REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3199/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari ovrhovoditeljice Splitsko-dalmatinske županije, OIB 40781519492, Split, Domovinskog rata 2, zastupane po punomoćniku Anti Alajbegu, odvjetniku iz Splita, protiv ovršenika Kanarija d.o.o., OIB 23553716918, Supetar, Put Vele luke 10, zastupanog po punomoćniku Deanu Rahanu, odvjetniku iz Supetra, radi ovrhe, ispražnjenja i predaje nekretnina, odlučujući o prijedlogu ovršenika za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž Ovr-81/2024-2 6. svibnja 2024., kojim je potvrđeno rješenje o ovrsi Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-2655/2023 od 7. ožujka 2024., u sjednici održanoj 16. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. U odnosu na pravna pitanja prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

II. U odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž Ovr-81/2024-2 6. svibnja 2024., kojim je potvrđeno rješenje o ovrsi Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-2655/2023 od 7. ožujka 2024., ovršenik je u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), podnio prijedlog za dopuštenje revizije naznačivši sljedeća pravna pitanja za koja smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu:

"1. Da li se 2012. godine, (isto vrijedi i za današnje vrijeme) mogla izdati koncesija za gospodarsko korištenje pomorskog dobra odnosno da li se mogao sklopiti Ugovor o koncesiji za privezište, ako nije makar utvrđena granica pomorskog dobra sukladno Zakonu o pomorskom dobru i morskim lukama?,

2. Ako bi se unatoč tome što granica pomorskog dobra nije utvrđena, takav Ugovor o koncesiji sklopio, da li bi se isti smatrao ništetnim, (kako 2012. godine, tako i danas), te da li bi na temelju takvog ništetnog Ugovora nadležni Sud mogao i smio izdati rješenje o ovrsi radi predaje u posjed pomorskog dobra koja granica istog nije ni tada ni danas još uvijek utvrđena?".

1.1. Predmetni prijedlog za dopuštenje revizije ovršenik je podnio i u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP smatrajući da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to pravo na pravično suđenje.

1.2. Ovrhovoditelj u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije protivi se tom prijedlogu.

2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP, ovaj revizijski sud ocijenio je sljedeće.

2.1. Ne postoje razlozi važnosti predmetnih pravnih pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu. Ovršenik se u tom pravcu poziva na okolnost da o predmetnim pravnim pitanjima ne bi postojala praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske. No, okolnost da o određenom pravnom pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske ne bi imao izraženo pravno shvaćanje, samo po sebi to pravno pitanje ne čini važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu.

2.2. Ovršenik nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to pravo na pravično suđenje. Naime, ovršenik nije postupio sukladno odredbi čl. 387. st. 3. ZPP jer uz prijedlog za dopuštenje revizije nije priložio žalbu (iako se znatan dio navoda iz prijedloga za dopuštenje revizije odnose na valjanost postupanja drugostupanjskog suda pri ispitivanju osnovanosti žalbe), a niti druge dijelove spisa koji su u vezi sa pojedinim navodima iz prijedloga za dopuštenje revizije. Tako, dakle, iz onog što je dostavljeno ovom revizijskom sudu nije moguće ocijeniti da je ovršenik učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred niže stupanjskim sudovima povrijeđeno predmetno temeljno ljudsko pravo.

3. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju čl. 387. st. 1., čl. 389.b st. 1. i st. 2. te čl. 400. st. 2. ZPP u vezi s odredbom čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 137/20 i 114/22 - dalje OZ) odlučiti kao pod st. I. izreke ovog rješenja, odnosno valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1., čl. 389.a st. 1. i st. 3. i čl. 400. st. 2. ZPP u vezi s odredbom čl. 21. st. 1. OZ, odlučiti kao pod st. II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 16. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug