Poslovni broj Gž 1021/2024-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J EŠ E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji toga suda Svjetlani Pražić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ĐD iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Branki Raić Sudar odvjetnici iz Vinkovaca, protiv tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg br. 3a., OIB: 23057039320, zastupan po punomoćnicima iz OD Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. odvjetnicima iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući po žalbi tuženika, izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P 758/2019 od 11. ožujka 2024., 16. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d., ukida se rješenje Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P 758/2019 od 11. ožujka 2024., te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

Obrazloženje

1.Rješenjem suda prvog stupnja, točkom I. izreke određen je prekid postupka, točkom II. izreke određeno je da će postupak nastaviti kada Vrhovni sud okonča postupak donošenja službenog pravnog shvaćanja da li potrošači, koji su sklopili sporazum o konverziji kredita iz čl. 19. c st. 1. toč. 6. ZID ZPK/15, nakon sklapanja takvog sporazuma imaju pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, ako bi postojala razlika između ukupnog iznosa koji bi im pripadao zbog ništetnosti navedenih ugovornih odredbi do dana izvršene konverzije i ukupnog iznosa koji je potrošačima banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita, ili kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka na okončanje navedenog postupka.

2.Protiv citiranog rješenja, žalbu podnosi tuženik iz žalbenog razloga sadržanog u čl. 353. st.1. t.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, u daljnjem tekstu: ZPP-a).

3.Odgovor na žalbu nije podnesen.

4.Žalba tuženika je osnovana.

5.Ocjenjujući rješenje suda prvog stupnja u granicama žalbenih razloga tuženika, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2.,4.,8.,9.,13. i 14. ZPP-a, a na koje bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st.2. ZPP-a.

6.No, osnovano tuženik upire na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.1. u svezi čl. 12. i 213. ZPP-a.

7.Naime iz stanja u spisu razvidno je u bitnome:

-da su predmet spora zahtjevi tužiteljice za isplatu preplaćenog iznosa temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, te temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, kao i zahtjev za naknadu troškova postupka,

-da su parnične stranke sklopile osim osnovnog Ugovora o kreditu i Aneks br.1. istog kojim je drugačije ugovoren rok korištenja kredita, te Aneks br.2. Ugovora kojim je izvršena konverzija valute uz koju je vezana glavnica kredita.

8.1.Donoseći pobijanu odluku, sud prvog stupnja utvrđuje da Vrhovni sud RH još nije donio pravno shvaćanje vezano za pravni učinak Dodatka Ugovora o kreditu zaključenog temeljem čl. 19.c. st.1. t.6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/2015, u daljnjem tekstu ZIDZPK-a), te da je na sjednici Građanskog odjela od 13. i 20. prosinca 2022. objavio tri različita pravna shvaćanja u svezi s prednje navedenim, no da ni jedno još nije prošlo sudsku evidenciju.

Nadalje sud navodi da je opće poznato da se u Republici Hrvatskoj vodilo i još uvijek se vodi veliki broj parnica s identičnim tužbenim zahtjevima kao u ovom slučaju, kao što je opće poznato da su u sudskoj praksi u ovakvim predmetima općinski sudovi donosili dijametralno suprotno odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva (u nekim odlukama su tužbeni zahtjevi odbijeni, a u nekima usvojeni), da su neke od donesenih odluka postale pravomoćne, što znači da su i županijski sudovi u takvim predmetima zauzimali različita dijametralno suprotna pravna shvaćanja te da se povodom podnesenih revizija stranaka takvi predmeti trenutno nalaze na rješavanju na Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, u kojima još nije donesena nijedna revizijska meritorna odluka.

8.2.Nastavno tome, prvostupanjski sud vodeći računa o nadležnosti Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u smislu čl. 20. toč. 1. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 28/2013 i dr.), te činjenici da vezano za pravne učinke dodataka ugovoru o kreditu zaključenih na temelju čl. 19. c st. 1. toč. 6 ZIDZPK/15 Vrhovni sud RH do sada nije donio službeno pravno shvaćanje, sud prvog stupnja smatra da odluka u ovom predmetu ovisi o prethodnom rješenju navedenog pravnog pitanja. Pri tome se sud poziva i na to da su shvaćanja koje zauzme Vrhovni sud Republike Hrvatske snagom pravnog autoriteta tog suda obvezujuća za sve niže stupanjske sudove, slijedom čega da je odlučio da sam ne rješava o navedenom prethodnom pitanju, pa pozivom na čl. 213. st.1. t.1. ZPP-a, odlučuje kao u točki I. izreke, a pozivom na čl. 215. ZPP-a kao u točki II. izreke.

9.Obzirom na prednje izloženo, pogrešno je u konkretnoj pravnoj situaciji sud prvog stupnja primijenio čl. 213. i 215. ZPP-a, kada je pozivom na iste donio pobijano rješenje.

10.Naime, sukladno čl.12. st.1. ZPP-a, kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još donio odluku, sud ili drugo nadležno tijelo (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno.

Nadalje, sukladno čl. 213. st.1. t.1. ZPP-a sud će odrediti prekid postupka ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju (čl. 12. ZPP-a).

11.Polazeći od sadržaja citiranih zakonskih odredaba i činjenica kojima se prvostupanjski sud rukovodio u ovoj pravnoj stvari, prosudba je ovog suda u konkretnom slučaju nisu ostvarene pretpostavke za prekid postupka u smislu čl. 213. ZPP-a.

Naime, protivno tom shvaćanju, činjenica da Vrhovni sud još nije zauzeo službeni stav u odnosu na ranije navedeno pravno pitanje, ni u kom se slučaju po uvjerenju ovog suda ne može podvesti pod čl. 12. st.1. ZPP-a, budući se govori o pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda, a ne o odluci nekog drugog suda ili nadležnog tijela koje treba donijeti odluku o postojanju nekog prava ili pravnog odnosa. Kako po ocjeni ovog suda, spomenuto pravno shvaćanje ne predstavlja prethodno pitanje za odluku o osnovanosti tužbenih zahtjeva u ovoj pravnoj stvari, to dakle nije bilo valjanog uporišta ni za određivanje prekida pozivom na čl. 213. st.1. t.1. ZPP-a.

12.Shodno svemu prednje izloženom, stajalište je i ovog suda da je postupajući na prednje naveden način počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.1. u svezi čl. 12., 213. i 215. ZPP-a, što je bilo od utjecaja na pravilnost pobijane odluke.

13.Zbog svih iznesenih razloga, valjalo je uvažiti žalbu tuženika, te ukinuti pobijanu odluku i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak, primjenom čl. 380. t. 3. ZPP-a.

U Rijeci, 16. siječnja 2025.

Sutkinja

Svjetlana Pražić