Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž R-115/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Lešić, predsjednice vijeća, Martine Budinski Modronja, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te mr. sc. Ane Beloglavec, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BC, [adresa], 11 [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Borna Okroša, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Poliklinika za reumatske bolesti, fizikalnu medicinu i rehabilitaciju "Dr. Drago Čop", [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ladislav Škrinjar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Smolek & Škrinjar d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1801/2019-61 od 18. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 16. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja BC i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1801/2019-61 od 18. srpnja 2024.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja BC za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja BC koji glasi:

"I Utvrđuje se da je Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme (Otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika) od 01. travnja 2019. g. nedopuštena i nezakonita, te ne proizvodi nikakve pravne učinke.

II Raskida se Ugovor o radu sklopljen 02. rujna 2013. g. između tužitelja BC dr. med., [adresa], 11 [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao radnika i tuženika POLIKLINIKA ZA REUMATSKE BOLESTI, FIZIKALNU MEDICINU I REHABILITACIJU "DR. DRAGO B" OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kao poslodavca sa danom 30. lipnja 2019. godine.

III Nalaže se tuženiku POLIKLINIKA ZA REUMATSKE BOLESTI, FIZIKALNU MEDICINU I REHABILITACIJU "DR.DRAGO B" OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] isplatiti tužitelju BC dr. med., [adresa], 11 [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] na ime naknade štete iznos u visini pet mjesečnih plaća radnika u iznosu od 11.640,93 eura sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude do konačne isplate, u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

IV Nalaže se tuženiku POLIKLINIKA ZA REUMATSKE BOLESTI, FIZIKALNU MEDICINU I REHABILITACIJU "DR. DRAGO B" OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] nadoknaditi tužitelju BC dr. med., [adresa], 11 [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] parnični trošak ovog postupka sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude do konačne isplate, u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe."

II/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.375,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. srpnja 2024., po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III/ Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.187,50 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. srpnja 2024., po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

2. Protiv navedene presude tužitelj je izjavio pravovremenu žalbu pozivajući se na sve žalbene razloge označene u članku 353. stavak 1. točka 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), odnosno na bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i na pogrešnu primjenu materijalnog prava, s prijedlogom da drugostupanjski sud žalbu tužitelja usvoji i pobijanu presudu preinači na način da prihvati tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka tužitelju. Potražuje naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja je neosnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih navoda kojima tužitelj presudu pobija i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju tužitelj ukazuje žalbom. Suprotno žalbenim navodima tužitelja izreka pobijane presude je razumljiva i ne proturječi razlozima, za svoju odluku prvostupanjski sud je dao dostatne i valjane razloge o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni ispravama u spisu i provedenim dokazima, te se ista može ispitati.

5.1. Ovaj drugostupanjski sud ne nalazi ni drugih bitnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje povrede temeljem članka 365. stavak 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

5.2. Nije počinjena ni bitna povreda iz članka 354. stavak 1. ZPP u svezi s člankom 219. i 221.a ZPP na koju tužitelj žalbenim navodima ukazuje. Naime, tuženik, na kome je bio teret dokaza opravdanosti otkazivanja ugovora o radu tužitelju, je to tijekom ovog postupka i dokazao.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja (konačno određen podneskom od 16. svibnja 2022. – stranica 205 do 206 spisa) da se utvrdi da je Odluka o redovitom otkazu ugovora na neodređeno vrijeme zbog skrivljenog ponašanja radnika od 1. travnja 2019. nedopuštena i nezakonita i ne proizvodi nikakva pravne učinke, da se raskida Ugovor o radu sklopljen 2. rujna 2013. između tužitelja i tuženika s danom 30. lipnja 2019. i da se naloži tuženiku da tužitelju na ime naknade štete isplati iznos od 11.640,93 eura. Dakle, tužitelj traži sudski raskid ugovora o radu.

7. Za donošenje zakonite odluke o ovakvom tužbenom zahtjevu, prvostupanjski sud je utvrdio sve odlučne činjenice, provedene dokaze pa i iskaze svjedoka pravilno je ocijenio pa su neosnovani žalbeni navodi tužitelja kojima ukazuje na pogrešnu ocjenu provedenih dokaza, a neosnovan je i žalbeni prigovor da je činjenično stanje nepotpuno i nepravilno utvrđeno.

8. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo, odredbe Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14., 127/17., 98/19., dalje: ZR) slijedom čega je neosnovan žalbeni prigovor da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno.

9. Među strankama nije bilo sporno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme na radnom mjestu liječnik specijalist u ambulanti. Utvrđeno je da je tužitelj kod tuženika obnašao i funkciju sindikalnog povjerenika i da je suglasnost za navedenu odluku o otkazu nadomještena presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1965/2016-19 od 25. siječnja 2017. koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-994/2017-2 od 12. veljače 2019.

9.1. Utvrđeno je da je tuženik 1. travnja 2019. donio Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika, odnosno tužitelja). Iz obrazloženja navedene Odluke o otkazu proizlazi da je ravnatelj tuženika vidio da je tužitelj 27. svibnja 2016., iako je bio u obvezi raditi jutarnju smjenu do 15,00 sati, napustio radno mjesto u 14,15 sati, da tužitelj za raniji odlazak s posla nije imao dopuštenje nadređenog (dr. SC). Nadalje se navodi da je tužitelj pozvan 30. svibnja 2016. radi davanja očitovanja i da je u svom očitovanju od 2. lipnja 2016. tužitelj naveo da je imao usmeno dopuštenje za odlazak s radnog mjesta, dok je dr. SC u pisanoj izjavi navela da tužitelj za raniji odlazak s radnog mjesta nije imao dopuštenje. U Odluci o otkazu se navodi da je tužitelj i 30 svibnja 2016. napustio radno mjesto u 14,28 sati, iako je bio dužan raditi od 12,00 do 20,00 sati, da nije poznato da li se tužitelj vratio na radno mjesto jer nadzorne kamere rade do 15,00 sati, kao i da je tužitelj u svom očitovanju od 15. lipnja 2016. naveo da se ne sjeća iz kojeg je razloga napustio radno mjesto 20. svibnja 2016. istovremeno obraćajući se nadređenima bez poštovanja i na uvredljiv način, da se ne radi o izoliranom slučaju jer su ostali liječnici i ranije od tužitelja doživjeli nekorektan odnos, pa i pred pacijentima. Nadalje u odluci o otkazu se navodi i da je zbog ranijih kršenja radne obveze tužitelju 26. listopada 2015. izdano upozorenje na obveze iz radnog odnosa s mogućnošću otkaza ugovora o radu, da su ponašanjima tužitelja povrijeđeni propisi tuženika (Pravilnik o radnom vremenu i Pravilnik o kućnom redu tuženika), te da nastavak radnog odnosa nije više moguć.

9.2. Temeljem e-mail prepiske od 27. svibnja 2016. i 30. svibnja 2016. koja prileže spisu utvrđeno je da je tužitelj 27. svibnja 2016. uputio e-mail dr. SC kojom joj se zahvaljuje na dozvoli za izlazak u srijedu (25. svibnja 2016.) i za 27. svibnja 2016. i ponedjeljak 30. svibnja 2016. radi smrtnog slučaja u obitelji, te da radi ovog i budućih izbivanja daje "pronađeni dan godišnjeg odmora" jer zbog prenatrpanosti isti neće moći koristiti. Pravilno je utvrđeno, jer to proizlazi iz navedenog e-maila, da je ista poslana 27. svibnja 2016. u 18,47 sati, kao i da dr. SC tužitelju uzvratila e-mailom u 20.03 sati, a iz kojeg proizlazi da ista nema informaciju da je za 27. i 30 svibnja 2016. tužitelj tražio izlaz i uputila ga je da se obrati ravnatelju. Iz navedene prepiske proizlazi da je nakon toga uslijedio e-mail tužitelja upućen dr. SC kojim on izražava nezadovoljstvo time što se mora obratiti ravnatelju, a rječnik kojim se obratio nadređenoj je neprimjeren poslovnoj komunikaciji.

9.3. Utvrđeno je da tužitelj za izlazak s posla 27. svibnja 2016. nije imao ni usmeno ni pismeno odobrenje nadređenog.

9.4. Nadalje, prvostupanjski sud je čitanjem očitovanja tužitelja od 15. lipnja 2016. na koje ga je tuženik pozvao, utvrdio da se i u tom očitovanju tužitelj neprimjereno i na uvredljiv način obraća ravnatelju i kolegama, za ravnatelja navodi da je "osoran, zadovoljava niske strasti i trenira strogošću, drugo ne zna, radi li išta drugo osim što sjedi u centralnoj sobi računovodstva, šeta po Poliklinici, gleda tko je na radnom mjestu, a tko ne, upućuje mu i odgovara na njegove (tužiteljeve) dopise", imenuje ga "odvjetničkim vježbenikom u Odvjetničkom uredu Šimović-Kovačić-Anić", u više navrata koristi i psovke i neprimjerene izraze, a koja komunikacija nije primjerena za poslovni odnos, poslovnu komunikaciju. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da se takva komunikacija u poslovnom odnosu ne može tolerirati i da predstavlja kršenje obveza iz radnog odnosa.

9.5. Pravilno je utvrđeno da je tuženik tužitelja ranije upozorio na kršenje obveza iz radnog odnosa (upozorenje od 26. listopada 2015.) iz kojeg upozorenja proizlazi da je tužitelj 16. listopada 2015. izostao s radnom mjesta od 12,00 do 15,45 sati iako je bio dužan raditi popodnevnu smjenu od 12,00 do 20,00 sati, a istim ga je tuženik upozorio i na mogućnost otkazivanja ugovora o radu.

10. Nesporno je među strankama, a isto proizlazi i iz Pravilna o radnom vremenu tuženika, da je radno vrijeme Poliklinike organizirano od ponedjeljka do petka u jutarnjoj smjeni od 7,00 do 15,00 sati i poslijepodnevnoj smjeni od 12,00 do 20,00 sati. Prema Pravilniku o kućnom redu pauza se u jutarnjoj smjeni koristi od 10,30 do 11,00 sati, a u popodnevnoj smjeni od 16,30 do 17,00 sati.

11. Slijedom svega utvrđenog i navedenog, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tužitelj imao dopuštenje nadređene liječnice dr. SC za raniji odlazak s radnog mjesta za 25. svibnja 2016., dok dopuštenje za raniji odlazak s radnog mjesta za 27. svibnja 2016. tužitelj nije imao kako usmeno (dr. SC to izričito opovrgava) tako ni pismeno jer je nedvojbeno da je tužitelj nadređenoj liječnici poslao e-mail 27. svibnja 2016. nakon što je povreda već bila počinjena.

11.1. U povezanosti s navedenim pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj počinio povrede obveza iz radnog odnosa koje se tužitelju Odlukom o otkazu ugovora o radu stavljaju na teret, a koje povrede predstavljaju opravdan razlog za otkaz ugovora o radu uslijed skrivljenog ponašanja. Bez obzira što raniji odlazak s radnom mjesta bez odobrenja nadređenog sam po sebi ne bi predstavljao opravdan razlog za otkaz ugovora o radu, suprotno žalbenim navodima tužitelja, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da u konkretnom slučaju povrede obveza radnog odnosa treba gledati u njihovoj sveukupnosti, odnosno kao razlog za opravdanost odluke o otkazu ugovora o radu tužitelju treba uzeti u ukupnosti i njegov odlazak s radnog mjesta prije završetka radnog vremena bez dozvole nadređenog, ali i njegovu neprimjerenu poslovnu komunikaciju s nadređenim i kolegama. Pri tome se napominje da je tužitelj već upozoren na kršenje obveza iz radnog odnosa i to upravo za odlazak s radnog mjesta bez dozvole nadređenih, a upozoren je i na mogućnost otkazivanja ugovora o radu zbog tih razloga, pa se nameće zaključak da je svojim ponašanjem tužitelj pokazao zapravo upornost u kršenju obveza iz radnog odnosa, jer je nedvojbeno da se ne radi o jednom, izoliranom slučaju već da se radi o upornom i kontinuiranom kršenju Pravilnika tuženika.

12. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se u slučaju komunikacije tužitelja s nadređenima i kolegama, koja je doista bila neprimjerena, ne radi o stilskim figurama i posebnom načinu komuniciranja, već se radi o vrijeđanju, iskazivanju nepoštovanja i prema kolegama i nadređenima i koja komunikacija se ničim ne može opravdati.

12.1. U povezanosti s tim neosnovani su žalbeni navodi tužitelja kojima se poziva na obrazloženje presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R- 500/2017 od 6. lipnja 2017., kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu u predmetu traženja zamjene suglasnosti za otkaz ugovora o radu tužitelju presudom, jer je Vrhovni sud navedenu presudu Županijskog suda preinačio i potvrdio presudu Općinskog radnog suda kojom je suglasnost za otkaz dana.

Nadalje, obrazloženje presude ničim ne obvezuje.

13. Slijedom svega navedenog, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je odluka o otkazu ugovora o radu tužitelju dopuštena i zakonita, odnosno da je tuženik imao opravdan razlog za otkaz, kao i da nastavak radnog odnosa više nije moguć te je pravilno postupio kada je uz pravilnu primjenu materijalnog prava odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

14. Obzirom da žalbeni navodi nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude, a žalbeni razlozi se nisu ostvarili, temeljem članka 368. stavak 1. ZPP žalbu tužitelja valjalo je kao neosnovanu odbiti i pobijanu presudu potvrditi.

15. Temeljem članka 166. ZPP odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka jer sa žalbom nije uspio.

U Sisku 16. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Alenka Lešić