REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: U-zpz-10/2024-7
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u upravnom sporu tužitelja Telemach Hrvatska d.o.o., Zagreb, Josipa Marohnića 1, OIB 70133616033, zastupanog po punomoćniku Frani Gavraniću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Špehar i Gavranić j.t.d., Zagreb, Šenoina 19, protiv tuženika Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti, Zagreb, Ulica Roberta Frangeša-Mihanovića 9, OIB 87950783661, radi povrede odredbe članka 43. Zakona o elektroničkim komunikacijama, odlučujući o zahtjevu Državnog odvjetništva Republike Hrvatske broj GZ-DO-3/2024-5 od 16. travnja 2024. za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj UsII-118/23-7 od 3. listopada 2023., u sjednici održanoj 16. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e:
Usvaja se zahtjev za zaštitu zakonitosti, ukida presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj UsII-118/23-7 od 3. listopada 2023., a predmet se vraća Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske na ponovno rješavanje.
Obrazloženje
1. Rješenjem tuženika Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti, KLASA: UP/I-344-07/23-01/33, URBROJ: 376-05-2-23-07 od 6. srpnja 2023. utvrđeno je da tužitelj postupa protivno odredbi čl. 43. st. 1. i st. 2. Zakona o elektroničkim komunikacijama („Narodne novine“, broj 76/22 - dalje: ZEK) na način da nadzire SMS promet između krajnjih korisnika i blokira određene vrste SMS poruka koje ne predstavljaju sigurnosni rizik ili napad na elektroničke komunikacijske mreže i usluge te koje mjere nisu nužne za održavanje ili ponovnu uspostavu sigurnosti elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga, pa mu se zabranjuje primjena mjera nadzora SMS prometa i blokade SMS poruka koje ne predstavljaju sigurnosni rizik ili napad na elektroničke komunikacijske mreže i usluge i koje nisu nužne za održavanje ili ponovnu uspostavu sigurnosti elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga te mu se nalaže da odmah po primitku rješenja uskladi svoje postupanje s čl. 43. st. 2. ZEK-a i ukine primjenu takvih mjera nadzora i blokade SMS prometa, sve uz prijetnju izricanja novčane kazne, odgovornoj osobi izvršenika, u iznosu od 7.000,00 eura/152.741,50 kn i daljnje novčane kazne za slučaj neispunjenja naloga.
2. Pobijanom je presudom odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje odluke Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti, KLASA: UP/I-344-07/23-01/33, URBROJ: 376-05-2-23-07 od 6. srpnja 2023. (toč. I. izreke), odbijen je prijedlog za određivanje privremene mjere (toč. II. izreke) i odbijen je zahtjev za naknadu troškova postupka (toč. III. izreke).
3. Protiv te presude Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podnijelo je zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude zbog bitnih povreda odredba (upravno) sudskog postupka.
4. Tužitelj je podnio odgovor na taj zahtjev, usprotivio se njegovim navodima i predložio je zahtjev odbiti.
5. Zahtjev je osnovan.
6. Postupajući na temelju odredbe čl. 78. st. 3. i 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21 - dalje: ZUS) Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu samo u granicama zahtjeva.
7. Ovaj sud polazi od toga da odredba čl. 43. ZEK u prva dva stavka određuje:
„(1) U svrhu osiguravanja tajnosti elektroničkih komunikacija i pripadajućih prometnih podataka u javnim komunikacijskim mrežama i javno dostupnim komunikacijskim uslugama zabranjeno je slušanje, prisluškivanje, pohranjivanje te svaki oblik presretanja ili nadzora elektroničkih komunikacija i pripadajućih prometnih podataka, osim u slučajevima iz članka 52. ovoga Zakona te u slučajevima utvrđenima posebnim zakonima.
(2) Zabrana iz stavka 1. ovoga članka ne primjenjuje se na tehničku pohranu podataka koja je nužna za prijenos komunikacije, ni u slučajevima kada je to nužno za održavanje ili ponovnu uspostavu sigurnosti elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga, ili za otkrivanje tehničkih kvarova i/ili pogrešaka, sigurnosnih rizika ili napada na elektroničke komunikacijske mreže i usluge, ne zadirući pri tome u načela zaštite tajnosti podataka.
(…)“.
8. Sud prvoga stupnja je u pobijanoj odluci prihvatio shvaćanje tuženika (v. osobito toč. 11. obrazloženja te odluke i nadalje) da se - imajući u vidu osjetljivost sadržaja komunikacije i priopćenja koje se razmjenjuju putem elektroničkih komunikacija - svaku vrsta nadzora i primjene mjera kontrole sadržaja komunikacije treba tumačiti izuzetno restriktivno, a da u konkretnom slučaju nije utvrđena sigurnosna potreba za vatrozidom kakav je koristio tužitelj prilikom inspekcijskog nadzora, jer u podacima i dokumentaciji spisa nema niti jednog dokaza da bi SMS-ovi koji nemaju sadržaj kakav je implementiran kao uzorak teksta u SMS firewall tužitelja, uzrokovali sigurnosnu ugrozu za korisnike ili za mrežu, jer su bez ikakvih takvih posljedica slani i u mreže drugih operatora. Zaključuje da prethodno, u korelaciji s pojašnjenjem tužitelja da je uzorkovanje za potrebe detekcije SMS-ova neakreditiranih pošiljatelja posljedica autoriziranog partnerskog kanala, koji predstavlja ugovorni odnos tužitelja s trećom stranom, a koja je njihov jedini partner kao agregator za sav A2P SMS međunarodni promet, ukazuje na komercijalni karakter nadzora, što je u smislu odredbe čl. 43. ZEK zabranjeno.
9. Radi utvrđivanja činjenica, između ostalog upravo onih koje bi se mogle supsumirati pod odredbu čl. 43. st. 2. ZEK, dakle, ne samo da određena informacija ne predstavlja sigurnosnu ugrozu (na čemu odluku temelji sud prvog stupnja) nego i je li potrebna za održavanje ili ponovnu uspostavu sigurnosti elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga (…) tužitelj je predložio izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka i vještačenjem, a o razlozima neizvođenja tih dokaza sud se u pobijanoj odluci dotakao jedino u toč. 5. obrazloženja, navodeći da ovdje nije sporno činjenično stanje, nego samo primjena prava.
10. Imajući u vidu da čl. 43. st. 2. ZEK određuje da se zabrana iz stavka 1. toga članka ne primjenjuje na tehničku pohranu podataka koja je nužna za prijenos komunikacije, ni u slučajevima kada je to nužno za održavanje ili ponovnu uspostavu sigurnosti elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga, ili za otkrivanje tehničkih kvarova i/ili pogrešaka, sigurnosnih rizika ili napada na elektroničke komunikacijske mreže i usluge - ostaju nejasni i nedostati razlozi suda kada u pobijanoj odluci konstatira da nije utvrđena sigurnosna potreba za vatrozidom kakav je koristio tužitelj prilikom inspekcijskog nadzora, jer da u podacima i dokumentaciji spisa (naglašava se sljedeće) nema niti jednog dokaza da bi SMS-ovi koji nemaju sadržaj kakav je implementiran kao uzorak teksta u SMS firewall tužitelja, uzrokovali sigurnosnu ugrozu za korisnike ili za mrežu.
11. Naime, upravo radi utvrđivanja okolnosti iz te odredbe, pa iz toga bi proizlazio, okolnosti je li se radi o slučaju „kada je to nužno za održavanje ili ponovnu uspostavu sigurnosti elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga, ili za otkrivanje tehničkih kvarova i/ili pogrešaka, sigurnosnih rizika (…)“ tužitelj je predložio izvođenje spomenutih dokaza.
12. Prihvativši činjenično stanje utvrđeno u upravnom postupku bez omogućavanja tužitelju da ga ospori pred sudom, odnosno bez davanja dostatnih i logičnih razloga o neprihvaćanju predloženih dokaza, sud prvoga stupnja je nerazmjerno ograničio tužiteljevo pravo da iznosi i dokazuje svoje tvrdnje i time doveo tužitelja u neravnopravni položaj u odnosu na drugu stranu u postupku pa i povrijedio pravo tužitelja na pošteno suđenje zajamčeno čl. 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14). Stoga je, na temelju čl. 78. st. 8. ZUS, odlučeno kao u izreci.
13. Naglašava se da ovaj sud ovom odlukom ne implicira kakva bi konačna odluka u ovoj pravnoj stvari trebala biti niti je li se konkretni, predloženi, neizvedeni dokazi, u ponovljenom postupku moraju provesti (odluku o tome ostavlja sudu prvog stupnja, no o čemu se moraju dati jasni, dostatni i logično uvjerljivi razlozi), nego svoje pravno shvaćanje ograničava na utvrđenja, nedostatnosti i neodrživosti razloga suda prvoga stupnja o odluci o neizvođenju spornih dokaza, koja se povreda u ponovljenom rješavanju mora otkloniti i donijeti nova, zakonita odluka.
Zagreb, 16. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
