Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Kž-546/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinje Dajane Barberić-Valentić kao predsjednice vijeća, sutkinje Sanele Horvat kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i sutkinje Milenke Slivar kao članice vijeća, u kaznenom predmetu protiv optuženika MB, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika, protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj K-474/2024-19 od 20. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 16. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj K-474/2024-19 od 20. studenog 2024. opt. MB proglašen je krivim zbog počinjenja dva kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje – djelo opisano i kažnjivo po čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. KZ/11 i dva kaznena djela protiv života i tijela, tjelesnom ozljedom, opisano po članku 117. stavku 2. u vezi stavka 1. KZ/11, kažnjivo po članku 117. stavku 2. KZ/11, a sve u vezi članka 51. KZ/11. Temeljem svega navedenog prema optuženiku MB, se temeljem članka 51. stavka 1. KZ/11, utvrđuju slijedeće pojedinačne kazne zatvora, i to: - za kazneno djelo iz članka 139. stavka 3. u vezi stavka 2. KZ/11, na štetu OB, temeljem članka 139. stavka 3. KZ/11, kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, - za kazneno djelo iz članka 139. stavka 3. u svezi stavka 2. KZ/11, na štetu PB, temeljem članka 139. stavka 3. KZ/11, kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, - za kazneno djelo iz članka 117. stavka 2. u svezi stavka 1. KZ/11, na štetu OB, temeljem članka 117. stavka 2. KZ/11, kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, - za kazneno djelo iz članka 117. stavka 2. u svezi stavka 1. KZ/11, na štetu PB, temeljem članka 117. stavka 2. KZ/11, kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, te se temeljem članka 139. stavka 3. KZ/11, te članka 117. stavka 2. KZ/11, uz primjenu članka 51. stavka 1. KZ/11, optuženik MB osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine. Na temelju članka 57. KZ/11 optuženiku MB izriče se djelomična uvjetna osuda time da se od kazne na koju je optuženik osuđen izvršava 1 (jedna) godina, a dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine neće se izvršiti ako optuženik u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo, te ukoliko se optuženik bude pridržavao sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženiku se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od dana 23. kolovoza 2024. pa nadalje.

1.1. Temeljem članka 69. stavka 1. do 3. KZ/11, prema optuženiku se primjenjuje sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, koja mjera će trajati do prestanka razloga zbog kojih je primijenjena, a u konkretnom slučaju će trajati za vrijeme izvršenja kazne zatvora, potom će se nastaviti primjenjivati prema optuženiku do proteka roka provjeravanja jer se radi o djelomičnoj uvjetnoj osudi, uz nadzor nadležnog tijela za probaciju.

1.2. Temeljem članka 148. stavka 5. ZKP-a (Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka i Rješenje USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24. – dalje: ZKP), optuženik se u cijelosti oslobađa plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. -6. ZKP, te ujedno nagrade i nužnih izdataka postavljenog mu branitelja po službenoj dužnosti.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu zbog odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženik osudi na bezuvjetnu kaznu zatvora.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Temeljem čl. 474. st. 1. ZKP-a spis predmeta je dostavljen na razgledanje Županijskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru.

5. Žalba nije osnovana.

6. Žaleći se zbog odluke o kazni, državni odvjetnik predlaže strože kažnjavanje optuženika, jer smatra da sud pravilnim vrednovanjem otegotnih i olakotnih okolnosti, kao i težine počinjenih kaznenih djela prema bliskim osobama, prilikom izbora vrste i mjere kaznene sankcije nije bilo mjesta izricanju djelomične uvjetne kazne zatvora u naznačenom trajanju, već je optuženiku valjalo izreći bezuvjetnu zatvorsku kaznu u trajanju od minimalno dvije godine. Sud je pogrešno cijenio alkoholizam optuženika kao olakotnu okolnost, budući da bi alkohol optuženiku na slobodi ponovno bio dostupan, unatoč činjenici izrečene sigurnosne mjere liječenja od ovisnosti, pa postoji opravdana i realna opasnost da bi pod utjecajem istog nastavio činiti kaznena djela spram svojih roditelja s kojima živi, a koji su takve životne dobi u kojoj mu se nisu u mogućnosti ni fizički ni psihički oduprijeti.

7. Respektirajući istaknute žalbene navode, ocjena je ovog vijeća da u konkretnom slučaju nema uvjeta za strože kažnjavanje optuženika, jer je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi pravilno utvrdio sve okolnosti pod kojima je počinjeno kazneno djelo i o kojima ovisi vrsta i mjera kazne, te ih je ispravno doveo u vezu sa nađenim olakotnim okolnostima na strani optuženika i osudio ga na pravednu i zakonitu jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine. Na temelju članka 57. KZ/11 optuženiku MB pravilno je izrekao i djelomičnu uvjetnu osudu time da se od kazne na koju je optuženik osuđen izvršava 1 (jedna) godina, a dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine neće se izvršiti ako optuženik u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo, te ukoliko se optuženik bude pridržavao sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti.

8. Prvostupanjski sud je pravilno kod odluke o vrsti i mjeri kazne kao olakotne okolnosti na strani optuženika cijenio činjenicu potpunosti priznao počinjene kaznenih djela iz optužnice, da je izrazio iskreno žaljenje i kajanje zbog počinjenih kaznenih djela u odnosu na žrtve, da je loših imovinskih prilika, da je u vrijeme počinjenja kaznenih djela bio bitno smanjeno ubrojiv, da je do sada neosuđivan, da ima htjenje svoje ponašanje u budućnosti promijeniti kako bi se mogao kvalitetno brinuti kako o sebi, tako i o roditeljima, a što mu je sud cijenio kao olakotne okolnosti, dok na strani optuženika nije našao otegotnih okolnosti.

9. Suprotno žalbenim navodima, u cijelosti će biti ostvarena zakonom propisana svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11. Naime, odluka o kazni uvijek mora biti individualizirana, te kao takva predstavljati društvenu osudu konkretno počinjenog kaznenog djela. Kako bi izvršio tu zadaću, sud mora stalno imati u vidu svrhu kažnjavanja, kako je ista određena čl. 41. KZ/11, dakle, kroz kaznu izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo. Kako bi ostvario tako određenu svrhu kažnjavanja, sud mora ispravno aplicirati pravilo o odmjeravanju kazne (čl. 47. KZ/11) na svaki konkretni slučaj i počinitelja. U tom kontekstu mora utvrditi sve pravno relevantne okolnosti kao olakotne i/ili otegotne, kako bi sukladno njihovoj ukupnosti napravio odgovarajući izbor vrste i mjere kazne. Samo takvim metodološkim pristupom odluka o kazni će ostvariti uvodno spomenutu svrhu kažnjavanja. U skladu s odredbom čl. 41. KZ/11 svrha kažnjavanja je izražavanje društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, te jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te posebno specijalna i generalna prevencija, pa će se ovakvom kaznenom sankcijom u potpunosti ostvariti svrha kažnjavanja, a što ovaj sud kao drugostupanjski sud, nalazi kako je prvostupanjski sud, ne samo pravilno i potpuno utvrdio sve relevantne okolnosti glede izbora mjere izrečene kazne, već je iste i ispravno valorizirao i ocijenio. Unutar zakonskog okvira propisane kazne pravilno je prvostupanjski sud vrednovao utvrđene olakotne okolnosti i na temelju istih izrekao primjerenu kaznu koja će ostvariti svoju svrhu, kako u smislu individualne, tako i generalne prevencije.

10. Iz navedenih razloga žalba državnog odvjetnika odbijena je kao neosnovana, a kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP-a, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti valjalo je, na temelju čl. 482. ZKP-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

Bjelovar, 16. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Dajana Barberić-Valentić