REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Pn-991/2023-26
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ivani Markotić, u pravnoj stvari tužitelja NZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Višić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje, Zagreb, Martićeva 71, OIB:38922958547, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui, iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 10. prosinca 2024. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Marina Mlačića, odvjetnika i zamjenice punomoćnika tuženika NZN, odvjetničke vježbenice, dana 16. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku Hrvatski ured za osiguranje, Zagreb, Martićeva 71, OIB:38922958547 platiti tužitelju NZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade neimovinske štete i imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege daljnji iznos od 265,40 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 14. srpnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
II. Odbija se tužitelj sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za isplatom iznosa od 1.433,43 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 14. srpnja 2023. pa do isplate.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 592,72 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 16. siječnja 2025. pa do isplate, obračunatim po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 7. 7. 2022. stradao u prometnoj nezgodi kod Splita kao vozač osobnog vozila registarske oznake [registarska oznaka]. Prometnu nesreću skrivio je vozač u vozilu inozemne registarske oznake. Tužitelj je u toj nezgodi zadobio kontuziju donjeg dijela leđa i zdjelice, dislokaciju, iščašenje i nategnuće zglobova i ligamenata vrata, trpio je bol lumbalnog i drugog intervertebralnog diska sa radikulopatijom te bol u donjem dijelu leđa. Zbog zadobivenih ozljeda je trpio fizičke bolove i strah, iste su mu smanjile opću životnu i radnu sposobnost, nastupilo je i naruženje te mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega. Tužitelj se obratio tuženiku sa odštetnim zahtjevom te mu je po istome u mirnom postupku tuženik na ime nespornog dijela naknade neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu isplatio iznos od 955,60 EUR. Isplaćenim iznosom tuženik mu nije u cijelosti nadoknadio pretrpljenu štetu. Stoga tužbenim zahtjevom od dana 12.4.2023.. tužitelj od tuženika potražuje isplatu daljnjeg iznosa od 1.592,67 EUR na ime naknade neimovinske štete i i iznosa od 106,16 EUR na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, sve uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće od dana 14.7.2023. kao dana nakon dana kada je tuženiku podnesen odštetni zahtjev. Potražuje i naknadu parničnog troška uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate. Tužitelj uz tužbu kao dokaze prilaže odštetni zahtjev (list 4 spisa) i medicinsku dokumentaciju (list 8 – 20 spisa).
2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja i odgovornost vozača vozila strane registarske oznake. Potvrđuje i da mu se tužitelj obratio sa odštetnim zahtjevom po kojem mu je na ime neimovinske štete i imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege isplatio nesporni iznos 955,60 EUR. Smatra da je navedenom isplatom u cijelosti ispunio svoju obvezu. Osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva preko nesporno isplaćenog iznosa. Osporava da bi tužitelju kao posljedica predmetne nezgode zaostalo naruženje. Osporava i zahtjev tužitelja u pogledu tijeka zakonskih zateznih kamata te troška sastava odštetnog zahtjeva jer je isti bio preuranjen. To stoga što sukladno odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN br. 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014, 155/2023, u nastavku ZOOP-a) osiguravatelj ima rok od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva da oštećeniku dostavi obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporne, ili da dostavi utemeljen odgovor na sve točke iz odštetnog zahtjeva u slučaju ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporne. Obzirom da je tuženik imao rok od 60 dana za obradu odštetnog zahtjeva u tom roku ni u kojem slučaju njegova obveza nije mogla dospjeti obveza za plaćanjem zateznih kamata. Tek nakon što je oštećenik dostavio sve dokaze potrebne za utvrđenje obveze, mogao je početi teći propisani rok od 60 dana . Naime fizikalna terapija je trajala do 19.9.2022., a cjelokupna medicinska dokumentacija (koja obuhvaća i liječenje i nakon 14.7.2022.), a koja je bitna za utvrđenje svih posljedica ozljeđivanja je dostavljena tek uz ovu tužbu , slijedom čega je neosnovano potraživanje zateznih kamata od 14.7.2022. Zaključno, tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te obveže tužitelja da tuženiku naknadi parnični trošak zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.
3. Tužitelj je u cijelosti ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva, a istaknute prigovore visini tužbenog zahtjeva i zatraženom tijekom zateznih kamata na neimovinsku i imovinsku štetu drži neosnovanima. Poziva se na čl. 12. st. 4 ZOOP-a te stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske prihvaćen na sastanku s predsjednicima Građanskih odjela Županijskih sudova održanom dana 11. i 12.4.2016. po kojem oštećeniku pripada zatezne kamate na iznos pripadajuće naknade neimovinske štete od dana podnošenja zahtjeva tuženiku kao odgovornom osiguratelju, kako za štetu koja je u tom trenutku nastala, tako i onu koja je u tom trenutku po redovnom tijeku bila predvidiva. Tužitelj citira da: "Pitanje dospijeća obveza osiguratelja na isplatu pravične novčane naknade za neimovinsku štetu potrebno je promatrati sa aspekta odredbe članka 12. stavka 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/04, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14; dalje u tekstu: ZOOP), a ne članka 1103. ZOO-a jer je ovaj potonji lex. specialis u odnosu na ZOO, u svim pitanjima kojima se uređuje odgovornost osiguratelja u sporovima u kojima ovaj odgovara temeljem police obveznog osiguranja od odgovornosti za štete nastale uporabom motornog vozila. Stoga obvezu po članku 12. ZOOP-a osiguratelj ne može niti odgoditi, nego je dužan u propisanom roku donijeti odluku o odštetnom zahtjevu i o toj odluci u formi obrazložene presude odnosno utemeljenog odgovora pisano obavijestiti oštećenu osobu. Stoga u skladu s naprijed izloženim, a temeljem citirane odredbe članka 12. stavka 4. ZOOP-a tužitelju pripada pravo na isplatu zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva za isplatu te štete, 23. kolovoza 2018., pa je utoliko u tom dijelu neosnovana žalba tuženika.“ Tuženik je ostao kod odgovora na tužbu i svih navoda. a
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom naknade neimovinske štete i imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege, sve uslijed ozljeda koje je kao vozač osobnog vozila zadobio u prometnoj nezgodi dana 7. 7. 2022. Nesporni su nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost. Nesporno je da je tuženik tužitelju u mirnom postupku isplatio iznos od 955,60 EUR. Sporno je opravdavaju li zadobivene ozljede i pretrpljena neimovinska šteta i imovinska šteta tužiteljev zahtjev za isplatom daljnjeg iznosa naknade od 1.592,67 EUR. Sporan je utuženi tijek zakonskih zateznih kamata na iznos neimovinske i imovinske štete.
5. Radi utvrđivanja sporne visine tužbenog zahtjeva sud je pregledao medicinsku dokumentaciju tužitelja te je odredio provođenje medicinskog vještačenja i saslušanje tužitelja NZ. Tužitelj je tijekom postupka povukao prijedlog da ga se sasluša kao stranku. Cijeneći provedene dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u nastavku ZPP-a), sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan. 6. Rješenjem suda od dana 8.1.2024. je određeno provođenje medicinskog vještačenja. Za vještaka je imenovan izv. prof. dr. sc. LZ, dr. med. kojem je dano u zadatak da se na temelju spisu priležeće medicinske dokumentacije, uvida u zdravstveni karton tužitelja i osobnog pregleda tužitelja očituje na okolnost postojanja, trajanja i intenziteta fizičkih boli i straha, postojanja i stupnja smanjenja životne aktivnosti tužitelja, je li tužitelju i u kojem opsegu bila potrebna pomoć i njega druge osobe, sve s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje vezano za posljedice tjelesnih ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju.
7. Stalni sudski vještak izv. prof. dr. sc. LZ je dana 11.4.2024., nakon pregleda medicinske dokumentacije i osobnog pregleda tužitelja, dostavio svoj pisani nalaz i mišljenje. Vještak utvrđuje da je tužitelj NZ u prometnoj nesreći od dana 7.7.2022. zadobio natučenje slabinske i trtične regije (contusio dorsi reg LS) i nategnuće ligamenata u području vrata. Ozljede su liječene na uobičajeni način. Iste su u uzročno-posljedičnoj vezi sa štetnim događajem. Kod tužitelja je učinjena indicirana dijagnostička obrada i provedeno ambulantno liječenje po kirurgu, neurokirurgu, fizijatru i psihijatru u trajanju od dva i pol mjeseca. Po provedenom liječenju nisu zaostale trajne posljedice. Tegobe koje bolesnik navodi tijekom kliničkog pregleda (tuži se na trnce u obje ruke, grčenje u prstima, kod naglog pokreta glavom navodi osjećaj vrtoglavice, povremeno križobolja i bol u nogama) spadaju u domenu kroničnih degenerativnih bolesti kralježnice koje je bolesnik imao i prije predmetnog štetnog događaja. To jasno proizlazi iz anamnestičkih podataka, kliničke slike tijekom liječenja, dijagnostičke obrade, podataka iz osobnog zdravstvenog kartona te konačno i nalaza tijekom pregleda vještaka. Prema spisu priloženoj medicinskoj dokumentaciji liječenje je trajalo do 30.9.22. kada je završeno provođenje ambulantne fizikalne terapije trzajne ozljede vratne kralježnice. Opisane povrede nisu umanjile opću, životnu kao i radnu sposobnost tužitelja. Tužitelj je pretrpio bol jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 7 dana i manjeg intenziteta još 10 dana. Primarni strah koji se javlja u trenutku životne ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja bio je jačeg intenziteta i kratkotrajan. U daljnjem tijeku liječenja postojao je tzv. sekundarni strah, koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i njenih posljedica: jačeg intenziteta bio je u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta 7 dana te manjeg intenziteta još tri tjedna. Tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć i njega u zbrinjavanju svakodnevnih fizioloških i higijenskih potreba 2 sata dnevno kroz 3 dana. Naruženje nije nastupilo kao posljedica ozljede nastale u predmetnom štetnom događaju.
8. Tužitelj je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka u cijelosti. Posebno ističe da vještak nije pravilno procijenio trajanje i intenzitet pretrpljenih bolova i potrebe za tuđom pomoći i njegom te da je vještak pogriješio prilikom ocjene da kod tužitelja nisu zaostale trajne posljedice po zadobivenim ozljedama. Tuženik nije imao prigovora na nalaz i mišljenje medicinskog vještaka.
9. Pred sudom je dana 18.9.2024. održano ročište za glavnu raspravu na kojem se stalni sudski vještak izv. prof. dr. sc. LZ usmeno očitovao na prigovore tužitelja, sve sukladno čl. 260 ZPP-a. Vještak je u odnosu na prigovor da nije cijenio trajne posljedice u vidu oslabljenog stiska obje ruke istaknuo da navedeno nije povezano s predmetnim štetnim događajem. Svoje mišljenje potvrđuje medicinskom dokumentacijom nakon predmetnog događaja te podacima iz zdravstvenog kartona prije predmetnog štetnog događaja. Što se tiče trajanja intenziteta bolova vještak ostaje pri svom nalazu i mišljenju jer se u njemu osvrnuo isključivo na bolove koji se mogu dovesti u uzročno posljedičnu vezu sa štetnim događajem. Uzeo je u obzir da tužitelj trpi bolove koje su uzrokovane ranijom bolesti kralježnice. Međutim, tužitelj krivo zaključuje da su bolovi opisani u nalazu fizijatra 14.9.2022. povezani s predmetnom ozljedom kad se jasno u nalazu navodi da su bolovi prisutni u desnoj natkoljenici, odnosno u mjestu ranjavanja. Predmetni događaj nije mogao imati za posljedicu pogoršanje prijašnjih postojećih stanja kod tužitelja kao što je PTSP jer te dvije stvari nisu povezane. Vještak ostaje i kod svoje ocjene potrebe za tuđom pomoći te ponavlja da je tužitelju pomoć bila potrebna prva 3 dana, a što se potvrđuje vrstom ozljeda.
10. Nakon opisanog očitovanja liječnika vještaka, tužitelj nije imao daljnjih pitanja. Ostao je kod iznesenih prigovora, no iz razloga ekonomičnosti ne predlaže novo vještačenje. Sud prihvaća nalaz i mišljenje medicinskog vještaka jer je ispunio postavljeni zadatak. Njegova su utvrđenja detaljna i jasna, utemeljena na medicinskoj dokumentaciji te osobnom pregledu i razgovoru sa tužiteljem. Ustrajanje tužitelja na iznesenim prigovorima sud ocjenjuje neutemeljenima. Istima tužitelj nije uspio uvjeriti sud da bi nalaz i mišljenje vještaka, dodatno pojašnjen njegovim usmenim očitovanjem kojim su prigovori u cijelosti otklonjeni kao neosnovani, bio nepotpun i pogrešan.
11. Pravni temelj za potraživanje tužitelja je povreda prava osobnosti kao neimovinska šteta te imovinska šteta s osnova tuđe pomoći i njege, sve sukladno čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, u nastavku ZOO-a) ZOO-a. Temeljem čl. 19. ZOO-a tužitelj ima pravo neposredno od tuženika zahtijevati isplatu pravične novčane naknade za naprijed opisanu i pretrpljenu neimovinsku štetu u skladu s kriterijima, mjerilima odnosno kvalifikatornim okolnostima propisanim čl. 1100. ZOO-a. U slučaju kumulacije više međusobno povezanih oblika povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, kao što je ovdje slučaj, sud će dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. Radi pravilne ocjene visine pravične novčane naknade potrebno je procijeniti koji bi iznos pravične novčane naknade pripao tužitelju da je svaki od utuženih kriterija samostalan osnov za dosudu novčane satisfakcije zbog povreda prava osobnosti pri čemu je sud dužan voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom (čl. 1100. st. 2 ZOO-a).
12. Cijeneći rezultate medicinskog vještačenja, kao i Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične naknade neimovinske štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske, sud utvrđuje da primjerena i pravična novčana naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu iznosi 1.200,00 EUR. Sud je cijenio težinu zadobivenih ozljeda (natučenje slabinske i trtične regije i nategnuće ligamenata u području vrata) te činjenicu da iste nisu dovele do smanjenja životne aktivnosti niti naruženja. Tužitelj je trpio neugodnosti prilikom odlaženja na kontrolne preglede kod kirurga, neurokirurga i fizijatra te provođenja ambulantnih fizikalnih terapija u razdoblju od 19.9.2022. do 30.9.2022. Cijenjeno je i da je pretrpio primarni i sekundarni strah, kao i njegovo trajanje. Bila mu je potreba pomoć i njega nestručne osobe u ukupnom trajanju od šest sati. Tužitelj nije pristupio sudu osobno radi saslušanja pa, cijeneći utvrđenja vještaka na koja tuženik nije imao prigovora, sud zaključuje da su mu istu pružali članovi obitelji. Primjenom čl. 223. ZPP-a sud određuje cijenu sata tako pružene pomoći i njege u iznosu od 3,50 EUR. Kako je tužitelju pomoć i njega bila potrebna ukupno 6 sati to mu pripada pravo na naknadu štete u iznosu od 21,00 EUR. Ukupno utvrđena neimovinska i imovinska šteta s naslova tuđe pomoći i njege iznosi 1.221,00 EUR. Budući je tuženik tužitelju isplatio nesporni iznos naknade štete u visini od 955,60 EUR, a čime mu istu nije u potpunosti naknadio, to mu je dužan isplatiti i daljnji iznos od 265,40 EUR. Sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za naknadu pretrpljene neimovinske i imovinske štete u ukupnom iznosu od 1.433,43 EUR je tužitelj odbijen jer trajanje i jačina pretrpljenih boli i pretrpljenog straha te vremena u kojem je tužitelju bila potreba tuđa pomoć i njega ne opravdavaju zatraženi iznos.
13. Zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu su određene počevši od dana nakon dana podnošenja odštetnog zahtjeva 14.7.2023. pa do isplate temeljem čl. 1103. ZOO-a koji propisuje da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, kao i čl. 12. st. 1 ZOOP-a kojim je propisano da je odgovorni osiguratelj dužan u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu toga zahtjeva te dostaviti podnositelju zahtjeva (1.) obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporne ili (2.) utemeljen odgovor na sve točke iz odštetnog zahtjeva u slučaju ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporne. U st. 4 istog članka određeno je da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz st. 1. ovog članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Posebno valja istaknuti i da je Vrhovni sud RH u svojoj odluci poslovni broj Rev 373/22 od dana 29.11.2022. iznio pravno shvaćanje o tijeku zateznih kamata od podnošenja odštetnog zahtjeva, neovisno o datumu završetka tijeka liječenja.
14. Odluka o troška je donesena temeljem čl. 154 st. 2 i čl. 155 ZPP-a, sukladno vrijednosti predmeta spora, u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužitelj je u pogledu osnove uspio u omjeru od 100%, dok je u pogledu visine uspio u omjeru od 16% pa je omjer uspjeha tužitelja 58 %, a omjer uspjeha tuženika 42%. Nakon obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici (na način da se od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzme postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela), utvrđen je uspjeh tužitelja u omjeru od 16%. Troškovi koji su tužitelju bili potrebni za svrhovito vođenje postupka odnose se na sastav odštetnog zahtjeva u iznosu od 100 bodova (Tbr. 28 ), tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7 t. 1), podneska od 11.7.2023. u iznosu od 50 bodova (Tbr. 8.t.3), podneska od 27.6.2024. u iznosu od 100 bodova (Tbr. 8.t.1) te zastupanja na ročištima održanim 8.1.2024., 18.9.2024. i 10.12.2024. u iznosu od po 100 bodova za svako. Nije prihvaćena zatražena naknada sastava podneska od 12.3.2024. jer se u istom punomoćnik tužitelja očituje na nalaz i mišljenje prometnog vještaka, a takav dokaz u ovom postupku nije niti proveden. Uz vrijednost jednog boda u iznosu od 2,00 EUR i 25 % PDV-a u iznosu od 325,00 EUR, trošak tužitelja iznosi 1.625,00 EUR. Obzirom na priznati omjer uspješnosti od 16%, tužitelju pripada pravo na naknadu troška od 260,00 EUR. Navedenom trošku treba dodati plaćeni trošak medicinskog vještačenja i pristupa vještaka na ročište u iznosu od 233,18 te trošak sudske pristojbi na tužbu (33,18 EUR) i presudu (66,36 EUR) pa ukupno priznati trošak tužitelja iznosi 592,72 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 16. siječnja 2025. pa do isplate, obračunatim po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
U Zagrebu 16. siječnja 2025.
Sutkinja
Ivana Markotić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dozvoljena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.
DNA:
Pun. tužitelja uz rješenje za pristojbu na presudu (66,36 EUR)
Pun. tuženika
