Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž-1138/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Branke Guljaš kao predsjednika vijeća, Katice Krajnović kao suca izvjestitelja i Berislava Babića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CS iz [adresa], koga zastupa pun. Tomislav Filaković, odvjetnik iz Osijeka, protiv tuženika Republika Hrvatska za Ministarstvo financija OIB:18683136487, Carinska uprava, Carinarnica Osijek, koga zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku, Građansko upravni odjel, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Auto moto klub Slavonac Osijek, koga zastupaju pun. Artur Fišbah i Biljana Mikulić, odvjetnici iz Osijeka, radi naknade štete, rješavajući žalbu tužene, protiv presude Općinskog suda u Osijeku, broj P-2596/2010-34 od 13. veljače 2012., u sjednici vijeća održanoj 16. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba se uvažava te se preinačava presuda Općinskog suda u Osijeku, broj P-2596/2010-34 od 13. veljače 2012. u pobijanom dosuđujućem djelu (toč. I. izreke) tako da se sudi:
a) Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"I/ Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj za Ministarstvo financija, Carinska uprava, Carinarnica Osijek da tužitelju CS isplati na ime materijalne štete ukupan iznos od 29.301,75 kuna (dvadesetdevettisućatristojednukunuisedamdesetpetlipa) sa zateznim kamatama koje na pojedinačne iznose teku kako slijedi:
- na iznos od 27.026,25 kuna od dana 6. listopada 2004. godine pa do isplate;
- na iznos od 2.275,50 kuna od dana presuđenja 13. veljače 2012. godine pa do isplate. "
b) nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.294,05 eura, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
"I/ Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj za Ministarstvo financija, Carinska uprava, Carinarnica Osijek da tužitelju CS isplati na ime materijalne štete ukupan iznos od
29.301,75 kuna
(dvadesetdevettisućatristojednukunuisedamdesetpetlipa) sa zateznim kamatama koje na pojedinačne iznose teku kako slijedi:
- na iznos od 27.026,25 kuna od dana 6. listopada 2004. godine pa do isplate;
- na iznos od 2.275,50 kuna od dana presuđenja 13. veljače 2012. godine pa do isplate,
kao i da mu nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 14.382,00 kune, a sve to u roku od 15 dana.
II/ Nalaže se tužitelju CS da umješaču AMK Slavonac nadoknadi trošak ovog postupka u iznosu od 369,00 kuna u roku od 15 dana.
III/ Preostali dio tužbenog zahtjeva odbija se kao neosnovan."
2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobijaju tuženik iz razloga označenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08. - ispr., 57/11., 148/11. - proč. tekst, 25/13., 28/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22. i 114/22., dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije uz naknadu parničnog troška ili da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je osnovana.
5. Predmetnom tužbom tužitelj potražuje štetu od tuženika koja je nastala na predmetnom osobnom automobilu zbog neadekvatnog smještaja na otvorenom prostoru u dvorištu AMK Slavonac Osijek ovdje umješača na strani tuženika, gdje se vozilo nalazilo od dana privremenog oduzimanja od 15. prosinca 1999. pa sve do 5. listopada 2004. kada je rješenje Carinske uprave zaštitna mjera oduzimanja predmetnog vozila stavljena izvan snage a vozilo je oduzeto od počinitelja prekršaja FS, a navodeći da je u trenutku oduzimanja tužitelj bio zakoniti vlasnik osobnog automobila.
6. Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-3-4692/2017 od 7. lipnja 2022. usvojena je ustavna tužba tužitelja, te je ukinuta presuda ovog suda br. Gž- 3351/2012 od 11. prosinca 2014. i predmet se vratio Županijskom sudu u Osijeku na ponovni postupak s obrazloženjem da drugostupanjski sud nije dostatnim i relevantnim razlozima obrazložio svoje stajalište prema kojem davanje u posjed vozila na temelju punomoći upućuje na zaključak da je podnositelj ustavne tužbe zbog toga znao da će vozilo biti uporabljeno za izvršenje prekršaja, te je propustio ocijeniti i relevantnost izjave počinitelja prekršaja FS dane u prekršajnom postupku kada je izjavio da mu je podnositelj predmetni automobil dao u posjed na temelju punomoći i da nije izvršen prijenos vlasništva ali da je podnositelju za predmetni automobil isplatio dio novca da bi se otklonila svaka sumnja u arbitrarnost postupanja i odlučivanja drugostupanjskog suda. Iz izdvojenog mišljenja suca Ustavnog suda VS u odnosu na navedenu odluku USRH, proizlazi da nema ništa arbitrarno u zaključku drugostupanjskog suda da automobil nije u vlasništvu osobe koja je za njega već primila cijenu i koja temeljem toga ovlašćuje kupca da bez ograničenja vozilo koristi, a može ga i prodati i da je od iste osobe vozilo preuzeto bez primjedbi o eventualnom oštećenju na vozilu
7. Ispitujući u ponovljenom postupku pobijani dio presude po žalbi tuženika ovaj sud utvrđuje da ne postoje nejasnoće ni proturječnosti kao ni drugi nedostaci zbog kojih se ne bi mogla ispitati, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koje se ukazuje u žalbi, a niti koja druga iz navedenog članka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).
8. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer su u postupku pred prvostupanjskim sudom sve odlučne činjenice pravilno i potpuno utvrđene za odluku suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva.
9. Međutim, iz utvrđenih odlučnih činjenica prvostupanjski sud je izveo pogrešan zaključak o osnovanosti tužbenog zahtjeva za naknadu štete i time pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev u pobijanom dijelu presude.
10. Odredbom čl. 13. Zakona u sustavu državne uprave ("Narodne novine" broj 190/03.- pročišćeni tekst) propisano je da štetu koju građaninu, pravnoj osobi ili drugoj stranci nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne samouprave i uprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u prenijetim poslovima državne uprave, naknađuje Republika Hrvatska.
11. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda slijedi:
- da je za predmetni osobni automobil prema knjižici vozila marke Volkswagen, Corrado G-60, godina proizvodnje 1991. kao vlasnik vozila naznačen tužitelj CS od 20. listopada 1997., a ponovljena registracija učinjena je 1. ožujka 2006.,
- da je u knjižici vozila tužitelj bio upisan kao vlasnik i prilikom oduzimanja i prilikom vraćanja vozila.
- da je uvidom u spis P-2862/1999 RH Ministarstva financija, Carinarnica Osijek dana 27. srpnja 2001. donio rješenje kojim se FS i GS proglašava krivim što su dana 15. prosinca 1999. putujući kao ulazni putnici navedenim osobnim automobilom pokušali na skriven način u RH unijeti marihuanu, čime su počinili prekršaj iz čl. 343. st. 1. toč. 2. u vezi s čl. 355. st. 1. Carinskog zakona ("Narodne novine" broj 53/91., 33/92., 06/93., 92/94., 62/99.- dalje Carinski zakon) i kažnjeni su novčanom kaznom, a FS izrečena je zaštitna mjera oduzimanja navedenog osobnog automobila, a iz obrazloženja rješenja proizlazi da je zaštitna mjera oduzimanja vozila izrečena temeljem čl. 360. st. 2. u vezi čl. 359. st. 2. Carinskog zakona iako FS nije „formalni“ vlasnik vozila budući da je od 1998. posjednik vozila s punomoći širokog opsega, čak ga je mogao i prodati, a svjesno je vozilo upotrijebio za prijevoz droge preko carinske crte u RH.
- da je predmetno vozilo predano na čuvanje ovdje umješaču temeljem Uredbe o posebnim mjerama za ostvarivanje carinskog nadzora u vezi s prikupljanjem, preuzimanjem i čuvanjem motornih i drugih vozila ("Narodne novine" broj 62/92.)
- da je navedeno rješenje Carinarnice Osijek povodom žalbe FS preinačeno te obustavljen prekršajni postupak, a zaštitna mjera oduzimanja vozila stavljena je izvan snage te je određeno da se vozilo vraća vlasniku CS, koje je i vraćeno rješenjem Carinarnice Osijek dana 5. listopada 2004., ali iz razloga što je protiv počinitelja prekršaja vođen i kazneni postupak i utvrđena njihova kaznena odgovornost, koji je okončan prije prekršajnog postupka.
- da je prema potvrdama o preuzimanju vozila od umješača HAK predmetno vozilo preuzeo FS, niti na jednoj od dvije potvrde nije naznačio kako ima ikakvih primjedbi o stanju vozila prilikom preuzimanja.
- da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je materijalna šteta zbog smanjenja tržišne vrijednosti vozila u iznosu od 27.026,25 kuna, a zbog stajanja vozila kod umješača u iznosu od 2.275,50 kuna.
12. Prema odredbi čl. 359. st. 1. i 2. Carinskog zakona prijevozno ili prijenosno sredstvo kojim se ne obavlja usluga prijevoza u javnom prometu, a upotrijebljeno je za provoz robe preko carinske crte ili na teritoriju Republike Hrvatske koja je predmet prekršaja između ostalih navedenih i iz čl. 343. st. 1. toč. 1-9 i toč. 13. Carinskog zakona za koji su konkretno FS i GS okrivljeni rješenjem Carinarnice može se oduzeti, ako je vrijednost robe koja je predmet prekršaja veća od 1/3 vrijednosti tog sredstva i ako je osoba koja je preuzela robu na prijevoz ili vozač prijevoznog sredstva znala ili mogla znati da je u pitanju carinska roba (st. 1.), a iz st. 2. istog čl. iznimno od st. 1. toga čl. prijevozno ili prijenosno sredstvo može se oduzeti između ostalog ako je to sredstvo korišteno za prijevoz droga, što je konkretno slučaj.
13. Prema čl. 360. st. 2. Carinskog zakona prijevozno ili prijenosno sredstvo kojim se obavlja usluga prijevoza u javnom prometu može se oduzeti u smislu čl. 358. i 359. tog Zakona i kada nije vlasništvo izvršitelja prekršaja ako je njegov vlasnik znao ili je mogao znati da je ono upotrijebljeno za izvršenje prekršaja iz čl. 343. st. 1. toč. 1-9 i toč. 13. toga Zakona.
14. U smislu odredbe čl. 358. st. 1. i 2. Carinskog zakona prijevozno ili prijenosno sredstvo može se oduzeti ako su njegova tajna i skrovita mjesta iskorištena za skrivanje robe koja je predmet prekršaja za koje su odgovarali počinitelji iz čl. 343. st. 1. toč. 1-9 i toč. 13. ako je ono bilo namijenjeno izvršenju prekršaja ovisno o vrijednosti robe, a iznimkom iz st. 2. ako je to prijevozno sredstvo iskorišteno između ostalog i za prijevoz droga.
15. Prvostupanjski sud smatra da je tužitelj aktivno legitimiran za potraživanje i naknadu štete kao vlasnik vozila upisan u knjižicu vozila u vrijeme oduzimanja, te kao vlasnik nije mogao znati da je vozilo upotrijebljeno za izvršenje prekršaja, neovisno o opsegu punomoći FS za korištenje vozila, pa čak i prodaju predmetnog vozila, time je nezakonito oduzeto od upravnih tijela prema čl. 359. st. 1. i 2. u vezi s čl. 360. st. 2. Carinskog zakona.
16. Međutim, nije prihvatljiv navedeni zaključak prvostupanjskog suda obzirom da se vlasništvo vozila kao pokretne stvari ne stječe upisom u prometnu ispravu (knjižicu vozila) koju izdaje nadležno tijelo kao javnu ispravu, niti se vlasništvo vozila utvrđuje samo tim ispravama (tako izražen stav u odluci Vrhovnog suda RH br. Rev- 2889/1999 od 4. ožujka 2003.).
17. Naime, pravo vlasništva na motornom vozilu kao pokretne stvari stječe se temeljem pravnog posla neovisno o upisu u evidenciju vozila, na način i uz uvjete određene Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06.- dalje: ZV), i to predajom stjecatelju u samostalan posjed na temelju valjano očitovane volje dotadašnjeg vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo pređe na stjecatelja (čl. 116. st. 1. ZV-a).
18. Iz iskaza koji je dao FS pred komisijom za carinske prekršaje proizlazi da je u posjedu istog vozila od 1998., a da mu je predmetno vozilo dano u posjed na temelju punomoći tužitelja, kao i da formalni prijenos vlasništva na vozilu nije izvršen zbog odlaska u [adresa] CS, a da mu je za predmetni automobil isplatio dio novca.
19. Dakle, tužitelj je nesporno dao u posjed i uporabu predmetno vozilo nakon primanja dijela prodajne cijene FS pravnim poslom prema navedenoj punomoći koja ga široko ovlašćuje da vozilo može čak i prodati, što upućuje na zaključak da je tužitelj predajom u posjed vozila FS iako je još uvijek u evidenciji upisan vlasnikom vozila, stvaran vlasnik bio tada FS (čl. 116. st. 1. ZV-a), u vrijeme oduzimanja, a isto i u vrijeme preuzimanja vozila.
20. Kako je predmetno vozilo za navedeni carinski prekršaj iz čl. 343. st. 1. toč. 1-9 i toč. 13. Carinskog zakona oduzeto sukladno odredbama čl. 358. i 359. st. 1. i 2. Carinskog zakona od počinitelja prekršaja, to u navedenim tijelima državne uprave nije bilo nezakonitog i nepravilnog rada glede oduzimanja vozila počinitelju prekršaja (i vlasniku vozila) i vraćanja vozila vlasniku koji je i preuzeo vozilo od umješača, time u smislu odredbe čl. 13. cit. Zakona nije ispunjena pretpostavka za odgovornost države za štetu.
21. Zbog izloženog, kako tužitelj nije vlasnik vozila time isti nije aktivno legitimiran za potraživanje naknade štete nastale na vozilu, te je uz pravilnu primjenu materijalnog prava valjalo preinačiti pobijanu presudu u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev tako da se u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan
22. Zbog preinačenja pobijane presude valjalo je sukladno odredbi čl. 166. st. 2. ZPP-a preinačiti i odluku o parničnom trošku tako da je cijeneći uspjeh stranaka u ovoj parnici, tužitelj djelomičnim odbijanjem tužbenog zahtjeva u nepobijanom dijelu presude kao i odbijanjem tužbenog zahtjeva preinačenjem presude nije uspio u ovoj parnici te je dužan tuženiku naknaditi parnični trošak temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, za potrebne (čl. 155. ZPP-a) poduzete parnične radnje prema priloženom troškovniku (u iznosu od 1128,14 eura), te troška ove žalbe (u iznosu od 165,90 eura), sveukupno u iznosu od 1.294,05 eura koji je iznos dosuđen tuženiku preinačenjem pobijane presude.
23. Zbog izloženog odlučeno je kao u izreci ove odluke temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a.
24. U nepobijanom odbijajućem dijelu (toč. III izreke) kao i u dijelu (toč. II izreke) kojim se nalaže tužitelju da umješaču naknadi trošak ovog postupka presuda suda prvog stupnja ostaje neizmijenjena.
Osijek, 16. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća
Branka Guljaš
