Poslovni broj: Usž-1556/2024-4
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Arme Vagner Popović, članica vijeća te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja OL iz [adresa], zastupanog po opunomoćeniku Šimunu Babiću, odvjetniku iz Zagreba, Mrazovićeva 5, protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Trg Nevenke Topalušić 1, Zagreb, zastupanog po Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, Gundulićeva 29a, Split, radi troškova upravnog spora, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-2652/2023 od 7. ožujka 2024,. na sjednici vijeća održanoj 16. siječnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovnog broja: Us I-2652/2023 od 7. ožujka 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda odbačen je kao nepravodoban tužiteljev zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
2. Tužitelj žalbom osporava citirano rješenje prvostupanjskog upravnog suda poradi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je presudom istog suda, poslovnog broja: UsI-2652/2023 od 23. siječnja 2024. godine poništeno rješenje tuženika, klasa: UP/II-562-02/13- 0015/565, urbroj: 522-04/1-4-1-13-2 od 6. rujna 2013. godine, međutim da istom nije odlučeno o troškovima spora. Tužitelj se poziva i na odredbu članka 79. stavak 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS) ističući da u navedenom predmetu nije održana glavna rasprava pa nije bio u mogućnosti predati trošak na raspravi, međutim trošak da je zatražio u najkraćem mogućem roku, i to u roku od 2 dana od donošenja presude. Tužitelj predlaže s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja i činjenicu da nije održana glavna rasprava u sporu poništiti osporeno rješenje odnosno isto preinačiti na način da se tužitelju dosude troškovi spora.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prema stanju spisa predmeta proizlazi da je u konkretnoj upravnoj stvari spor okončan presudom prvostupanjskog upravnog suda poslovnog broja: UsI-2652/2023 od 23. siječnja 2024. godine bez održavanja ročišta za glavnu raspravu. Citiranom presudom prvostupanjskog upravnog suda poništeno je rješenje tuženika, klasa: UP/II- 562-02/13-0015/595, ur.broj: 522-04/1-4-1-13-2 od 6. rujna 2013. godine te je upravni spor obustavljen (točka I. i II. izreke). Osporenim rješenjem tuženika od 6. rujna 2013. oglašeno je ništavim rješenje Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za upravu Zagreb, Ured za obranu Centar, Referada za skrb, klasa: UP/I-562-02/97- 26/534, ur.broj: 512-62-97-2 od 22. rujna 1997. i Suglasnost Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za skrb, klasa: 562-02/97-01/1479, ur.broj: 512-21-05-97- 2 od 12. prosinca 1997. godine. Potonjim rješenjem je tužitelju s osnove ranjavanja zadobivenim na "južnom bojištu" priznat status ratnog vojnog invalida za stalno s pravom na osobnu invalidninu i posebni dodatak. Presudom ovog Suda poslovnog broja Usž-1547/2024-4 od 3. listopada 2024. godine poništena je točka I. izreke citirane presude Upravnog suda u Splitu od 23. siječnja 2024. godine (točka I. izreke), odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je zahtjevao poništenje rješenja tuženika od 6. rujna 2013. (točka II.), te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka (točka III.).
6. U konkretnom slučaju proizlazi da je tužitelj prvostupanjskom sudu od 23. siječnja 2024., u roku od dva dana po primitku presude podneskom od 25. siječnja 2024. godine po opunomoćeniku popisao i zatražio troškove upravnog spora za sastav upravne tužbe, podneska od 22. travnja 2014. i žalbe ustavne tužbe.
7. Odlučujući o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova spora, prvostupanjski upravni sud je odbacio zahtjev tužitelja smatrajući isti nepravodobno podnesenim, obzirom da je prema zakonskoj odredbi članka 79. ZUS-a, popis troška odnosno mogućnost podnošenja zahtjeva za trošak, u slučaju ne održavanja rasprave, trebao biti popisan u tužbi ili tijekom spora koji spor ovdje da je pokrenut još 7. listopada 2013. godine. Nadalje, sud ističe da tužitelj nije niti popisao niti zatražio trošak u tužbi, a u žalbi protiv presude poslovnog broja Us I-465/2021 da je samo naveo da traži naknadu bez preciziranja iste.
8. Prema ustaljenoj praksi ovoga Suda zahtjev za naknadu troškova upravnog spora podnosi se najkasnije do zaključenja rasprave, a kod rješavanja spora presudom bez rasprave, najkasnije do donošenja presude. U konkretnom slučaju nije sporno da je zahtjev za naknadu troška podnesen nakon donošenja presude, pa je stoga i prema ocjeni ovog Suda prvostupanjski upravni sud pravilno zahtjev odbacio kao nepravovremeni.
9. Naime u skladu s odredbom članka 79. stavak 6. ZUS-a sud ima mogućnost o troškovima spora odlučiti zajedno s odlukom o glavnoj stvari ili posebnim rješenjem od 15 dana od dana objave presude. Navedeno međutim, ne znači da se zahtjev za naknadu troškova spora može podnijeti nakon donošenja presude, jer citirana odredba ZUS-a ostavlja mogućnost sudu da odluku o troškovima spora ne donesene zajedno s odlukom o glavnoj stvari, što ne utječe na dužnost stranaka da zahtjev za naknadu troškova spora postavi prije objave odnosno donošenja presude.
10. Stoga je prvostupanjski upravni sud pravilno zahtjev tužitelja za naknadu troška pravilno odbacio. Međutim, uz to se napominje i da je ovaj Sud, kako je to već naprijed navedene svojom odlukom poslovnog broja: Usž-1547/2024-4 od 3. listopada 2024. godine, a povodom žalbe tuženika poništio presudu prvostupanjskog upravnog suda poslovnog broja: Us I-2652/2023 od 23. siječnja 2024. godine i odbio tužbeni zahtjev kao i zahtjev tužitelja za naknadom troška žalbenog postupka.
11. Dakle, proizlazi da tužitelj, koji je predmetni upravni spor izgubio, sukladno odredbi članka 79. stavak 4. ZUS-a ne može niti ostvariti pravo na naknadu troškova prvostupanjskog upravnog spora i iz navedenog razloga.
12. Uslijed svega navedenog i utvrđenog riješeno je na temelju odredbe članka 74. u vezi s člankom 67. stavak 3 ZUS-a, kao u izreci.
U Zagrebu, 16. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća
Ana Berlengi Fellner
