Republika Hrvatska
Trgovački sud u Varaždinu
Varaždin, Ulica braće Radić 2
Poslovni broj: Povrv-73/2024-41
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Varaždinu po sucu toga suda Hugu Wedemeyeru, na prijedlog višeg sudskog savjetnika Matije Kontreca, u pravnoj stvari tužitelja Süddeutche Teerindustrie Gesellschaft mit beshchränkter Hauftung, Njemačka, OIB: 49938586289, 76316 Malsch, Otto-Eckerle-Str. 7-11, kojeg zastupaju punomoćnici Igor Mucalo i Iskra Bubaš, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika MD AGRO d.o.o., OIB: 52220293390, Koprivnica, Ulica Crnogorska 65, kojeg zastupa punomoćnica Sonja Dušić-Poljak, odvjetnica u Koprivnici, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave 4. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnice tužitelja Iskre Bubaš, odvjetnice u Zagrebu i punomoćnice tuženika Sonje Dušić-Poljak, odvjetnice u Koprivnici, te direktora tužitelja GVA i direktora tuženika GV, na ročištu za objavu 16. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenja o ovrsi javnog bilježnika Ljubice Papac iz Koprivnice poslovni broj Ovrv-2950/2023, UPP/OS-Ovrv- 491/2023. od 1. rujna 2023., kojim je naloženo tuženiku MD AGRO d.o.o. (ranije: MD AGRO j.d.o.o.), Ulica Crnogorska 65, Koprivnica, OIB: 52220293390, platiti tužitelju Süddeutche Teerindustrie Gesellschaft mit beshchränkter Hauftung, Njemačka, Malsch, Otto-Eckerle Str. 7-11, OIB: 49938586289 (ranije: Süddeutche Teerindustrie Gesellschaft mit beshchränkter Hauftung, Podružnica Virje, Virje, Novigradska 67), iznos od 5.452,29 eura sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose kako slijedi:
- na iznos od 2.119,75 eura od 20. veljače 2020. do isplate,
- na iznos od 3.332,54 eura od 21. veljače 2020. do isplate,
po stopi koje se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 273,75 eura uvećan za zatezne kamate tekuće od 1. rujna 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku MD AGRO d.o.o., OIB: 52220293390, Koprivnica, Ulica Crnogorska 65 naknaditi tužitelju Süddeutche Teerindustrie Gesellschaft mit beshchränkter Hauftung, Njemačka, OIB: 49938586289, 76316 Malsch, Otto- Eckerle-Str. 7-11, troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.515,79 eura uvećane za zatezne kamate tekuće od 16. siječnja 2025., kao dana donošenja ove presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok je u preostalom dijelu, i to za iznos od 190,24 eura, zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka odbijen kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Ljubice Papac iz Koprivnice, broj Ovrv- 2950/2023, UPP/OS-Ovrv-491/2023 od 1. rujna 2023. (list 28 spisa) naloženo je ovršeniku, sada tuženiku, platiti ovrhovoditelju, sada tužitelju, iznos od 5.452,29 eura uvećano za pripadajuće zatezne kamate, kao i trošak ovršnog postupka od 273,75 eura također uvećan za pripadajuće zatezne kamate.
2. Protiv naprijed navedenog rješenja o ovrsi ovršenik, sada tuženik, je podnio prigovor (list 34 – 36 spisa), kojim osporava osnovu i visinu potraživanja ovrhovoditelja, sada tužitelja, i stavlja prigovor zastare potraživanja jer iz računa na kojima se temelji zahtjev ovrhovoditelja, sada tužitelja, proizlazi da se radi o računima s osnova izvršene usluge – radova površinske obrade Estoflexom, a zastara s tog osnova prometa usluga nastupa u roku od tri godine od ispostavljenog računa. Stoga je zastara za račun ispostavljen 19. prosinca 2019., koji je dospio na naplatu 19. veljače 2020. nastupila 20. veljače 2023., dok je za drugi račun ispostavljen 25. studenoga 2019., s dospijećem 20. veljače 2020., zastara nastupila 21. veljače 2023. Osim prigovora zastare, ovršenik, sada tuženik, ističe i da nikada nije bio u poslovnom odnosu s ovrhovoditeljem, sada tužiteljem, te nikad od istog nije naručio predmetu uslugu – dvostruku površinsku obradu Estoflex, niti je ovrhovoditelj, sada tužitelj, za njega radio bilo kakve površinske obrade, a osporava i površinu i cijene koje su navedene u računima. Ovrhovoditelj, sada tužitelj, je ovršeniku, sada tuženiku, poznat s područja Općine Drnje jer su u isto vrijeme radili na sanaciji cesta i objekata na području Općine Drnje. Upravo je Općina Drnje naručila uslugu ovrhovoditelja, sada tužitelja, a osim njega i ovršenik, sada tuženik, je za Općinu Drnje radio različite radove, kao primjerice sanaciju divljeg odlagališta, sanacije rupa na ulicama, asfaltiranje, radove prokopa, odvoza, posipavanja kamena, snimanja i sl., ali ovrhovoditelj, sada tužitelj, i ovršenik, sada tuženik, nisu bili u međusobnom poslovnom odnosu, već je naručitelj radova bila isključivo Općina Drnje, s kojom je ovrhovoditelj, sada tužitelj, pregovarao o cijenama i vrsti usluge, a osim toga, ovrhovoditelj, sada tužitelj, nije bio niti ovršenikov podizvođač. Kao dokaz navedenom predlaže saslušanje direktora ovršenika, sada tuženika, kao i da se o postupku obavijesti i Općina Drnje. Slijedom svega navedeog, predlaže staviti izvan snage rješenje o ovrsi i potom donijeti presudu kojom će sud odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
3. Javni bilježnik je po pravodobno izjavljenom prigovoru spis predmeta dostavio Općinskom sudu u Koprivnici koji je rješenjem poslovni broj Povrv-149/2023-2 od 29. rujna 2023. stavio izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika te odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, oglasio se stvarno nenadležnim i predmet nakon pravomoćnosti toga rješenja dostavio Trgovačkom sudu u Varaždinu na daljnje odlučivanje.
4. Rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-137/2023-2 od 8. siječnja 2024. tužitelju je dostavljen prigovor tuženika uz poziv da u roku od 15 dana iznese sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve kao i da predloži dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, ali tužitelj u ostavljenom roku nije postupio po pozivu suda.
5. U podnesku od 31. siječnja 2024. tuženik ponovno osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te ističe prigovor zastare potraživanja tužitelja. Ponavlja da tužitelj nije bio tuženikov podizvođač.
6. Tužitelj se u podnesku upućenom ovom sudu 2. veljače 2024. očitovao na navode tuženika iz podneska od 31. siječnja 2024. navodeći da je tuženik po računu broj 858307 izvršio plaćanje 14. kolovoza 2020. u iznosu od 2.522,03 eura, zatim 16. listopada 2020. izvršio plaćanje iznosa od 1.990,38 eura, tj. ukupno 4.512,41 eura te je ostalo neplaćenih 2.119,75 eura. Po računu broj 858314 tuženik je 12. listopada 2020. izvršio plaćanje 2.957,59 eura, tako da je po tom računu ostao neplaćen iznos od 3.332,54 eura. Stoga je navedenim uplatama prekinut tijek zastare, a osim toga, tužitelj je ovaj postupak pokrenuo 28. srpnja 2023., tj. prije isteka trogodišnjeg zastarnog roka.
7. Tuženik u podnesku od 22. veljače 2024. ističe pak da nije točno da je tuženik plaćao račune tužitelja koji su predmet ovog spora, čime bi bio prekinut tijek nastupa zastare. Tuženik pojašnjava da tužitelj s tuženikom nije bio u direktnom poslovnom odnosu, već su oni oboje bili u poslovnom odnosu s Općinom Drnje, pa je tako u vrijeme vršenja radova na asfaltiranju u Općini Drnje, tužitelj dobio navedeni posao od Općine Drnje, iako za to nije imao potrebne uvjete, odnosno otvorenu podružnicu za izdavanje e-Računa u Republici Hrvatskoj, kako je to bilo uvjetovano od strane Općine Drnje i EU-fondova, pa je to bio razlog što je na traženje Općine Drnje tuženik vršio plaćanja prema tužitelju, iako nije bio njegov dužnik, sve kako bi Općina Drnje provela potrebna knjiženja potraživanja izvođača radova (tužitelja i tuženika) te vršila plaćanja.
8. Rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-137/2023-11 od 5. travnja 2024. odbačena je tužba tužitelja Süddeutsche Teerindustrie GMBH Podružnica Virje, OIB: [osobni identifikacijski broj], Virje, Novigradska 67, te je ukinut platni nalog sadržan u naprijed navedenom rješenju o ovrsi javnog bilježnika. U povodu žalbe na rješenje o odbačaju tužbe, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj Pž-2300/2024- 2 od 5. lipnja 2024. uvažio je žalbu tužitelja i predmet vratio ovom sudu na ponovni postupak koji je nastavljen pod poslovnim brojem Povrv-73/2024.
9. U nastavku postupka, sud je dopisom od 28. lipnja 2024. obavijestio Općinu Drnje da je tuženik predložio u smislu odredbe čl. 211. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje u tekstu: ZPP) da stupi kao treća osoba u ovu parnicu, a podneskom od 15. srpnja 2024. Općina Drnje obavijestila je sud da nije ni u kakvom obveznom odnosu niti s jednom od stranaka u ovom postupku te nema nikakvih dospjelih dugovanja prema istima, a računi koji su predmet spora, kao i poslovna suradnja između stranaka nisu joj poznati, niti je ikada bila dio te suradnje, a očito je da se radi o obveznom odnosu koji postoji isključivo između tužitelja i tuženika.
10. Tužitelj je podneskom od 16. rujna 2024. obavijestio sud kako je društvo Süddeutche Teerindustrie Gesellschaft mit beshchränkter Hauftung, Njemačka, Malsch, Otto-Eckerle Str. 7-11, kao inozemni osnivač podružnice Süddeutche Teerindustrie Gesellschaft mit beshchränkter Hauftung Podružnica Virje, Novigradska 67, Virje, donijelo odluku o prestanku navedene podružnice te je Trgovački sud u Bjelovaru rješenjem poslovni broj Tt-24/2407-2 od 11. rujna 2024. upisao prestanak rada predmetne podružnice. S obzirom na navedeno, te imajući u vidu čl. 616. st. 2. Zakona o trgovačkim društvima koji predviđa da djelovanjem podružnice prava i obveze stječe, odnosno preuzima osnivač, kao tužitelj je naznačen osnivača podružnice, tj. Süddeutche Teerindustrie Gesellschaft mit beshchränkter Hauftung, Njemačka, Malsch, Otto-Eckerle Str. 7-11, OIB: 49938586289.
11. U tijeku postupka sud je proveo dokaze čitanjem dokumentacije u spisu i to računa broj 858307 od 5. veljače 2020. (list 10 i 11 spisa), računa broj 58314 od 6. veljače 2020. (list 14 i 15 spisa), izvoda otvorenih stavaka (list 18 – 19 spisa), opomene uz upozorenje pred ovrhu od 13. ožujka 2023. (list 22 spisa), računa tuženika ispostavljene Općini Drnje (listovi 60 – 72 spisa), obavijesti Porezne uprave od 11. srpnja 2024. o korištenju prava na odbitak pretporeza (list 149 – 153 spisa).
11.1. Sud je proveo i dokaz saslušanjem direktora tužitelja GVA te direktora tuženika GV (list 189 – 194 spisa).
11.2. Sud nije proveo dokaz saslušanjem svjedokinje CV koju je predložio tužitelj i svjedoka FV kojeg je predložio tuženik s obzirom da je saslušanje navedenih svjedoka predloženo suprotno odredbama čl. 461.a st. 6. i 7. ZPP-a kojima je propisan način i rokovi za predlaganja dokaza u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga, a koje odredbe se primjenjuju u konkretnom slučaju jer se upravo ovdje radi o sporu male vrijednosti u povodu prigovor protiv platnog naloga.
12. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 5.452,29 eura, koji iznos je ostao neplaćen po vjerodostojnim ispravama – računima broj 858307 od 5. veljače 2020. i broj 58314 od 6. veljače 2020.
13. Između stranaka je sporna kako osnova, tako i visina potraživanja tužitelja. Nadalje, sporno je i je li potraživanje tužitelja u zastari.
14. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u smislu odredbe čl. 8. ZPP, sud je našao osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja.
15. Iz materijalne dokumentacije u spisu predmeta, a vezano uz sporne činjenice, sud je utvrdio sljedeće:
- iz računa broj 858307 od 5. veljače 2020. proizlazi da je istog izdao tužitelj za izvršenu uslugu tuženiku i to: površinska obrada Estoflex, i to na iznos od 6.632,16 eura;
- iz računa broj 858314 od 6. veljače 2020. proizlazi kako je istog izdao tužitelj za izvršenu uslugu tuženiku i to: dvostruka površinska obrada, i to na iznos 6.290,13 eura;
- iz izvoda otvorenih stavki koje tužitelj ima prema tuženiku od 6. ožujka 2023. proizlazi da su po računu broj 858307 od 5. veljače 2020. izvršene dvije uplate i to 14. kolovoza 2020. i 16. listopada 2020., pa po navedenom računu ostaje neplaćeni iznos od 2.119,75 eura, dok je po računu broj 858314 od 6. veljače 2020. izvršena jedna uplata i to 12. listopada 2020., pa po navedenom računu ostaje neplaćeni iznos od 3.332,54 eura, odnosno po oba navedena računa ostaje ukupno neplaćeni iznos od 5.452,29 eura, a koji iznos upravo i potražuje tužitelj u ovom parničnom postupku;
- iz podataka Porezne uprave, Područni ured Koprivnica, Ispostava Koprivnica, o korištenju prava na odbitak pretporeza po utuženim računima, koje podatke je sud zatražio po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 221.b st. 2. ZPP-a, proizlazi da je po utuženim računima tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza.
15.1. Ostalu materijalnu dokumentaciju u spisu predmeta sud nije našao kao relevantnu za donošenje meritorne odluke.
16. Vezano uz sporne činjenice sud je proveo dokaz saslušanjem direktora tužitelj i direktora tuženika.
16.1. Prilikom saslušanja, direktor tužitelja naveo je da je posao s tuženikom dogovoren u svibnju 2019., s time da ne zna je li posao dogovoren direktno s direktorom tuženika jer on nije bio osobno prisutan kada se posao dogovarao, već je posao dogovarao njegov zaposlenik FV. Posao je dogovaran samo s tuženikom, a Općina Drnje je bila upoznata s time da će se posao izvoditi jer je održan sastanak s načelnikom, ali o tom sastanku ne postoji nikakav pisani trag. Nadalje, direktor tužitelja naveo kako su isporuka proizvoda i radovi na cesti započeli u svibnju 2019. U konkretnom slučaju radilo se o šutanoj ulici koja je uz pomoć strojeva izravnana i dodatno učvršćena slojem koji liči na asfalt, a ta se tehnika u hrvatskoj često primjenjuje tamo gdje nema dovoljno novaca da se cesta asfaltira. Istaknuo je da tužitelj godišnje ima oko tristo takvih projekata pa iz tog razloga ne zna koji su sve radovi u konkretnom slučaju izvršeni, a da su ovi radovi izvršeni proizlazi iz računa. Upravo zbog velikog broja projekata, tužitelj i ima djelatnike na terenu koji organiziraju poslove i obavještavaju istog o dobivenim novim poslovima, a u konkretnom slučaju je to bio FV. Također, računi koji su izdani sačinjeni su prema podacima koje je direktor tužitelja dobio od djelatnika na terenu i temeljem informacija od radnih strojeva koji su korišteni. Ukupno je ispostavljeno šest računa od kojih su četiri plaćena, a dva su plaćena djelomično. Vezano uz navode tuženika da je posao dogovoren isključivo između Općine i tužitelja, a da je tuženik bio svojevrsni posrednik, direktor tužitelja naveo je da ne zna je li to bilo tako u konkretnom slučaju, da inače neki poslovni jesu dogovarani na taj način, ali da ne zna je li to bio i ovdje slučaj jer je posao dogovarao gospodin FV. Isto tako, naveo je da ne zna „da li posao štima, da li je posao obavljen“, samo da računi nisu plaćeni. Nadalje, direktor tužitelja istaknuo je da nema nikakvih saznanja o tome da bi tuženik ikada reklamirao račune ili prigovarao izvedenim radovima. Pojasnio je da je njega o postojanju narudžbe na području Općine Drnje obavijestio gospodin FV, ali da on (direktor tužitelja) osobno ne zna tko je bio naručitelj. Isto tako, direktor tužitelja naveo je da ne zna postoji li popratna dokumentacija za izvršene radove, a vezano uz ugovaranje cijene i količine radova, naveo je da se posao dogovara na licu mjesta i to preko djelatnika koji onda na licu mjesta dogovara količinu materijala, cijenu, popratne radove te se račun izdaje upravo na temelju informacija dobivenih od tog djelatnika.
16.2. S druge strane, direktor tuženika je prilikom saslušanja naveo da su radovi koje je tužitelj izvodio dogovoreni s Općinom Drnje te da on ni ne zna koji su to točno radovi, već je njega, nakon što su radovi izvedeni, nazvao gospodin FV i tražio ga da bude posrednik između tužitelja i Općine Drnje i to zato što tužitelj u to vrijeme nije imao podružnicu na području Republike Hrvatske, za taj projek, koliko mu je poznato, Općina Drnje je povukla novac iz europskih fondova, pa je za isplatu bilo potrebno da tužitelj ima e-račun, a što on nije imao jer nije imao ni sjedište ni podružnicu na području Republike Hrvatske. Naveo je da je on u konačnici na to i pristao, iako se na početku „malo nećkao“, a pristao je iz razloga što poznaje gospodina FV, koji je tada bio nekih dvije-tri godine zaposlen kod tužitelja. Istaknuo je da je on samo napravio uslugu za koju nije ništa tražio te je zapravo bio samo „pošta“, što znači da je samo prosljeđivao novac tužitelju i to onoliko, koliko mu je Općina Drnje uplatila i zato su neki računi plaćeni. Isto tako, istaknuo je da tuženik uopće nije sudjelovao u rekonstrukciji ceste, doduše, tuženik je radio neke poslove za općinu, konkretno sanaciju sakralnih objekata, pa stoga ni ne zna jesu li i kako radovi na rekonstrukciji te ceste i obavljeni, a niti postoji kakva dokumentacija koja bi tuženika vezala uz konkretnu sanaciju ceste u vidu radnih naloga ili narudžbenica. Vezano uz upit zašto su sporni računi evidentirani u poslovnim knjigama, odnosno zašto je korišteno pravo na odbitak pretporeza isti je naveo da je to pitanje za njegovo računovodstvo.
17. Sud je iskaz direktora tuženika cijenio kao neuvjerljiv i životno nelogičan. Naime, sudu je neuvjerljiva tvrdnja dirketora tuženika da je on dopustio da sporni računi budu ispostavljeni tuženiku jer je na taj način radio uslugu gospodinu FV, a da zapravo nije postojao poslovni odnosi između tužitelja i tuženika, kao što je i nelogično da bi tuženik te račune knjižio i potom koristio pravo na odbitak pretporeza. S druge strane, iz iskaza direktora tužitelja, sud, a vezano uz spornu činjenicu postojanja poslovnog odnosa između tužitelja i tuženika, odnosno prirodu njihovog odnosa, nije mogao izvesti nikakve zaključke, odnosno nedvojbeno utvrditi postojanje poslovnog odnosa između stranaka, a to iz razloga što je iz iskaza direktora tužitelja proizašlo da isti nema nikakvih neposrednih saznanja o konkretnom pravnom poslu.
18. Dakle, na temelju tako provedenih materijalnih i personalnih dokaza sud je izveo sljedeće zaključke o spornim činjenicama.
19. Prije svega, vezano uz istaknuti prigovor zastare, valja reći da iz utuženih računa proizlazi da se isti odnose na pruženu uslugu površinske obrade estoflexom, dakle da su isti vezani uz pruženu uslugu, pa je je stoga u konkretnom slučaju relevantna odredbom čl. 228. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje u tekstu: ZOO) kojom je propisano da međusobne tražbine iz trgovačkih ugovora o prometu robe i usluga, odnosno ugovora koje sklope trgovac i osoba javnog prava o prometu robe i usluga te tražbine naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima zastarijevaju za tri godine. Zastara teče odvojeno za svaku isporuku robe, izvršeni rad ili uslugu. Nadalje, odredbom čl. 240. ZOO-a propisano je da se zastara prekida kad dužnik prizna dug, s time da se dug može priznati ne samo izjavom vjerovniku nego i na posredan način, kao što su davanje otplate, plaćanje kamata, davanje osiguranja, dok je odredbama čl. 245. st. 1. i 2. ZOO-a propisano da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Zastara prekinuta priznanjem od strane dužnika počinje teći iznova od priznanja.
19.1. Imajući u vidu gore citirane zakonske odredbe, kao i to da iz izvoda otvorenih stavki koje tužitelj ima prema tuženiku od 6. ožujka 2023. proizlazi da je tuženik po računu broj 858307 od 5. veljače 2020. izvršio dvije uplate i to 14. kolovoza 2020. i 16. listopada 2020., dok je po računu broj 858314 od 6. veljače 2020. izvršio jedna uplata i to 12. listopada 2020., a što proizlazi i iz iskaza saslušanih direktora parničnih stranaka, kao što i proizlazi da tuženik nikada nije podnio prigovor na postavljene račune na način da bi iste priznao samo u djelomičnom iznosu, to se ima smatrati da je tuženik davanjem djelomične otplate po utuženim računima priznao dug po istima, a samim time i prekinuo tijek zastare, pa stoga u trenutku pokretanja ovog postupka tražbina tužitelja koja se odnosi na utužene račune, nije bila zastarjela, odnosno za istu nije protekao zastarni rok, pa je u tom smislu prigovor zastare tuženika neosnovan. 20. Nadalje, vezano uz spornu činjenicu postojanja pravnog odnosa između tužitelja i tuženika, odnosno prirodu njihovog odnosa, sud na temelju provedenih personalnih dokaza nije mogao nedvojbeno utvrditi prirodu odnosa tužitelja i tuženika. Međutim, kako je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza po utuženim računima, a što je nedvojbeno utvrđeno iz obavijesti nadležne porezne uprave koju je sud pribavio po službenoj dužnosti, to se smatra da tražbina tužitelja postoji, osim ako tuženik ne dokaže suprotno. Naime, odredbom čl. 221.b st. 1. ZPP-a propisano je da će se, ako tužitelj dokaže da je tuženik za tražbinu koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne isprave koristio pravo na odbitak pretporeza, smatrati da tražbina postoji, osim ako tuženik ne dokaže protivno. Dakle, u konkretnom slučaju, na tuženiku je bio teret dokaza da tražbina tužitelja po utuženim računima ne postoji, a sud na temelju svi izvedenih dokaza koje je predložio tuženik, nije mogao nedvojbeno utvrditi da tužitelj i tuženik nisu bili u poslovnom odnosu na temelju kojeg su ispostavljeni utuženi računi, dakle, da tražbina tužitelja samim time ne postoji. Stoga, u konkretnom slučaju, uzimajući u obzir pravila o teretu dokazivanja, kao i uzimajući u obzir odredbu čl. 221.a ZPP-a kojom je propisano da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja, tuženik nije dokazao da između tužitelja i tuženika ne bi postojao pravni odnos koji je temelj za izdavanja utuženih računa, odnosno da tražbina tužitelja ne postoji, dakle da nije osnovana glede osnove i visine.
21. Slijedom navedenog, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja te primjenom čl. 451. st. 3. ZPP-a održati na snazi platni nalog u dijelu kojem je naloženo platiti tuženiku iznos od 5.452,29 eura zajedno sa zateznim kamatama te troškove ovršnog postupka u iznosu od 273,75 eura zajedno sa zateznim kamatama, o čemu je odlučeno u toč. I. izreke presude.
22. O troškovima ovršnog postupka riješeno je u toč. I. izreke presude, a o troškovima parničnog postupka riješeno je u toč. II. izreke presude, a sve na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a kojim je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Nadalje, odredbom čl. 155. ZPP-a propisano je da će sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti. Nadalje, sud je primijenio odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje u tekstu: Tarifa) s obzirom da je odredbom da je Tbr. 52. st. 3. Tarife propisana primjena tarife i vrijednosti boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, kao i Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj 9/21, 18/22, dalje u tekstu: Pravilnik).
23. Kao opravdani ovršni trošak tužitelju je priznat trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 199,00 eura, trošak predujma naknade javnog bilježnika u iznosu od 10,00 eura (čl. 7. Pravilnika), kao i trošak ostatka naknade javnog bilježnika u iznosu od 10,00 eura (čl. 5. Pravilnika), sve uvećano za pripadajući iznos PDV-a po stopi od 25%, odnosno ukupno 273,75 eura.
24. Kao opravdani parnični trošak tužitelju je u smislu čl. 155. ZPP-a priznat trošak sastava podneska od 2. veljače 2024., 12, srpnja 2024. i 16. rujna 2024. u iznosu od po 200,00 eura za svaki podnesak (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), trošak žalbe od 22. travnja 2024. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 10. toč. 4. Tarife), trošak zastupanja na ročištima održanima 24. rujna 2024. i 4. prosinca 2024. u iznosu od po 200,00 eura za svako ročište (Tbr.9. toč. 1. Tarife), odnosno ukupno 1.100,00 eura, na koji iznos tužitelj ima pravo i na PDV po stopi od 25% sukladno Tbr. 46. Tarife, što sveukupno iznosi 1.375,00 eura. Nadalje, tužitelju je priznat i trošak za stvarne izdatke u smislu Tbr. 48. Tarife, i to trošak sudskog tumača u iznosu od 39,82 eura. Isto tako, tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu u iznosu od 100,97 eura. Dakle, tužitelju je sveukupno priznat trošak u iznosu 1.515,79 eura, koji iznos je sud naložio da tuženik plati tužitelju.
24.1. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 26. studenog 2024. kao nepotreban u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a s obzirom da je ispravke u tužbenom zahtjevu glede ispravnog navođenja identifikacijskog broja tužitelja, tužitelj mogao izvršiti na ročištu održanom 4. prosinca 2024. Isto tako, tužitelju nije priznat ni trošak ročišta za objavu presude s obzirom da isti također nije bio potreban u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a, a iz razloga što se ova presuda objavljuje na e-Oglasnoj ploči suda. Nadalje, tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu u iznosu od 100,97 eura, a ne u zatraženom iznosu od 103,71 eura, s obzirom da sudska pristojba na prvostupanjsku presudu, a imajući u vidu vrijednost predmeta spora, iznosi upravo 100,97 eura. Dakle, u tom dijelu, i to za iznos od 190,24 eura, valjalo je odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka kao neosnovan.
24.2. Slijedom navedenog, sud je odlučio kao u toč. II. izreke ove presude.
25. Slijedom svega navedenog, sud je odlučio kao u izreci ove presude.
U Varaždinu 16. siječnja 2025.
Sudac
Hugo Wedemeyer
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od petnaest dana od dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o tom ročištu. Ako stranka nije uredno obaviještena o tom ročištu, može podnijeti žalbu u roku od petnaest dana od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske.
Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.
Dostaviti:
1. Tužitelju, po punomoćniku Igoru Mucalu, odvjetniku u Zagrebu
2. Tuženiku, po punomoćnici Sonji Dušić-Poljak, odvjetnici u Koprivnici
