REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13

35000 Slavonski Brod

Poslovni broj: P-940/2019-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu Marini Vučetić u pravnoj stvari tužitelja ŠM, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Jasni Špiranović, odvjetnici iz Slavonskog Broda, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Leko i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 4. prosinca 2024. u nazočnosti punomoćnice tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika Mirka Jelića, odvjetnika iz Slavonskog Broda i rasprave održane 16. siječnja 2025. na kojoj je objavljena odluka, istog dana

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, da tužitelju ŠM iz [adresa], s osnova promjene kamatne stope iz Ugovora o kreditu broj 9012090404 isplati iznos od 393,62 eura sa zateznim kamatama koje teku na iznos od:

8,28 eura počevši od 31.8.2007. do konačne isplate,

7,97 eura počevši od 30.9.2007. do konačne isplate,

7,79 eura počevši od 31.10.2007. do konačne isplate,

7,73 eura počevši od 30.11.2007. do konačne isplate,

7,49 eura počevši od 31.12.2007. do konačne isplate,

7,44 eura počevši od 31.1.2008. do konačne isplate,

17,98 eura počevši od 29.2.2008. do konačne isplate,

17,83 eura počevši od 31.3.2008. do konačne isplate,

16,90 eura počevši od 30.4.2008. do konačne isplate,

16,38 eura počevši od 31.5.2008. do konačne isplate,

16,05 eura počevši od 30.6.2008. do konačne isplate,

15,30 eura počevši od 31.7.2008. do konačne isplate,

14,90 eura počevši od 31.8.2008. do konačne isplate,

15,28 eura počevši od 30.9.2008. do konačne isplate,

15,14 eura počevši od 31.10.2008. do konačne isplate,

14,25 eura počevši od 30.11.2008. do konačne isplate,

13,12 eura počevši od 31.12.2008. do konačne isplate,

13,98 eura počevši od 31.1.2009. do konačne isplate,

13,57 eura počevši od 28.2.2009. do konačne isplate,

12,73 eura počevši od 31.3.2009. do konačne isplate,

12,23 eura počevši od 30.4.2009. do konačne isplate,

11,52 eura počevši od 31.5.2009. do konačne isplate,

10,82 eura počevši od 30.6.2009. do konačne isplate,

10,30 eura počevši od 31.7.2009. do konačne isplate,

9,84 eura počevši od 31.8.2009. do konačne isplate,

9,18 eura počevši od 30.9.2009. do konačne isplate,

8,61 eura počevši od 31.10.2009. do konačne isplate,

8,13 eura počevši od 30.11.2009. do konačne isplate,

7,72 eura počevši od 31.12.2009. do konačne isplate,

7,11 eura počevši od 31.1.2010. do konačne isplate,

6,49 eura počevši od 28.2.2010. do konačne isplate,

6,05 eura počevši od 31.3.2010. do konačne isplate,

5,36 eura počevši od 30.4.2010. do konačne isplate,

4,75 eura počevši od 31.5.2010. do konačne isplate,

4,37 eura počevši od 30.6.2010. do konačne isplate,

3,56 eura počevši od 31.7.2010. do konačne isplate,

3,02 eura počevši od 31.8.2010. do konačne isplate,

2,22 eura počevši od 30.9.2010. do konačne isplate,

1,46 eura počevši od 31.10.2010. do konačne isplate,

0,77 eura počevši od 30.11.2010. do konačne isplate,

u periodu od dospijeća svakog anuiteta do 31. srpnja 2015. po stopi koja odgovara visini eskontne stope HNB- koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za 5 postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, kao i po Ugovoru o kreditu broj 9012048550 s osnova promjenjive kamatne stope iznos od 857,50 eura sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 17,98 eura počevši od 31.8.2007. do konačne isplate,

17,53 eura počevši od 30.9.2007. do konačne isplate,

17,18 eura počevši od 31.10.2007. do konačne isplate,

17,12 eura počevši od 30.11.2007. do konačne isplate,

16,71 eura počevši od 31.12.2007. do konačne isplate,

16,75 eura počevši od 31.1.2008. do konačne isplate,

29,33 eura počevši od 29.2.2008. do konačne isplate,

28,69 eura počevši od 31.3.2008. do konačne isplate,

27,43 eura počevši od 30.4.2008. do konačne isplate,

26,93 eura počevši od 31.5.2008. do konačne isplate,

26,60 eura počevši od 30.6.2008. do konačne isplate,

24,85 eura počevši od 31.7.2008. do konačne isplate,

24,42 eura počevši od 31.8.2008. do konačne isplate,

24,32 eura počevši od 30.9.2008. do konačne isplate,

25,29 eura počevši od 31.10.2008. do konačne isplate,

24,08 eura počevši od 30.11.2008. do konačne isplate,

24,88 eura počevši od 31.12.2008. do konačne isplate,

26,28 eura počevši od 31.1.2009. do konačne isplate,

25,87 eura počevši od 28.2.2009. do konačne isplate,

24,63 eura počevši od 31.3.2009. do konačne isplate,

24,04 eura počevši od 30.4.2009. do konačne isplate,

23,06 eura počevši od 31.5.2009. do konačne isplate,

22,02 eura počevši od 30.6.2009. do konačne isplate,

21,48 eura počevši od 31.7.2009. do konačne isplate,

20,99 eura počevši od 31.8.2009. do konačne isplate,

20,10 eura počevši od 30.9.2009. do konačne isplate,

19,39 eura počevši od 31.10.2009. do konačne isplate,

18,92 eura počevši od 30.11.2009. do konačne isplate,

18,39 eura počevši od 31.12.2009. do konačne isplate,

17,91 eura počevši od 31.1.2010. do konačne isplate,

17,16 eura počevši od 28.2.2010. do konačne isplate,

16,91 eura počevši od 31.3.2010. do konačne isplate,

15,97 eura počevši od 30.4.2010. do konačne isplate,

15,32 eura počevši od 31.5.2010. do konačne isplate,

15,51 eura počevši od 30.6.2010. do konačne isplate,

13,15 eura počevši od 31.7.2010. do konačne isplate,

13,10 eura počevši od 31.8.2010. do konačne isplate,

11,97 eura počevši od 30.9.2010. do konačne isplate,

10,88 eura počevši od 31.10.2010. do konačne isplate,

8,58 eura počevši od 30.11.2010. do konačne isplate,

8,18 eura počevši od 31.12.2010. do konačne isplate,

7,32 eura počevši od 31.01.2011. do konačne isplate,

6,68 eura počevši od 28.02.2011. do konačne isplate,

5,81 eura počevši od 31.03.2011. do konačne isplate,

5,19 eura počevši od 30.04.2011. do konačne isplate,

3,97 eura počevši od 31.05.2011. do konačne isplate,

3,33 eura počevši od 30.06.2011. do konačne isplate,

2,76 eura počevši od 31.07.2011. do konačne isplate,

1,54 eura počevši od 31.08.2011. do konačne isplate,

1,00 eura počevši od 30.09.2011. do konačne isplate,

u periodu od dospijeća svakog anuiteta do 31. srpnja 2015. po stopi koja odgovara visini eskontne stope HNB- koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za 5 postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, da tužitelju ŠM iz [adresa], s osnova valutne klauzule iz Ugovora o kreditu broj 9012090404 isplati iznos od 711,24 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku na iznos od

2,61 eura počevši od 31.3.2008. do konačne isplate,

7,36 eura počevši od 30.9.2008. do konačne isplate,

13,86 eura počevši od 31.10.2008. do konačne isplate,

6,58 eura počevši od 30.11.2008. do konačne isplate,

22,29 eura počevši od 31.1.2009. do konačne isplate,

25,30 eura počevši od 28.2.2009. do konačne isplate,

18,67 eura počevši od 31.3.2009. do konačne isplate,

19,66 eura počevši od 30.4.2009. do konačne isplate,

15,89 eura počevši od 31.5.2009. do konačne isplate,

11,91 eura počevši od 30.6.2009. do konačne isplate,

12,99 eura počevši od 31.7.2009. do konačne isplate,

15,82 eura počevši od 31.8.2009. do konačne isplate,

12,84 eura počevši od 30.9.2009. do konačne isplate,

12,75 eura počevši od 31.10.2009. do konačne isplate,

16,24 eura počevši od 30.11.2009. do konačne isplate,

23,56 eura počevši od 31.12.2009. do konačne isplate,

23,52 eura počevši od 31.1.2010. do konačne isplate,

23,52 eura počevši od 28.2.2010. do konačne isplate,

32,90 eura počevši od 31.3.2010. do konačne isplate,

29,82 eura počevši od 30.4.2010. do konačne isplate,

32,45 eura počevši od 31.5.2010. do konačne isplate,

54,10 eura počevši od 30.6.2010. do konačne isplate,

44,69 eura počevši od 31.7.2010. do konačne isplate,

63,92 eura počevši od 31.8.2010. do konačne isplate,

55,62 eura počevši od 30.9.2010. do konačne isplate,

46,92 eura počevši od 31.10.2010. do konačne isplate,

65,45 eura počevši od 30.11.2010. do konačne isplate,

u periodu od dospijeća svakog anuiteta do 31. srpnja 2015. po stopi koja odgovara visini eskontne stope HNB- koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za 5 postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana,

kao i po Ugovoru o kreditu broj 9012048550 s osnova valutne klauzule iznos od 3.117,11 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 0,14 eura počevši od 30.11.2006. do konačne isplate,

19,74 eura počevši od 31.10.2008. do konačne isplate,

7,19 eura počevši od 30.11.2008. do konačne isplate,

35,48 eura počevši od 31.12.2008. do konačne isplate,

34,11 eura počevši od 31.1.2009. do konačne isplate,

39,25 eura počevši od 28.2.2009. do konačne isplate,

27,84 eura počevši od 31.3.2009. do konačne isplate,

29,53 eura počevši od 30.4.2009. do konačne isplate,

23,04 eura počevši od 31.5.2009. do konačne isplate,

14,98 eura počevši od 30.6.2009. do konačne isplate,

18,06 eura počevši od 31.7.2009. do konačne isplate,

22,87 eura počevši od 31.8.2009. do konačne isplate,

17,78 eura počevši od 30.9.2009. do konačne isplate,

17,60 eura počevši od 31.10.2009. do konačne isplate,

23,54 eura počevši od 30.11.2009. do konačne isplate,

28,91 eura počevši od 31.12.2009. do konačne isplate,

35,88 eura počevši od 31.1.2010. do konačne isplate,

35,87 eura počevši od 28.2.2010. do konačne isplate,

51,79 eura počevši od 31.3.2010. do konačne isplate,

46,51 eura počevši od 30.4.2010. do konačne isplate,

50,95 eura počevši od 31.5.2010. do konačne isplate,

87,67 eura počevši od 30.6.2010. do konačne isplate,

71,71 eura počevši od 31.7.2010. do konačne isplate,

104,29 eura počevši od 31.8.2010. do konačne isplate,

90,12 eura počevši od 30.9.2010. do konačne isplate,

75,30 eura počevši od 31.10.2010. do konačne isplate,

106,79 eura počevši od 30.11.2010. do konačne isplate,

128,67 eura počevši od 31.12.2010. do konačne isplate,

116,95 eura počevši od 31.1.2011. do konačne isplate,

122,02 eura počevši od 28.2.2011. do konačne isplate,

106,96 eura počevši od 31.3.2011. do konačne isplate,

117,27 eura počevši od 30.4.2011. do konačne isplate,

161,00 eura počevši od 31.5.2011. do konačne isplate,

164,16 eura počevši od 30.6.2011. do konačne isplate,

215,64 eura počevši od 31.7.2011. do konačne isplate,

171,58 eura počevši od 31.8.2011. do konačne isplate,

695,40 eura počevši od 30.9.2011. do konačne isplate,

0,52 eura počevši od 19.10.2011. do konačne isplate,

u periodu od dospijeća svakog anuiteta do 31. srpnja 2015. po stopi koja odgovara visini eskontne stope HNB- koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za 5 postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, da tužitelju ŠM iz [adresa], naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu 3.078,09 eura sa zakonskim zateznim kamatama na iste od 16. siječnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužitelj ŠM iz [adresa] u dijelu zahtjeva za naknadu troškova postupka u iznosu od 532,72 eura, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1.Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate.

1.1. U tužbi navodi da je 24. listopada 2006. sklopio s tuženikom Ugovor o kreditu broj 9012048550, koji je solemniziran kod javnog bilježnika Miroslava Bračuna, kojim mu je tuženik odobrio kredit za adaptaciju stambenog objekta u iznosu od 42.379,68 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita, s promjenjivom kamatnom stopom od 4,25% i rokom vraćanja od 60 mjeseci.

14. studenog 2006. tužitelj je s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj 9012090404 kojim mu je tuženik odobrio i isplatio iznos od 19.785,94 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita s promjenjivom kamatnom stopom od 4,99% i rokom vraćanja od 48 mjeseci. Predmetni krediti su otplaćivani u mjesečnim anuitetima i u cijelosti su otplaćeni. Tužitelj smatra da su mu predmetnim ugovorom o kreditu povrijeđena njegova prava kao potrošača, jer je tuženik koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe i to odredbe koje se odnose na ugovornu valutu uz koju je vezana glavnica – CHF te ugovornu odredbu kojom je tuženik jednostrano mijenjao kamatnu stopu. Povrede navedenih ugovornih odredbi utvrđene su i pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. Predmetni ugovori o kreditu sadrže odredbu kojom je ugovorena kamatna uz redovnu stopu koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. Tuženik je jednostrano mijenjao ugovorene kamatne stope čime je povrijedio prava i interese tužitelja tako što je u ugovoru koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena promjenjiva kamata stopa a koja je mijenjana u skladu s jednostranom odlukom banke. Predmet tužiteljeve obveze po ovakvom Ugovoru o kreditu je neodrediv jer Ugovor ne sadrži podatke temeljem kojih bi se mogla odrediti visina kamatne stope. Odreda o promjeni kamatne stope je ključna ugovorna odredba, a ista je ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja. Zbog mijenjanja kamatne stope ništenom ugovornom odredbu tužitelju se znatno povećala rata kredita, a kamatu je tuženik mijenjao bez prethodne obavijesti. O ugovornom odredbi vezanoj za rast tečaja CHF trebalo se posebno pregovarati s tužiteljem, a kako to nije učinjeno, navedeno se smatra nepoštenim ponašanjem tuženika i u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja ate ravnopravnosti u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Zbog svega navedenog, tužitelj predlaže sudu da nakon provedenog postupka usvoji tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Navodi da je tužitelj kredita otplatio u cijelosti pa s obzirom da sukladno odredbi čl. 131 ZZP 09 tužitelj više nema interes za podizanje tužbe, jer u trenutku podizanja tužbe više nema povrede koju je potrebno otkloniti. Nadalje, tuženik navodi da je valutna klauzula, osim što je izričito dopuštena i predviđena odredbama Zakona o obveznim odnosima, dio politike monetarne vlasti. U navedenim ugovorima ne navodi se da se kredit otplaćuje u kunama niti je anuitet izražen u kunama. Navedeno je da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF tečajne liste banke, važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici. Nadalje, tuženik ističe kako tužitelj pogrešno tumači presudu Visokog trgovačkog suda RH, s obzirom da isti zaključuje da je temeljem te presude ustanovljena fiksna kamatna stopa što iz iste niti na koji način ne proizlazi. Sud nije utvrdio da je nezakonita odredba o promjenjivom kamatnoj stopi, nego da je nepoštena odredba o pravu samo jedne ugovorne strane da svojom odlukom mijenja kamatnu stopu. Sud ne dovodi u pitanje pravo tuženika da u ugovorima o kreditu ugovaraju promjenjivu kamatnu stopu. Tužitelj je izričito pristao na klauzulu o promjeni kamatne stope, stoga nije bilo mjesta primjeni bilo koje druge kamatne stope po kreditu izuzev tako ugovorene. Tuženik je u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora s tužiteljem u potpunosti poštovao tada važeću zakonsku regulativu te je argumentacija tužitelja koji pokušava svoj slučaj odvesti pod zakonske odredbe važeće u vrijeme podnošenja tužbe očito pogrešna i promašena. Na kraju tuženik ističe i prigovor zastare potraživanja. S obzirom na navedeno, predlaže sudu odbiti tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti.

3. Konačan tužbeni zahtjev tužitelj je postavio podneskom od 17. rujna 2024., kojim nije izvršio preinaku tužbe nego samo uređenje nakon nalaza i mišljenja vještaka.

4. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u preslik Ugovora o kreditu od 24. listopada 2006. iz kojeg je vidljivo da je isti zaključen između tužitelja kao korisnika kredita i tužene kao kreditora za iznos kredita od 42.379,68 CHF u kunskoj protuvrijednosti radi adaptacije stambenog objekata, s promjenjivom kamatnom stopom (str. 8 do 12 spisa). Uvidom u preslik Ugovora o kreditu od 14. studenog 2006. iz kojeg je vidljivo da je isti sklopljen između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora u iznosu od 19.785,94 CHF u kunskoj protuvrijednosti radi kupnje vozila s promjenjivom kamatnom stopom (tbr. 14 do 17 spisa). Sud je i izvršio uvid u preslik Poslovanja sa građanima Informacije o načinu promjene kamatnih stopa po kreditima koje sud nije posebno analizirao jer nema dokaza da je tuženik iste i dostavio tužitelju prilikom sklapanja Ugovora o kreditu (str. 38 do 45 spisa). Opće uvjete poslovanja građenima koje je tuženik dostavio tuženik sud također nije posebno anulirao jer nema dokaza da je tuženik iste dostavio tužitelju prilikom sklapanja Ugovora o kreditu (str. 46 do 54 spisa). Uvidom u knjigovodstvene kartice su vidljive uplate tužitelja tijekom otplate kredita (str. 81 do 91 spisa) i uvidom u Otplatnu tablicu je vidljivo da je bila tijekom otplate kredita predviđena ista rata za otplatu kredita, koja se je mijenjala nekoliko puta tijekom otplate kredita i tužitelj je sa svakom promjenom ponovo dobivao plan otplate u kojem je ponovo bila predviđena ista rata kredita za ostatak otplate istog (str. 92 do 110 spisa). Saslušan je tužitelj kao stranka u svrhu dokazivanja i svjedok AM je dala svoj iskaz. Provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Mirjani Radman Funarić.

4.1. Iz iskaza tužitelja utvrđeno je da je od tuženika podigao dva kredita. Prvi kredit je bio za adaptaciju kuće za iznos od oko 40.000,00 CHF. Prije nego se odlučio za taj kredit s djelatnicama banke je razgovarao i isti su mu rekli da postoje krediti u eurima i CHF. Kredit u CHF je bio povoljniji u pogledu kamate, izračuna i roka otplate. U banci su ga i upoznali s uvjetima otplate i spominjali su mogućnosti razlike kamatne stope te mu je rečeno da može doći do razlike u kamatnoj stopi, ali da su u pitanju neznatne nijanse. Ne sjeća se jesu li mu govorili i o mogućnosti promjene tečaja CHF. U pogledu tog prvog kredita početne rate su bile oko 3.500-3.600 kn a nakon nekog vremena rata je porasla na oko 5.000,00 kn mjesečno. Navedeni kredit je u cijelosti otplatio. Nedugo nakon tog prvog kredita kod iste banke podigao je i drugi kredit za kupovinu osobnog vozila u iznosu od oko 18.000,00 ili 19.000,00 CHF. Kako je nedugo prije toga već dizao kredit u CHF za stambene prilike bio je upoznat s kamatnim stopama i mogućnosti njihove promjene. U to vrijeme kredit u CHF je bio puno povoljniji nego kredit u eurima. U početku su mu rate iznosile 1.300-1.400 kn, a koje su s vremenom rasle te mu je mjesečna rata iznosila preko 2.000,00 kn. Oba kredita je podigao u privatne svrhe, pročitao je oba kredita prije potpisivanja. Ne zna objasniti što je to valutna klauzula i što je to promjenjiva kamatna stopa Prije ova dva kredita nije podizao druge kredite.

4.2. Svjedok AM u iskazu je navela da u vrijeme kada su sklopljeni ugovori o kreditu između tužitelja i tuženika postojali su krediti u CHF i u eurima. Krediti u CHF imali su manju kamatu i to je ljudima više pasalo. Konkretnog slučaja se ne sjeća zbog proteka vremena. Prije sklapanja ugovora o kreditu strankama je govorila da može doći do promjene kamate i samog tečaja kod ugovora o kreditu u CHF. Pretpostavlja da je tada strankama govorila i o promjeni tečaja. Ne sjeća se je li navedeno strankama detaljno objašnjavala ili je samo spomenula. U pitanju su bili krediti u eurima i CHF. Međutim krediti u CHF su bili povoljniji zbog niže kamate i bila je izloženost za izračun rate i kamate puno povoljnija nego za kredite u eurima, a osim toga u slučaju kredita u CHF mogao se dobiti i veći iznos kredita na kraći vremenski rok nego što je to bilo u eurima. Objašnjavala je razliku u kreditima u eurima i kreditima u CHF na način da im je govorila kolika je kamatna stopa za kredit u CHF i koliko može podići novčanog iznosa s obzirom na plaću koju prima u odnosu na kredit u eurima u kojima je bila veća kamatna stopa te se mogao podići kredit samo za duže vremensko razdoblje nego u CHF, a i razlika je postojala u visini mjesečnog anuiteta otplate kredita. Ne može se sjetiti je li strankama tom prilikom govorila da je jedna od te dvije valute štićena od HNB. Ne sjeća se je li u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu stranka imala pitanja ili primjedbe. U to vrijeme s njom je na stambenim kreditima radila još jedna kolegice te postoji mogućnosti da je konkretna stranka mogla dolaziti ili kod nje ili kod njene kolegice. Banka je slala obavijest o povećanju ili smanjenju kamatnih stopa.

4.3. Vještak Mirjana Radman Funarić u nalazu i mišljenju je navela da je vještačenjem utvrđeno da je tužitelj po Ugovoru o kreditu partija broj 9012048550 na osnovu kamate više platio iznos od 857,50 eura, tečajne razlike iznos od 3.117,11 eura, po Ugovoru o kreditu partija broj 9012048550 i Ugovoru o kreditu partija broj 9012090404 tužitelj na ime redovne kamate platio više 393,62 eura, a za tečajne razlike po otplaćenoj glavnici 711,24 eura.

4.4. Na nalaz i mišljenje prigovore je istaknuo samo tuženik, a kojima nije osporio matematički izračun vještaka, već su prigovori isključivo pravne naravi usmjereni na sam zadatak vještaku zbog čega je ovaj sud smatrao da nalaz i mišljenje vještaka nije potrebno nadopunjavati. Po ocjeni ovog suda nalaz i mišljenje vještaka je stručan, obrazložen i nepristran i sud ga je u cijelosti i prihvatio.

5. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka sud je odlučio kao u izreci presude.

6. Tijekom postupka je utvrđeno kao nesporno da:

- je tužitelj kao korisnik kredita zaključio dva kredita s tuženikom kao kreditorom i to kredit od 24. listopada 2006. u iznosu kredita od 42.379,68 CHF u kunskoj protuvrijednosti radi adaptacije stambenog objekta i kredit od 14. studenog 2006. u iznosu od 19.785,94 CHF u kunskoj protuvrijednosti radi kupnje vozila,

- tužitelj otplatio oba kredita,

- krediti nisu bili u konverziji.

7. Tijekom postupka je bilo sporno, u svezi istaknutih prigovora tuženika:

- ima li tužitelj pravo na isplatu radi pretplate radi promjene tečaja tijekom otplate kredita i pretplate po promjenjivoj kamatnoj stopi, jer je tužitelj naveo da ima, a tuženik se tome protivi.

8. Tužitelj je aktivno legitimiran jer je zaključio Ugovore o kreditu s tuženikom i sam je platio rate kredita, a tuženik je pasivno legitimiran jer je bio kreditor u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, a tužitelj je potrošač, jer je za kredit adaptirao stambeni objekt i automobil koji je koristio za obiteljske potrebe, što je utvrđeno kao nesporno iz njegovog iskaza, kojem je sud u cijelosti poklonio vjeru, jer je iskaz istog logičan i uvjerljiv, a niti tuženik nije osporio navod tužitelja.

9 . Pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u spisu predmeta P-1401/2012 vođen kolektivni spor protiv banaka, među njima i protiv ovdje tuženika radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača. U navedenom predmetu je 4. srpnja 2013. donesena presuda koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., te broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., koje su potvrđene odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019.

10. Nesporno je da je navedenom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, potvrđenom presudom VTSRH i VSRH utvrđeno da su banke, a među njima i tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. pa do 31. prosinca 2008., povrijedile kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena promjenjiva kamatne stopa i valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora tuženici kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sa sklapanjem predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Odredbe predmetnog ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivosti kamatne stope ugovorene kamate, odlukom tuženika kao kreditora, odredbe unaprijed pripremljenog i sačinjenog tipskog ugovora od strane tuženika kao kreditora.

11. Po ocjeni ovog suda tužbeni zahtjev je osnovan u cijelosti.

12. Na temelju odredbe članka 1111. (koji sadrži opće pravilo o stjecanju bez osnove) u svezi s člankom 1115. (koji određuje opseg vraćanja), Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15. – dalje: ZOO/05), tužitelju pripada pravo na povrat iznosa preplaćenog s osnova ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi te zatezna kamata od dana izvršene preplate svakog pojedinog anuiteta.

13. U ovom slučaju radi se o potraživanju s osnova stjecanja bez osnove u smislu članka 1111. ZOO, a ZOO kod instituta stjecanja bez osnove ZOO ne predviđa posebni zastarni rok, pa se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina iz članka 225. ZOO koji propisuje da tražbine zastarijevaju za 5 godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.

13.1. Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske je 1. ožujka 2022. objavio objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF i ono glasi: "Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržanoj istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kreditu u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite."

13.2. Nesporno je da zastarni rok teče od 14. lipnja 2018. za valutnu klauzulu. Podnošenjem kolektivne tužbe Udruge potrošač kod Trgovačkog suda u Zagrebu u sporu zaštite kolektivnih prava, a koji postupak se vodio pod brojem P1401/12 prekinut je tijek zastare do pravomoćnog okončanja tog spora pred visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske odnosno donošenja presude tog suda 13. lipnja 2013, pod brojem Pž-7129/13 (u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi temeljem promjenjive kamatne stope) odnosno Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. (u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi temeljem valutne klauzule) kada je pravomoćno okončan predmet po kolektivnoj tužbi. U svezi navedenog nesporno je da utužena tražbina tužitelja nesporno nije zastarjela u pogledu valutne klauzule, jer je zastarni rok je 14. lipnja 2023. dakle tužba koja podnesena 12. lipnja 2019. prije isteka zastarnog roka.

13.3. U odnosu na promjenjivu kamatnu stopu zastara teče od pravomoćnosti presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., dakle od 14. lipnja 2014, pa budući da je tužba podnesena 12. lipnja 2019. to je prije isteka zastarnog roka i prigovor tuženika nesporno nije osnovan.

14. Tužitelj, iako je otplatio kredite u cijelosti, ima pravni interes za podnošenje tužbe i pravni interes budući traži i povrat danog u izvršenju spornih ugovornih odredbi.

15. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. i Rev 18/2018-2 od 26. svibnja 2020., izražen je stav da citirane odredbe ZPP i ZZP, propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove kada donose odluke u posebnim postupcima radi ostvarenja prava pojedinih potrošača, te se stoga sudovi mogu pozivati na utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz članka 502. a stavak 1. ZPP. Pravomoćno je utvrđeno da su tuženici iz kolektivnog spora povrijedili su kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima i koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak i promjenjiva kamatna stopa a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora tuženici kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sa sklapanjem predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka jer korisnici kredita nisu dobili nikakve informacije o mogućim rizicima ugovaranja valutne klauzule u CHF i o mogućim posljedicama takvog ugovaranja.

16. U svezi navedenog i u skladu s odredbom članka 81. Zakona o zaštiti potrošača ZZP/03 koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o kreditu, te odredbe članka 4., članak 322., članak 323. i članak 324. ZOO/05 i prema ocjeni ovog suda, sporne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, promjenjivoj kamatnoj stopi premda jesu jasno sročene i lako uočljive, nisu razumljive iz razloga što u njima nisu precizno i jasno određeni mogući rizici vezanja kredita uz tečaj CHF. Osim toga tužitelju kao potrošaču prilikom sklapanja ugovora nije na jasan i razumljiv način objašnjeno, kako bi on na temelju preciznih, jasnih i razumljivih kriterija mogao, predvidjeti financijske posljedice koje bi za njega kao korisnika kredita mogle proizaći, a to je imalo za posljedicu uzrokovanje znatne neravnoteže u pravima i obvezama s jedne strane tužitelja kao korisnika kredita i potrošača, i tuženika kao davatelja kredita i trgovca s druge strane, slijedom čega su sporne ugovorne odredbe nepoštene, a time i ništetne temeljem naprijed navedenih zakonskih odredbi. Radi se o tipskom, unaprijed formuliranom ugovoru tuženika i o odredbama ugovora koje prosječnom potrošaču koji nema potrebnih stručnih znanja iz područja ekonomije, nisu i ne mogu biti jasne na način da bi on već prilikom sklapanja ugovora znao ili mogao pretpostaviti sve povećane rizike kojima su zbog promjene tečaja bili izloženi ugovaratelji kredita u CHF. Nesporno je pravo stranka na ugovaranje valutne klauzule. Međutim, sporne odredbe nisu utvrđene nepoštenima i ništetnima iz razloga što je ugovorena promjenjiva kamatna stopa odlukom kreditora, niti zato što je ugovorena valutna klauzula, već su utvrđene nepoštenima i ništetnima zato što je nedvojbeno utvrđeno da nisu bile razumljive prosječnom potrošaču, je što se tiče valutne klauzule kreditor nije u cijelosti informirao potrošača o bitnim parametrima za donošenje valjane odluke te zato što se o spornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo. Iz iskaza svjedoka AM je utvrđeno općenito postupanje banke, ali ista se ne sjeća niti tužitelja niti da li je ona bila ta koja je sa tužiteljem razgovarala prilikom zaključenja ugovora pa sud iskaz iste i nije posebno cijenio za donošenje odluke u ovom postupku jer se ista nije mogla detaljno očitovati o kreditima koji su predmet spora niti o tome na što je tužitelj upozoren ili nije upozoren prilikom sklapanja ugovora.

17. S obzirom da je tuženik tijekom ugovornog razdoblja obračunavao i naplaćivao tužitelju dospjele anuitete obračunavao temeljem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi tužitelju pripada pravo od tuženika tražiti povrat preplaćenog u otplaćenom iznosu, na temelju odredbe članka 323. stavak 1. ZOO/05.

18. Tuženik je u obvezi platiti i zateznu kamatu na svaki preplaćeni iznos anuiteta od dana plaćanja, na temelju članka 1115. ZOO/05, jer se u ovom predmetu radi se o povratu onog što je tuženik stekao temeljem ništetnih ugovornih odredbi, i to odredbi koje je sam tuženik unio u ugovor, pa je iz tog razloga tuženik nesavjestan stjecatelj, te da je stoga temeljem navedene zakonske odredbe, dužan tužitelju platiti zateznu kamatu na svaki iznos preplate i to od dana plaćanja svakog pojedinog mjesečnog anuitete u kojem je sadržan i iznos preplate.

19. U svezi tzv. negativne razlike sud nije posebno odlučivao o istoj jer tuženik nije postupio u skladu sa odlukom VSRH Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023. i podnio protutužbu, prigovor prijeboja ili prigovor prebijanja koji su kvantitativno određeni do zaključenja prethodnog postupka.

20. Na temelju čl. 154. st.1. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23; dalje - OT) tuženik je u obvezi tužitelju naknaditi troškove postupka jer je tužitelj uspio u postupku. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura (tbr. 7.t.1. OT), priznat je i trošak zastupanja tužitelja na ročištima održanim kod ovog suda 2. studenog 2022. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 9.t.1OT), 15. prosinca 2022. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 9.t.1OT), 19. rujna 2024. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 9.t.1OT), 4. prosinca 2024. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 9.t.1.OT) i zastupanja na ročištu za objavu odluke u iznosu od 100,00 eura (tbr. 9.t.3.OT). Priznat je i trošak sastava obrazloženih podnesaka od 22. studenog 2019. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 8.t.1. OT), 18. ožujka 2022. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 8.t.1.OT) i 16. prosinca 2022. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 8.1.OT) te trošak sastava podneska od 17. rujna 2024. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 8.t.1. OT). Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 eura jer je isti i uplaćen u tom iznosu i trošak vještačenja u ovom postupku u iznosu od 650,00 eura. Pripadajući porez iznosi 475,00 eura, što ukupno iznosi 3.078,09 eura, kako je to i navedeno u izreci presude.

21. Zatezna kamata teče na troškove postupka od 16. siječnja 2025. kao dana presuđenja na temelju čl. 29.st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23).

22. Tužitelju nije priznat trošak dostava uplatnice od 1. kolovoza 2019. u iznosu od 50,00 eura, 16. veljače 2024. u iznosu od 50,00 eura, 9. travnja 2024. u iznosu od 50,00 eura, jer trošak dostava uplatnica sudu ne može na teret protivne stranke u postupku. Nije priznat niti trošak konferencije sa stankom u iznosu od 200,00 eura, jer je to nije trošak koji se može tražiti od protivne stranka u postupku, kao niti troška pribave dokumentacije za tužbu u iznosu od 50,00 eura, to također nije trošak koji se može tražiti od protivne stranke u postupku. Nije priznat niti trošak vještačenja po računu Ivando Konta j.d.o.o. u iznosu od 132,72 eura jer je to privatni nalaz i mišljenje koji nije niti na koji način utjecao na odluku sudu u ovom postupku, pa zahtjev troška sastava istog nije osnovan. Ukupno je tuženik odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 532,72 eura, kao neosnovanim, kako je to i navedeno u točk. IV izreke presude.

23. Zakonom o sudskim pristojbama (NN 118/18, 51/23), čije su izmjene stupile na snagu 20. svibnja 2023. propisano je u čl. 11. st. 1. toč. 20. da su od plaćanja sudskih pristojbi oslobođeni potrošači kao stečajni dužnici i tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, a kako je u konkretnom predmetu parnica pokrenuta temeljem pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, sukladno odredbama ZOSP, tužitelj nije dužan platiti pristojbu za daljnji tijek postupka od 20. svibnja 2023.

24. Tuženik je bio predložio saslušanje svjedoka JM ali nije sudu dostavio točnu adresu iste tijekom postupka, pa se smatra da je tuženik odustao od prijedloga za saslušanje navedenog svjedoka.

Slavonski Brod, 16. siječnja 2025.

Sudac

Marina Vučetić

Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud. Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

O tom obavijest:

1. tužitelj po pun.

2. tužena po pun.