Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-4933/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Lučić, kao predsjednice vijeća, te Jasne Momirović i Mladena Genca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika KS, kojeg brani Ranko Zatezalo, odvjetnik u Osijeku, zbog prekršaja iz članka 76.a točke 1. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti („Narodne novine“ broj 79/07, 113/08, 43/09, 130/17, 114/18, 47/20, 134/20), rješavajući o žalbi okrivljenika KS izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Vukovaru od 29. travnja 2024., broj: Pp-380/2021-8, na sjednici vijeća održanoj 16. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba okrivljenika KS odbija se kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
II. Okrivljenik je dužan platiti paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u iznosu od 30,00 (trideset) eura, u roku od 60 (šezdeset) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, pod prijetnjom izvršenja.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom presudom okrivljenik KS proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 76.a točke 1. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, činjenično opisanog u izreci prvostupanjske presude, za koji je prekršaj uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 100,00 eura, te je sukladno članku 152. stavku 3. Prekršajnog zakona upozoren da će se, ako u roku određenom za plaćanje novčane kazne plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrati da je novčana kazna u cjelini plaćena.
1.1. Nadalje, okrivljenik je oslobođen obveze plaćanja troškova paušalnog troška vođenja prekršajnog postupka, u cijelosti.
2. Protiv navedene presude okrivljenik je po branitelju pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnoj sankciji.
2.1. U žalbi ukazuje na nerazumljivost presude, dodajući da nije obaviješten o mjeri samoizolacije. Uz to, kažnjen je prestrogom kaznom.
2.2. Žalitelj predlaže da se, iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava, je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona. Pri tom nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.
5. Nadalje, nije počinjena niti bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona na koju se žalitelj poziva, već je po ocjeni ovog suda izreka presude jasna i određena, u opisu djela u izreci jasno su, logično i određeno navedene sve činjenice i okolnosti iz kojih proizlaze obilježja djela iz primijenjenog propisa, a razlozi presude također su jasni, određeni i nisu proturječni niti međusobno, niti sa izrekom, a niti sa stanjem spisa, pri čemu je za svaku odluku sud dao valjane i argumentirane razloge, koji su u cijelosti prihvatljivi i ovom sudu.
6. Pobijanom presudom okrivljenik je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 76.a točke 1. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, da se nije pridržavao sigurnosne mjere za zaštitu pučanstva od zarazne bolesti, izolacije u vlastitom domu ili u drugom odgovarajućem prostoru (samoizolacije), jer je kritične zgode kao vozač automobila pristupio izlaznoj graničnoj kontroli na graničnom prijelazu Ilok, za vrijeme trajanja određene mjere, kojom je odredbom za počinitelja prekršaja fizičku osobu propisana novčana kazna u rasponu od 8.000,00 do 15.000,00 kuna.
6.1. Okrivljenik u žalbi objektivno i argumentirano ne dovodi u pitanje odlučna činjenična utvrđenja i zaključke suda prvog stupnja, budući da je u inkriminirano vrijeme, prilikom trajanja sigurnosne mjere za zaštitu pučanstva od zaraznih bolesti koja je tekla do 9. travnja 2021. napustio prostor u kojem je trebao biti za vrijeme samoizolacije, što okrivljenik ne dovodi u pitanje.
6.2. Po ocjeni ovog suda činjenično stanje u provedenom prvostupanjskom postupku potpuno je i točno utvrđeno, te je prvostupanjski sud, ocjenjujući dokaze po slobodnom uvjerenju, izveo pravilan zaključak da su se u ponašanju okrivljenika stekla sva bitna obilježja prekršaja koji mu se stavlja na teret, u kojem je smislu i obrazložena pobijana presuda, s navedenim relevantnim i dostatnim razlozima za ocjene koje su tom presudom dane.
6.3. Navodi žalbe, u kojoj se ponavlja obrana te ne iznose nove činjenice i dokazi koji nisu postojali u vrijeme vođenja prvostupanjskog postupka ili okrivljeniku nisu bili poznati, ne dovode u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja, a okolnost koju ističe dovodeći u pitanje svoju krivnju za terećeno djelo, da nije bio upoznat s izrečenom mjerom, ne dovodi u pitanje njegovu odgovornost za inkriminirani prekršaj, budući da je postojanje pandemije COVID-19, bila opće poznata činjenica, koja je zahtijevala posebno odgovorno postupanje građana u vezi zaštite pučanstva od zaraznih bolesti, što znači i s posebnom pažnjom utvrđivanje uvjeta ulaska u Republiku Hrvatsku i izlaska iz nje i poštivanje istih, a u skladu s čime se okrivljenik nije ponašao.
6.4. Za odluku o krivnji okrivljenika za inkriminirani prekršaj prvostupanjski sud dao je valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, a okolnosti kojima okrivljenik opravdava svoje kršenje sigurnosne mjere nisu takve naravi da bi utjecali na njegovu krivnju za terećeno djelo.
7. Razmatrajući odluku o kazni u smislu žalbenih navoda i zakonskih okvira propisa koji je u vrijeme počinjenja prekršaja bio na snazi, ovaj sud nalazi da okrivljenik za počinjeni prekršaj nije kažnjen prestrogom kaznom.
7.1. Naime, prvostupanjski sud, po ocjeni ovog suda, pri odmjeravanju kazne žalitelju već je imao u vidu sve okolnosti propisane člankom 36. Prekršajnog zakona koje utječu na visinu kazne, pa je okrivljeniku po ocjeni ovog suda, a cijeneći dosadašnju nekažnjavanost okrivljenika i financijske prilike kao olakotnu okolnost, uz izostanak štetnih posljedica, primjenom članka 37. stavka 2. Prekršajnog zakona izrekao znatno ublaženu novčanu kaznu, u uvjerenju da se svrha kažnjavanja može postići i blažom kaznom, za što je dao i odgovarajuće razloge.
7.2. Kako okrivljenik ne dokumentira istaknute žalbene navode o materijalnim prilikama, to je izrečena kazna razmjerna težini počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenika, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne, a njenim izricanjem postići će se svrha kažnjavanja i na okrivljenika djelovati na način da ubuduće ne čini ovakve ili slične prekršaje, odnosno postići će se kako opća, tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija, dakle svrha specijalne i generalne prevencije.
8. Budući da je ovaj sud, postupajući po žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena njegova prekršajna odgovornost, to je temeljem članka 139. stavka 3., u svezi s člankom 138. stavkom 2. točkom 3.c) Prekršajnog zakona, nastala i obveza podmirivanja paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka koji su nastali u povodu žalbe okrivljenika na ovom sudu, s time da je visina paušalnog iznosa određena sukladno složenosti i trajanju prekršajnog postupka.
9. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 16. siječnja 2025.
Zapisničarka
Predsjednica vijeća
Ivana Vorel Mikša, v. r.
Katica Lučić, v. r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Vukovaru, u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
