Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1755/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Dubravke Butković Brljačić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupanog po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, protiv tuženika RI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Igoru Sieberu, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2312/2020-77 od 29. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 16. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2312/2020-77 od 29. srpnja 2024. potvrđuje u točkama I i II izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja tuženik je obvezan isplatiti tužitelju iznos od 1.247,07 eur sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose (točka I izreke). Tuženik je obvezan naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 411,91 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. srpnja 2024. do isplate (točka II izreke). Odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu za iznos od 2.494,42 eur sa kamatama (točka III izreke).

2. Protiv citirane presude u njezinom dosuđujućem dijelu (točke I i II izreke) žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP), predlažući da se presuda ukine, odnosno preinači na način da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije u cijelosti.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti u smislu odredbe iz čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 354. st. 2. ZPP-a na postojanje apsolutno bitnih povreda postupka, ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem pobijane presude bila počinjena neka od navedenih povreda postupka, pa tako niti ona iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se sadržajno upire žalbenim navodima, budući da presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te je istu moguće ispitati.

6. U ovoj žalbenoj fazi postupka predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.247,07 eur s kamatama na pojedine iznose na ime naknade koristi stečene bespravnim korištenjem stana u [adresa] od strane tuženika u razdoblju od siječnja 2010. do rujna 2012.

7. U provedenom je postupku utvrđeno:

- da je tužitelj Republika Hrvatska vlasnik dvosobnog stana u [adresa], površine 56,95 m2, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice, predsoblja i lođe, a koji se nalazi u stambenoj zgradi sagrađenoj na zk.č. br. 4132/6 k. o. [katastarska općina], upisan u [broj poduloška] knjige položenih ugovora koje vodi zemljišnoknjižni odjel Općinskog građanskog suda u Zagrebu;

- da je pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-472/08 od **.**.2009. CI, ČI i ovdje tuženiku RI naloženo iseliti iz predmetnog stana te isti slobodan od osoba i stvari predati u posjed tužitelju;

- da je protiv imenovanih osoba bio pokrenut ovršni postupak radi njihovog iseljenja iz navedenog stana, te da je rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrs-153/2010-36 od 9. listopada 2012. utvrđeno da je ovrha određena rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovrs-153/2010 od 21. ožujka 2011. dovršena, budući da je sudski ovršitelj 4. listopada 2012. predao predmetnu nekretninu u posjed ovrhovoditelju, ovdje tužitelju;

- da se prije podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari tužitelj obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora pozivom tuženiku na plaćanje mjesečne naknade za korištenje predmetnog stana, pri čemu je iz preslika poštanskih omota i povratnica utvrđeno da je tuženiku dostava navedenog zahtjeva prvi puta pokušana na adresu [adresa], dana 15. studenoga 2012., ali da je ista vraćena tužitelju 26. studenoga 2012. s naznakom „obaviješten nije podigao pošiljku“, nakon čega je dostava predmetnog zahtjeva tuženiku drugi puta pokušana na istu adresu, [adresa], dana 21. prosinca 2012., ali je također vraćena tužitelju 4. siječnja 2013. s naznakom „obaviješten nije podigao pošiljku“; da je tužitelj pokušao dostavu navedenog zahtjeva tuženiku i na adresu [adresa], dana 15. studenoga 2012., ali je ista vraćena 25. studenoga 2012. s naznakom „obaviješten nije podigao pošiljku“, te da je navedeni zahtjev i drugi puta poslan tuženiku na adresu [adresa], dana 21. prosinca 2012., ali je dostava vraćena tužitelju 27. prosinca 2012. s naznakom „odselio“, da bi u konačnici nakon neuspjelih dostava tuženiku navedeni zahtjev bio stavljen na oglasnu ploču Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu dana 9. siječnja 2013., a s oglasne ploče skinut protekom roka od 8 dana, odnosno 18. siječnja 2013.;

- da je prema podacima Jedinstvenog registra osoba MUP-a Republike Hrvatske za tuženika, tuženik imao prijavljeno prebivalište na adresi u [adresa] u razdoblju od 2. travnja 2003. do 20. travnja 2011. , a da je na adresi u [adresa] imao prijavljeno prebivalište u razdoblju od 20. travnja 2011. do 5. studenoga 2015., nakon čega ima prijavljeno prebivalište na adresi [adresa];

- da prema odluci Vlade Republike Hrvatske od 21. studenoga 2000. visina slobodno ugovorene najamnine za stanove u vlasništvu Republike Hrvatske iznosi 15,00 kn/m[2] („Narodne novine“ broj 120/00).

8. Nakon provedenog dokaznog postupka sud prvog stupnja ne prihvaća iskaz tuženika u dijelu u kojem je iskazivao o razdoblju u kojem je boravio na adresi stana u [adresa], odnosno da bi u tom stanu boravio do siječnja 2010., utvrđenjem da je iskaz tuženika u tom dijelu suprotan drugim provedenim dokazima iz kojih proizlazi da je tuženik u spornom razdoblju od siječnja 2010. do rujna 2012. boravio u predmetnom stanu na adresi [adresa]. Naime, cijeni da je iz presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-472/08 od 18. veljače 2009. utvrđeno da je tuženik u vrijeme donošenja te presude bio u posjedu predmetnog stana zbog čega je, između ostalih, i njemu naloženo predati navedeni stan u posjed tužitelju, dok iz rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrs-153/2010- 36 od 9. listopada 2012. proizlazi da je navedeni stan predan tužitelju 4. listopada 2012., i to od strane sudskog ovršitelja u ovršnom postupku koji se, između ostalih, vodio i protiv ovdje tuženika. Navedeno i s obzirom da iz podataka Jedinstvenog registra MUP-a Republike Hrvatske proizlazi da se tuženik sa adrese predmetnog stana odjavio tek 5. studenoga 2015. Povrh toga, utvrđuje i da tuženik, na kojem je bio teret dokaza o suprotnom, svoje tvrdnje nije dokazao. Pri tome ističe i da je tuženik u svom iskazu naveo da se 2011. prijavio na adresi [adresa] jer mu je tadašnji odvjetnik savjetovao da se prijavi na toj adresi, a s obzirom da se u vezi te nekretnine vodio sudski postupak.

9. Opisana utvrđenja suda prvog stupnja prihvaća i ovaj sud, te žalbenim navodima tuženika nisu dovedena u dvojbu, pa tako niti tvrdnjom tuženika da od ljeta 2011. živi na adresi [adresa], na kojoj adresi da je zaprimio i prvo pismeno u ovom postupku – presudu zbog ogluhe, budući da je tuženik presudu zbog ogluhe primio 8. veljače 2017., a da za sporno razdoblje nije dokazao da bi živio na adresi [adresa], koji teret dokaza je, a kako to pravilno utvrđuje sud prvog stupnja, bio na tuženiku. Navedeno imajući u vidu i tijek te vremensko trajanje citiranog parničnog i ovršnog postupka za iseljenje tuženika (te CI i ČI) iz stana na adresi [adresa], na kojoj adresi je tuženik imao i prijavljeno prebivalište u okviru spornog razdoblja.

10. Posljedično izloženom, pravilno je sud prvog stupnja pozivom na odredbe iz čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17), cijeneći da je predmetna nekretnina korištena na način da je očuvan njezin identitet, te da je tuženik znao i mogao znati da mu ne pripada pravo na posjed, u utuženom razdoblju bio nepošteni posjednik iste, obvezao tuženika naknaditi tužitelju sve koristi koje je u tom razdoblju imao od korištenja te nekretnine, a što je svakako naknada u visini najamnine koju tuženik nije plaćao za to korištenje, a koju bi inače bio dužan plaćati.

11. S obzirom na površinu predmetnog stana od 56,95 m[2] , a da je prema Odluci Povjerenstva Vlade Republike Hrvatske za upravljenje imovinom Republike Hrvatske visina slobodno ugovorene najamnine koju plaćaju najmoprimci iz čl. 30. st. 2. Zakona o najmu stanova (“Narodne novine” broj 91/96), a koji na temelju čl. 31. st. 2. Zakona nemaju pravo na zaštićenu najamninu, utvrđena u iznosu od 15,00 kn/m[2] stambene površine, pravilno je i daljnje utvrđenje suda prvog stupnja u odnosu na visinu mjesečne naknade za korištenje predmetnog stana u iznosu od 854,25 kn, odnosno 113,38 eur mjesečno, od čega na tuženika kao jednog od troje tadašnjih neovlaštenih korisnika tog stana otpada 1/3 navedenog iznosa, odnosno 37,79 eur mjesečno, a za utuženo razdoblje od 33 mjeseca ukupno dosuđeni iznos od 1.247,07 eur.

12. Pravilna je i odluka o parničnom trošku utemeljena na odredbama iz čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a.

13. Iz ovih je razloga presuda suda prvog stupnja u pobijanom dijelu potvrđena i na temelju odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

14. U preostalom dijelu (točka III izreke) presuda suda prvog stupnja kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 16. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Duško Abramović