REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-991/2023-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja WIENER OSIGURANJE VIENNA INSURANCE GROUP d.d., Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., Zagreb, Širolina ulica 4, OIB: 57500462912, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-1417/2022-2 od 1. veljače 2023., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1271/21-8 od 18. veljače 2022., u sjednici održanoj 16. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukidaju se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-1417/2022-2 od 1. veljače 2023. i presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1271/2021-8 od 18. veljače 2022., te se predmet vraća na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.
II. O troškovima revizijskog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je traženo da se naloži tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.350,61 kn, sa zateznim kamatama tekućim od 8. kolovoza 2019. do isplate, kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka s pripadajućim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalbe tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.
3. Rješenjem ovoga suda br. Revd-2086/2023-2 od 4. srpnja 2023. tužitelju je dopušteno izjavljivanje presude radi sljedećeg pravnog pitanja:
„Je li učinak sjedinjenja do kojeg dolazi uslijed statusnih promjena (pripajanja i spajanja) ograničen samo na sudionike istih ili sjedinjenjem prestaju i tražbine trećih osoba izvedene iz tražbine nekog od sudionika statusnih promjena?“
4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužitelj je podnio reviziju navodeći pravno pitanje zbog kojeg je ovaj sud dopustio izjavljivanje revizije u smislu odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP) predlažući da ovaj sud ukine obje nižestupanjske odluke, predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu, te da se tužitelju dosude cjelokupni troškovi postupka.
5. Na reviziju nije odgovoreno.
6. Revizija tužitelja je osnovana.
7. Predmet spora je subrogacijski zahtjev tužitelja za isplatu iznosa isplaćene štete oštećeniku LĐ za imovinsku štetu koja je nastala na njegovom vozilu u prometnoj nezgodi koja se dogodila na autocesti A6, prilikom naleta vozila oštećenika na udarnu rupu na cesti. Pri tom tužitelj smatra da je tuženik odgovoran za nastalu štetu, jer da je u vrijeme prometne nezgode održavao predmetnu autocestu na temelju ugovora sklopljenog s tužiteljevim osiguranikom Autocesta Rijeka – Zagreb d.d.
8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:
- da se 7. svibnja 2019. dogodila prometna nezgoda naletom vozila oštećenika OĐ na udarnu rupu na autocesti A6 Rijeka – Zagreb,
- da je u toj prometnoj nezgodi nastala imovinska šteta na vozilu oštećenika OĐ,
- da je tužitelj imao s tvrtkom Autocesta Rijeka – Zagreb d.d. sklopljen ugovor o osiguranju od odgovornosti za štete nastale trećim osobama u obavljanju njegove javne djelatnosti,
- da je društvo Autocesta Rijeka – Zagreb d.d. bio po zakonu dužan održavati predmetnu autocestu,
- da je oštećeniku LĐ tužitelj isplatio utuženi iznos,
- da je društvo Autocesta Rijeka – Zagreb d.d. osnovano 1998. od strane Republike Hrvatske, te da je kao koncesionar upravljao i održavao autocestu Rijeka – Zagreb,
- da je društvo Autocesta Rijeka – Zagreb d.d. prestalo postojati pripajanjem tuženiku 31. prosinca 2020. (to je datum upisa pripajanja u sudski registar),
- da je tvrtka Autocesta Rijeka – Zagreb d.d. sklopila s tuženikom Ugovor o pružanju usluga redovnog održavanja autoceste i naplate cestarine za autocestu A6, za sporno razdoblje kada se dogodila predmetna prometna nezgoda.
9. Obzirom na takva činjenična utvrđenja prvostupanjski sud ističe da je tužitelj kao osiguratelj koncesionara bio dužan isplatiti naknadu za štetu koju je oštećenik OĐ pretrpio na svom vozilom nailaskom na udarnu rupu na autocesti A6. Kako je tuženik preuzeo obvezu održavanja autoceste, te je tuženik učinio propust koji je doveo do štete zbog udarne rupe ili nepravovremenog otklanjanja udarne rupe na autocesti, to, prema shvaćanju prvostupanjskog suda, tvrtka Autocesta Rijeka – Zagreb d.d. je imao tražbinu prema tuženiku radi naknade štete zbog neispunjenja preuzete ugovorne obveze.
10. Dalje prvostupanjski sud ističe da jednako kao i koncesionar Autocesta Rijeka – Zagreb d.d., takvu tražbinu prema tuženiku imao bi i tužitelj kao koncesionarov osiguratelj, u trenutku isplate naknade štete oštećeniku, sukladno odredbi čl. 963. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 – dalje: ZOO). Kako se tvrtka Autocesta Rijeka – Zagreb d.d. pripojila tuženiku 31. prosinca 2020. došlo je do sjedinjenja osobe vjerovnika i dužnika eventualne tražbine naknade ugovorne štete nastale navodnim propustom tuženika u ispunjavanju ugovorne obveze redovnog održavanja predmetne autoceste. Prema odredbi čl. 207. st. 1. ZOO obveza prestaje sjedinjenjem kad jedna te ista osoba postane i vjerovnik i dužnik. Pri tom prvostupanjski sud smatra da je tužitelj kao osiguratelj isplatom naknade štete iz tog osiguranja stupio u pravnu poziciju svoga osiguranika, dakle tvrtke Autocesta Rijeka – Zagreb d.d.
11. Navedeno shvaćanje prvostupanjskog suda prihvaća i drugostupanjski sud. 12. Navedeno shvaćanje nije pravilno. Naime, prema odredbi čl. 963. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 – dalje: ZOO) isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koje je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.
13. Iz toga slijedi da se radi o tzv. zakonskoj subrogaciji iz čl. 91. ZOO. Prema toj odredbi kad obvezu ispuni osoba koja ima neki pravni interes u tome, samim ispunjenjem obveze na nju prelazi vjerovnikova tražbina sa svim sporednim pravima.
14. U konkretnom slučaju nije sporno da je tužitelj kao osiguravatelj od odgovornosti Autocesta Rijeka-Zagreb d.d. isplatio utuženi iznos oštećeniku ŽĐ, sasvim sigurno prije nego što je došlo do statusne promjene odnosno pripajanja navedenog društva tuženiku.
15. Prema shvaćanju revizijskog suda isplatom naknade iz osiguranja na osiguratelja po samom zakonu prelaze osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. Pri tome statusna promjena uslijed koje je došlo do pripajanja osiguranika i društva štetnika ne utječe na prestanak tražbine koja je prešla na osiguratelja. Identično shvaćanje zauzeto je u odlukama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-4448/2022-3 od 27. lipnja 2023., Pž-2256/2006 od 21. prosinca 2010. (Izbor odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske 1/11).
16. Pogrešno je shvaćanje nižestupanjskih sudova da je u konkretnom slučaju došlo do sjedinjenja tražbine društva Autocesta Rijeka-Zagreb d.d. i dugovanja društva Hrvatske autoceste d.o.o. Naime, plaćanjem naknade štete oštećeniku od strane tužitelja kao osiguratelja, tražbina koju bi imao osiguranik prema odgovornoj osobi, prešla je na osiguratelja, pa više ne postoji tražbina osiguranika.
17. Stoga je valjalo ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu primjenom odredbe čl. 391. st. 7. ZPP. Pri tome valja naglasiti da ovaj sud nije imao uvjeta za preinaku pobijane presude, budući da prvostupanjski sud nije utvrdio da postoji odgovornost tuženika za nastali štetni događaj. Naime, prvostupanjski sud u obrazloženju prvostupanjske presude u toč. 12. navodi da „pod pretpostavkom da je tuženik u ispunjenju preuzete ugovorne obveze redovnog održavanja predmetne autoceste napravio propust koji je doveo do nastanka ili nepravovremenog otklanjanja udarne rupe na autocesti“, da bi tada koncesionar imao tražbinu prema tuženiku radi naknade štete zbog neispunjenja preuzete ugovorne obveze.
18. Stoga je u nastavku postupka potrebno utvrditi je li tuženik odgovoran za nastalu štetu zbog neodržavanja predmetne autoceste u stanju za siguran promet, utvrditi kada je točno tužitelj isplatio štetu oštećeniku, te ponovno odlučiti o zahtjevu tužitelja.
19. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.
Zagreb, 16. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
