Poslovni broj: Usž-3225/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Arme Vagner Popović i Ane Berlengi Fellner, članice vijeća te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ČPP iz [adresa], koju zastupa SPP, kćerka tužiteljice, [adresa] i ČP iz [adresa], protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Županijskog državnog odvjetništva u Rijeci, Rijeka, Ulica Erazma Barčića 5, radi oglašivanja ništavim, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-2477/2023-11 od 10. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 16. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-2477/2023-11 od 10. lipnja 2024.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-942-01/23-01/13, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-23- 02 od 11. listopada 2023. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, KLASA: UP/I-942-05/21-01/7, URBROJ: 2170- 03-09/3-22-6 od 30. rujna 2022. Time prvostupanjskim rješenjem je odbijen prijedlog tužitelja za oglašivanje ništavim rješenja Ureda državne uprave u Primorsko-goranskoj županiji, Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-942-05/04-01/41, URBROJ: 2170-77-03-05-2 od 20. siječnja 2005. Tim rješenjem je ovlaštenicima naknade u postupku povrata oduzete imovine dano u suvlasništvo 6/12 dijela poslovnih prostora koji se nalaze u zgradi u [adresa], izgrađenoj na k. č. [katastarska čestica], ranije upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]- Sušak.
2. Tužitelji u žalbi u bitnom navode da su tražili oglašivanje ništavim rješenja koje je utemeljeno na odredbi članka 4. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme komunističke vladavine („Narodne novine“, broj 92/96., 39/99., 42/99., 92/99., 43/00., 131/00., 27/01., 65/01., 118/01., 80/02. i 81/02. - dalje u tekstu: Zakon o naknadi). Navedenom odredbom obuhvaćena je imovina koja je oduzeta na temelju presuda sudova bivše Jugoslavije od 15. svibnja 1945. do 25. lipnja 1991. Međutim, ovdje je prijašnjem vlasniku SP presuđeno zbog zločina po članku 2. i 3. Odluke o zaštiti nacionalne časti Hrvata i Srba u Hrvatskoj od 24. travnja 1945. Ta odluka nije taksativno navedena u odredbi članka 2. Zakona o naknadi pa predmetna imovina ne može biti predmet povrata. Tijekom postupka nije utvrđeno ispunjavanje pretpostavki iz odredbi članka 4. i 2. Zakona o naknadi pa smatraju da je izvršenje tog rješenja protivno zakonu i nije stvarno odnosno pravno moguće. Osobe kojima se predmetna imovina vraća u vlasništvo nisu nasljednici iza prijašnjeg vlasnika pa i iz tog razloga nije pravno ili stvarno moguće izvršenje tog rješenja. Naime, iz rješenja o nasljeđivanju od 27. travnja 1978. razvidno je da su druge osobe proglašene nasljednicima prijašnjeg vlasnika. Također, za pojedine ovlaštenike naknade državljanstvo nije utvrđeno, a NP i OP, iako hrvatske državljanke, zahtjev su podnijele tek 2000. godine, a rok za predaju je bio do 1. srpnja 1997. Ordinacije Doma zdravlja su koristile predmetni poslovni prostor nakon drugog svjetskog rata pa su pretvorbom postale vlasnici istoga. Međutim, 12. prosinca 2003. donesena je odluka o preseljenju ordinacija radi zahtjeva ovlaštenika povrata samo da bi se mogle vratiti u vlasništvo slobodne od osoba i stvari. Dakle, isti nisu bili u zakupu u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja o povratu, pa je netočan zaključak prvostupanjskog suda u tom pogledu. Smatraju da je riječ o kaznenom djelu protuzakonitog pogodovanja jer je odlučeno o iseljenju prostora da bi se omogućio povrat. Također je i Dječji vrtić „Ciciban“ preseljen da bi se pogodovalo ovlaštenicima naknade, a radi onemogućavanja primjene članka 54. Zakona o naknadi. Ističu da je na dan stupanja na snagu Zakona o zdravstvenoj zaštiti, 21. kolovoza 1993., Dom zdravlja koristio predmetne nekretnine, to je u skladu s odredbom članka 54. Zakona o naknadi postao vlasnik predmetnih nekretnina. Slijedom i navedenog rješenje o povratu je neizvršivo. Posebno ističu da je prvostupanjsko tijelo čekalo s postupkom sedam godina da bi se izgradile nove ordinacije samo da bi se prostori mogli vratiti slobodni od osoba i stvari. Naglašavaju da je vođeno više upravnih postupaka, za svako zgradu zasebno, a tužitelji nisu bili stranke u istima. Upućuju i na odredbu članka 50. Zakona o naknadi o kojoj nije vođeno računa jer revalorizirani iznos duga nije uplaćen odnosno nije dokazano da je dugovanje prestalo. Stoga postoji i ta zapreka za ostvarivanje prava iz Zakona o naknadi. Predlažu poništiti prvostupanjsku presudu, otkloniti nedostatke i presudom riješiti stvar.
3. Tuženik i zainteresirana osoba, iako uredno pozvani, nisu dostavili odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći pri tome na razloge ništavosti po službenoj dužnosti, u skladu s odredbom članka 73. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21.- dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija.
6. Ovo stoga jer je, prema podacima spisa predmeta, postupak prije donošenja prvostupanjske presude proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski upravni sud je osporenu presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, nakon čega je osnovano zaključio da u konkretnom slučaju ne postoje zakonski uvjeti za oglašivanje ništavim predmetnog rješenja kojim su predmetni poslovni prostori dani u suvlasništvo prijašnjim vlasnicima, imajući pri tom na umu odredbu članka 128. stavak 1., a posebno točku 3., 4. i 6. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP), na što upućuju tužitelji.
7. Ovo iz razloga jer se tužitelj pozivaju na okolnosti da u konkretnom slučaju nisu bile ispunjene pretpostavke za naturalni povrat predmetnih poslovnih prostora osobama kojima su vraćeni. Naime, u tom pogledu tužitelji upućuju na razloge zbog kojih smatraju da u konkretnom slučaju nije bilo riječ o oduzimanju imovine u smislu Zakona o naknadi, odnosno da ovlaštenici naknade nisu nasljednici prijašnjeg vlasnika u smislu istog zakona te da postoje okolnosti koje predstavljaju zapreku za naturalni povrat predmetnih nekretnina. Međutim, navedeno i prema ocjeni ovog Suda, nije razlog za oglašivanje ništavim tog rješenja, u smislu naprijed navedene odredbe ZUP- a, niti je riječ o nepravilnostima koje bi po izričitoj zakonskoj odredbi bile razlog ništavosti, kako su to već naveli prvostupanjski sud i tuženik. U toj situaciji bi se radilo o rješenju kojim je eventualno povrijeđen Zakon o naknadi, a što bi takvo rješenje činilo nezakonitim, ali ne i ništavim kako to pogrešno smatraju tužitelji. Naime, nezakonitost rješenja sama po sebi nije razlog za oglašivanje takvog rješenja ništavim. Također, razlozi koje tužitelji ističu ne bi doveli do toga da izvršenje takvog rješenja nije pravno odnosno stvarno moguće, niti bi se izvršenjem takvog rješenja činilo kazneno djelo, kako je to već pravilno obrazložio prvostupanjski sud.
8. Kako je, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku razvidno da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog postupovnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužitelja kojima ponavljaju naprijed navedene razloge zbog kojih pogrešno smatraju da je rješenje o povratu ništavo, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
9. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 16. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća
Mirjana Čačić
