REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4924/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Jagoda Crnokrak, u pravnoj stvari tužitelja VISOKO POTKROVLJE d.o.o., OIB 28887408223, Split, Put Mostina 8, kojeg zastupa punomoćnik Mladen Parčina, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika GEFYRA d.o.o., OIB 84690222602, Solin, Jajići 60/a, kojeg zastupa punomoćnik Marin Radić, odvjetnik u Splitu, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-392/2022-17 od 8. studenog 2024., 16. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-392/2022-17 od 8. studenog 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanom je presudom održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Gorana Čolaka iz Splita poslovni broj Ovrv-213/2019 od 17. listopada 2019., kojim je tuženiku naloženo tužitelju isplatiti iznos od 663,61 EUR sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje na odnose iz trgovačkih ugovora i to na iznos od 331,81 EUR od 6. siječnja 2019. do isplate, a na iznos od 331,81 EUR od 8. ožujka 2019. do isplate, u roku od osam dana, kao i trošak ovršnog postupka u iznosu od 114,17 EUR sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje na ostale odnose od 17. listopada 2019. do isplate. Tuženiku je naloženo tužitelju naknaditi i daljnji parnični trošak u iznosu od 1.026,54 EUR sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje na ostale odnose od dana donošenja prvostupanjske presude, 8. studenoga 2024.

2. Sud ocjenjuje osnovanim tužbeni zahtjev za isplatu utuženog iznosa primjenom odredbe članka 608. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/11, 114/22, 156/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZOO). Sud je iz rezultata dokaznog postupka utvrdio nespornu činjenicu da je tužitelj bio glavni izvoditelj radova na objektu u Splitu po ugovoru o građenju s investitorom CC iz [adresa], da je tuženik bio podizvoditelj za izolaterske radove na toj građevini na temelju ugovora o izvođenju radova s tužiteljem od 15. ožujka 2014., da su postojali nedostaci na tim radovima jer je došlo do propuštanja vlage na objektu, da je tužitelj o tome obavijestio tuženika i pozvao ga na otklanjanje, a kako tuženik nije pristupio otklanjanju nedostataka tužitelj je nedostatke otklonio po trećoj osobi, društvu Astragal d.o.o., koje mu je naplatilo za te radove utuženi iznos te ga sada tužitelj potražuje od tuženika. Sud ocjenjuje takav zahtjev osnovanim, kako primjenom odredbe članka 608. stavka 1. ZOO-a tako i primjenom odredbe članka 221. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP).

3. Tuženik je protiv presude podnio žalbu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o trošku postupka. U žalbi ističe da je sud kao bitne činjenice naznačio da je potrebno utvrditi jesu li na predmetnom objektu nastali nedostaci kao posljedica nekvalitetno izvedenih radova za koje je odgovoran tuženik, da je potrebno dokazati propisane pretpostavke za ostvarivanje prava po osnovi nedostataka u smislu odredbe članka 608. ZOO-a i da se radi o nedostacima za koje je izvođač odgovora u roku od 10 godina jer se radi o bitnim nedostacima građevine. Žalitelj smatra da su utvrđenja suda u smislu navedenih odlučnih činjenica nedokazana i da ne proizlaze iz razloga obrazloženja pobijane presude, pri čemu žalitelj u bitnome ponavlja da ne postoji predmetno potraživanje, što proizlazi iz konto kartice tuženika kao i izvoda otvorenih stavki na dan 10. listopada 2019. dostavljenog od strane tužitelja, zatim obrazlaže iskaze saslušanih svjedoka BC, zakonskog zastupnika društva Astragal d.o.o. koje je izvodilo radove na sanaciji utvrđenih nedostataka, iz čijeg iskaza zaključuje da tužitelj nije dokazao mjesto vlaženja i da je upravo na tim mjestima tuženik izvodio sporne radove, interpretira iskaz svjedoka EC koji je obavljao nadzor nad izvođenjem radova u ime tužitelja kao investitora, zatim interpretira iskaz svjedoka TC, svjedoka OC, predloženog od strane tuženika koji je bio voditelj poslova za tuženika na predmetnim radovima i zaključuje da je sukladno odredbi članka 492.a ZPP-a u trgovačkim sporovima činjenice potrebno utvrđivati na temelju isprava, a ne postoji niti jedna isprava niti jedan e-mail koji bi potkrijepio tužiteljeve navode da je tuženika obavijestio o nedostacima kako bi mogao ostvarivati prava zbog nedostataka. Smatra da je počinjena bitna povreda postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer su razlozi presude proturječni, da tužitelj ima teret dokaza za odgovornost tuženika za štetu nastalu tužitelju, da se presuda temelji na pogrešnoj primjeni materijalnoga prava, da sud nije poštivao odredbu članka 388. stavka 4. ZPP-a o sadržaju obrazloženja presude, da je sud propustio analizirati sve izvedene dokaze i pri tome upotrijebiti dužnu pažnju, da je ocjena dokaza manjkava, slijedom čega je neosnovana i odluka o trošku pa predlaže presudu preinačiti uz naknadu troška uključujući i trošak sastavljanja žalbe.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Pobijana je presuda ispitana na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. u svezi s odredbom članka 467. stavka 1. ZPP-a u granicama dopuštenih žalbenih razloga u sporu male vrijednosti. Presuda je pravilna i zakonita.

7. Uvodno valja reći da se veći dio žalbe odnosi na osporavanje utvrđenja činjeničnog stanja, kako je to utvrdio prvostupanjski sud i o tome dao iscrpne razloge u svojoj presudi. Žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije dopušten u ovoj vrsti postupka, kao što nije dopušten niti žalbeni razlog bitne povrede postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a te stoga ovaj sud neće ocjenjivati žalbene navode koji se odnose na drugačiju interpretaciju ocjene izvedenih dokaza odnosno na relativno bitne povrede postupka o kojima žalitelj iznosi žalbene navode.

8. Bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a nije počinjena, jer suprotno žalbenim navodima presuda ima jasne razloge koji ne proturječe sadržaju izvedenih dokaza, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava odlučio o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Nema proturječnosti glede bitnih činjenica za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva, a te su da je tuženik bio tužiteljev podizvođač na predmetnom objektu u Splitu i to za izvođenje izolaterskih radova u svezi kojih su utvrđeni nedostaci koji se prema odredbama posebnog propisa koji se odnosi na građenje imaju smatrati bitnim nedostacima građevine, za koje se odgovara unutar desetogodišnjeg roka u smislu odredbe članka 633. stavka 1. ZOO-a. Sud je dao jasne i razumljive razloge i za primjenu odredbe članka 608. ZOO-a, te je pravilno iz rezultata dokaznog postupka ocijenio da postoje pretpostavke za tuženikovu odgovornost za nedostatke u izvođenju radova na izolaciji koji su se ponavljali unutar roka u kojem je i tužitelj kao glavni izvođač bio odgovoran prema investitoru te je nesporno tužitelj morao nedostatke otkloniti, za što je angažirao treću osobu kojoj je radove platio, a na što se odnosi i tužbeni zahtjev.

9. Kako je prvostupanjska presuda u svemu pravilna i zakonita, to ju je valjalo potvrditi kao u odluci o glavnoj stvari tako i u odluci o troškovima postupka, koju žalitelj niti posebno ne osporava, osim osporavajući odluku o glavnoj stvari, slijedom čega je presudu valjalo potvrditi na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a te je odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 16. siječnja 2025.

Sudac

Jagoda Crnokrak