporava osnovanost navoda tuženika u žalbi, predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi presudu prvostupanjskog suda.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu, postupak koji je prethodio, žalbene navode tuženika, navode tužiteljice u odgovoru na žalbu, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a.
6. Nije utvrđeno niti da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju tuženik sadržajno ukazuje u žalbi, jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, izreka presude ne proturječi njenim razlozima, a razlozi koji su izneseni nisu nejasni te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.
7. Tuženik osporava pobijanu presudu ističući da je tužbu trebalo odbaciti jer postupak obveznog savjetovanja prije razvoda braka nije proveden u skladu s odredbom članka 54. stavka 1. i članka 321. do članka 328. ("Narodne novine" broj 103/15., 98/19.,47/20., 49/23. i 156/23., dalje: ObZ). Međutim, takvi žalbeni navodi tuženika su neosnovani. Naime, tužiteljica je, sukladno odredbi članka 379. stavka 1. ObZ, uz tužbu za razvod braka podnijela i izvješće o provedenom postupku obveznog savjetovanja prije razvoda braka od 3. veljače 2023. Iz istog izviješća proizlazi kako je tužiteljica iskazala želju za sporazumom u pogledu reguliranja roditeljske skrbi te je prihvatila uključivanje u medijaciju, dok se tuženik po pozivu nije očitovao na uključivanje u medijaciju. Tužiteljica je prilikom podnošenja tužbe postupila sukladno članku 379. stavku 1. ObZ jer je tužbi priložila izvješće o obveznom savjetovanju iz članka 324. ObZ. Također iz stanja spisa parničnog postupka proizlazi da je tužiteljica tuženika prijavila za obiteljsko nasilje te da su bračni odnosi teško i trajno poremećeni, zbog čega je i određena mjera intenzivnog nadzora i praćenja obitelji. Zatim je vidljivo kako su uslijed izrečene mjere intenzivnog nadzora i praćenja obitelji dana 7. prosinca 2023. tužiteljica i tuženik dali izjave na zapisnik kod Hrvatskog zavoda za socijalni rad u kojima su iskazali kako su suglasni da se postigne sporazum o nastavku življenja mlt. djece s tužiteljicom, dok će se druženje mlt. djece s ocem odvijati prema dogovoru roditelja i postignutom sporazumu, kao i što je Hrvatski zavod za socijalni rad s danom 14. prosinca 2023. izradio izviješće o sporazumu roditelja po toj osnovi, a iz kojeg proizlazi da na temelju izjava od 7. prosinca 2023. i postignutog sporazuma su u cijelosti zadovoljene potrebe mlt. djece.
8. Parnični sud u okviru parničnog postupka ne može ispitivati zakonitost postupanja drugog upravnog tijela, odnosno u ovom slučaju Hrvatskog zavoda za socijalni rad (tako primjerice i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1243/00 od 21. lipnja 2000. i Rev-512/1993 od 18. travnja 1993.). Osim toga, potrebno je navesti da je, sukladno članku 321. stavku 1. ObZ, svrha obveznog savjetovanja donošenje sporazumne odluke o obiteljskim odnosima. Sporazumna odluka o obiteljskim odnosima tužiteljice i tuženika jest postignuta, međutim vidljivo je da su bračni odnosi između parničnih stranaka teško i trajno poremećeni, kao i da je tužiteljica optuživala tuženika za obiteljsko nasilje pa je nejasno koja bi bila svrha eventualno ponovljenog postupka obveznog savjetovanja imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja i da se tuženik po pozivu nije uključio u medijaciju, a kako to i proizlazi iz izviješća priloženog uz tužbu. Stoga nije bilo osnova da se tužba odbacuje pogotovo kada se uzme u obzir da eventualne nepravilnosti u provođenju postupka obveznog savjetovanja nikako ne mogu ići tužiteljici na teret.
9. Predmet spora je razvod brak stranaka i ostvarenje roditeljske skrbi u odnosu na mlt. RH i mlt. HH, osobni odnosi djece s roditeljem s kojim ne žive i uzdržavanje djece, iako sud ponavlja da je u žalbenom postupku ostala sporna visina uzdržavanja koju bi tuženik trebao doprinositi za mlt. djecu.
10. Iz stanja predmeta prvostupanjskog suda proizlazi:
- da su tužiteljica i tuženik dana **.**.2018. sklopili brak,
- da je u braku tužiteljice i tuženika rođeno dvoje djece i to mlt. RH koja je rođena **.**.2018. i mlt. HH koji je rođen **.**.2020.,
- da je bračna zajednica tužiteljice i tuženika faktički prestala,
- da su bračni odnosi između tužiteljice i tuženika teško i trajno poremećeni,
- da je tijekom postupka privremenom mjerom, privremeno uređeno pitanje osobnih odnosa mlt. RH i mlt. HH s ocem (tuženikom), a sukladno sporazumu roditelja i to rješenjem o privremenoj mjeri prvostupanjskog suda, poslovni broj R1 Ob-317/2023 od 24. ožujka 2023.,
- da je prije pokretanja postupka radi razvoda braka pokrenut postupak obveznog savjetovanja, tijekom kojega je tužiteljica iskazala suglasnost za sudjelovanjem u istome i uključivanje u medijaciju, dok se suprug o istome nije očitovao, o čemu je Hrvatski zavod za socijalni rad sastavio izvješće koje je tužiteljica priložila uz tužbu,
- da od prestanka bračne zajednice tužiteljice i tuženika mlt. djeca stanuju s majkom,
- da su se parnične stranke sporazumjele kako je u interesu mlt djece da stanuju s majkom, dok su osobni odnosi mlt. djece s tuženikom dogovoreni sukladno dogovoru roditelja i prema postignutom sporazumu.
11. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, u sadržajno pobijanom dijelu koji se odnosi na uzdržavanje, ovaj je sud utvrdio kako pobijana presuda sadrži dovoljno razloga o odlučnim činjenicama, a nema nejasnoća, proturječnosti, ni drugih nedostataka, tako da se može sa sigurnošću ispitati.
12. Tuženik svojim žalbenim navodima osporava činjenično stanje utvrđeno od strane suda prvog stupnja te u žalbi iznosi vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane suda prvog stupnja.
13. Obzirom da je među parničnim strankama nesporno kako su bračni odnosi teško i trajno poremećeni i da su oba bračna druga suglasna s razvodom to je prvostupanjski sud primjenom odredbe članka 51. točke 1. ObZ-a razveo brak stranaka, a uzimajući u obzir kako su tijekom parničnog postupka parnične stranke suglasno izjavile da zajednička mlt. djeca stanuju s majkom i da se roditeljska skrb uredi na način kako je to predloženo u mišljenju Zavoda, a prema sporazumu bračnih drugova, u pogledu održavanja osobnih odnosa s ocem te da je u najboljem interesu mlt. djece da roditelji ostvaruju roditeljsku skrb zajednički, ravnopravno i sporazumno, to je i prvostupanjski sud primjenom odredbe članka 104. stavka 1. ObZ-a donio odluku kao u točkama I., II., III. i IV. izreke, a koje tuženik sadržajno niti ne osporava.
14. Stoga sud ponavlja kako je u ovom žalbenom postupku sporna visina uzdržavanja koju je tuženik dužan plaćati za mlt. djecu.
15. Prvostupanjski sud je pri utvrđivanju visine zakonske obveze tuženika utvrdio sve pravno relevantne činjenice vezane za materijalne potrebe djece i ukupne imovinske mogućnosti tuženika.
16. Ukupne materijalne potrebe djece je utvrdio prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja, a u skladu sa čl. 27. Konvencije o pravima djeteta ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori, br. 12/93. i 20/97).
17. Prvostupanjski sud je ukupne potrebe utvrdio u iznosu od po 663,61 EUR za svako dijete, na mjesečnoj razini, a koje se odnose na troškove prehrane, odjeće i obuće, higijenske i vrtićke potrepštine, troškove za njihove socijalne kontakte u skladu s njihovom dobi, troškove stanovanja i režijskih troškova, kao i troškove odlaska liječnicima i troškove „tete čuvalice“.
18. Pri tome je prvostupanjski sud utvrdio i da djeca stanuju s majkom, a njena svakodnevna skrb o djeci smatra se jednakovrijednom zadovoljenju materijalnih potreba u obliku novčanog uzdržavanja.
19. Prema činjeničnim utvrđenjima prvostupanjskog suda i stanju spisa proizlazi da je tuženik u svom iskazu naveo kako sada zarađuje oko 4.000,00 EUR mjesečno te da kod istoga postoji i mogućnost dodatne zarade, a da je u međuvremenu stekao ½ stana u [adresa] u kojem živi tužiteljica s djecom po osnovi bračne stečevine. Iz podataka Porezne uprave proizlazi da tuženik ima iznadprosječna primanja koja su tijekom 2022. iznosila 8.132,00 EUR mjesečno, a tijekom 2023. 4.808,84 EUR mjesečno, dok izvan Republike Hrvatske zarađuje još oko 3.000,00 EUR godišnje.
20. Nadalje, prvostupanjski sud je utvrdio i da je tuženik zdrav i radno sposoban te ima samostalnu djelatnost slijedom koje ostvaruje iznadprosječna primanja te je prilikom utvrđivanja visine iznosa uzdržavanja uzeo u obzir Odluku o tablici o prosječnim potrebama mlt. djeteta („Narodne novine“, broj 48/23.), kojom je propisano da iznos uzdržavanja za dijete u dobi od 0-6 godina, za roditelja koji ostvaruje primitak u rasponu od 3.982,00 – 4.645,00 EUR, iznosi 677,00 EUR mjesečno, dok prema odredbama Odluke o tablici o prosječnim potrebama mlt. djeteta („Narodne novine“, broj 49/24.), kojom je propisano da iznos uzdržavanja za dijete u dobi od 0-6 godina, za roditelja koji ostvaruje primitak u rasponu od 4.001,00
– 4.300,00 EUR iznosi 705,50 EUR mjesečno. Dakle, s obzirom na primanja tuženika i povećane mogućnosti zarade tuženika, osnovano je bilo odrediti uzdržavanje ocu i obvezniku uzdržavanja u iznosu od 663,61 EUR za svako dijete.
21. Ne mogu se prihvatiti kao osnovani žalbeni navodi tuženika putem kojih isti osporava utvrđeni iznos svojih primitaka navodeći kako se radi o brutto iznosu, budući su navedeni podaci utvrđeni na temelju njegovog iskaza i podataka Porezne uprave, a tuženik činjenično stanje utvrđeno od strane prvostupanjskog suda osporava na način da iznosi vlastitu ocjenu dokaza te je sud stajališta kako tuženik takvim navodima nastoji umanjiti određeni iznos uzdržavanja. Isto tako tuženik neosnovano navodi kako sud prilikom donošenja odluke nije uzeo u obzir činjenicu postojanja poreznog duga za vrijeme trajanja bračne zajednice, obzirom da je prvostupanjski sud nesporno uzeo u obzir tu činjenicu, uz obrazloženje kako porezni dug ni na koji način ne utječe na obvezu tuženika da uzdržava djecu ili da bi isti kao takav imao utjecaj na iznos uzdržavanja i potrebe djece, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj sud. Nastavno navedenom tuženik neosnovano osporava iznos koji tužiteljica plaća za „tetu čuvalicu“, navodeći kako djeca idu u vrtić po redovnom programu i izvan vrtićkim aktivnostima te da dio dana provode i s majkom, obzirom da je iz iskaza tužiteljice jasno proizlazilo kako „teta čuvalica“ košta 8,00 EUR po satu i da mjesečni iznos varira između 600,00 i 800,00 EUR, dok u zadnje vrijeme ima dosta poslovnih obaveza pa da zbog toga plaća 800,00 EUR. Stoga je ovaj sud stajališta kako tužitelj niti taj dio činjeničnog utvrđenja prvostupanjskog suda ničim nije doveo u dvojbu.
22. U takvoj činjeničnoj situaciji, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo prihvaćanjem tužbenog zahtjeva za iznos od 663,61 EUR mjesečno za svako dijete, pri čemu je tuženika obvezao na plaćanje razlike i na plaćanje tog iznosa ubuduće kao pod točkom V. izreke presude.
23. Pritom je prvostupanjski sud utvrdio da je, s obzirom na povećane mogućnosti zarade tuženika, osnovano odrediti uzdržavanje ocu i obvezniku uzdržavanja u iznosu sukladnom navedenim Odlukama o tablici prosječnih potreba maloljetnog djeteta
24. Stoga kada se ukupne materijalne potrebe mlt. djece određuju prema životnom standardu tuženika koji ima obvezu uzdržavanja u smislu članka 311. stavka 2. ObZ- a, to je prvostupanjski sud na osnovi utvrđenih i izloženih statusnih i imovinskih prilika utvrdio njegovu mogućnost plaćanja uzdržavanja, jer će upravo tim iznosima biti zadovoljene potrebe mlt. djece, a dosuđenim iznosima neće biti ugroženo osobno uzdržavanje tuženika, upravo iz razloga što tuženikova primanja ne čini samo plaća, već postoji i mogućnost povećanog ostvarivanja zarade.
25. Iz tih su razloga neosnovani žalbeni navodi tuženika da je uzdržavanje određeno u previsokom iznosu.
26. Kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih se pobija presuda prvostupanjskog suda, kao ni oni na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu je tuženika valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a.
Osijek, 16. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća
Branka Guljaš