Poslovni broj: UsI-904/2022-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Neli Mešin, te zapisničarki Katiji Stermšek, u upravnom sporu tužitelja KČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Darko Varnica, odvjetnik u Kaštel Kambelovcu, Cesta dr. Franje Tuđmana 632, protiv tuženika Ministarstva financija RH, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43, OIB: 18683136487, radi naplate poreza, 16. siječnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanjem rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-415-01/22- 01/66, URBROJ: 513-04-22-2, od 24. ožujka 2022. godine i Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, KLASA: UP/I-415-02/19-01/3202, URBROJ: 513-007-17-22-18, od 19. siječnja 2022. godine.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-415-01/22-01/66, URBROJ: 513-04- 22-2, od 24. ožujka 2022. godine, odbijena je žalba KČ (ovdje tužitelja) podnesena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, KLASA: UP/I-415-02/19-01/3202, URBROJ: 513-007-17-22-18, od 19. siječnja 2022. godine, kojim je utvrđeno da tužitelj temeljem ovršnih isprava na dan 19. siječnja 2022. godine duguje iznos od 42.588,52 kuna (glavnica 31.184,48 kuna i kamate 11.404,04 kuna), kojim je određeno da će se naplata duga provesti pljenidbom, procjenom i prodajom pokretnina, te kojim su određeni troškovi ovrhe u iznosu od 200,00 kuna.

2. U pravodobno podnesenoj tužbi od 20. travnja 2022. godine tužitelj je naveo da je nastupila zastara prava poreznog tijela na naplatu poreza. Tako je istaknuo da je rješenje o utvrđivanju poreza na promet nekretnina doneseno 05. prosinca 2012. godine, pa i ranije, donošenjem tri rješenja u 2009. godini, pa da je nastupila zastara prava na naplatu. Smatra da je netočno i neprecizno naznačena ovršna isprava, tj. odluka Upravnog suda u Splitu od 02. prosinca 2016. godine pod poslovnim brojem UsIsav- 53/16, tako da su rješenja tijela državne uprave u ovoj upravnoj stvari naplate poreza protivna članku 141. stavku 2. točki 1. Općeg poreznog zakona. Tvrdi da mu rješenja temeljem kojih je određena ovrha u ovoj upravnoj stvari, nisu nikada dostavljena, te da su mu nepoznata, pa da nisu ni mogla steći svojstva ovršnosti temeljem kojih bi bilo moguće provesti ovrhu. Dodao je da je njegova financijska situacija u ovom trenutku vrlo složena i jako teška, te da ne raspolaže dovoljnom količinom novčanih sredstava da bi podmirio predmetno dugovanje, odnosno da ne može ispuniti svoju obvezu bez da ugrozi osnovnu životnu egzistenciju sebe i članova svoje obitelji. Drži da prvostupanjsko tijelo državne uprave nije postupilo sukladno uputama tuženika iz prijašnjeg rješenja kojim je poništeno njegovo prijašnje rješenje. Naveo je da su rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela državne uprave donesena bez obrazloženja, da je u njima nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, te pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Tužitelj je predložio da se izvede dokaz njegovim saslušanjem, da sud poništi rješenje tuženika i prvostupanjskog tijela, te da mu se naknade troškovi spora.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je u svemu ostao kao kod obrazloženja svog rješenja, te je predložio da sud tužbu odbije kao neosnovanu.

4. Na ročištu za raspravu pred ovim sudom od 19. prosinca 2024. godine, a koja se održala bez prisutnosti uredno pozvanog tuženika, tužitelj je naveo da u svemu ostaje kao u tužbi, te kao u tijeku upravnog postupka koji je prethodio ovom upravnom sporu. Popisao je trošak spora na način da je zahtijevao da mu se naknadi za sastav tužbe, sastav podneska od 08. svibnja 2024. godine i zastupanje na raspravi, po 1.000,00 eura, sve uvećano za PDV, odnosno ukupno 3.750,00 eura. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za njegovim saslušanjem, iz razloga što je smatrao da isti nije relevantan za rješavanje ove upravne stvari, te da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez njega, a ocjenom ostalih izvedenih dokaza.

5. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze čitanjem svih isprava koje se nalaze u sudskom spisu, te čitanjem cjelokupnog spisa tuženika koji je dostavljen uz odgovor na tužbu.

6. Stranke u ovom upravnom sporu nisu predložile izvođenje drugih dokaza.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Člankom 140. stavkom 1. Općeg poreznog („Narodne novine“ broj 115/16, 106/18, 121/19, 32/20 i 42/20; u daljnjem tekstu OPZ) propisano je da se ovrha provodi na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave. Stavkom 2. OPZ-a određeno je da je ovršna isprava iz članka 140. stavka 1. OPZ-a: 1. rješenje o utvrđivanju poreza; 2. obračunska prijava koju porezni obveznik podnosi u propisanim rokovima radi obračuna i iskazivanja obveze uplate poreza, a prema odredbama zakona kojima se uređuje pojedina vrsta poreza; 3. jedinstvena ovršna isprava koja se koristi pri naplati stranih tražbina; 4. druga isprava koja je posebnim zakonom određena kao ovršna isprava; 5. rješenje o ovrsi; 6. upravni ugovor i porezna nagodba.

9. Člankom 141. stavkom 1. OPZ-a propisano je da se o provođenju ovrhe donosi rješenje o ovrsi. Stavkom 2. OPZ-a određeno je da rješenje o ovrsi, osim podataka iz članka 58. stavka 4. OPZ-a, mora sadržavati i 1. naznaku ovršne ili vjerodostojne isprave na temelju koje se ovrha određuje; 2. visinu i vrstu porezne obveze i pripadajućih kamata koje se ovrhom naplaćuju; 3. predmet ovrhe; 4. način provođenja ovrhe; 5. troškove ovrhe i 6. uputu o pravnom lijeku.

10. Uvidom u spis tijela državne uprave proizlazi da je u ovoj upravnoj stvari, u ponovnom postupku, prvostupanjsko tijelo rješenjem od 19. siječnja 2022. godine temeljem ovršnih isprava iz članka 140. stavka 2. točke 1. OPZ-a (rješenje o utvrđivanju obveze plaćanja poreza na promet nekretnina, rješenje Općinskog suda u Splitu, rješenja Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, rješenje Prekršajnog suda u Splitu i rješenje Porezne uprave Split) utvrdilo da tužitelj duguje iznos od 42.588,52 kuna, odredilo da će se naplata duga provesti pljenidbom, procjenom i prodajom pokretnina, te odredilo troškove ovrhe u iznosu od 200,00 kuna. Povodom žalbe tužitelja podnesene protiv tog prvostupanjskog rješenja, u kojem je istaknuo prigovor zastare, te da rješenja temeljem kojih je određena ovrha nisu stekla svojstvo ovršnosti, tuženik je rješenjem od 24. ožujka 2022. godine istu odbio. Ovakva rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela državne uprave su zakonita i pravilna.

11. Suprotno tvrdnjama tužitelja, u ovoj upravnoj stvari ovrha se uopće ne provodi na temelju odluke Upravnog suda u Splitu od 02. prosinca 2016. godine pod poslovnim brojem UsIsav-53/16, nego se provodi na temelju drugih ovršnih isprava navedenih u prethodnoj točki ovog obrazloženja.

12. U ovoj upravnoj stvari nije nastupila zastara prava poreznog tijela na naplatu poreza propisana člankom 108. stavkom 1. OPZ-a. Rješenje o utvrđivanju poreza na promet nekretnina od 05. prosinca 2012. godine je postalo ovršno tek 15. siječnja 2016. godine, o čemu postoji potvrda donositelja tog upravnog akta na tom upravnom aktu. Dakle, tužitelj pogrešno smatra da je to rješenje postalo ovršno u 2012. ili čak u 2009. godini. To znači da je zastara prava na naplatu poreza počela teći 01. siječnja 2017. godine, odnosno istekom godine u kojoj je sukladno članku 108. stavku 4. OPZ-a postalo izvršno rješenje kojim je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu. Stoga je jasno da do trenutka donošenja rješenja tuženika (24. ožujka 2022. godine) nije nastupila zastara prava poreznog tijela na naplatu poreza, jer do tada nije prošao, odredbom iz članka 108. stavka 1. OPZ-a, propisani rok od šest godina. Iz podataka o ostalim ovršnim ispravama koje se nalaze u spisu tuženika, a temeljem kojih se provodi ovrha u ovoj upravnoj stvari, proizlazi da nije nastupila zastara prava poreznog tijela na naplatu poreza.

13. Navodi tužitelja da je njegova financijska situacija u ovom trenutku vrlo složena i jako teška, te da ne raspolaže dovoljnom količinom novčanih sredstava da bi podmirio predmetno dugovanje, odnosno da ne može ispuniti svoju obvezu bez da ugrozi osnovnu životnu egzistenciju sebe i članova svoje obitelji, sve da su i točni, nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

14. Prema tome, s obzirom da u spisu tuženika postoje ovršne isprave iz članka 140. stavka 2. točke 1. OPZ-a i da se sukladno članku 140. stavku 1. OPZ-a ovrha provodi na temelju ovršne isprave, zakonito su tijela državne uprave u ovoj upravnoj stvari temeljem članka 141. stavka 1. OPZ-a provela ovrhu donošenjem predmetnog rješenja o ovrsi.

15. Tužitelj ničim nije dokazao da ne duguje predmetne poreze.

16. Ni ostali tužiteljevi paušalni navodi u tužbi nisu osnovani, te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

17. Na temelju dokaza izvedenih u ovom upravnom sporu, tj. svih isprava koje se nalaze u sudskom spisu i spisu tijela državne uprave, ovaj sud je utvrdio da su rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela državne uprave zakonito donesena. U upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se riješila ova upravna stvar.

18. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09 i 110/21), a na koje ovaj sud, temeljem članka 47. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24; u daljnjem tekstu ZUS), pazi po službenoj dužnosti.

19. Zbog svega navedenog, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev je odbijen, te je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

20. S obzirom na to da tuženik nije izgubio spor, odnosno tužitelj nije niti djelomično uspio u ovom upravnom sporu, nisu ispunjeni uvjeti u smislu članka 147. stavka 1. ZUS-a, da se tuženika obveže da tužitelju naknadi troškove upravnog spora koje je popisao na ročištu za raspravu pred ovim sudom od 19. prosinca 2024. godine. Stoga je riješeno kao u točki II. izreke.

U Splitu, 16. siječnja 2025. godine

S U T K I NJ A

Nela Mešin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA: - opunomoćeniku tužitelja

- tuženiku

- u spis

NACRT ODLUKE IZRADIO

VIŠI SUDSKI SAVJETNIK-SPECIJALIST ŠIME TOMIĆ