Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1365/2024-9

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Drage Grubeše, kao predsjednika vijeća, Sanje Sušilović sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te sutkinje Snježane Androš, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Matija Sučević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Sučević i partneri iz Zagreba, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi naknade štete, rješavajući žalbu tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 24. srpnja 2024., poslovni broj P- 1783/2021-52, u sjednici vijeća održanoj 16. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I.Žalba se uvažava kao osnovana i ukida presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1783/2021-52 od 24. srpnja 2024., te predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O zahtjevu tuženice i tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

"I. Nalaže se tuženici da nadoknadi tužitelju imovinsku štetu u iznosu 58.925,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 339,13 eura od 10. veljače 2005.

- na iznos od 339,13 eura od 10. ožujka 2005.

- na iznos od 339,13 eura od 10. travnja 2005.

- na iznos od 339,13 eura od 10. svibnja 2005.

- na iznos od 339,13 eura od 10. lipnja 2005.

- na iznos od 339,13 eura od 10. srpnja 2005.

- na iznos od 346,58 eura od 10. kolovoza 2005.

- na iznos od 346,58 eura od 10. rujna 2005.

- na iznos od 346,58 eura od 10. listopada 2005.

- na iznos od 346,58 eura od 10. studenog 2005.

- na iznos od 346,58 eura od 10. prosinca 2005.

- na iznos od 346,58 eura od 10. siječnja 2006.

- na iznos od 352,09 eura od 10. veljače 2006.

- na iznos od 352,09 eura od 10. ožujka 2006.

- na iznos od 352,09 eura od 10. travnja 2006.

- na iznos od 352,09 eura od 10. svibnja 2006.

- na iznos od 352,09 eura od 10. lipnja 2006.

- na iznos od 352,09 eura od 10. srpnja 2006.

- na iznos od 363,55 eura od 10. kolovoza 2006.

- na iznos od 363,55 eura od 10. rujna 2006.

- na iznos od 363,55 eura od 10. listopada 2006.

- na iznos od 363,55 eura od 10. studenog 2006.

- na iznos od 363,55 eura od 10. prosinca 2006.

- na iznos od 363,55 eura od 10. siječnja 2007.

- na iznos od 368,28 eura od 10. veljače 2007.

- na iznos od 368,28 eura od 10. ožujka 2007.

- na iznos od 368,28 eura od 10. travnja 2007.

- na iznos od 368,28 eura od 10. svibnja 2007.

- na iznos od 368,28 eura od 10. lipnja 2007.

- na iznos od 368,28 eura od 10. srpnja 2007.

- na iznos od 377,88 eura od 10. kolovoza 2007.

- na iznos od 377,88 eura od 10. rujna 2007.

- na iznos od 377,88 eura od 10. listopada 2007.

- na iznos od 377,88 eura od 10. studenog 2007.

- na iznos od 377,88 eura od 10. prosinca 2007.

- na iznos od 377,88 eura od 10. siječnja 2008.

- na iznos od 387,55 eura od 10. veljače 2008.

- na iznos od 387,55 eura od 10. ožujka 2008.

- na iznos od 387,55 eura od 10. travnja 2008.

- na iznos od 387,55 eura od 10. svibnja 2008.

- na iznos od 387,55 eura od 10. lipnja 2008.

- na iznos od 387,55 eura od 10. srpnja 2008.

- na iznos od 403,23 eura od 10. kolovoza 2008.

- na iznos od 403,23 eura od 10. rujna 2008.

- na iznos od 403,23 eura od 10. listopada 2008.

- na iznos od 403,23 eura od 10. studenog 2008.

- na iznos od 403,23 eura od 10. prosinca 2008.

- na iznos od 403,23 eura od 10. siječnja 2009.

- na iznos od 412,47 eura od 10. veljače 2009.

- na iznos od 412,47 eura od 10. ožujka 2009.

- na iznos od 412,47 eura od 10. travnja 2009.

- na iznos od 412,47 eura od 10. svibnja 2009.

- na iznos od 412,47 eura od 10. lipnja 2009.

- na iznos od 412,47 eura od 10. srpnja 2009.

- na iznos od 418,06 eura od 10. kolovoza 2009.

- na iznos od 418,06 eura kn od 10. rujna 2009.

- na iznos od 418,06 eura kn od 10. listopada 2009.

- na iznos od 418,06 eura kn od 10. studenog 2009.

- na iznos od 418,06 eura od 10. prosinca 2009.

- na iznos od 418,06 eura od 10. siječnja 2010.

- na iznos od 418,06 eura od 10. veljače 2010.

- na iznos od 418,06 eura od 10. ožujka 2010.

- na iznos od 418,06 eura od 10. travnja 2010.

- na iznos od 418,06 eura od 10. svibnja 2010.

- na iznos od 418,06 eura od 10. lipnja 2010.

- na iznos od 418,06 eura od 10. srpnja 2010.

- na iznos od 376,25 eura od 10. kolovoza 2010.

- na iznos od 376,25 eura od 10. rujna 2010.

- na iznos od 376,25 eura od 10. listopada 2010.

- na iznos od 376,25 eura od 10. studenog 2010.

- na iznos od 376,25 eura od 10. prosinca 2010.

- na iznos od 376,25 eura od 10. siječnja 2011.

- na iznos od 376,25 eura od 10. veljače 2011.

- na iznos od 376,25 eura od 10. ožujka 2011.

- na iznos od 376,25 eura od 10. travnja 2011.

- na iznos od 376,25 eura od 10. svibnja 2011.

- na iznos od 376,25 eura od 10. lipnja 2011.

- na iznos od 376,25 eura od 10. srpnja 2011.

- na iznos od 376,25 eura od 10. kolovoza 2011.

- na iznos od 376,25 eura od 10. rujna 2011.

- na iznos od 376,25 eura od 10. listopada 2011.

- na iznos od 376,25 eura od 10. studenog 2011.

- na iznos od 376,25 eura od 10. prosinca 2011.

- na iznos od 376,25 eura od 10. siječnja 2012.

- na iznos od 379,47 eura od 10. veljače 2012.

- na iznos od 379,47 eura od 10. ožujka 2012.

- na iznos od 379,47 eura od 10. travnja 2012.

- na iznos od 379,47 eura od 10. svibnja 2012.

- na iznos od 379,47 eura od 10. lipnja 2012.

- na iznos od 379,47 eura od 10. srpnja 2012.

- na iznos od 384,05 eura od 10. kolovoza 2012.

- na iznos od 384,05 eura od 10. rujna 2012.

- na iznos od 384,05 eura od 10. listopada 2012.

- na iznos od 384,05 eura od 10. studenog 2012.

- na iznos od 384,05 eura od 10. prosinca 2012.

- na iznos od 384,05 eura od 10. siječnja 2013.

- na iznos od 388,82 eura od 10. veljače 2013.

- na iznos od 388,82 eura od 10. ožujka 2013.

- na iznos od 388,82 eura od 10. travnja 2013.

- na iznos od 388,82 eura od 10. svibnja 2013.

- na iznos od 388,82 eura od 10. lipnja 2013.

- na iznos od 388,82 eura od 10. srpnja 2013.

- na iznos od 392,69 eura od 10. kolovoza 2013.

- na iznos od 392,69 eura od 10. rujna 2013.

- na iznos od 392,69 eura od 10. listopada 2013.

- na iznos od 392,69 eura od 10. studenog 2013.

- na iznos od 392,69 eura od 10. prosinca 2013.

- na iznos od 392,69 eura od 10. siječnja 2014.

- na iznos od 353,42 eura od 10. veljače 2014.

- na iznos od 353,42 eura od 10. ožujka 2014.

- na iznos od 353,42 eura od 10. travnja 2014.

- na iznos od 353,42 eura od 10. svibnja 2014.

- na iznos od 353,42 eura od 10. lipnja 2014.

- na iznos od 353,42 eura od 10. srpnja 2014.

- na iznos od 353,42 eura od 10. kolovoza 2014.

- na iznos od 353,42 eura od 10. rujna 2014.

- na iznos od 353,42 eura od 10. listopada 2014.

- na iznos od 353,42 eura od 10. studenog 2014.

- na iznos od 353,42 eura od 10. prosinca 2014.

- na iznos od 353,42 eura od 10. siječnja 2015.

- na iznos od 353,42 eura od 10. veljače 2015.

- na iznos od 353,42 eura od 10. ožujka 2015.

- na iznos od 353,42 eura od 10. travnja 2015.

- na iznos od 353,42 eura od 10. svibnja 2015.

- na iznos od 353,42 eura od 10. lipnja 2015.

- na iznos od 353,42 eura od 10. srpnja 2015.

- na iznos od 355,73 eura od 10. kolovoza 2015.

- na iznos od 355,73 eura od 10. rujna 2015.

- na iznos od 355,73 eura od 10. listopada 2015.

- na iznos od 355,73 eura od 10. studenog 2015.

- na iznos od 355,73 eura od 10. prosinca 2015.

- na iznos od 355,73 eura od 10. siječnja 2016.

- na iznos od 359,32 eura od 10. veljače 2016.

- na iznos od 359,32 eura od 10. ožujka 2016.

- na iznos od 359,32 eura od 10. travnja 2016.

- na iznos od 359,32 eura od 10. svibnja 2016.

- na iznos od 359,32 eura od 10. lipnja 2016.

- na iznos od 359,32 eura od 10. srpnja 2016.

- na iznos od 362,02 eura od 10. kolovoza 2016.

- na iznos od 362,02 eura od 10. rujna 2016.

- na iznos od 362,02 eura od 10. listopada 2016.

- na iznos od 362,02 eura od 10. studenog 2016.

- na iznos od 362,02 eura od 10. prosinca 2016.

- na iznos od 362,02 eura od 10. siječnja 2017.

- na iznos od 359,63 eura od 10. veljače 2017.

- na iznos od 359,63 eura od 10. ožujka 2017.

- na iznos od 359,63 eura od 10. travnja 2017.

- na iznos od 359,63 eura od 10. svibnja 2017.

- na iznos od 359,63 eura od 10. lipnja 2017.

- na iznos od 359,63 eura od 10. srpnja 2017.

- na iznos od 367,17 eura od 10. kolovoza 2017.

- na iznos od 367,17 eura od 10. rujna 2017.

- na iznos od 407,96 eura od 10. listopada 2017.

- na iznos od 407,96 eura od 10. studenog 2017.

- na iznos od 407,96 eura od 10. prosinca 2017.

- na iznos od 407,96 eura od 10. siječnja 2018.

- na iznos od 413,10 eura od 10. veljače 2018.

i to za razdoblje od dospijeća do 31. prosinca 2007. prema stopi određenoj člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine", broj 76/96., 72/02. i 153/04.), za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženici da nadoknadi tužitelju parnične troškove u iznosu 10.265,45 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. srpnja 2024. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke sve u roku 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženice za naknadom parničnih troškova.“

2.Protiv navedene presude pravovremenu žalbu izjavila je tuženica pobijajući je u cijelosti i to zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 142/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP). U žalbi posebno ukazuje na postojanje bitne povrede parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.. Predlaže da se pobijana presuda preinači u skladu s žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. Zahtjeva i trošak sastava žalbe.

3.U odgovoru na žalbu tužitelj se protivi svim žalbenim navodima tuženice.

4. Žalba tuženice je osnovana.

5. Osnovano tuženica u žalbi ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a s obzirom da presuda suda prvog stupnja ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati budući nema razloga o odlučnoj činjenici, i to istaknutom prigovoru zastare od strane tuženice.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženica nadoknadi imovinsku štetu (obična šteta) zbog umanjenja njegove imovine koja mu je nastala isplatom manjeg iznosa mirovine u razdoblju od 1. siječnja 2005. do 31. siječnja 2018., a koja je uzrokovana nezakonitim i nepravilnim radom službenika MORH-a, jer da su propustili evidentirati zapovjednu dužnost koju je tužitelj obnašao, te su Potvrdom od 3. ožujka 2008. pogrešno utvrdili čin "vojnik" i ustrojbeno mjesto "vozač", a ta pogreška ispravljena je izdavanjem Potvrde od 14. ožujka 2018. kojom je tužitelju utvrđen osobni čin "vojnik" i ustrojbeno mjesto "satnik".

7. Sud prvog stupnja usvaja tužbeni zahtjev tužitelja nakon što je utvrdio:

-da je rješenjem HZMO od 7. ožujka 2008. tužitelju utvrđeno pravo na isplatu invalidske mirovine od 1. siječnja 2005. zbog opće nesposobnosti za rad u iznosu 4.820,02 kuna, a od 1. srpnja 2007. u iznosu 5.370,73 kune. Visina mirovine određena je na temelju osnovice za određivanje vrijednosnog boda koja ovisi o osobnom činu i ustrojbenom mjestu, a za tužitelja je uzeta u obzir Potvrda MORH-a od 3. ožujka 2008. za čin "vojnik" i ustrojbeno mjesto "vozač,

- da je tužitelj podnio žalbu protiv ovog rješenja, ali mu je žalba odbijena rješenjem Središnje službe HZMO-a od 14. travnja 2008. uz obrazloženje da je visina mirovine ispravno određena s obzirom da tužitelj prema Potvrdi MORH-a od 3. ožujka 2008. ima čin "vojnik" i ustrojbeno mjesto "vozač,

- da je tužitelj MORH-u podnio zahtjev za priznavanjem obnašanja zapovjedne dužnosti u sastavu ...,

-da je tužitelj 14. siječnja 2015. podnio žalbu protiv rješenja Klasa: UP/I805-07/14- 05/9, Ur.broj: 512M2-50-2-14-4 od 22. prosinca 2014. kojim mu je odbijen zahtjev za priznavanjem obnašanja zapovjedne dužnosti u sastavu ...,

- da je rješenjem Klasa: UP/II-805-07/15-05/2, Ur.broj: 512M-020201-15-2 od 24. veljače 2015. poništeno rješenje od 22. prosinca 2014. te je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak,

- da je rješenjem od 25. svibnja 2015. Klasa: UP/I-805-07/14-05/9, Ur.broj: 512M2- 50-2-15-9 ponovno odbijen zahtjev tužitelja za priznavanjem obnašanja zapovjedne dužnosti u sastavu ... u razdoblju od 6. siječnja 1992. do 28. veljače 1992. i izdavanje potvrde o navedenoj dužnosti kao neosnovan,

- da je rješenjem od 18. studenoga 2015. Klasa: UP/II-805-07/15-05/2, Ur.broj: 512M- 020201-15-5 odbijena žalba tužitelja i potvrđeno prvostupanjsko rješenje,

- da je tužitelj protiv rješenja od 18. studenoga 2015. podnio tužbu Upravnom sudu u Zagrebu te je postupak vođen pod poslovnim brojem UsI-4376/15,

-da je tužitelj 21. prosinca 2015. podnio tužbu protiv Ministarstva obrane RH radi poništenja rješenja Klasa: UP/II-805-07/15-05/2, Ur.broj: 512M020201-15-5 od 18. studenoga 2015.,

- da je Upravni sud u Zagrebu 8. prosinca 2017. donio presudu poslovni broj UsI- 4376/15-8 kojim je poništio rješenje Ministarstva obrane RH od 18. studenoga 2015. te naložio Ministarstvu obrane (kao tuženiku) da u roku 60 dana od zaprimanja presude donese odluku o žalbi izjavljenoj protiv rješenja Klasa: UP/I-805-07/14-05/9, Ur.broj: 512M2-50-2-15-9 od 25. svibnja 2015.

- da je 10. siječnja 2018., a nakon donošenja presude Upravnog suda u Zagrebu, doneseno rješenje UP/II-805-07/15-05/2, Ur.broj: 512M-020201-18-14 kojim je poništeno prvostupanjsko rješenje od 25. svibnja 2015. te utvrđeno da je tužitelj obnašao zapovjednu dužnost pomoćnika zapovjednika za psihološko propagandne aktivnosti u sastavu ...,

-da je MORH izdao Potvrdu 14. ožujka 2018. kojom je utvrđeno da tužitelj ima osobni čin "vojnik" i ustrojbeno mjesto "satnik",

-da je HZMO rješenjem od 21. svibnja 2018. tužitelju utvrdio pravo na isplatu većeg iznosa invalidske mirovine od 8.954,90 kuna počevši od 1. veljače 2018. pri čemu je visina mirovine određena na temelju osnovice za određivanje vrijednosnog boda koja ovisi o osobnom činu "vojnik" i ustrojbeno mjesto "satnika".

8. Ovakav stav suda prvog stupnja za sada se ne može prihvatiti.

9. Osnovano u žalbi tuženica ukazuje da sud prvog stupnja, a kada je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja, nije obrazložio iz kojeg razloga smatra neosnovanim istaknuti prigovor zastare tuženice, odnosno nije vidljivo je li isti uopće razmatrao, u presudi ne postoje razlozi o neprihvaćanju prigovora zastare, te presuda suda prvog stupnja ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati.

10. Naime, prema odredbi čl. 214. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.- u daljnjem tekstu: ZOO) zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, te zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze, a sud se neće obazirati na zastaru ako se dužnik nije na nju pozvao.

10.1. Iz stanja spisa proizlazi da je tuženica istakla, između ostalih, i prigovor zastare potraživanja tužitelja.

10.2.Prigovor zastare je prigovor materijalnog prava, zbog čega je prvostupanjski sud, a kada je zauzeo stav da je tužbeni zahtjev u odnosu na osnovu osnovan, bio dužan raspraviti okolnosti vezane uz ocjenu osnovanosti navedenog prigovora, budući da o ocjeni osnovanosti, odnosno neosnovanosti prigovora zastare potraživanja tužitelja zavisi i odluka o odgovornosti tuženika za naknadu štete koja je predmet tužbenog zahtjeva tužitelja, pa prema tome ocjena o osnovanosti ili neosnovanosti prigovora zastare utječe na odluku od tužbenom zahtjevu tužitelja.

11. S obzirom na navedeno, osnovano u žalbi tuženica ukazuje na postojanje bitne povrede odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP s obzirom da pobijana presuda uopće nema razloge o istaknutom prigovoru zastare.

12. Sudu prvog stupnja valja ukazati i da je odredbom članka 14. Zakona o sustavu državne uprave ("Narodne novine" broj 75/93, 48/99, 15/00., 59/01 i 190/03 - u daljnjem tekstu ZSDU) propisano da štetu koja građaninu, pravnoj osobi ili drugoj stranci nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne samouprave) odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima državne uprave, naknađuje Republika Hrvatska, te da donošenje akata tijela državne uprave protiv kojih je osigurana kontrola zakonitosti mogućnošću podnošenja pravnih lijekova, odnosno žalbe ili pokretanja upravnog postupka (članak 16. ZSDO-a), pa i kada se u konačnici povodom pravnih lijekova utvrdi da osporavane odluke nisu osnovane, nema karakter nezakonite radnje, odnosno nepravičnog suđenja i donošenja nepravičnih odluka.

12.1. Štetna radnja bila bi nepravilan ili nezakonit rad državnih tijela, pri čemu se nepravilan rad općenito definira kao činjenje ili nečinjenje suprotno uobičajenom ili propisanom načina obavljanja djelatnosti, dok se nezakoniti rad definira kao postupanje suprotno zakonu, drugom propisu ili općem aktu ili propuštanje postupanja u skladu sa zakonom i drugim propisom ili općim aktom.

13.Također, valja ukazati i da je HZMO rješenjem od 21. svibnja 2018. tužitelju utvrdio pravo na isplatu većeg iznosa invalidske mirovine od 8.954,90 kuna počevši od 1. veljače 2018., dok je za raniji period, a koji je obuhvaćen tužbenim zahtjevom, zahtjev tužitelja odbijen, pa je za ukazati sudu prvog stupnja i na odredbu čl. 12. ZPP-a.

14. Kako se zbog počinjene bitne povrede ne može ispitati pravilnost i zakonitost pobijane presude, valjalo je temeljem čl. 369. st. 1. ZPP odlučiti kao pod toč. I. izreke ove odluke i ukinuti pobijanu presudu suda prvog stupnja.

15. S obzirom na to da je ukinuta odluka suda prvog stupnja u pogledu glavne stvari bilo je nužno ukinuti i odluku o troškovima parničnog postupka, jer će ovisno o novoj odluci o glavnoj stvari ovisiti i odluka o troškovima parničnog postupka.

16. U nastavku postupka, sud prvog stupnja će, vodeći računa o svemu navedenom u ovoj ukidbenoj odluci, te o žalbenim navodima tuženice, ponovno provesti eventualno predložene dokaze od strane parničnih stranaka koje smatra potrebnim, te nakon njihove pravilne ocjene, ponovno donijeti pravilnu i zakonitu odluku.

17. Odluka o troškovima žalbenog postupka tuženice i tužitelja temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Osijek, 16. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Drago Grubeša