REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Pr-87/2020-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sutkinji Ani Brgles Keser, u pravnoj stvari tužiteljice ŠS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Srđan Simić, odvjetnik u Puli, protiv tuženice OPĆA BOLNICA PULA - OSPEDALE GENERALE DI POLA, Santoriova ulica 24A, OIB 16089706543, koju zastupa punomoćnica Tea Tončić odvjetnica u Puli, radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene 4. studenog 2024. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice Srđana Simića i punomoćnice tuženika Tee Tončić, 16. siječnja 2025. objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku OPĆA BOLNICA PULA - OSPEDALE GENERALE DI POLA, OIB 16089706543, da tužiteljici ŠS, OIB [osobni identifikacijski broj] na ime manje obračunate plaće isplati iznos od 620,63 eura bruto zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

-na iznos od 57,18 EUR od 16.05.2015. do isplate,

-na iznos od 67,42 EUR od 16.06.2015. do isplate,

-na iznos od 126,23 EUR od 16.07.2015. do isplate,

-na iznos od 2,22 EUR od 16.08.2015. do isplate,

-na iznos od 63,55 EUR od 16.09.2015. do isplate,

-na iznos od 2,32 EUR od 16.10.2015. do isplate,

-na iznos od 9,68 EUR od 16.11.2015. do isplate,

-na iznos od 7,14 EUR od 16.12.2015. do isplate,

-na iznos od 13,14 EUR od 16.01.2016. do isplate,

-na iznos od 8,62 EUR od 16.02.2016. do isplate,

-na iznos od 3,13 EUR od 16.03.2016. do isplate,

-na iznos od 6,27 EUR od 16.05.2016. do isplate,

-na iznos od 5,99 EUR od 16.06.2016. do isplate,

-na iznos od 2,23 EUR od 16.07.2016. do isplate,

-na iznos od 6,47 EUR od 16.08.2016. do isplate,

-na iznos od 6,44 EUR od 16.09.2016. do isplate,

-na iznos od 1,54 EUR od 16.12.2016. do isplate,

-na iznos od 0,78 EUR od 16.01.2017. do isplate,

-na iznos od 7,21 EUR od 16.08.2018. do isplate,

-na iznos od 2,82 EUR od 16.09.2018. do isplate,

-na iznos od 38,10 EUR od 16.10.2018. do isplate,

-na iznos od 0,45 EUR od 16.11.2018. do isplate,

-na iznos od 10,12 EUR od 16.01.2019. do isplate,

-na iznos od 0,15 EUR od 16.02.2019. do isplate,

-na iznos od 5,68 EUR od 16.03.2019. do isplate,

-na iznos od 7,82 EUR od 16.04.2019. do isplate,

-na iznos od 3,32 EUR od 16.05.2019. do isplate,

-na iznos od 2,38 EUR od 16.06.2019. do isplate,

-na iznos od 18,25 EUR od 16.07.2019. do isplate,

-na iznos od 2,08 EUR od 16.08.2019. do isplate,

-na iznos od 3,32 EUR od 16.09.2019. do isplate,

-na iznos od 29,55 EUR od 16.10.2019. do isplate,

-na iznos od 4,50 EUR od 16.11.2019. do isplate,

-na iznos od 9,85 EUR od 16.12.2019. do isplate,

-na iznos od 23,61 EUR od 16.01.2020. do isplate,

-na iznos od 3,85 EUR od 16.02.2020. do isplate,

-na iznos od 21,35 EUR od 16.03.2020. do isplate,

-na iznos od 35,87 EUR od 16.04.2020. do isplate,

do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena (NN 35/05), od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom navedenom pojedinom bruto iznosu.

II. Odbija se, u preostalom dijelu povrh priznatog, tužbeni zahtjev tužiteljice, kao i u dijelu u kojem potražuje isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći za svaki pojedini iznos iz točke I izreke presude.

III. Nalaže se tuženiku OPĆA BOLNICA PULA - OSPEDALE GENERALE DI POLA, OIB:16089706543, da tužiteljici ŠS, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak isplatom iznosa od 991,16 eura u roku od 15 dana.

IV. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadu troškova.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je zaposlena kod tuženika na mjestu medicinske sestre, a njen je rad organiziran u raznim oblicima rada (smjene, turnusi i ostalo) pa je zbog takve organizacije rada u svakom mjesecu u spornom razdoblju ostvarila velik broj prekovremenih sati. Plaća tužiteljice regulirana je u članku 47. KU zdravstva i u članku 51. Temeljnog KU. Odredbe KU zdravstva, u člancima 51., 57. i 59., a Temeljni KU u članku 54. propisuju dodatke i uvećanja za osnovnu plaću tužiteljice koji se obračunavaju i isplaćuju za svaki efektivno odrađeni sat od osnovne vrijednosti tog sata. Tužiteljica je od 1. ožujka 2015. do dana podnošenja tužbe ostvarila pravo na povećanu plaću jer je radila u otežanim uvjetima, što je propisano odredbom članka 86. ranijeg ZOR-a (NN 149/09, 61/11, 82/12, 73/13) te sadašnjeg ZOR-a u članku 94. (NN 91/14 i 127/17). U tom vremenskom razdoblju odredbom članka 65. KU zdravstva (88/13), koji je bio na snazi od 1. lipnja 2013. do 30. studeni 2013. propisano je: „Radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću" i 25 % za radna mjesta II vrste." Nadalje, odredbom članka 57. KU zdravstva (NN 143/13, u primjeni od 1. prosinca 2013.) propisano je: „Radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću "25 % za radna mjesta II vrste." Tuženik u navedenom spornom razdoblju nije tužiteljici isplaćivao dodatak od 25% zbog otežanih uvjeta rada, na sve sate koje je tužiteljica odradila, već samo na dio odrađenih sati. Tužiteljica je u vremenskom periodu važenja Dodatka 1 KU zdravstva (koji je zaključen 1. listopada 2015.) ostvarila pravo na dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi. Članak 59.a Dodatka I KU (NN 96/15) propisuje: „Iznimno od članka 59. ovog Ugovora zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali ljudi i ostali zdravstveni radnici nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće". Tuženik od 1. listopada 2015. tužiteljici nije isplaćivao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na osnovnu plaću za sve odrađene sate, već je navedeni dodatak isplaćivao samo za jedan dio odrađenih sati, a tužiteljica je radila u redovnom i prekovremenom radu. Obzirom da je tuženik pogrešno obračunavao i isplaćivao plaće tužiteljice po gore navedenim osnovama, posljedično je pogrešno i isplaćivao naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora. Tuženik nije tužiteljici platio prekovremeni rad ostvaren na dane državnih blagdana praznika te joj je umanjio iznos plaće. Sukladno ranije navedenom tuženik je tužiteljici isplatio umanjene plaće za razdoblje od 1. ožujka 2015. do dana podizanja ove tužbe i to na način da u navedenom periodu nije plaćao dodatak na otežane uvjete rada na osnovnu plaću za sve sate koje je tužiteljica odradila u otežanim uvjetima u prekovremenom radu, već samo na one koje je odradila u redovnom radu, iako je tužiteljica i u redovnom i u prekovremenom radu radila u otežanim uvjetima, čime je povrijedio tužiteljičina prava iz Zakona o radu i Kolektivnih ugovora. U navedenom vremenskom razdoblju tuženik nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za živote i zdravlje ljudi tužiteljici, na osnovnu plaću za sve sate koje je tužiteljica odradila u prekovremenom radu, iako je tužiteljica i u redovnom i u prekovremenom radu radila na poslovima na kojima ima iznimnu odgovornost za živote i zdravlje ljudi. Također, tuženik je tužiteljici nepravilno obračunao i naknadu za korištenje godišnjeg odmora te je tužiteljicu u periodu od 5 godina oštetio za iznos od najmanje 1.000,00 kuna. Budući da su podaci o rasporedu rada i obliku rada vidljivi samo na evidencijama rada, a radi se o dokumentaciji kojom raspolaže tuženik, tužiteljica nije u mogućnosti postaviti određeni tužbeni zahtjev pa stoga predlaže da sud naloži tuženiku da u spis dostavi tužiteljičinu evidenciju rada i platne liste za period od 1. ožujka 2015. pa do dana dostave te da konačno naloži tuženiku da tužiteljici isplati iznos na ime manje obračunate i neisplaćene plaće u predmetnom razdoblju zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini iznos do isplate kao i da joj naknadi troškove ovog postupka.

1.1. Tužiteljica je konačno podneskom od 4. studenog 2024., nakon zaprimanja nalaza i mišljenja financijskog vještaka, specificirala tužbeni zahtjev na način da u konačnici potražuje isplatu ukupnog iznosa od 1.598,55 eura zajedno sa zateznim kamatama. Tuženik se takvoj preinaci tužbe nije usprotivio, stoga je sud, sukladno odredbi članka 190. stavka 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), istu dopustio ocijenivši da je svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Tužba i tužbeni zahtjev su neodre đ eni, činjenice na koje se poziva tužitelj su paušalne i nema niti jednog dokaza niti drugih podataka na kojima bi se te činjenice mogle utvrditi. Tužitelj uz tužbu nije dostavio niti jedan relevantan dokaz kojim bi potkrijepio svoje tvrdnje. Navodi da nije točno da se tužitelju ne bi isplaćivali prekovremeni sati s uvećanjima te ističe i prigovor zastare. Tuženik je kao javna ustanova u obvezi primjenjivati važeće propise koji reguliraju obračun i isplatu plaće i naknade plaće i drugih materijalnih davanja svojim radnicima, a osobito važeći Zakon o radu, Zakon o plaćama u javnim službama, važeći Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama, Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja te u pojedinim situacijama i Odluke Vlade RH o isplati plaće, materijalnih prava i drugih naknada. Tuženik ne osporava da je tužitelj zaposlen kod tuženika kao medicinska sestra te napominje da se dodatak od 25% obračunava i isplaćuje kao i dodatak na iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi u visini od 4%. Stoga, navode iz tužbe tuženik osporava budući da su tužitelju obračunavati svi dodaci na plaću te ukoliko je radio prekovremeno, prekovremeni sati sa svim dodacima obračunati su i isplaćeni temeljem važećih kolektivnih ugovora i Zakona o radu pa nije jasno na čemu tužitelj temelji svoj zaključak da joj je tuženik netočno obračunao i isplatio plaću. Tuženik je isplaćivao plaću tužitelju temeljem dostavljenih evidencija prisutnosti na radu, svi sati iz evidencije ubacuju se u program COP (Centralni obračun plaće) koji je uveden u obveznu primjenu u lipnju/srpnju 2014. te tuženik nema mogućnosti korekcije predmetnog programa. Predmetni program koriste sve javne ustanove i državna tijela te ako postoji greška u programu za obračun plaća, tada navedeno nije greška tuženika, nego Republike Hrvatske koja je naručila program i naložila njegovu primjenu u svim javnim tijelima Republike Hrvatske upravo da bi postojao jedinstveni sustav obračuna plaća. Predlaže da sud odbaci tužbu, odnosno ako provede prvostupanjski postupak da tužbeni zahtjev odbije u cijelosti uz obvezu naknade parničnog troška tuženiku.

3. U dokaznom postupku pročitani su Zaključak 153, nalaz i mišljenje vještakinje Zorice Unukić, pisana dopuna nalaza i mišljenja, iskaz vještakinje, evidencija radnog vremena i platne liste tužiteljice te sva druga dokumentacija priležeća spisu.

4. Sud je odbio dokazne prijedloge stranaka za provođenje personalnih dokaza jer isti nisu bili potrebni za utvrđivanje spornih činjenica u ovom predmetu.

5. Tužbeni zahtjev tužiteljice je djelomično osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće u ukupnom iznosu od 1.598,55 eura bruto (list 129 do 130 spisa) za utuženo razdoblje od 1. ožujka 2015. (dospijeće u travnju 2015.) do zaključno s 31. ožujkom 2020. (dospijeće u travnju 2020.). Tužiteljica predmetni iznos potražuje po osnovi neisplaćenih prekovremenih sati, neisplaćenih dodataka na plaćene prekovremene sate te na ime razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u utuženom razdoblju.

7. Pritom, između parničnih stranaka nije sporno:

- da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre,

- da je tužiteljica, ovisno o potrebama posla, u utuženom razdoblju ostvarila određeni broj prekovremenih sati, o čemu tuženik vodi evidenciju koja je dostavljena u spis;

- da tužiteljica ostvaruje pravo na dodatak na plaću za otežane uvjete rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, kao i na ostale dodatke određene Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja.

8. Osim što su istaknute činjenice između stranaka nesporne, proizlaze i iz dostavljene dokumentacije.

9. Sporno je obračunava li tuženik ispravno plaću tužiteljici, posebno u situacijama kada tužiteljica radi na državni praznik ili blagdan koji "pada" u vrijeme radnog tjedna (od ponedjeljka do petka) i, sukladno tome, obračunava li ispravno prekovremeni rad tužiteljice. Također je sporno pripadaju li tužiteljici za vrijeme prekovremenog rada dodaci na plaću po osnovi odgovornosti za život i zdravlje ljudi i otežanih uvjeta rada, koje tuženik nesporno isplaćuje tužiteljici na sate odrađene u redovnom radu. Posljedično tome, sporno je i je li tužiteljici pravilno obračunata i isplaćena u cijelosti naknada za godišnji odmor u utuženom razdoblju. Sporna je pasivna legitimacija tuženika uzimajući u obzir da tuženik svoje postupanje opravdava time da je dužan plaće obračunavati u sustav COP (Centralni obračun podataka). Sporno je i je li tražbina tužiteljice u zastari.

10. Navodeći da ne postoji odgovornost tuženika jer plaće isplaćuje na temelju podataka iz sustava COP koji koriste ustanove za obračun plaća u državi, tuženik zapravo ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Točno je da se plaće u javnim službama isplaćuju iz državnog proračuna i da ih tuženik ne obračunava sam, već to čini preko sustava Centralnog obračuna plaća pa do promjene podataka ne može doći automatizmom. Međutim, tuženik je kao poslodavac tužiteljice dužan ispuniti svoje obveze i odgovoran je u slučaju njihovog neispunjenja. Time je otklonjen prigovor tuženika o promašenoj pasivnoj legitimaciji.

11. U utuženom razdoblju u primjeni je bio Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj: 143/13. i 96/15.; dalje u tekstu: KU/13), koji je bio na snazi do 1. ožujka 2018., od kojeg se dana primjenjuje Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj: 29/18., 16/19., 35/19., 78/19. i 92/19.; dalje u tekstu: KU/18).

12. U odnosu na dio zahtjeva za isplatu po osnovi neisplaćenih prekovremenih sati, u tijeku postupka nametnulo se pitanje je li tuženik pri obračunavanju mjesečnog fonda radnih sati, a posljedično tome i broja prekovremenih sati, pravilno primijenio odredbe članka 51. stavka 10. KU/13, odnosno članka 49. stavka 10. KU/18, a posljedično tome je li pravilno obračunala broj prekovremenih sati tužiteljice.

12.1. Odredbom članka 51. stavka 10. KU/13 odnosno odredbom članka 49. st. stavka KU/18 određeno je da redovni mjesečni fond radnih sati čine sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna, a mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati.

12.2. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

12.3. Odredbu članka 51. stavka 10. KU/13 je Zajedničko povjerenstvo za tumačenje Kolektivnog ugovora dva puta tumačilo.

12.4. Na 23. sjednici održanoj 1. srpnja 2015. članovi povjerenstva donijeli su Zaključak broj 148 koji glasi: "Sukladno Kolektivnom ugovoru, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad. U skladu ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima, kada blagdan pada u radni dan svaki radnik odrađuje manji broj sati. Poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim tjednom. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen. Primjerice, s obzirom da u listopadu 2015. jedan blagdan pada u radni dan mjesečni fond radnih sati za taj mjesec iznosi 168 sati za sve je radnike isti neovisno u kojim oblicima rada oni rade (od ponedjeljka do petka, u smjeni, turnusu i dr.). Svaki sat rada koji radnik odradi iznad 168 sati predstavlja prekovremeni rad i treba biti plaćen."

12.5. Nastavno, Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na sjednici od 21. prosinca 2015. donijelo je Zaključak 153. koji glasi: "Sukladno Kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koji radnik odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-tnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li se samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenim zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće. Ovim zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci broj 21, 48 i 148."

12.6. Odredbom članka 19. stavka 6. KU/13 propisano je da su tumačenja povjerenstva obvezna, da se dostavljaju podnositelju upita te svim ustanovama na koje se odnose, a imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu. Iz navedenog proizlazi da je sud u primjeni KU/13 vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/13. Pritom nije isključena mogućnost da sud, prema općim odredbama obveznog prava, otkloni primjenu inače obvezujućeg tumačenja, ali kao sastavnog dijela kolektivnog ugovora (iz razloga što je tumačenje nemoralno, pretjerano strogo ili slično).

12.7. Ovaj sud ne nalazi da bi obzirom na opće odredbe obveznog prava trebalo otkloniti primjenu navedenih tumačenja kao sastavnog dijela KU/13 (tako i Rev 28/2021 od 17. svibnja 2022.).

12.8. Prema stavu ovoga suda (a suprotnu stavu tužiteljice), Zaključak broj 153 u bitnom se razlikuje od Zaključka broj 148 (koji je Zaključkom broj 153 stavljen izvan snage) u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati, dok je prema ranijem Zaključku broj 148 redovni mjesečni fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati. Zaključak broj 153 o tumačenju odredbe članka 51. stavka 10. KU/13 nije stavljen izvan snage.

12.9. Nadalje, Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na 30. sjednici donijelo je Zaključak broj 169 koji glasi: "Zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora, a izmijenjeni Zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene".

12.10. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja stupio je na snagu 1. prosinca 2013. te se tumačenje odredbe članka 51. stavka 10. KU/13 donesene po Povjerenstvu pod brojem 148, a prema kojem mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati, primjenjuje od njegova stupanja na snagu. Budući da je tumačenje broj 148 izmijenjeno i stavljeno izvan snage tumačenjem broj 153 dana 21. prosinca 2015., a prema kojem tumačenju redovni mjesečni fond radnih sati bi činio umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i 8 sati, od dana izmjene tumačenja, dakle od 21. prosinca 2015. primjenjuje se to novo tumačenje.

12.11. S obzirom na obvezujući karakter tumačenja Kolektivnog ugovora po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Kolektivnog ugovora, koji predstavlja sastavni dio Kolektivnog ugovora (čl. 19. st. 6. KU/13), pri utvrđenju je li tuženik pravilno obračunao mjesečni fond radnih sati, a posljedično tome i broj prekovremenih sati tužiteljice, valjalo je po stavu ovoga suda uzeti u obzir tumačenje iz Zaključka broj 153, s obzirom da je navedeni Zaključak bio na snazi u utuženom razdoblju, dok je Zaključak broj 148 u prosincu 2015. stavljen izvan snage.

12.12. Odredbom čl. 52. KU/13 određeno je da se sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa, evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Ovisno o tome jesu li stvarno odrađeni radni sati odrađeni kroz rad u turnusima, smjenskom radu i na blagdan ili neradni dan i dr., ti sati uvećavaju se u postotcima navedenim u članka 51. KU/13. Ako tako obračunati mjesečni fond odrađenih sati prelazi redoviti mjesečni fond sati (koji je jednak za sve radnike), tek tada ti sati predstavljaju prekovremeni rad u smislu odredbe članka 51. stavka 9. KU/13.

13. Glede dodataka na plaću po osnovi odgovornosti za život i zdravlje ljudi te otežanih uvjeta rada, a koje tužiteljica potražuje u odnosu na sate odrađene u prekovremenom radu, valja ukazati sljedeće.

13.1. Odredbom članka 47. KU/13 (odnosno istovjetnom odredbom čl. 45. KU/18) propisano je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Odredbom članka 51. stavka 1. KU/13 (te istovjetnom odredbom članka 49. stavka 1. KU/18) propisana su uvećanja plaće, između ostalog i za prekovremeni rad 50%, s tim da se navedeno uvećanje obračunava na osnovnu plaću.

13.2. Sukladno članku 57. stavku 1. KU/13 (te sadržajno istovjetnom članku 55. stavku 1. KU/18) radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Osnovna plaća uvećat će se radnicima na radnim mjestima i poslovima navedenim u Popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak (koji popis je sastavni dio KU/13 i KU/18), a u kojem je, između ostalog, navedeno i radno mjesto tužiteljice, što tuženik ne spori. Iz navedenog proizlazi da tužiteljici, s obzirom na njeno radno mjesto, u skladu s odredbom članka 57. KU/13, odnosno članka 55. KU/18, pripada pravo na uvećanje osnovne plaće s osnova posebnih uvjeta rada, u postotku utvrđenom u nalazu i mišljenju.

13.3. Nadalje, odredbom članka 59. KU/13 propisano je da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 12% od osnovne plaće. Odredbom članka 59.a KU/13 (koja se primjenjuje od 1. listopada 2015. odnosno od stupanja na snagu Dodatka I Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 4. kolovoza 2015.) određeno je da iznimno od članka 59. KU/13, zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće. Sadržajno istovjetne odredbe, ali uz različite postotke povećanja (16% za doktore medicine, a 8% za ostale zdravstvene radnike), sadržane su u člancima 57. i 58. KU/18.

13.4. Tumačenjem citiranih odredaba nameće se stav da tužiteljica, kada joj kolektivni ugovor daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka zajedno s dodatkom za prekovremeni rad. Naime, isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužiteljice na isplatu dodataka po ostalim utuženim osnovama, budući da tužiteljica i kada radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada u smislu članka 57. KU/13 (članka 55. KU/18) te u svojstvu radnika s iznimnom odgovornosti za život i zdravlje ljudi u smislu članka 59. KU/13 (članka 57. KU/18).

13.5. Osim toga, niti iz jedne odredbe Kolektivnog ugovora ne proizlazi da radniku uvećanje plaće pripada samo za ostvarenu redovnu satnicu, odnosno da se uvećanja plaće po osnovi otežanih uvjeta rada, odgovornosti za život i zdravlje ljudi te po osnovi vjernosti službi (radnog staža) međusobno isključuju i ne odnose na prekovremeni rad. Naime, između redovnog i prekovremenog rada nema kvalitativne razlike jer u oba slučaja tužiteljica obavlja jednake poslove i radne zadatke, što tuženik u tijeku postupka nije osporio. Dakle, sva ta prava/dodaci koji uvećavaju osnovu plaću ne mijenjaju se ovisno o tome radi li tužiteljica u redovnom ili prekovremenom radu, a dodaci se prema članku 51. KU/13 međusobno ne isključuju.

13.6. U vezi toga valja istaknuti da je na osmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 9. prosinca 2019. zauzeto pravno shvaćanje prema kojem zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene prekovremenim radom. Stoga je neosnovan prigovor tuženika da se navedeni dodaci isplaćuju tek od travnja 2020., a iz istog razloga nije u tom smislu naložena pisana dopuna nalaza i mišljenja.

13.7. Proizlazi, dakle, da tužiteljica osnovano potražuje isplatu po osnovi dodataka za otežane uvjete rada te iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na osnovnu plaću, na sate odrađene u prekovremenom radu.

14. Posljedično svemu navedeno, tužiteljici je obračunata i isplaćena i manja naknada za godišnji odmor. Naime, odredbom članka 36. stavka 2. KU/13 i članka 34. stavka 2. KU/18 propisano je da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Odredbom čl. 59. st. 1. TKU/12 i čl. 58. st. 1. TKU/17 propisano je da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje. Kako je utvrđeno da je tuženik tužiteljici u utuženom razdoblju pogrešno obračunavao plaću i istu isplaćivao u umanjenom iznosu, došlo je i do pogrešnog obračuna naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora.

15. Radi utvrđenja spornih činjenica i visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji Zorici Unukić.

15.1. Stalna sudska vještakinja Zorica Unukić sačinila je nalaz i mišljenje (list 32 do 57 spisa) te je izračunala da bi tužiteljica, prema tužiteljičinom tumačenju Zaključka 153, primila veću bruto plaću za 10.465,07 kuna na ime prekovremenog rada i dodataka na prekovremeni rad te za 1.579,25 kuna na ime razlika naknade plaća za godišnji odmor odnosno ukupno 12.044,32 kuna.

15.2. Nakon toga je po nalogu suda, uzimajući u obzir da je u međuvremenu Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-281/21 od 27. travnja 2021. iznio pravno stajalište koje se razlikuje od tužiteljičinog, vještakinja sačinila pisanu dopunu nalaza i mišljenja od 21. kolovoza 2022. (list 96 do 110 spisa) u kojoj je izvršila obračune primjenom Zaključaka 148 i 153 izričito kako su stipulirani. Postupajući po nalogu suda vještakinja je obračunala da je tužiteljici isplaćena manja plaća za 1.906,15 kuna na ime prekovremenog rada, za 2.070,01 kuna na ime neisplaćenih dodataka na prekovremeni rad i za 752,36 kuna na ime razlike naknade za godišnji odmor odnosno ukupno 4.782,52 kuna (list 98 spisa).

15.3. Usmeno saslušana vještakinja u svom je iskazu objasnila da su obračuni iz temeljnog nalaza i mišljenja sačinjeni primjenom Zaključka 148 za cijelo utuženo razdoblje, a obračuni iz pisane dopune sačinjeni su primjenom Zaključka 148 do 20. prosinca 2015., a nakon toga primjenom Zaključka 153. Napominje da se proizašla razlika temelji upravo na različitom tumačenju zaključaka u odnosu na inicijalni nalaz i mišljenje.

15.4. Sud je nalaz i mišljenje vještakinje prihvatio u cijelosti, cijeneći ga stručnim, objektivnim, izrađenim u skladu sa zadaćom suda i pravilima struke, pri tom se napominje da niti stranke, nakon usmenog izlaganja nalaza, nisu imale prigovore na matematičke obračune iz nalaza i dopune nalazu.

15.5. Odbijen je prijedlog tuženika za provođenje novog financijskog vještačenja i prijedlog za dopunu nalaza u odnosu na dodatke. S obzirom da tuženik nije osporio ispravnost matematičkih obračuna koje je sačinila vještakinja u temeljnom nalazu i dopuni istog, već samo zadatak koji je sud vještakinji zadao, nema osnove za određivanje novog vještačenja. Dakle, u tom dijelu su prigovori tuženika isključivo pravne, a ne činjenične naravi. U odnosu na predloženu dopunu za dodatke, sud je već ranije u obrazloženju obrazložio da ne dijeli stav tuženika vezano za obvezu tuženika za isplatu dodataka na sate odrađene u prekovremenom redu, stoga je i taj prijedlog tuženika odbijen.

16. Sud je prihvatio pisanu dopunu nalaza i mišljenja u kojoj su obračuni sačinjeni primjenom Zaključka broj 148 do 20. prosinca 2015., a potom primjenom Zaključka broj 153 na način kako su odredbe Zaključka 153 izrijekom stipulirane. Suprotno stavu tužiteljice, sud smatra da takvim obračunima ne dolazi do nejednakog računanja mjesečnog fonda sati između medicinskog i nemedicinskog osoblja. Navedene kategorije radnika nisu usporedive jer nemedicinsko osoblje ne radi u turnusima i ne radi na blagdanima, za razliku od liječnika i medicinskih sestara čija je priroda i opis posla takav da moraju raditi na blagdan ili drugi neradni dan, ako im tada pada smjena. Međutim, tužiteljica je za sate odrađene prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan ostvarila pravo na uvećanje plaće za 150 %.

17. Slijedom svega navedenog, tužbeni zahtjev tužiteljice specificiran podneskom od 4. studenog 2024. (list 129 do 130 spisa) djelomično je prihvaćen te je naloženo tuženiku da tužiteljici, na ime manje obračunate plaće isplati ukupan iznos od 620,63 eura.

18. Napominje se da je sud pravilnom primjenom materijalnog prava koristeći fiksni tečaj konverzije određen od 7,53450 kuna za jedan euro sukladno Odluci o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 85/22), prikazao ukupan iznos iz točke I izreke, uzimajući u obzir da je prihvaćen obračun iz dopune nalaza i mišljenja vještakinje izrađen isključivo u kunama.

19. Prema odredbi čl. 433.a st. 1. ZPP-a kad radnik utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu, dužan ih je utužiti u tom iznosu, što je tužiteljica i učinila konačno uređenim tužbenim zahtjevom.

20. U preostalom dijelu (povrh dosuđenog) tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen je kao neosnovan, kako je to već obrazloženo. Osim toga, odbijen je i dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zatezne kamate tekuće na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak koji su sadržani u dosuđenoj bruto razlici plaće, jer prema Zakonu o porezu na dohodak obveza uplate poreza na dohodak i prireza na porez na dohodak dospijeva tek prilikom isplate pojedinog mjesečnog iznosa plaće radniku pa tuženik nije došao u zakašnjenje s ispunjenjem te novčane obveze (pravni stav zauzet u Presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr 717/16-2 od 6. rujna 2017.).

21. Djelomično je osnovan tuženikov prigovor zastare i to u odnosu na tražbinu u iznosu od 6,95 eura koja predstavlja razliku plaće za ožujak 2015. koja je dospjela 15. travnja 2015. U preostalom dijelu prigovor zastare nije osnovan. Naime, na temelju odredbe članka 139. Zakona o radu/14 tražbine iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina. S obzirom na to da najstarije potraživanje iz tužbenog zahtjeva predstavlja razliku plaće za ožujak 2015. s dospijećem 15. travnja 2015., a tužba je podnesena 29. travnja 2020., proizlazi da je zastarni rok za tražbinu koja je dospjela 15. travnja 2020. istekao prije podnošenja tužbe 29. travnja 2020., stoga je u tom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen. Za ostatak tražbine tužiteljice do podnošenja tužbe nije protekao petogodišnji zastarni rok.

22. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. stavku 2. i članku 155. ZPP- a te na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23, dalje - Tarifa). Tužiteljica je osnovano pokrenula predmetni parnični postupak i dokazala osnovanost svoga zahtjeva pa se smatra da je u tom dijelu uspjela u cijelosti (100 %), dok je u odnosu na visinu, sagledavajući konačno postavljeni tužbeni zahtjev, uspjela u omjeru od 39 %, što znači da je ukupan uspjeh tužiteljice 69,5%, a tuženika 30,5 %. Stoga je tuženik dužan tužiteljici naknaditi troškove zastupanja u omjeru od 39 %.

22.1. Tužiteljica je u ovom postupku zastupana po punomoćniku odvjetniku pa joj se priznaje trošak od po 100 bodova za sastav tužbe (Tbr.7.1. Tarife), podneska od 26. kolovoza 2021., 13. listopada 2022. i 4. studenog 2024. (Tbr.8.1. Tarife) te za zastupanje na ročištima 9. lipnja 2020., 3. rujna 2020., 7. lipnja 2024. i 4. studenog 2024. (Tbr.9.1. Tarife). Za pristup ročištu za objavu presude tužiteljici se priznaje trošak od 50 bodova (Tbr.9.3. Tarife).

22.2. Tužiteljici je priznata nagrada od ukupno 850 bodova što sukladno vrijednosti boda od 2,00 eura (Tbr.54. Tarife) iznosi 1.700,00 eura. Uzimajući u obzir uspjeh stranaka, tužiteljici se priznaje 663,00 eura (39 %). Tom iznosu valja pridodati trošak uplaćenog i utrošenog predujma za provedbu vještačenja u cijelosti u iznosu od 328,16 eura (2.472,50 kuna) koji je bio nužan za ovaj postupak. Ostatak neutrošenog predujma tužiteljici će biti vraćen. Stoga je tuženiku naloženo da tužiteljici naknadi parnični trošak u ukupnom iznosu od 991,16 eura.

23. Posljedično predmetnoj odluci o trošku, u cijelosti je odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.

U Puli 16. siječnja 2025.

Sutkinja

Ana Brgles Keser

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjera, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljici po pun.

2. Tuženiku po pun.

3. Porezna uprava, Ispostava Pula – po pravomoćnosti (čl.433.a st.2. ZPP-a)