REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž-810/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, Branke Ribičić, kao suca izvjestitelja i Berislava Devčića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AF OIB: [osobni identifikacijski broj] i SF OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], zastupanih po punomoćniku odvjetniku Marku Cvrkoviću iz Vukovara, protiv tuženika Addiko Bank d.d. sa sjedištem u Zagrebu, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćnicima u odvjetničkom društvu Knezović & Partneri iz Zagreba, radi ništetnosti i isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P-187/2024-4 od 9. kolovoza 2024., u sjednici vijeća 16. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj P-187/2024-4 od 9. kolovoza 2024., u cijelosti

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda je suđeno:

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 69000025119 partija ... sklopljenog između I- tužitelja AF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tužitelja VF, [adresa] 211 OIB: [osobni identifikacijski broj] te tuženika ADDIKO BANK d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 dana 03.08.2006.g a sve u dijelu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke banke kao tuženika, kao i dijelu kojim je ugovorena Valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak CHF.

II. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 da I- tužitelju AF, [adresa] 211, OIB: [osobni identifikacijski broj], da na ime preplate po osnovi valutne klauzule isplati novčani iznos od 4.411,41 eur sa zakonskom zateznom kamatom računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5 %-tnih poena, do 31.srpnja 2015.g., te od 1.kolovoza 2015.g. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %-tna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, i to:

1,70 eur - od 17.09. 2008.g. do isplate,

8,34 eur - od 17.10. 2008.g. do isplate,

9,16 eur - od 21.11. 2008.g. do isplate,

9,06 eur - od 18.12. 2008.g. do isplate,

22,50 eur - od 16.01. 2009.g. do isplate,

24,98 eur - od 18.02. 2009.g. do isplate,

18,62 eur - od 19.03. 2009.g. do isplate,

15,66 eur - od 21.04. 2009.g. do isplate,

25,48 eur - od 20.05. 2009.g. do isplate,

20,30 eur - od 17.06. 2009.g. do isplate,

23,62 eur - od 20.07. 2009.g. do isplate,

20,57 eur - od 18.08. 2009.g. do isplate,

20,97 eur - od 23.09. 2009.g. do isplate,

19,79 eur - od 21.10. 2009.g. do isplate,

21,58 eur - od 20.11. 2009.g. do isplate,

23,09 eur - od 22.12. 2009.g. do isplate,

26,28 eur - od 28.01.2010.g. do isplate,

26,81 eur - od 19.02.2010.g. do isplate,

30,92 eur - od 25.03.2010.g. do isplate,

30,26 eur - od 15.04.2010.g. do isplate,

33,97 eur - od 19.05.2010.g. do isplate,

33,97 eur - od 15.06.2010.g. do isplate,

39,55 eur - od 21.07.2010.g. do isplate,

43,13 eur - od 19.08.2010.g. do isplate,

47,67 eur - od 25.09.2010.g. do isplate,

43,40 eur - od 23.10.2010.g. do isplate,

41,91 eur - od 23.11.2010.g. do isplate,

60,12 eur - od 23.12.2010.g. do isplate,

54,41 eur - od 26.01.2011.g. do isplate,

52,82 eur - od 22.02.2011.g. do isplate,

52,82 eur - od 23.03.2011.g. do isplate,

54,81 eur - od 20.04.2011.g. do isplate,

63,57 eur - od 25.05.2011.g. do isplate,

71,93 eur - od 27.06.2011.g. do isplate,

119,18 eur - od 26.07.2011.g. do isplate,

3.198,46 eur- od 31.08.2011.g. do isplate, sve u roku 15 dana

III. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. Slavonska avenija 6, Zagreb OIB 14036333877da tužitelju AF, [adresa] 211, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 2.588,83 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 9. kolovoza 2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška u iznosu od 2.428,09 eura.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tuženik zbog bitne povrede parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava , te predlaže da se pobijana presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti uz naknadu parničnih troškova tuženiku.

2.1. U navodima žalbe tuženik ističe da je automatskim pozivanjem na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom sporu, bez sagledavanja opravdanosti primjene načela zaštite apstraktnog potrošača na konkretnog tužitelja, počinjenja bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), jer da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, da je sud utvrdio ništetnom odredbu Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF bez da je proveo test transparentnosti i poštenosti, da je člankom 84. Zakona o zaštiti potrošača ( Narodne novine 96/03) propisano kako nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe lako uočljive (tzv. test transparentnosti), a člankom 81. stavkom 1. tog zakona je propisano da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (tzv. test poštenosti), da je u postupku tuženik isticao kako su odredbe o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli jasne, lako razumljive i lako uočljive, pa ako bi se i prihvatilo da prilikom sklapanja Ugovora nisu vođeni pojedinačni pregovori, to je tek prva pretpostavka koja mora biti zadovoljena da bi sud pristupio ocjeni je li sporna odredba ugovorena suprotno načelu savjesnosti i poštenja i je li uzrokovala znatniju štetu na strani potrošača. Smatra da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo odbivši tuženikov prigovor zastare. Glede odluke o troškovima postupka osporava da bi se na radnje tužitelja poduzete po punomoćniku mogla retroaktivno primijeniti vrijednost boda od 15,00 kuna u smislu Tarife o naknadama i naknadi troškova za rad odvjetnika Narodne novine 126/22, te da tužitelj nema pravo na naknadu sudske pristojbe na presudu sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o sudskim pristojbama ( NN-51/23 )

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ovaj sud je pobijanu presudu ispitao u smislu istaknutih žalbenih razloga, te nije našao da bi bila počinjena neka od bitnih povreda parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 - ZPP), na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a.

5.1. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pravcu žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, na koju u žalbi ukazuje tuženik, ovaj sud je stajališta da prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu, jer je za svoju odluku i svoj pravni stav dao jasne razloge, koji nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima i sadržajem isprava, te važećom sudskom praksom, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

6. Predmet spora je utvrđenje ništetnim odredbe ugovora o namjenskom kreditu uz depozit br. [broj depozita]/2006. od 2. kolovoza 2006. u dijelu kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa prema odluci banke, te u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula švicarski franak (CHF), kao i da se naloži tuženiku isplata preplaćenih iznosa temeljem valutne klauzule u CHF u iznosu od 4.411,41 eura.

7. Glede žalbenih navoda tuženika kojima se ukazuje, kako je prilikom utvrđenja ništetnim odredbi konkretnog Ugovora o kreditu prvostupanjski sud automatski prihvatio pravna utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom sporu za zaštitu potrošača i da nije pravilno tumačio odredbe Zakona o zaštiti potrošača, ovaj sud je stava da se na konkretni spor, glede ništetnosti odredbi ugovora o kreditu primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03 dalje ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora, a kojim Zakonom je u članku 81. stavak 1. propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a u stavku 2. istog članka je propisano kako se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, dok je u stavku 4. tog članka propisano da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to i dokazati. Odredbom članka 87. istog Zakona je propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

7.1. Nadalje Zakonom o zaštiti potrošača (NN 79/07- dalje ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme trajanja Ugovora o kreditu, u članku 96. ZZP-a, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a na štetu potrošača, te se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pregovaralo, ako je tu odredbu formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Odredbom članka 99. ZZP-a, je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive, te je u članku 100. ZZP-a, propisano da ako na temelju zakona ili sporazuma stranaka, ugovor mora biti u pisanom obliku njegove odredbe moraju biti napisane jasno i razumljivo te moraju biti lako uočljive, dok je u članku 101. ZZP-a propisano da se dvojbene ili nerazumljive ugovorne odredbe tumače u smislu koji je povoljniji za potrošača, a u članku 102. ZZP/07, da je nepoštena ugovorna odredba ništetna, a ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.

8. Osnovano se prvostupanjski sud pozvao na učinke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. kojom je između ostalog utvrđeno da je i tuženi od 1. rujna 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu na način da nije potrošače u cijelosti informiralo o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravu i obvezama ugovornih strana pa je time postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 1. rujna 2004. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i čl. 97. tako što je u razdoblju od 1. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženi kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tuženi promjeni ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

8.1. Citiranom presudom utvrđeno je i to da je i tuženi povrijedio kolektivne interesa i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebitim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio protivno tada važećim odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.

8.2. Navedena prvostupanjska presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž-7129/2013-4 od dana 13. lipnja 2014. i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine.

9. Odredbom članka 502.c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22., dalje: ZPP) propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga zakona da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

10. Međutim suprotno navodima žalbe da nije proveden test transparentnosti i test poštenosti glede spornih odredbi ugovora, valja ukazati da je prvostupanjski sud je saslušao po tuženiku predloženog svjedoka FF zaposlenicu tuženika i tužitelje kao stranke, iz čijih iskaza se nedvojbeno može zaključiti da se o spornim odredbama ugovora nije pojedinačno pregovaralo, niti je tužiteljima nije jasno i dvosmisleno predočeno, niti su to mogli sagledati, koliko će kroz vrijeme trajanje kredita biti u obvezi platiti tuženiku

10.1. Iz nalaza i mišljenja financijsko knjigovodstvenog vještaka proizlazi da je preplata tužitelja temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF iznosi 4.411,41 Eura koji nalaz u matematičkom izračunu tuženik nije osporavao.

11.Temeljem navedenog proizlazi neosnovanost navoda tuženika kako nije proveden test transparentnosti i poštenosti spornih odredbi konkretnog ugovora o kreditu, te je neosnovan i žalbeni navod o neznatnosti štete.

12. Suprotno navodima žalbe pravno pitanje o kojem ovisi nastupanje zastare potraživanja iz predmetnog Ugovora, vezano je uz intervencijski efekt tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., glede mogućnosti prekidanja zastarnog roka u smislu čl. 241. Zakona o obveznim odnosima, odnosno, da li podnošenje takve tužbe predstavlja radnju vjerovnika podnesenu protiv tuženika koja ima učinke prekida zastare za pojedine individualne tražbine.

13. U odnosu na prigovor zastare, stav prvostupanjskog suda je identičan stavu koji je zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu poslovni broj: Rev 2245/17-2, da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a., te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Stoga se rok zastare računa od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 i to od 14. lipnja 2018. u odnosu na valutnu klauzulu, pa kako je tužba u ovom predmetu podnesena 9. kolovoza 2021., prije nego je protekao opći zastarni rok iz članka 225. ZOO-a, za žalbom osporavane iznose preplate temeljem ništetnih odredbi ugovora o valutnoj klauzuli u CHF nije nestupila zastara.

14. Stoga je suprotno navodima žalbe osnovano tuženik presuđen na isplatu razlike preplaćenih mjesečnih anuiteta temeljem članka 1111. i 1115. ZOO-a .

15. Budući je tužitelj uspio u sporu, pravilno mu je prvostupanjski sud dosudio parnični trošak temeljem članka 154. stavak 1. ZPP-a. Suprotno navodima žalbe da je sud pogrešno primijenio vrijednost boda od 15,00 kuna /1,99 eura stav je ovog suda da je prvostupanjski sud pravilno primijenio vrijednost boda sukladno Tbr. 52. stavak 3. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23), a što se tiče žalbenih navoda da tužitelj nema pravo na trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu, valja ukazati da tužitelju nije ni dosuđen trošak sudske pristojbe na presudu, a trošak sudske pristojbe na tužbu je tužitelju osnovano dosuđen, jer je tužba podnesena prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudskim pristojbama ( Narodne novine br. 51/23).

16. Radi iznesenog je žalbu tuženika kao neosnovanu valjalo odbiti i temeljem članka 368. stavak 2. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

U Požegi, 16. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Branimir Miljević