Republika Hrvatska

Općinski sud u Metkoviću

Metković, Andrije Hebranga 9

Poslovni broj: Pp-797/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Metkoviću, po sucu Jakši Marušiću, uz sudjelovanje zapisničarke Spomenke Bukovac, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika ĆH, kojeg zastupa branitelj Marijo Vrnoga, odvjetnik u [adresa], zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine, broj: 47/90., 55/91., 29/94., 114/22., 47/23.), u povodu optužnog prijedloga Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje Metković, klasa: 211-07/24-5/17073, ur.broj: 511-03-12-24-1 od 2. srpnja 2024., nakon održane javne glavne rasprave, 16. siječnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I.Okrivljenik JH, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Ć, rođen **.**.1963. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], osnovnoškolsko obrazovanje, umirovljenik, rastavljen, otac troje djece, srednjeg imovnog stanja, državljanin Republike Hrvatske

kriv je

što je 15. lipnja 2024. u 20:30, u [adresa], općina [adresa], na javnom mjestu u blizini ugostiteljskog objekta - restorana „Bridge“ i kućnog broja 97, narušavao javni red i mir na način da se iz svog apartmana zaletio prema mještanima svjedocima ŽH, VH, KH, ŠH, RH i GH, koji su stajali na obližnjem molu uz more i međusobno razgovarali, prilikom čega je uz upotrebu tjelesne snage prišao svjedoku ŽH i uhvatio ga je rukama za ramena i počeo ga je gurati, međutim svjedok ŽH ga je uspio svojim rukama odgurnuti od sebe te ga je iznenađen upitao „šta mu je“. Okrivljenik je potom nastavio vikati i galamiti na sve svjedoke, uvredljivim riječima i psovkama: „Pička vam materina!, Jebem vam mater!, Niste vi ode gazde!, Ja ću stavit bovu di ja oću!, Sve ću vam bove pokidat nožem!, Sad ću uzet nož i sve pokidat!“, ljutit i nezadovoljan što mu po njegovu mišljenju svjedoci nisu dali suglasnost da može postaviti svoju bovu (plutaču za čamac) na željeno mjesto. Odmah zatim okrivljenik je uz viku i galamu te upotrebu tjelesne snage počeo nasrtati i na svjedoka VH pri čemu ga je u jednom trenutku pokušao udariti šakom, međutim svjedok VH vješto je izbjegao udarac te je u samoobrani tijelom irukama odgurnuo okrivljenika od sebe tako da se okrivljenik spotakao, poskliznuo i pao na pješčanu plažu, te je pri padu zadobio lakšu tjelesnu ozljedu u vidu površinske ozljede glave odnosno crvenila kože lateralno od desnog oka. Prisutni svjedoci pokušavali su u dalje umiriti okrivljenika, međutim unatoč njihovu nastojanju okrivljenik se je pridigao sa plaže te je ustrajući u narušavanju javnog reda i mira nastavio tjelesno nasrtati na svjedoke, nastavljajući pri tom vikati i galamiti na njih riječima „da je bio u ratu, da je trenirao kik boks, da ima crni pojas, da će ih sve prebiti“. Svjedok RH u jednom trenutku prišao je okrivljeniku i uhvatio ga je objema rukama za tijelo i tako ga je zadržavao kako bi ga na taj način umirio i spriječio da nastavi tjelesno napadati i nasrtati na svjedoke. Ostali svjedoci iskoristili su tu

situaciju i udaljili su se od okrivljenika 10-15 metara dalje kako bi izbjegli da ih okrivljenik tjelesno napadne dok je okrivljenik, kojeg je svjedok RH i dalje objema rukama držao i sprječavao u nasrtanju, još neko vrijeme vikao i galamio na svjedoke, a zatim se je po nagovoru svjedoka RH i GH udaljio sa mjesta događaja prema svom apartmanu i tako prestao sa narušavanjem javnog reda i mira.

Opisanim postupanjem okrivljenik je počinio prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

II.Na temelju članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a primjenom članka 37. stavaka 2. i 3. točke 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), okrivljeniku se izriče

novčana kazna

u iznosu od 210,00 EUR (dvjesto deset eura),

koju je dužan platiti u roku od 2 (dva) mjeseca od pravomoćnosti ove presude, s tim da će se, sukladno članku 152. stavku 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako u ostavljenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne.

III.Na temelju članka 138. stavka 3. i članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik je dužan, u roku od 2 (dva) mjeseca od pravomoćnosti ove presude, naknaditi paušalni trošak ovog sudskog postupka u iznosu od 30,00 EUR (trideset eura).

Obrazloženje

1.Navedenim optužnim prijedlogom okrivljenika se tereti zbog prekršaja činjenično opisanog i pravno označenog kao u izreci ove presude te se predlaže proglasiti ga krivim i kazniti kaznom zatvora u trajanju od petnaest dana.

2.Glavna rasprava održana je 30. rujna 2024., kada je uz nazočnost svog branitelja ispitan okrivljenik, te 15. siječnja 2025. na kojoj su, bez nazočnosti uredno pozvanog okrivljenika i branitelja, a uz prisutnost predstavnika ovlaštenog tužitelja LH, ispitani svjedoci RH i VH.

3.Sud je u dokaznom postupku još izveo dokaze čitanjem optužnog prijedloga, zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu, prijave Zavoda za hitnu medicinu, medicinske dokumentacije na listu 13 do 17, zapisnika o ispitivanju svjedoka te izvoda iz prekršajne evidencije.

4.Pozvan da se izjasni o krivnji, okrivljenik je izjavio da se ne smatra krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret.

5.U svojoj obrani naveo je kako kritične zgode nije na nikoga nasrtao ni pokušao fizički nasrnuti niti je pokušao ikoga udariti šakom. Nije točno da je ikoga uhvatio rukama za ramena i gurao. Međutim, točno je da je kritične zgode vikao i galamio kako se to navodi u optužnom prijedlogu na javnom mjestu u blizini ugostiteljskog objekta. Nadalje, nije točno da je ikome prijetio nožem niti da će ih sve prebiti. Objašnjava kako je povod cijelom događaju bio taj što mu je netko pokidao bovu zbog čega nije imao gdje ostaviti čamac. Zbog toga je kritične zgode došao do VH, koji je inače vlasnik više nekretnina uz plažu. VH se nalazio u društvu s više osoba te je okrivljenik upitao VH „gdje da ja stavim svoju bovu“. Okrivljenik tvrdi da su ovo bile jedine riječi koje je kritične zgode izgovorio. Tvrdi da je tom prilikom VH njega napao pri čemu je zadobio površinske ozljede glave zbog čega je bio na hitnoj pomoći. Napominje kako mu je žao što je do čitavog događaja došlo te se kaje zbog svoga doprinosa ovom incidentu, međutim ne osjeća se krivim za sve što je navedeno u činjeničnom opisu djela u optužnom prijedlogu. Naglašava da je inače u dobrim odnosima s VH, dobri su susjedi i nakon ovog događaja su se pomirili i međusobno ispričali jedan drugome.

6.Svjedok RH pri ispitivanju u Sudu iskazivao je isto kao i na policijski zapisnik od 18. lipnja 2024. U svom je iskazu naveo kako se inkriminiran prilike nalazio s društvom u [adresa], u restoranu Villa Bili gdje su zajednički gledali nogometnu utakmicu između Hrvatske i Španjolske. Po završetku utakmice izašli su vanka na mol gdje su nastavili pričati o igri reprezentacije, kad u jednom trenutku prilazi JH koji viče riječima „Pička vam materina, pokidat ću vam nožem sve bove“ te je krenuo prema ŽH, koji je bio prvi u redu, a nakon što ga je ŽH odbio od sebe, krenuo je na kraj prema VH. Tom prilikom je ponovo vikao i govorio kako će pokidati bove te da ima crni pojas i da mu ništa ne možemo, kad je u jednom trenutku pokušao šakom udariti VH u glavu koji izbjegava udarac nakon čega se poskliznuo o mol te pao na šljunčanu površinu. Tada svjedok hvata rukama JH kako bi spriječio daljnji mogući napad, dok JH i dalje nastavlja s vikom i raznim negodovanjem, dok ga svjedok pokušava odmaknuti od društva, nakon čega i sam odlazi prema svojoj kući.

7.Na poseban upit ovlaštenog predstavnika tužitelja, svjedok RH naveo je kako nakon predmetnog događaja više nije bilo ovakvih incidenata od strane okrivljenika, dok je povod predmetnog događaja bila namjera okrivljenika da stavi svoju bovu, a izvadi bovu od svjedoka i ostalih.

8.Svjedok VH u svom je iskazu pred Sudom naveo da je predmetnoga dana, a bilo je to tijekom ljeta u drugom dijelu dana, u blizini restorana na molu u mjestu [adresa], JH, ovdje okrivljenik, vikao i galamio na više osoba smatrajući da ima pravo ostaviti svoju bovu u moru. Svjedok tvrdi kako mu nitko od prisutnih zapravo to nije ni osporavao te je vjerojatno JH u tom trenutku bio pod nekim pogrešnim dojmom. Naime, već sljedećeg dana okrivljenik se svima ispričao a svjedok navodi kako se radi o osobama s kojima je JH inače u dobrim odnosima, kako prije predmetnog događaja, tako i nakon njega. Točno je da je kritične zgode JH vikao i galamio, ne sjeća se točno sadržaja izgovorenih riječi, a među kojima su bile i psovke. Isto tako, točno je da je počeo gurati neke prisutne i to ŽH koji ga je zaustavio u njegovom kretanju prema drugim prisutnima. Točno je da je JH pokušao udariti svjedoka šakom, ali je svjedok taj udarac uspio izbjeći, a pri tome se JH spotaknuo i pao na pijesak, te se skotrljao. Nakon ovoga okrivljenik se ustao i krenuo nešto objašnjavati prisutnima na što ga je RH obgrlio rukama nastojeći ga smiriti i spriječiti moguće daljnje nasrtaje. Svjedok pritom ističe da je inače u dobrim odnosima s okrivljenikom te da je predmetni događaj bio jedan izolirani incident koji se više nije ponavljao.

9.Svjedok ŠH u svom je iskazu na policijski zapisnik od 18. lipnja 2024., koji je sastavljen sukladno članku 119. Prekršajnog zakona te uz sva propisana upozorenja i prema pravilima o ispitivanju svjedoka u prekršajnom postupku, naveo kako se inkriminirane prilike nalazio s društvom u [adresa], u restoranu Villa Bili gdje su se sastali kako bi gledali nogometnu utakmicu između Hrvatske i Španjolske. Kad je završila utakmica izašli su van, na mul gdje su nastavili komentirati igru Hrvatske, kad u jednom trenutku prilazi poznanik JH, kojeg zovu J, te se zalijeće prema prvoj osobi, a to je bio ŽH te ga rukama gura, nakon čega ga ŽH pita što ti je i odmaknuo ga od sebe, dok se JH nastavio kretati do kraja gdje se nalazio VH, te vičući počeo negodovati vezano za bove gdje je govorio „pokidat ću vam sve bove, postavit ću svoju na sredinu, imam crni pojas što mi vi možete“. Nakon toga u jednom trenutku nasrće na VH pokušavajući ga udariti šakom u glavu gdje se VH uspio izmaknuti udarcu, a nakon čega je JH sa mola pao na šljunčanu površinu uslijed inercije. Nakon pada RH ga je uhvatio rukama, rekao mu da ide kući, a to cijelo vrijeme JH je mrmljao i negodovao, nakon čega se JH počeo udaljavati u nepoznatom smjeru. Na poseban upit policijskog službenika je li dolazilo do fizičkog kontakta, odnosno je li VH udario JH, svjedok je izjavio kako nije. Također, napomenuo je kako se sve brzo odvilo te ne zna je li dolazilo dalje do nekih međusobnih prijetnji.

10. Na temelju izvedenih dokaza, Sud je utvrdio da je okrivljenik počinio prekršajno djelo iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira kako mu se u optužnom prijedlogu stavlja na teret.

11. Naime, iz iskaza ispitanih svjedoka nedvojbeno proizlazi da je okrivljenik inkriminirane prilike na molu uz more u blizini ugostiteljskog objekta, dakle na javnom mjestu, remetio javni red i mir vikom i galamom, guranjem te pokušajem udaranja šakom prisutnog svjedoka, nezadovoljan zbog uskraćivanja postavljanja bove na željeno mjesto, a kako je to navedeno u činjeničnom opisu djela u optužnom aktu. S takvim ponašanjem okrivljenik je inkriminirane prilike prešao granice pristojnosti na javnom mjestu, ostvarivši time sva bitna obilježja prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

12. Sud ne nalazi razlog zbog čega ne bi trebalo vjerovati ispitanim svjedocima te u njihovim iskazima nije našao nelogičnosti niti proturječnosti koje bi dovele u sumnju da se predmetni događaj doista i dogodio onako kako su svjedoci iskazivali. Pritom su njihovi iskazi o predmetnom događaju pribavljeni uz sva propisana upozorenja te su u dovoljnoj mjeri detaljni i suglasni. S obzirom na navedeno, Sud smatra obranu okrivljenika usmjerenu isključivo izbjegavanju vlastite prekršajne odgovornosti.

13. Naime, okrivljenik je nedosljedan kada u iskazu u svojoj obrani tvrdi kako je točno da je vikao i galamio, a da su pritom jedine riječi koje je izgovorio bile „gdje da ja stavim svoju bovu“. Međutim, ako su to bile jedine riječi koje je izgovorio, dok je u istoj prilici on bio fizički napadnut, zbog čega je onda imao potrebu, kako proizlazi iz njegove obrane, iskazati ispriku nekome tko ga je fizički napao. Pritom su površinske ozljede glave okrivljenika kako su konstatirane u Zavodu za hitnu medicinu sukladne činjeničnom opisu djela u optužnom aktu i iskazima svjedoka koji su suglasno naveli da je okrivljenik pokušao šakom udariti u glavu VH koji je udarac uspio izbjeći, a nakon čega se okrivljenik poskliznuo o mol te pao na šljunčanu površinu.

14. S obzirom na navedeno, Sud je okrivljenika proglasio krivim za prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

15. Prilikom odlučivanja o sankciji, Sud je primijenio zakonske odredbe o ublažavanju kazne smatrajući da će se svrha prekršajnopravnih sankcija ostvariti izrečenom ublaženom novčanom kaznom. Sud pritom nije uvažio prijedlog optužbe da se okrivljenika kazni zatvorskom kaznom, smatrajući kako to u konkretnom slučaju ne bi bilo svrhovito niti bi bilo u skladu s načelom razmjernosti, a obzirom na ostvarenu posljedicu prekršaja koja je u konkretnom slučaju najviše pogodila samog okrivljenik koji je nakon pada zadobio površinske ozljede glave, kao i činjenicu da su okrivljenik i svjedoci nakon predmetnog događaja u dobrim odnosima te da više nije bilo ovakvih incidenata. Sud je olakotnim cijenio još i okrivljenikovo korektno držanje tijekom prekršajnog postupka, kao i okolnost da okrivljenik dosad nije kažnjavan niti osuđivan zbog prekršaja protiv javnog reda i mira, dok naročito otegotnih okolnosti Sud nije našao.

16. Stoga je Sud okrivljeniku, na temelju članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a primjenom članka 37. stavaka 2. i 3. točke 1. Prekršajnog zakona, izrekao ublaženu novčanu kaznu u iznosu od 210,00 EUR te Sud smatra da je mjera novčane kazne koju je izrekao ovom presudom dovoljna da se na okrivljenika utječe da se ubuduće kloni činjenja prekršaja, a da se istovremeno izrazi društveni prijekor zbog počinjenog prekršaja.

17. U skladu sa člankom 33. stavkom 11. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je ostavljen rok od dva mjeseca od pravomoćnosti presude za plaćanje, s tim da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, na temelju članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, ako u ostavljenom roku plati dvije trećine iznosa izrečene novčane kazne.

18. S obzirom na to da je proglašen krivim, okrivljenik je obvezan, na temelju članka 138. stavka 3. i članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, naknaditi troškove suda u paušalnom iznosu od 30,00 EUR u roku od dva mjeseca od pravomoćnosti presude. Visina paušalnog troška određena je prema duljini i složenosti postupka, a u skladu s Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za trošak prekršajnog postupka (Narodne novine, broj 18/13.), kojim je paušalni iznos određen u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kn.

19. Prema navedenom, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Metkoviću 16. siječnja 2025.

Zapisničarka

Sudac

Spomenka Bukovac

Jakša Marušić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 8 (osam) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom Sudu u dva istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.

DNA:

1.Okrivljeniku, uz uplatnicu.

2.Branitelju.

3.Tužitelju.

4.U spis.