REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, POŽEGA

Poslovni broj: Pr-15/2023-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi po sutkinji ovoga suda Meliti Novak u parničnom predmetu tužitelja ZŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ivanu Ergotiću, odvjetniku u Vinkovcima, protiv tuženika RŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Hećimović i partneri d.o.o., radi naknade štete, 10.prosinca 2024. nakon održane i dovršene glavne javne rasprave u nazočnosti punomoćnika stranaka, 16.siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku RŠ vl. šumarskog obrta iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] da isplati tužitelju ĐŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na ime naknade pretrpljene neimovinske i imovinske štete, a koja se odnosi na povredu prava osobnosti pravičnu novčanu naknadu u visini od 3.535,00 EUR sa zakonskim kamatama tekućim od podnošenja odštetnoga zahtjeva 19.srpnja 2021. pa do isplate i imovinske štete (tuđe pomoći i njege), iznos od 2.131,50 EUR sa zakonskim kamatama tekućim od 16.siječnja 2025. pa do isplate, a koje se određuju prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.490,00 EUR sa zakonskim kamatama tekućim od 16.siječnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II Tužitelj se odbija s preostalim tužbenim zahtjevom u iznosu od 3.683,50 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj CŠ podnio je tužbu protiv tuženika RŠ radi naknade štete. U tužbi navodi da je dana 23.srpnja 2020. godine stradao radeći na svom radnom mjestu šumskog djelatnika sjekača kod tuženika na privremenom šumskom radilištu Virovitička Bilogora prilikom obaranja stabla motornom pilom. U navedenom štetnom događaju uslijed pada grane stabla na nogu, tužitelj je zadobio vrlo teške tjelesne ozljede i to prijelom donjeg dijela lijeve potkoljenice zbog čega je više od dva mjeseca koristio štake. Proveo je rehabilitaciju u Daruvarskim toplicama. Navodi da je tuženik u ovoj pravnoj stvari pasivno legitimiran i odgovoran jer je tužitelj kod njega bio zaposlen na temelju ugovora o radu na određeno radno vrijeme, te je na temelju čl. 117. Zakona o radu propisano da je poslodavac dužan naknaditi štetu radniku ukoliko je ista nastala na radu i u svezi s radom, a prema pravilima obveznog prava i čl.17. i 25. Zakona o zaštiti na radu. Tužitelj je osposobljen za rad na siguran način i koristio je zaštitnu opremu. Štetni događaj se zbio na način da poslodavac nije osigurao radne zadatke i proces rada na siguran način kako do štetnog događaja ne bi došlo. Osim toga šumarska djelatnost je po sudskoj praksi okarakterizirana kao opasna djelatnost pa je samim time odgovornost poslodavca koji se bavi takvom djelatnosti objektivne naravi. Stoga tužitelj smatra da mu je tuženik kao poslodavac dužan naknaditi pretrpljenu neimovinsku i imovinsku štetu u vidu povrede prava osobnosti na duševni i tjelesni integritet. Zbog navedenoga tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će tuženiku naložiti da mu na ime povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje koje je ugroženo, isplati pravičnu novčanu naknadu i to za pretrpljene fizičke boli 1.327,23 EUR, za pretrpljeni strah 1.194,51 EUR, za duševne boli zbog umanjenja životne aktivnosti 1.459,95 EUR, za duševne boli zbog naruženosti 530,89 EUR, za tuđu pomoć i njegu 663,61 EUR, odnosno ukupno 5.176,19 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom katom te troškove parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne spori nastanak štetnog događaja od 23. srpnja 2020. prilikom kojeg događaja je tužitelj, kao zaposlenik tuženika, zadobio teške tjelesne ozljede prilikom sječe i obrade stabala, na način da je istome prilikom obrađivanja oborenog stabla grana prikliještila i ozlijedila lijevu nogu. Tuženik ističe kako tužitelj u tužbi nije naveo da je istome od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje priznata ozljeda na radu, niti je kao prilog tužbi dostavljena odluka navedenog tijela o priznavanju ozljede na radu. Nadalje, tuženik smatra kako je za predmetni štetni događaj isključivo odgovoran tužitelj, stoga tuženik ovim odgovorom na tužbu ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, a podredno prigovor podijeljene odgovornosti za nastali štetni događaj. Tuženik je kao poslodavac poduzeo sve mjere i radnje kako bi se radni zadaci izvršavali na najsigurniji način te u skladu s pravilima zaštite na radu, što je i razvidno iz dostavljenog zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 21. kolovoza 2020. U navedenom zapisniku inspektor navodi da je tuženik kao poslodavac imao izrađene procjene rizika putem društva ZAŠTITAINSPEKT d.o.o. Osijek. Također je tužitelj kritične zgode bio osposobljen za rad na siguran način za poslove šumarski radnik sjekač (osposobljen 3. srpnja 2020.) te je imao na raspolaganju svu zaštitnu opremu. Međutim, tužitelj je neposredno prije nastanka ozljeda obrađivao oboreno stablo, te je pritom morao stajati s gornje strane oborenog stabla, što isti nije bio učinio. Upravo zbog toga je i došlo do nastanka štetnog događaja, na način da je odlomljena grana stabla prikliještila tužiteljevu nogu uz drugo stablo. Navedeno proizlazi iz inspekcijskog nadzora te ukazuje na isključivu odgovornost tužitelja za nastalu štetu. Prema članku 25. stavku 2. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18, u daljnjem tekstu – ZZR) poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Prema članku 1092. stavku 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, u daljnjem tekstu: ZOO) oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu. Kad je nemoguće utvrditi koji dio štete potječe od oštećenikove radnje ili propusta, sud će dosuditi naknadu vodeći računa o okolnostima slučaja. Prema članku 1106. ZOO odredbe o doprinosu oštećenika vlastitoj šteti i sniženju naknade koje vrijede za imovinsku štetu na odgovarajući se način primjenjuju i na neimovinsku štetu. Da tuženik kao poslodavac nije odgovoran za nastanak štetnog događaja, vidljivo je i iz provedenog inspekcijskog nadzora iz razloga što na kraju gore citiranog zapisnika inspektor daje tuženiku jedino savjet da ponovno provjeri osposobljenost tužitelja kao radnika za rad na siguran način. Tuženik osporava i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva te smatra da zadobivene ozljede nisu u razmjeru s naknadom koju tužitelj u ovoj pravnoj stvari potražuje. Tuženik se ne protivi dokaznim prijedlozima tužitelja, pritom prvenstveno vještačenju po vještaku zaštite na radu i medicinskom vještačenju, kako bi se utvrdilo tko je odgovoran za nastali događaj te kako bi se utvrdila visina nastale štete. Slijedom navedenog, predlaže se naslovnom sudu odbiti tužbu tužitelja u cijelosti kao neosnovanu te obvezati istoga da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama.

3. Tužitelj se očitovao kako je točno da je bio osposobljen za rad na siguran način, te je posjedovao zaštitnu opremu, a koja u konkretnom nije mogla spriječiti štetni događaj. Djelatnost šumarstva, a posebice radno mjesto sjekač motornom pilom je opasna djelatnost. Kod opasne djelatnosti i rukovanje opasnom stvari (motorna pila) poslodavac odgovara na temelju čl. 1064 ZOO-a u vezi s čl. 15 st. 1. Zakona o zaštiti na radu koji propisuje da poslodavac odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Po načelu objektivne odgovornosti se odgovara bez obzira na krivnju te je potrebno sve ostale elemente naknade štete sumirati (subjekt, šteta, uzročno posljedična veza) dok krivnja-odgovornost nije bitan element postulata naknade štete, već se eventualno odlučuje o doprinosu tužitelja nastupu štete. Dakle u konkretnom slučaju tužitelj je radio po naputku svoga poslovođe - vlasnika obrta, te je isti bio dužan ukoliko njegov djelatnik ne radi na siguran način o tome ga i upozoriti. Tuženik ničim nije upozorio tužitelja da ne obavlja radnju sukladno pravilima struke, iako je radno neposredno rukovodio tuženik kao vlasnik obrta. Ovo posebno jer u provedbi mjera zaštite na radu postoje obveze od strane poslodavca, te prema odredbi pravilnika zaštita na radu u šumarstvu, upravo je poslodavac taj koji mora skrbiti da se radni postupci na radilištu pripreme i organiziraju i provode na način da se njima štetno ne utječe sigurnost i zdravlje radnika, te da se poslovi na gradilištu obavljaju u skladu s pravilima zaštite na radu. Dakle evidentno je kako je obveza poslodavca ZZR-om da se provodi nadzor osobno ili putem ovlaštenika nad radom radnika tj. nadzor pravilnosti obavljanja rada i rada u skladu s pravilima zaštite na radu čime je propisana obveza poslodavca da isti ukoliko radnik obavlja radni zadatak protivno pravilima struke zabrani rad.

4. Tuženik ističe da u Zakonu o zaštiti na radu stoji da se poslodavac u konkretnom slučaju tuženik može osloboditi odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala…namjerom… krajnjom nepažnjom radnika, a na što poslodavac nije mogao utjecati, niti je njihove posljedice mogao izbjeći unatoč provedenoj zaštiti na radu. Navodi da je svom odgovoru na tužbu prigovorio i podijeljenoj odgovornosti za nastali štetni događaj i to zbog činjenice što je tužitelj na pogrešan način obrađivao oboreno stablo, a zbog čega je i došlo do nastanka štetnog događaja.

5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u prijavu ozljede na radu od 6.kolovoza 2020., u Ugovor o radu na određeno vrijeme od 3.srpnja 2020., u zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 21.kolovoza 2020., zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola od 20.srpnja 2020., u odštetni zahtjev od 19.srpnja 2021., u nalaz i mišljenje medicinskog vještaka doc.prim.dr.sc. Damira Matokovića, spec.ortopeda, subspec. traumatol. lokomotornog sustava od 24.svibnja 2024. i od 2.srpnja 2024., saslušao je svjedoke TŠ i ŠŠ, saslušao je stranke u svrhu dokazivanja, izvršio je uvid u priložene fotografije te u sve priloge i podneske u spisu.

6. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka uz savjesnu i brižljivu ocjenu svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno sud je nedvojbeno utvrdio da je tužba tužitelja osnovana, ali je tužbeni zahtjev previsoko postavljen.

7. Provedenim postupkom nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj zadobio teške tjelesne ozljede radeći na radnom mjestu kod tužene, da je bio osposobljen za rad na siguran način, te je imao zaštitnu opremu. Sporna je odgovornost tuženika za nastalu štetu te visina štete.

8. Svjedok TŠ, brat tuženika, iskazao je da je ranije radio u bratovom obrtu i radio je i kada je stradao tužitelj. Nije bio očevidac nezgode jer je radio svatko svoj posao, ali je došao tužitelju pomoći nakon nesreće. Kada je došao do tužitelja zatekao ga je kraj stabla gdje mu je srušeno stablo pritisnulo nogu uz drugo deblo promjera 15- ak cm. Tužitelj se nije mogao pomaknuti te je on uzeo motorku i odrezao puknuti dio debla i oslobodio mu nogu.Tužitelj je stradao u trenutku kada je bukvu koja je bila srušena trebao prepoloviti i skinuti grane da je se može izvući van. Budući se tužitelju noga ukliještila između bukve i drugoga stabla očigledno je da je on to radio s donje strane, a trebao je raditi s gornje strane. Tužitelj je počeo prerezivati bukvu međutim nije je prerezao nego samo 15-ak cm i tada se komad toga stabla odlomio i stisnuo mu nogu. Bukva je bila dužine 20-ak metara i on ju je prerezivao na polovicu. Nalazila se na blagoj padini i kod prerezivanja je došlo do pucanja i da je tužitelj uspio prerezati bukvu opet bi se skoturala na njega jer je stajao s donje strane. Prije početka rezanja tužitelj je trebao pregledati stablo i vidjeti odakle treba početi rezati da bi taj posao obavio na siguran način, a to je s gornje strane. Ako je smatrao da je opasno nije ga trebao ni dirati nego je stablo trebalo izvući traktorom i onda ga rezati. Promjer bukve na panju bio je oko 80 cm. Tužiteljev zadatak je bio obrada tih srušenih tabala budući je par dana prije početo raditi, a nalog za rad mu je dao tuženik.

9.Tužitelj CŠ iskazao je u svrhu dokazivanja da je prvo srušio stablo bukve te ga je onda išao prerezati. Budući se radi o stablu promjera oko 80 cm nije ga se moglo prerezivati odmah s gornje strane nego ga je prvo morao s donje strane "ubušiti" pa tek onda prijeći na gornju stranu i prezati ga do kraja da ne bi došlo do pucanja. Stablo je počeo ubušivati, odnosno zarezivati i već nakon 5 do 10 cm dio stabla se odlomio i prikliještio mu nogu uz drugo stablo. Takve poslove je radio 15 godina i nakon toliko godina rada zna koliko duboko treba zarezivati stablo s donje strane. Smatra da je ovo stablo trebao duže zarezivati, ali ga nije uspio zarezati onoliko koliko je potrebno jer se odlomilo.Teren nije bio ravan, ali nije ni jako strm. Stablo se s donje strane zarezuje dok se ne osjeti na vodilici da stablo stišće vodilicu. Nije osjetio da stablo stišće vodilicu nego je samo došlo do pucanja. Takvo stablo toga promjera nije moguće presjeći samo odozgo te je potrebno proći s donje strane, odnosno moglo bi se kada bi vodilica bila 1 metar ili više. Vodilica na motornoj pili na kojoj je radio je bila 50 cm. Ranije je radio na većim stablima i na vjetroizvalama na strmijim terenima. Ne zna koji je razlog pucanja, ali samo ubušivanje trajao je nekoliko sekundi i stablo je puklo. Smatra da je radio po pravilima.

10. Tuženi RŠ iskazao je u svrhu dokazivanja da nije bio očevidac nezgode. Nakon nezgode je vidio da je tužitelj prvo zasjekao s gornje strane, a nakon toga s donje strane, a drvo je bilo našpanano na donju stranu. Stablo je bilo zarezano oko polovine. Smatra da nije moguće kako je tužitelj rekao da je tako malo stablo zarezao i da ono pukne. Stablo nije bilo ni trulo ni oštećeno. Tužitelj je da bi to stablo presjekao na siguran trebao prvo stajati s donje strane stabla i početi zasijecati do određenog reza i onda se preseliti na gornju stranu i nastaviti izrezati. Smatra da je do pucanja stabla došlo jer je tužitelj krivo sjekao.

11. Uvidom u Zapisnik o inspekcijskom nadzoru Državnog inspektorata koji je sastavljen 21.kolovoza 2020. po inspektoru rada ŠŠ, dipl.ing. (list spisa 72- 1 do 78-1) utvrđeno je da je tužitelj osposobljen za rad na siguran način, zdravstveno sposoban te da je osposobljen za rukovanje motornom pilom.

12. Inspektor rada ŠŠ je u Zapisniku o inspekcijskom nadzoru naveo da je tužitelj nakon obaranja stabla bukve krenuo obaviti prerezivanje i obrađivanje oborenog stabla. Prišao je oboreno stablu bukve te je započeo rez motornom lančanom pilom s donje strane stabla. Pri kresanju grana i prerezivanu stabla na nagnutom terenu radnik mora stajati s gornje strane oborenog stabla, što radnik nije učinio. Kada je prerezivao stablo bukve, od stabla se odlomio komad te mu je prikliještio lijevu nogu na sirovo stojeće stablo graba koje se nalazilo sjeverno od oborenog stabla bukve.

12.1. Na ročištu održanom 9.listopada 2024. inspektor rada ŠŠ je iskazao da je obavio inspekcijski nadzor nakon tužiteljevog stradavanja na licu mjesta gdje je isti dan obavio potrebna mjerenja i razgovarao sa svjedocima te je utvrdio kao što je naveo u inspekcijskom nadzoru 21.kolovoza 2020. Utvrdio je da je tužitelj oborio motornom pilom sirovo stablo bukve. Nakon obaranja stabla krenuo je obrađivati i prerezivati oboreno stablo. Prišao je oborenom stablu bukve te započeo rez motornom lančanom pilom s donje strane stabla. Pri kresanju grana i prerezivanju stabla na nagnutom terenu radnik mora stajati s gornje strane oborenog stabla što radnik nije učinio. Kada je prerezivao stablo bukve od stabla se odlomio komad te je radniku prikliještio lijevu nogu na sirovo stojeće stablo graba koje se nalazilo sjeverno od oborenog stabla bukve. Sve ovo je naveo u zapisniku o inspekcijskom nadzoru. Fotografirao je navedeni teren, ali se ne sjeća kakav je bio teren. Prema pravilima za rad u šumarstvu da je tužitelj stajao s gornje strane ne bi trebalo doći do ozljeđivanja. Iskazao je da kod stabla ovakvog promjera koliko je bilo stablo bukve trebalo je prvo s donje strane započeti rez i netom prije nego što sjekač osjeti da stablo stišće vodilicu pile treba nastaviti rez s gornje strane. To se radi u slučaju većih promjera stabla kao što je ovo koje je sjekao tužitelj. Radnik mora sam procijeniti koliko stablo trebao zasjeći s donje strane, a onda prići s gornje strane i zato se osposobljava za rad na siguran način. Tužitelj je bio osposobljen za rad na siguran način. Po njegovom mišljenju uzrok nezgode je bio što je tužitelj stajao s krive stane debla i preduboko je zarezao budući se komad stabla odlomio i ozlijedio tužitelja.

13. Iz iskaza saslušanih svjedoka te stranaka u svrhu dokazivanja nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj stradao na svome radnom mjestu prilikom obavljanja radnog zadatka. Sud je poklonio vjeru iskazu tužitelja danom u svrhu dokazivanja da je stradao radeći na stablu koje se nije moglo prerezivati odmah s gornje strane nego da ga je prvo morao s donje strane "ubušiti" pa tek onda prijeći na gornju stranu i prerezati ga do kraja da ne bi došlo do pucanja, ali da je do pucanja stabla ipak došlo. Tužitelj je takve poslove radio 15 godina i budući je obučen za rad na siguran način zna na koji način mora obavljati takve poslove. I iz iskaza inspektora rada, kao i iz iskaza tuženika proizlazi da je stablo trebalo prvo zarezati s donje strane, a onda tek prijeći na gornju stranu, ali sud nije poklonio vjeru iskazu tuženika da je tužitelj stablo prvo zarezao s gornje strane pa da je tek onda prešao na donju stranu jer tuženik nije bio očevidac nezgode i po mišljenju suda takva iskaz je dan u svrhu izbjegavanja obveze naknade štete koju je tužitelj pretrpio.

13.1. Naime, tuženik je kao poslodavac dužan radniku naknaditi štetu ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom i to po općim propisima obveznog prava na temeljem čl. 111. Zakona o radu ("Narodne novine" broj:93/14, 127/17, 98/19.,151/22 i 64/2023, dalje ZR).

14. Rad u šumi na mjestu sjekača je opasna djelatnost, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi (članak 1064. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05.,41/08.,125/11.,78/15. i 29/18. dalje :ZOO). Šteta nastala u vezi s opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari (članka 1065.ZOO-a), odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Odgovorna osoba može se osloboditi odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredviđenog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti, ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti, a djelomično se oslobađa ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete(članak 1067. ZOO-a).

15. Prema članku 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05,41/08,125/11, 78/15., 29/18. ,126/21, 114/22 i 156/22 dalje: ZOO), tko drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, a za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost od štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju te prema čl. 1063. istoga zakona šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu uzrok štete.

16. Na temelju obavljenog Zapisnika o inspekcijskom nadzoru inspektora rada te iskaza saslušanog inspektora rada utvrđeno je da je do ozljeđivanja tužitelja došlo jer je tužitelj krivo procijenio koliko treba zasjeći stablo s donje strane zbog čega, po mišljenju suda, postoji doprinos tužitelja nastanku štete koji iznosi 30%.

17. Temeljem odredbe čl. 25. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj: 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18) poslodavac odgovara zaposleniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti), a prema općim propisima obveznog prava.

18. Odredbom čl. 1064. ZOO-a propisano je da štetu nastalu od opasne djelatnosti (kakva je i nesumnjivo šumarska djelatnost) odgovara osoba koja se njome bavi, koja se može osloboditi od te odgovornosti ako je šteta nastala isključivom radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti. Vlasnik se oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete (čl. 1067. ZOO-a). To znači da je odgovornost imalaca opasne djelatnosti (u ovom slučaju tuženika kao poslodavca) objektivna, a može se umanjiti jedino doprinosom samog oštećenika. Kako je u konkretnom slučaju utvrđen takav djelomični doprinos tužitelja (od 30%), neosnovano tuženik smatra da je tužitelj isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja.

19. Na okolnost visine štete sud je proveo vještačenje po medicinskom vještaku doc. prim. dr. sc. Damiru Matokoviću, spec. ortopedu, subspec. traumatol. lokomotornog sustava koji je u svom nalazu i mišljenju od 24.svibnja 2024. naveo da je tužitelj nastradao 23.srpnja 2020. i zadobio prijelom donjeg dijela lijeve goljenične i lisne kosti. Na odjelu ortopedije i traumatologije OB Virovitica ležao je od 23.srpnja do 30.srpnja 2020.Nakon RTG obrade i prije operacijske pripreme isti dan mu je učinjen operacijski zahvat krvave repozicije i spajanje lijeve goljenične kosti pločicom i vijcima. Slijedile su kontrole u kirurškoj ambulanti OB DR. Josip Benčević u Slav. Brodu. Stacionarnu rehabilitaciju proveo je u daruvarski toplicama od 12.listopada do 2.studenog 2020..Slijedile su kontrole u kirurškoj ambulanti. Liječenje je završeno u veljači 2021.Zadobivene ozljede su teške tjelesne ozljede te su u uzročno posljedičnoj vezi s nezgodom koju ej tužitelj imao 23.srpnja 2020.Vještajk je pregledao medicinsku dokumentaciju i tužitelja te ej utvrdio da je zbog zadobivenih ozljeda tužitelj trpio bolove sva tri stupnja intenziteta. Trpio je 7 dan bolove jakog intenziteta, 2 tjedan bolove srednjeg intenziteta te tijekom 4 mjeseca bolove lakog intenziteta. Pretrpio je primarni strah jakog intenziteta do dolaska u bolnicu, a sekundarni strah je trpio tijekom liječenja radi zabrinutosti za tijek i ishod liječenja. Trpio je sekundarni strah jakog intenziteta tijekom 5 dana, srednjeg intenziteta tijekom 7 dana i slabog intenziteta tijekom dva tjedna. Vještak je naveo da je zbog prirode ozljede tužitelj morao mirovati i rasteretiti lijevu nogu štakama, nije mogao samostalno obavljati osnovne životne potrebe ni skrbiti o sebi. Zbog toga mu je trebala tuđa pomoć i njega u punom opsegu u trajanju od 3 mjeseca i u smanjenom opsegu u trajanju 2-3 sata dnevno tijekom 2 mjeseca. Nakon završenog liječenja tužitelju ej zaostao vidljivi ožiljak u području prednjeg i gornjeg dijela lijeve potkoljenice dužine 20 cm radi čega je zaostala naruženost lakog stupnja. Nakon završenog liječenja tužitelj je imao bolove potkoljenice nakon dužeg stajanja i hodanja te kod promjene vremena. Povremeno mu nakon većeg napora otekne potkoljenica. Otežano vozi traktor i obavlja fizičke poslove kod kojih ej potrebna puna snaga lijeve noge. Kretnje lijevog gležnja ograničene su za 1/3 normalnog opsega pokreta. Otežano savladava stepenice, penjanje po ljestvama, hod po neravnom. Više se rekreativno ne bavi trčanjem i nogometom. Zbog navedenoga, uzimajući u obzir tužiteljevo zdravstveno stanje prije nezgode, posljedice zaostale nakon završenog liječenja te životnu dob tužitelja vještak smatra da je kod tužitelja došlo do povrede prava osobnosti, prava na tjelesno i duševno zdravlje te tužitelj trpi duševne bolove zbog umanjenja životne aktivnosti od 5%.

20. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje medicinskog vještaka te je podneskom od 6.lipnja 2024. uredio svoj tužbeni zahtjev na način da od tuženika na ime naknade štete potražuje i to za pretrpljene fizičke bolove iznos od 2.800,00 EUR, za pretrpljeni strah 1.000,00 EUR, za duševne boli zbog umanjenja životnih aktivnosti 750,00 EUR, za duševne boli zbog naruženosti 500,00 EUR, za tuđu pomoć i njegu 4.300,00 EUR, odnosno na ime neimovinske štete potražuje iznos od ukupno 5.050,00EUR, a na ime naknade imovinske štete iznos od ukupno 4.300,00 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

21. Tuženik ne prihvaća navedeni nalaz i mišljenje medicinskog vještaka, te isti prigovara i osporava u pogledu sva tri stupnja intenziteta bolova, straha, tuđe njege i pomoći, naruženosti, te duševnih bolova zbog umanjenja životnih aktivnosti. Postotak smanjenja životne aktivnosti od 5% je po mišljenju tuženika previsoko određen. Tuženik smatra da postotak smanjenja životne aktivnosti nije moguće utvrditi bez detaljnog navođenja opsega pokreta lijevog gležnja. Navodi da tužitelj uopće nije bio upućen na obavljanje fizikalne terapije, a vještak je utvrdio prisutno ograničenja kretnje lijevog gležnja, zbog kojeg vještak, iako nije radiolog, utvrđuje smanjenje životne aktivnosti kod tužitelja za 5%.Nadalje, tuženik posebno osporava nalaz i mišljenje vještaka u pogledu tuđe njege i pomoći, s obzirom da trajanje potrebe za tuđom pomoći i njegom u punom i smanjenom opsegu nije optimalno ocjenjena. Naime, tužitelj nije osoba s teškim invaliditetom ili drugim teškim trajnim promjenama u zdravstvenom stanju, odnosno nije osoba koja si sama nije mogla udovoljiti osnovnim životnim potrebama, pa da bi mu tuđa njega i pomoć u punom opsegu bila potrebna 3 mjeseca, te u smanjenom opsegu još 2 mjeseca.

22. Medicinski vještak se nalazom i mišljenjem od 2.srpnja 2024. očitovao na primjedbe tuženika te je naveo da je osobno pregledao tužitelja te na temelju medicinske dokumentacije i pregleda tužitelja utvrdio zaostale posljedice. Osobno je pregledao i izmjerio opseg pokreta gležnja i utvrdio u nalazu i mišljenju navedeno ograničenje pokreta. Iz dostupne medicinske dokumentacije vještak ej utvrdio ad ej tužitelj obavio stacionarnu rehabilitaciju u Daruvarskim toplicama od 12.listopada do 2.studenog 2020.Vještak također navodi da utvrđivanjem opsega pokreta zglobova ne bavi specijalist radiolog nego ortoped, fizijatar, fizioterapeut. Na primjedbu u pogledu tuđe pomoći i njege vještak ej imao u vidu prirodu ozljeda kao i tijek liječenja. Zbog zadobivenih ozljeda i medicinskih zahvata tužitelj je bio otežano pokretan i morao je rasteretiti nogu i koristiti prvo dvije, a zatim jednu štaku, a iz medicinske dokumentacije je vidljivo da se na kontrolama strogo navodi kako se potrebno ponašati ako bi učinjeni operativni zahvat kao i liječenje bili uspješni (4.rujna 2020. ne oslanjati se na lijevu nogu, hod uz pomagala;18.rujna 2020. opterećenje od 30%, hod uz štake; 13.studeni 2020. hod uz štake, opterećenje do 30%). Sukladno medicinskoj dokumentaciji tužitelj ej bio ograničeno i otežano pokretan uz pomagala i nije mogao samostalno skrbiti o sebi kao i obavljati osnovne životne potrebe te mu ej bila potrebna tuđa pomoć i njega 8 sati dnevno. Naruženost je posljedica zaostalog vidljivog ožiljaka dužine 20cm koji je uočljiv trećim osobama tijekom toplijeg dijela godine kada se nosi kratka odjeća. Vještak napominje da je kod tužitelja još uvijek prisutan osteosintetski materijal koji će vjerojatno trebati odstraniti jer ga isti može priječiti u nekim medicinskim dijagnostičkim pretragama u budućem životu kao što je eventualno potrebna MR pretraga. Postupak vađenja osteosintetskog materijala može dovesti do naknadnih vidova nematerijalne štete.

23. Tuženik se ne slaže s navodima vještaka da je tužitelju 3 mjeseca bila potrebna tuđa pomoć u punom opsegu u od 8 sati jer se tužitelj mogao kretati uz pomoć dolakatnih štaka te je mogao barem djelomično skrbiti o sebi.

24. Na ročištu održanom 10.prosinca 2024. vještak je na posebna upit punomoćnika tuženika o potrebi i dužini trajanja tuđe njege i pomoći odgovorio da je tužitelj bio ograničeno pokretan, vezan uz prostor kretanja u kući te da nije mogao samostalno obavljati osobne životne potrebe, higijenu, pribavu i pripremu hrane i druge aktivnosti iz života. Dužinu trajanja potrebe za tuđom pomoći i njegom u trajanju od tri mjeseca odredio je na temelju medic.dokumentacije koliko je bilo neophodno korištenje štaka odnosno koliko je bio vezan uz ograničeni prostor i potrebu za rasterećenjem noge uz pomoć štapa. Tuženiku je bila potrebna tuđa njega i pomoć u trajanju od 8 sati dnevno za radnje kao što su kupanje, odlazak u nabavu, priprema hrane, održavanje kućanstva u primjerenom redu kao što su čišćenje, pranje rublja i sl. Tijekom rehabilitacije u Daruvarskim toplicama izjavljujem da je provodio medicinsku gimnastiku, terapiju interferentnim strujama, krio terapiju (terapiju ledom) i HG. Nakon provedenih stacionarnih rehabilitacija kontrola fizijatara prepuštena odluci liječnika obiteljske medicine.

25. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje medicinskog vještaka doc. prim. dr. sc. Damira Matokovića, spec. ortopeda, subspec. traumatol. lokomotornog sustava budući smatra da je isti dan savjesno i u skladu s pravilima struke pa je na istome i utemeljio svoju odluku, a odbio je prijedlog tuženika za provođenje vještačenja po drugom vještaku jer isto smatra nepotrebnim.

26. Sud je dopustio tužitelju da, nakon što je primio nalaz i mišljenje vještaka, preinači tužbu na način da povisi svoj tužbeni zahtjev radi usklađivanja istoga s nalazom i mišljenjem vještaka.

26.1. Naime, konačno postavljeni zahtjev sukladno odredbi članka 190. st, 1. ZPP-a, u tehničkom smislu predstavlja preinaku tužbe, iako se u naravi zapravo radi o usklađivanju tužbenog zahtjeva s nalazom vještaka. Svrha odredbe članka 190. st. 1. ZPP-a, usmjerena je na ubrzavanje postupka i sprečavanje procesnih zloupotreba, a stavak 2. istog članka ima za cilj sprečavanje zloupotreba prava od strane tuženika i izbjegavanje prisiljavanja tužitelja da u trenutku podnošenja tužbe postavlja nerealno visoke zahtjeve zbog bojazni da će u daljnjem tijeku postupka biti onemogućen u usklađivanju svog zahtjeva sa stvarnim stanjem, pogotovo imajući u vidu da se tuženik jednako kao u slučaju preinake tužbe može protiviti i povlačenju tužbe. Onemogućavanjem preinake tužbe u slučaju kada se radi o povećanju tužbenog zahtjeva nakon nalaza vještaka, tužitelj bi bio onemogućen u ostvarivanju svog prava na pravično suđenje što je u suprotnosti s odredbama članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i članka 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske.

27. Ocjenjujući visinu štete na ime pretrpljenih fizičkih bolova koje je tužitelj trpio, pri tome uzimajući u obzir jačinu i trajanje fizičkih bolova opisanih u nalazu i mišljenju vještaka, lokalitet ozljede i trajanje liječenja, sud je u skladu sa sudskom praksom za takav subjektivan osjećaj kao što su fizički bolovi opravdana je naknada u iznosu od 2.800,00 EUR koliko tužitelj potražuje tužbom. Po mišljenju suda za strah koji je tužitelj pretrpio pravična naknada iznosi 1.000,00 EUR, a s osnova duševnih bolova zbog umanjenja životnih aktivnosti, pri tome uzimajući u obzir mišljenje vještaka da kod tužitelja invaliditet iznosi 5%, te jačinu, trajanje posljedica, dob, zanimanje tužitelja, mišljenje suda je da je odgovarajući iznos naknade od 750,00 EUR. Na ime naknade štete zbog naruženosti, koja je po mišljenju vještaka lakog stupnja i vidljiva drugima samo ponekad odgovarajući iznos naknade je iznos od 500,00 EUR.

27.1. Budući je prema mišljenju vještaka tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u punom opsegu 3 mjeseca te u smanjenom opsegu u trajanju 2-3 sata dnevno još dva mjeseca, uzimajući u obzir sudsku praksu da iznos naknade za tuđu pomoć i njegu iznosi 3,50 EUR po satu tužitelju s toga osnova pripada iznos od 3.045,00 EUR. 27.2. Međutim, uzimajući u obzir da tužiteljev doprinos nastaloj šteti iznosi 30%, sud je tuženiku, na temelju članka 1054., a u svezi s člankom 1063.i 1064. Zakona o obveznim odnosima, naložio da tužitelju na ime naknade neimovinske štete plati iznos od ukupno 3.535,00 EUR, a na ime imovinske štete iznos od 2.131,50 EUR. Sa zahtjevom iznad dosuđenoga sud je tužitelja odbio.

28.Tužitelj je tražio naknadu štete u iznosu od 9.350 EUR, a sud mu je dosudio iznos od ukupno 5.666,50 EUR što znači da je tužitelj uspio s 61% tužbenog zahtjeva po visini pa mu je stoga tuženik dužan naknaditi i 61% troškova parničnog postupka (tužiteljev uspjeh 100%+61%=161%:2=80,5%, tuženikov uspjeh 0%+39% =39%:2 = 19,5%, ukupno 80,5%-19,5%=61%), u smislu članak 154.stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08., 57/11.; 148/11., 25/13., 89/14.-OUSRH i 70/19., 80/22 dalje: ZPP). Tužiteljevi troškovi iznose ukupno 1.750,00 EUR plus trošak medicinskog vještačenja od 265,00 EUR, a odnose se na sastav zahtjeva za mirno rješenje spora (200,00 EUR), sastav tužbe (200,00 EUR), sastav dva obrazložena podneska (2x200,00 EUR), zastupanje na tri ročišta (3x200,00 EUR), sve s PDV-om (350,00 EUR). Od navedenog iznosa tužitelju pripada 61%, odnosno pripada mu 1.225.00 EUR + trošak medicinskog vještačenja koji je bio neophodan za ovaj postupak (265,00 EUR), što iznosi ukupno 1.490,00 EUR. 29. Zbog svega navedenoga odlučeno je kao u izreci presude.

Požega, 16.siječnja 2025.

Sutkinja:

Melita Novak

Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dna:

1. Ivan Ergotić, odvjetnik, Vinkovci

2. OD Hećimović i partneri d.o.o.Slav.Brod