Pr-503/2024-7

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jeleni Kvarantan Karuza, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Borisu Rebiću, odvjetniku u Imotskom, protiv tuženika ad.1 Dječji vrtić Imotski , OIB: 46142243642, iz Imotskog, Fra Stjepana Vljića 15, zastupanog po punomoćniku Toniju Babiću, odvjetniku u Splitu, ad.2. Grad Imotski, OIB:18919978758 Imotski, Ante Starčevića 3, ad.3. Općina Proložac, OIB:92459514722, iz Proložca Donjeg, Trg Franje Tuđmana bb, oboje zastupanih po punomoćnicima Marku Perkušiću i Mirku Perkušiću, odvjetnicima u Imotskom, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 11. studenoga 2024. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Vedrana Lambaše, odvjetnika iz Splita, te zamjenice punomoćnika tuženika ad. 1. i ad.2., i ad 3., LŠ, odvjetničke vježbenice kod odvjetnika Tonia Babića, a po objavi presude dana 16. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I.Dužni su tuženici solidarno i u roku od 15 dana isplatiti tužitelju bruto iznos od 1.741,60 eura bruto sa zakonskom zateznom kamatom počev od 10. studenog 2018.g. do isplate, po stopi do 31.12.2022. određenu uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate, a od 1.1.2023. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, dok se odbija zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu od 1.741,60 eura.

II. Dužni su tuženici solidarno nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.000,00 eura, sa zakonskom zateznom kamatom počev od presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.Presudom ovoga suda poslovni broj Pr-2228/2023-9 od 26. travnja 2024., prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja protiv tuženika da mu solidarno isplate iznos od 1.741,60 eura bruto, uz zakonsku zateznu kamati te naknadu troškova parničnog postupka. Županijski sud u Vukovaru Rješenjem pod posl. brojem Gž R-69/2024-3 ukinuo je gore navedenu presudu te predmet vratio na ponovno odlučivanje.

2. U svojoj uputi viši sud navodi da u ponovljenom postupku ovaj sud treba otkloniti procesne povrede te po potrebi upotpuniti činjenično stanje napose u pogledu odluka na koje se sud poziva prilikom usvajanja tužbenog zahtjeva, te eventualno ukoliko za to postoje zakonski uvjeti ponovno odrediti prekid postupka do pravomoćnog okončanja postupka pred Upravnim sudom u Splitu.

1.U tužbi koja je podnijeta ovom sudu, Stalna služba u Imotskom, dana 28. prosinca 2018., tužitelj navodi kako je tuženik pod.2., suosnivač ustanove tuženika pod 1., u kojoj da je tužitelj obnašao dužnost ravnatelja. Tužitelja da je tuženik ad.1. obaviješću od 21. kolovoza 2018.g. obavijestio da mu je prestao radni odnos s danom 21. kolovoza, te da ga je s tim danom odjavio iz svih radnih evidencija i s obveznog zdravstvenog i mirovinskog osiguranja, a da mu se isprave i dokumenti nalaze u tajništvu vrtića, sve temeljem Rješenja Gradonačelnika Grada Imotskog i Načelnika Općine Proložac , klasa: 601-01/18-01/11, ur. broj : 2129/01-02-18-01 od 09. srpnja 2018.g., te da mu od tada ne isplaćuje plaću. Pravomoćnom presudom Upravnog suda u Splitu broj Uslrs-123/18-12 od 06. studenog 2018.g., predmetno rješenje na kojem se temelji obavijest tuženika pod 1, da je poništeno. Unatoč gore navedenom tuženik ad.1. da i dalje ne isplaćuje plaću tužitelju počev od 21. kolovoza 2018.g. koja da iznosi 13.122,06 kn bruto mjesečno, a za koju isplatu po članku 59. Zakona o ustanovama solidarno i neograničeno odgovara i tuženik pod 2., kao osnivač tuženika ad.1., pa da mu tako nije isplaćena ni plaća za mjesec listopad 2018.g. Na ročištu dana 19. veljače 2024., tužitelj je precizirao svoje potraživanje u eurima te zatražio iznos od 1.741,60 eura po fiksnom tečaju, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

2. Tuženik ad1, u svom odgovoru na tužbu od dana 23. siječnja 2019. godine protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti te se predlaže sudu da predmetnu tužbu odbaci kao nerazumljivu odnosno neurednu, podredno odbije kao neosnovanu te osudi tužitelja na plaćanje parničnog troška. Ističe kako tužitelj u tužbenom zahtjevu ne navodi pravni osnov svoga potraživanja, niti je iz tužbenog zahtjeva razumljivo što točno tužitelj potražuje od tuženika ad.1 pa da je utoliko tužba u tom smislu nerazumljiva, odnosno neurednu te se predlaže sudu da istu kao takvu odbaci. Isto tako, iz činjeničnog opisa tužbe da proizlazi kako tužitelj potražuje plaću samo za mjesec studeni 2018. godine, iako u opisu tužbe navodi kako mu tuženik ad.1 ne isplaćuje plaću počevši od 21. kolovoza 2018. godine, pa utoliko se predlaže sudu da utvrdi postojanje tužbi radi isplate plaće za mjesec rujan i listopad 2018. godine, a ukoliko iste postoje predlaže se sudu da pripoji te predmete ovoj parnici. Navodi da je točno je da je pravomoćnom presudom Upravnog suda u Splitu, posl.br. 16 UsIlrs- 123/18-12 od dana 6. studenoga 2018.g. poništeno rješenje Gradonačelnika Grada Imotskog i Načelnika Općine Proložac Klasa: 601-01/18-01/11, Urbroj: 2129/01-02- 18-01 od 9. srpnja 2018.g. kojim rješenjem je tužitelj razriješen dužnosti s mjesta ravnatelja Dječjeg vrtića Imotski te da je predmet vraćen na ponovni postupak. Tuženik smatra kako je navedena presuda Upravnog suda u Splitu, konstitutivnog karaktera pa da je stoga Rješenje o razrješenju Klasa: 601-01/18-01/11, Urbroj:2129/01-02-18-01 od 9. srpnja 2018., proizvodilo pravne učinke do 6. studenoga 2018.g. odnosno do dana kad je isto presudom stavljeno van snage. Naime ovo potonje navedeno se zaključuje iz razloga što je u konkretnom upravnom sporu, tužitelj ustao tužbom radi poništenja, a ne da se pobijano rješenje oglasi ništavim. Navedenu pravomoćnu i izvršnu presudu Upravnog suda u Splitu tuženik ad.2, da je zaprimio 13. studenoga 2018.g., da bi potom dana 14. studenoga 2018.g. Gradsko vijeće grada Imotskog, na prijedlog Upravnog vijeća tuženika ad .1, donijelo Odluku o razrješavanju tužitelja s mjesta ravnatelja, koja je stupila na snagu dana 17. studenoga 2018.g., Navedenim rješenjem Gradskog vijeća od dana 14. studenoga 2018.g. zapravo je i potvrđeno rješenje o razrješenju doneseno od strane Gradonačelnika Grada Imotskog i Načelnika Općine Proložac od 9. srpnja 2018.g, odnosno usvojen je zahtjev Upravnog vijeća tuženika ad. 1, da se tužitelj razriješi s mjesta ravnatelja pa da je tako i rješenje od 9. srpnja 2018 g. konvalidirano. Ugovorom o radu zaključenim dana 17.ožujka 2015. između tuženika ad.1 i tužitelja ugovoreno je u čl.7.st.1. ugovora da su ugovorne strane suglasne da taj ugovor može prestati i odlukom osnivača o razrješenju ravnatelja, pa je utoliko nastupio uvjet iz čl.7. Ugovora o radu te je isti prestao budući da je na taj oblik odnosno mogućnost prestanka predmetnog ugovora tužitelj dao prethodnu suglasnost. Iz navedenog proizlazi da se ima smatrati da je tužitelj razriješen s mjesta ravnatelja rješenjem od dana 9. srpnja 2018.g. tj. da mu je ugovor o radu zaključen s tuženikom ad.1 prestao 21. kolovoza 2018.g. čime mu je prestao i radni odnos, pa utoliko tužitelj nema pravne osnove tražiti bilo kakvu naknadu plaće od tuženika ad.1. Zaključno navodi, ukoliko je tužitelj ponovno ustao upravnom tužbom pred Upravnim sudom, ovaj put protiv rješenja o razrješenju od dana 14.11.2018.godine, odluka u tom postupku se postavlja kao prethodno pitanje u odnosu na predmetnu parnicu kao i odluka u parnici poslovnog broja: Pr-764/2018 pred Općinskim sudom u Splitu kojom tužitelj napada obavijest tuženika ad.1, kojom obavijesti tuženik ad.1, obavještava tužitelja da mu je prestao radni odnos s danom 21. kolovoza 2018.g., pa se stoga predlaže sudu da prekine ovaj postupak dok se pravomoćno ne okonča navedena parnica ili eventualni upravni spor.

3.U svom odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog suda dana 25. siječnja 2019. tuženik ad.2, Grad Imotski navodi kako se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja, kako osnovu, tako i visini istog, predlaže se sudu tužbu tužitelja odbiti. Obzirom je tužitelj pokrenuo sudske postupke kojima osporava zakonitost razrješenja sa dužnosti ravnatelja tuženika ad.1. i to pred Upravnim sudom u Splitu i Općinskim sudom u Splitu, prijedlog je tuženika ad. 2, je prekinuti ovaj postupak do pravomoćnog okončanja navedenih sudskih postupaka, baš iz razloga što odluka u ovome predmetu ovisi o odluci suda u navedenim sudskim postupcima.

4. Sud je u dokaznom postupku pregledao Izvadak iz sudskog registra, Obavijest o prestanku Ugovora o radu Kl. br: 601-01/18-01-170 od 21. kolovoza 2018. , Rješenje o razrješenju ravnatelja Dječjeg vrtića Imotski Klasa: 501-01/18-01/11 od 09. srpnja 2018.g., Presudu Upravnog suda u Splitu, posl. br. Uslrs-123/18-2 od 06. studenog 2018. g., Presudu Visokog upravnog suda RH Usž-2787/19-3 od 03. lipnja 2020., Presudu i rješenje Republike Hrvatske, Upravni sud u Splitu , posl . br. Uslrs – 179/18-19 od 25. travnja 2019., Presudu Visokog upravnog suda u Splitu Usž- 4844/19-3 od 27. svibnja 2020., Presudu Upravnog suda u Splitu Uslrs-61/19-6 od 9. rujna 2019., Presudu Visokog upravnog suda RH Usž4843/19-3 od 3. lipnja 2020., Obračunske isprave za isplatu plaće.

5. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan

6. Punomoćnici stranka popisali su parnični trošak.

7. Među strankama nije sporno:

- da su tuženici ad.2 i 3., suosnivači tuženika ad.1,

- da je tužitelj obnašao dužnost ravnatelja Dječjeg vrtića Imotski te da ga je tuženik ad.1, obaviješću od 21. kolovoza 2018., obavijestio da mu je prestao radni odnos s danom 21. kolovoza i istim danom odjavio iz svih radnih evidencija s obveznog zdravstvenog i mirovinskog osiguranja, a sve temeljem Rješenja gradonačelnika grada Imotskog i načelnika Općine Proložac od 09. srpnja 2018.g.,

- da je pravomoćnom presudom Upravnog suda u Uslrs-123/18 – 12 od 06. studenog 2018., predmetno rješenje na kojem se temeljila obavijest o prestanku radnog odnosa poništeno i predmet vraćen na ponovni postupak,

- da su tuženici ad.2. i ad. 3. dana 14. studenog 2018. donijeli novu Odluku o razrješenju ravnatelja dječjeg vrtića [adresa] koja da je stupila na snagu 17. studenog 2018., a koje rješenje također poništeno presudom i rješenjem Upravnog suda u Splitu posl. br. Uslrs-179/18-19 od 25. travnja 2019., te je predmet vraćen na ponovni postupak,

- da novo rješenje od strane tuženika ad. 2 i 3., nije donijeto za trajanja ovog postupka,

- da je uvidom u presudu Visokog upravnog suda Usž-4843/19-3 od 3. lipnja 2020. razvidno je da je isti sud poništio dio prvostupanjske presude Upravnog suda u Splitu pod brojem UsIrs-61/19-6 od 9. rujna 2019., upravo u dijelu u kojem se predmet vraća na ponovni postupak, stoga je razvidno da ponovnog postupka nema,

- da su sve navedene i citirane sudske odluke pravomoćne.

8. Stoga u situaciji kada je poništena odluka o razrješenju tužitelja, a nove odluke o razrješenju tužitelja nema, ovaj sud smatra da bi u takvoj situaciji tužitelj znatno bio uskraćen u ostvarivanje svojih prava prekidom ovog postupka u situaciji kada se upravni postupak ne nastavlja, jer tuženici nisu dokazali da je isti nastavljen, jer upravo njima i odgovara situacija da se postupak ne nastavlja. Pravo tužitelja na isplatu plaće proizlazi iz radno pravnog statusa tužitelja, a što je utvrđeno i presudom Županijskog suda u Rijeci Gžr-724/2020-2 od 26. studenog 2020., po kojoj tužitelju i dalje traje radni odnos kod tuženika ad.1., a čiji status do zaključenja ovog postupka nije promijenjen. Dakle kako iz do sada pravomoćnih sudskih odluka nedvojbeno proizlazi da je tužitelj nezakonito razriješen sa mjesta ravnatelja i da je dalje u radnom odnosu, po ocijeni ovog suda prethodno pitanje je pravomoćno riješeno.

8. Kao sporno ostalo je za raspraviti da li je osnovan zahtjev tužitelja za isplatu bruto iznosa od 1.741,60 eura /13.122,06 kn s osnova neisplaćene plaće za studeni 2018., i je li isti preuranjen.

9.Prema čl. 92. Zakona o radu(NN 93/14 i 127/17- u daljnjem tekstu ZR-a) plaća se isplaćuje nakon obavljenog rada. Plaća i naknada plaće isplaćuju se u novcu. Ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu. Plaća i naknada plaće su u smislu ovog zakona, plaća i naknada plaće u bruto iznosu.

10. Tuženici ad.1. i 2., osim paušalnog prigovora da je tužbeni zahtjev tužitelja preuranjen isto u ovom postupku nisu dokazali. Obzirom da iz provedenog dokaznog postupka nedvojbeno proizlazi da prema tužitelju ne egzistira zakonita odluka o njegovom razrješenju što znači da tužitelju radni odnos nije ni prestao kod tuženika ad.1., za zaključiti je da bi tužitelj plaću za listopad 2018., ostvario da nije nezakonito razriješen, a koja plaća je nedvojbeno dospjela. Temeljem navedenog valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja sukladno čl. 92 ZR-a. Takav stav potvrdio je i VSRH odlukom Revr-769/10 od 14. prosinca 2010.

11. Što se tiče visine tužbenog zahtjeva kojoj su također prigovorili tuženici ad.1.i 2., ista je određena u skladu sa obračunskim isplatama plaće priloženima u spis (list spisa 10-13) iz kojih proizlazi da visina bruto plaće tužitelja iznosi 1.741,60 eura /13.122,06 kn, stoga su i takvi paušalni prigovori neosnovani.

12. Stoga je slijedom svega navedenog valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja da se tuženici solidarno obvežu na isplatu bruto iznosa od 1.741,60 eura. Tužitelju su na dosuđeni iznos priznate i zatezne kamate koja teku od 10-og dana u mjesecu kao zadnji dan dospijeća za prethodni mjesec po stopi sukladno čl. 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 140/15. i 60/16., 114/22.,Uredba 156/22), određenu uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31.12.2022., a od 1.1.2023. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

13. Neutemeljena je tražbina tužitelja s naslova zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržano u dosuđenom bruto iznosu 1.741,60 eura, sve prema odredbi članka 15. stavak 3. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14., 143/14. i 136/15.) prema kojoj, ako poslodavac i isplatitelj primitka, odnosno plaće i mirovine iz članka 14. ovoga Zakona isplaćuje radniku i fizičkim osobama te umirovljenicima plaću ili mirovinu po sudskoj presudi, propisane zatezne kamate isplaćene po toj osnovi ne smatraju se primitkom od nesamostalnog rada i ne podliježu oporezivanju i odredbi članka 17. stavak 3. Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 9/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 79/13., 160/13., 157/14. i 137/15.) prema kojoj se primicima po osnovi nesamostalnog rada ne smatraju iznosi zatezne kamate isplaćene po osnovi plaće ili mirovine koje poslodavac i isplatitelj primitka odnosno plaće i mirovine iz članka 14. Zakona isplaćuje radniku i fizičkim osobama te umirovljenicima po sudskoj presudi. Kamate koje se isplaćuju po osnovi plaće ili mirovine isplaćene sa zakašnjenjem, bez sudske presude ili na temelju izvan sudske nagodbe smatraju se primitkom od nesamostalnog rada prema članku 14. Zakona i članku 11. ovoga Pravilnika u ukupnom iznosu. Iz navedenoga proizlazi da bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi sve do trenutka isplate, u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, nije u potpunosti dospjela na naplatu odnosno da u tom slučaju porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek isplatom same plaće, a predmetni dodaci smatraju se dijelom plaće.

14. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 3. i 155. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 69/93., 87/93., 16/94., 11/96., 91/04., 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje Tarifa) VPS, te popis parničnog troška. Tužitelju je priznat trošak: za sastav tužbe 100 bodova, za sastava podneska od 12. veljače 2019. i 21.siječnja 2021.,i 24. listopada 2024., – za svaki po 100 bodova, za zastupanje na ročištu 28.veljače 2019.,19. veljače 2024.,28.listopada 2024., i 11. studenoga 2024 – za svako po 100 bodova, što ukupno daje 800 bodova, (vrijednost 1 boda = 2 eura) što daje iznos od 1.600,00 eura uvećan za 25% PDV-a, što daje ukupan iznos od 2.000,00 eura. Daljnji zatraženi parnični trošak punomoćniku tužitelja nije priznat sukladno čl. 155 ZPP-a, kao i putni trošak (trošak goriva) i odsustva iz pisarnice obzirom da je za ročište koja je provedeno pred Općinskim sudom u Splitu tužitelj mogao angažirati zamjenu te izbjeći taj trošak, a isto tako zatraženi materijalni trošak je paušalno naveden i nije potkrijepljen materijalnim dokazima.

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Splitu, 16. siječnja 2025.

Sudac

Jelena Kvarantan Karuza

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke može se izjaviti žalba Županijskom sudu u Splitu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste.