Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: IU-111/2024

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: predsjednice vijeća Kristine Gašparac Orlić, te članova vijeća Roberta Završkog i Gordane Korotaj, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene NĆ (ranije: NĆN), zbog prekršaja iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17 i 126/19), odlučujući o žalbi okrivljenice podnesenoj po branitelju Stjepku Medvedu, odvjetniku iz Valpova, protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku od 5. studenog 2024. broj: Pp Prz-86/2024, na sjednici vijeća održanoj 16. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba okrivljene NĆ i potvrđuje se rješenje o odbačaju zahtjeva za obnovu prekršajnog postupka.

Obrazloženje

1. Okrivljenica je presudom Općinskog suda u Osijeku broj: Pp-1618/2022 bila proglašena krivom i kažnjena zbog prekršaja iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koje djelo joj je uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona ("Narodne novine", broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/1, 118/18 i 114/22), izrečena novčana kazna 900 kuna. Protiv navedene presude je podnijela žalbu, te je odlukom Visokog prekršajnog suda RH broj Ppž-1896/2023 odbijena žalba i potvrđena prvostupanjska presuda.

Okrivljenica je potom putem branitelja podnijela zahtjev za obnovu postupka, koji je od strane suda prvog stupnja odbačen pobijanim rješenjem temeljem članka 215. stavka 6. Prekršajnog zakona, s obrazloženjem da ne sadrži niti jedan od razloga radi kojih bi u skladu s člankom 214. stavkom 1. Prekršajnog zakona trebalo dopustiti obnovu, da iznesene činjenice i dokazi nisu prikladni da se na temelju njih dopusti obnova, niti mogu biti osnova za oslobođenje ili osudu po blažem propisu.

2. Protiv tog rješenja okrivljenica je putem branitelja podnijela žalbu zbog povrede materijalnog prekršajnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Žaliteljica ističe u bitnom, da je njezin zahtjev za obnovu osnovan jer su nakon donošenja odluke o prekršaju nastupile nove okolnosti. Žaliteljica detaljno ponavlja i obrazlaže svoje navode iz zahtjeva za obnovu postupka, ukazujući da je bivši suprug UĆ u međuvremenu osuđen radi obiteljskog nasilja prema njoj, a da je na temelju njegovog iskaza policiji bila donesena presuda protiv nje. Navedeno opravdano izaziva sumnju u istinitost njegova iskaza na kojem se presuda isključivo temelji, a imajući u vidu da je i pred sudom opovrgnuo svoj iskaz, pa sve ukazuje da je on osoba koja je počinila nasilje, a ne žaliteljica, te mu je bilo i zabranjeno približavanje njoj. Dodaje da ima status roditelja njegovatelja za mlt. N koja je dijete s teškoćama u razvoju, ostankom prvostupanjske presude na snazi bi izgubila taj status i ostala bez odgovarajuće roditeljske skrbi kao osuđenica za obiteljsko nasilje, pa kako je i bivši suprug kažnjavan niti jedan roditelj ne bi mogao ostvariti status njegovatelja za teško bolesno dijete kojem je potrebna stalna njega roditelja. Naglašava da je njezino djelo neusporedivo benignije, pa uzimajući u obzir utvrđenje odgovornosti UĆ i teške posljedice u slučaju gubitka svojstva njegovateljice, moli obnovu i ponovni postupak u kojem bi se razjasnile razlike u iskazima na policiji i na sudu. Žaliteljica analizira pobijano rješenje i ukazuje da su razlozi koji se navode pogrešni, te da je sud prvog stupnja uzeo kao odlučne potpuno krive činjenice i navode iz zahtjeva za obnovu, što je posljedično dovelo do pogrešne primjene materijalnog prava, a u svakom slučaju nije bilo uvjeta za odbacivanje zahtjeva za obnovu, već je o njemu valjalo meritorno odlučiti prilikom čega bi se utvrdila netrpeljivost bivšeg supruga i utvrdilo da ju je lažno teretio pred policijom, pa se kasnije predomislio, zbog čega predlaže da se ukine ili preinači pobijano rješenje i dopusti obnova postupka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da nisu počinjene povrede na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 202. Prekršajnog zakona, kao ni povrede koje se ističu u žalbi, da nije došlo do pogrešne primjene materijalnog prava, te da je pravilna i zakonita odluka prvostupanjskog suda o odbačaju zahtjeva za obnovu prekršajnog postupka.

5. Naime, ispitujući pobijano rješenje, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je uvidom u predmetni spis utvrdio da dokazi i činjenice izneseni u zahtjevu doista nisu u konkretnom slučaju prikladni da dovedu do žaliteljičina oslobođenja ili osudu po blažem propisu, kako to predviđa odredba članka 214. stavka 1. točke 3. Prekršajnog zakona.

6. Činjenica da žaliteljici, prema njezinim navodima, u slučaju kažnjavajuće odluke prijeti mogućnost gubitka statusa roditelja njegovatelja djeteta s poteškoćama u razvoju, ne predstavlja takvu činjenicu koja bi mogla dovest do oslobađanja zbog prekršaja, odnosno eventualno buduće nastupanje izvjesnih posljedica osude ne može utjecati na prekršajnu odgovornost. Također, to nije činjenica koja bi dovela do osude po blažem zakonu. Naime, osuda po blažem zakonu znači da se radi o situaciji da počinitelj bude suđen po propisu koji propisuje blažu kaznu od one propisane propisom po kojem je kažnjen (što u ovom predmetu nije slučaj). Dakle, ne radi se o mogućnosti da počinitelj u obnovljenom postupku bude blaže kažnjen na način da mu se izrekne niža kazna od prethodne ili opomena zbog nekih okolnosti koje su nastupile, već se mora raditi o primjeni drukčije blaže pravne norme, a koji uvjet nije ispunjen u ovom predmetu.

7. Što se tiče navoda žaliteljice da je nakon donošenja pobijane odluke donesena i prekršajna presuda protiv UĆ zbog nasilja na njezinu štetu pa da to očito ukazuje da je i kritične zgode on počinio nasilje a ne ona, pravilno zaključuje prvostupanjski sud da to nije novi dokaz koji bi mogao biti osnova za oslobađanje okrivljenice. Naime, činjenica da je UĆ u nekom drugom prekršajnom postupku i za neki drugi događaj osuđen za obiteljsko nasilje, nikako nije činjenica koja dokazuje da žaliteljica ne bi mogla počiniti obiteljsko nasilje kritične zgode.

7.1. Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka imao dovoljno osnova za zaključak o krivnji žaliteljice, kada je na temelju slobodne ocjene provedenih dokaza, cijenio postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima te temeljio svoju odluku na analizi iskaza žaliteljice i UĆ, ocijenivši iskaz dat na policiji kao istinit. Sudionici događaja su pred policijom ispitani istog dana odnosno neposredno nakon događaja zbog kojeg je intervenirala policija, kada su sjećanja na događaj svježa i neopterećena protekom vremena, a pred sudom su promijenili iskaze, te je i povodom žalbe na prvostupanjsku presudu sud drugog stupnja utvrdio da su u obrazloženju prvostupanjske odluke navedeni zadovoljavajući razlozi na temelju kojih je žaliteljica proglašena krivom.

8. Ukazuje se da nova činjenica i dokaz mora biti nova po sadržaju i suštini, te moraju biti takve kvalitete da učine izvjesnim da se nešto što je pravomoćno utvrđeno, dogodilo drugačije. Ovaj sud nalazi da predloženi dokaz i činjenica (da je i suprug neke druge prilike počinio nasilje) nisu takve kvalitete da bi doveli do oslobađajuću odluku za okrivljenicu, već se radi o tvrdnjama koje su zapravo kontradiktorne. Naime, žaliteljica s jedne strane traži da se prihvate iskazi dati pred sudom (u svojem iskazu sudu ona navodi da nije došlo ni do kakvog nasilja od strane supruga i da je policiji iskazivala u ljutnji), a s druge strane traži da se utvrdi da je njezin bivši suprug taj koji je bio nasilan te iste prilike. Stoga takav proturječan sklop tvrdnji i okolnosti nikako ne može biti valjana osnova za promjenu pravomoćnog utvrđenja, pogotovo jer je i prvostupanjskom sudu, a kasnije i u žalbenom postupku, sudu bilo poznato da je UĆ mijenjao svoje iskaze, pa se ne radi o suštinski novoj činjenici.

9. Slijedom svega navedenog, sud prvog stupnja je pravilno i zakonito odbacio zahtjev za obnovu prekršajnog postupka, pa je odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 16. siječnja 2025.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v. r

Kristina Gašparac Orlić, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku u 4 otpravka: za spis, žaliteljicu i branitelja.