Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R-1010/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Dubravke Butković Brljačić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica: 1. VIT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. VI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 3. MI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Kuželički & Mučnjak d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika Klinički bolnički centar Zagreb, Zagreb, Kišpatićeva 12, OIB 46377257342, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-5217/2021-16 od 15. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 16. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-5217/2021-16 od 15. lipnja 2022. potvrđuje.

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja tuženik je obvezan isplatiti 1.tužiteljici VIT iznos od 841,86 eur/6.343,03 kn[1] bruto sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak (točka I izreke).

1.1. Tuženik je obvezan isplatiti 2. tužiteljici VI iznos od 1.137,03 eur/8.566,94 kn bruto izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenom bruto iznosu (točka II izreke).

1.2. Tuženik je obvezan isplatiti 3. tužiteljici MI iznos od 955,90 eur/7.202,24 kn bruto sa zakonskim zateznim kamatama izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenom bruto iznosu (točka III izreke).

1.3.Tuženik je obvezan naknaditi tužiteljicama parnični trošak u iznosu od 655,32 eur/4.937,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. lipnja 2022. do isplate (točka IV izreke).

2.Protiv citirane presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP), predlažući da se presuda u preinači na način da se tužbeni zahtjev tužiteljica odbije, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz obvezu tužiteljica na naknadu sudske pristojbe na žalbu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljica za isplatu razlike plaće u bruto iznosima pobliže navedenim točkama I., II i III izreke, koji zahtjev temelje na odredbi čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. i Arbitražnoj odluci od 7. prosinca 2011.

6. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti u smislu odredbe iz čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 354. st. 2. ZPP-a na postojanje apsolutno bitnih povreda postupka, ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem pobijane presude bila počinjena neka od navedenih povreda parničnog postupka, pa tako niti ona iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju se upire žalbenim navodima, budući da presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te je istu moguće ispitati.

7.Među strankama nije sporno da je tuženik u utuženom razdoblju tužiteljicama obračunao i isplatio plaću po osnovici od 5.108,84 kn. Sporno je da li je tuženik bio dužan tužiteljicama obračunati i isplatiti plaću po osnovici u iznosu od 5.415,37 kn.

8.Prvostupanjski sud utvrđuje da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikati javnih službi i to: Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara i medicinskih tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi 23. studenoga 2006. zaključili Sporazum o osnovici za plaću u javnim službama, a kojim su Sporazumom ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008., te u 2009. i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake godine; da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikati javnih službi 13. svibnja 2009. zaključili Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama kojim su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto, s time da su u čl. III Dodatka utvrdili način povrata osnovice i to tako da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn bruto nakon što službeni pokazatelji DZS ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, te su u čl. IV. Dodatka Sporazumu odredili i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika s VSS u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj; da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikati javnih službi 26. listopada 2011. zaključili Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu), s tim da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim su izmjenama promijenjeni čl. III. te čl. IV. Dodatka, koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i čl. VII. Dodatka u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka, te Izmjena i dopuna Dodatka i to na način da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom od razdoblja opisanih u čl. III. do V. tih Izmjena i dopuna; da je 7. prosinca 2011. arbitraža koja je sastavljena temeljem Sporazuma o arbitraži donijela Arbitražnu odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu; da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. od 2,8%, što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, s time da je posljednji podatak za rast BDP u trećem tromjesečju od strane DZS objavljen dana 4. prosinca 2015. i da je Vlada Republike Hrvatske dana 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1. siječnja 2017. tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena u mjesecu veljači 2017.

9.Imajući u vidu prethodna utvrđenja, ujedno cijeneći sadržaj Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012. („Narodne novine“ broj 141/12, dalje: TKU/12), Sporazuma o osnovici za plaću u javnim službama od 23. studenog 2006., Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu, Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., kao i da je došlo do poboljšanja stanja, odnosno rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno, a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, a prosječno 2 ili više posto, prvostupanjski sud zaključuje da se na utuženo razdoblje ima primijeniti osnovica u iznosu od 5.415,37 kn. Pri tome utvrđuje da je Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske parafirao Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu, čime je ravnopravno s ostalim Sindikatima sudjelovao u pregovorima. Stoga prvostupanjski sud, pri nespornoj visini tužbenog zahtjeva, dosuđuje tužiteljicama utužene iznose razlike plaće s pripadajućim zateznim kamatama. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st.1. ZPP-a pa dosuđuje tužiteljicama troškove postupka u visini odmjerenoj sukladno čl. 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14,118/14, 107/15).

10.Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je prihvatio zahtjev tužiteljica za isplatu utuženog iznosa s pripadajućim zateznim kamatama, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu.

11.Neosnovano tuženik ustraje kod prigovora nedostatka pasivne legitimacije koji temelji na tvrdnji da nisu postojali pozitivni propisi da bi tužiteljicama isplatio plaću po osnovici od 5.415,37 kn, čime sadržajno osporava pravnu osnovu tužbenih zahtjeva. Iz navedenog proizlazi da pasivna legitimacija nije sporna, jer i sam tuženik ne osporava da je sukladno odredbi čl. 7. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14; dalje ZR) kao poslodavac obvezan radniku, ovdje tužiteljicama za obavljeni posao isplatiti plaću u skladu s naravi i vrstom rada, a radnik je u obvezi osobno obavljati preuzeti posao, te da se u konkretnom slučaju ne dovodi u dvojbu da su tužiteljice u spornom razdoblju obavile preuzeti posao.

12.Što se pak tiče pravne osnove za navesti je da, suprotno žalbenim navodima, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu predstavljaju kolektivni ugovor koji je sklopljen u skladu s odredbom čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama iz 2009. ("Narodne novine" broj 39/09, 124/09), na temelju kojeg propisa se osnovica plaće u javnim službama određuje kolektivnim ugovorom kojeg sklapaju Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi, kao i u skladu s odredbom čl. 51. st. 4. TKU/12, kojim je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu iz 2009. te svih njegovih izmjena i dopuna ili novih sporazuma koji se na njega nastavljaju, a koji predstavljaju važeće dokumente koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Istu odredbu je sadržavao i Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 115/10). Naime, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu potpisali su sindikati javnih službi s jedne strane i Vlada Republike Hrvatske, s druge strane, te je u Preambuli navedeno da je svrha sklapanja Dodatka Sporazumu iz 2009. osigurati primjerenu i pravednu cijenu rada u javnim službama nakon izlaska iz gospodarskih teškoća. Radi provedbe tog dokumenta prihvaćene su konkretne mjere, između ostalog, analiza odredbi svih kolektivnih ugovora, svih izmjena, odnosno dodataka ugovorima, te svih sporazuma koji u naravi stvari predstavljaju kolektivne ugovore, a kojima se reguliraju plaće, odnosno kriteriji za određivanje plaća u javnim službama, kao i sve propise kojima se određuju plaće, odnosno kriteriji za određivanje plaća u javnim službama. Upravo iz sadržaja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu proizlazi da se radi o dokumentu koji po svojoj naravi predstavlja kolektivni ugovor kojim su regulirani kriteriji za određivanje plaća u javnim službama, pri čemu okolnost da navedene Izmjene nisu potpisane od strane jednog od sindikata Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, također nije od utjecaja na njihovu pravnu valjanost. Naime, iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Revr-408/12 i odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj UIII/3535/13, proizlazi da izmjene kolektivnog ugovora ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika, kao i da pojedini sindikati ne smiju biti protivno zakonu isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja kolektivnog ugovora. Pored toga, niti jedan od potpisnika, a osobito Vlada Republike Hrvatske, u zakonom predviđenom postupku nije osporavala valjanost Izmjena i dopuna Sporazuma.

13.Za navesti je i da uvećanje osnovice iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu nije odgođeno primjenom odredbe čl. VII. st. 1. istog dokumenta za tri godine, niti je ispunjenje uvjeta iz čl. III. preduvjet primjene čl. IV. tog dokumenta, budući da je čl. VII. regulirano pitanje usklađivanja pariteta između plaća u javnim službama i prosječne plaće u privredi na razini 2008. Stoga je pravilan i zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik od 1. siječnja 2016. bio dužan tužiteljicama isplaćivati plaću po osnovici u iznosu od 5.415,37 kn bruto, s obzirom na činjenicu da je prema statističkim podacima bruto društveni proizvod u drugom tromjesečju 2015. zabilježio rast od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. od 2,8%, što daje aritmetičku sredinu od 2%, čime su se ostvarile pretpostavke za vraćanje osnovice na razinu iz 2009.

14.Pri tome se tuženika upućuje i na pravni stav zauzet u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1111/2020 od 1. prosinca 2020.

15.U odnosu na vremensko važenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od pet godina, u konkretnom se slučaju pozivom na odredbu čl. 199. st. 1. ZR-a primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora u razdoblju od naredna tri mjeseca, slijedom čega je rok važenja navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu istekao s danom 26. siječnja 2017.

16.Vlada Republike Hrvatske imala je pravo posebnom odlukom urediti osnovicu plaće u javnim službama što je učinila Odlukom o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj 123/2016) od 29. prosinca 2016. kojom je osnovicu odredila u visini od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1. siječnja 2017., počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017.

17. No, kako je odredbom čl. 9. st. 3. ZR-a propisano da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno. Budući da je primjena Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma trajala do 26.siječnja 2017., a ista predstavlja za tužiteljice povoljnije pravo, to im pripada pravo na isplatu razlike plaće i za siječanj 2017.

18. Stoga je, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužiteljicama dosudio utužene iznose na ime razlike između isplaćene plaće i plaće obračunate po povećanoj osnovici (5.415,37 kn) za utuženo razdoblje.

19.Pravilna je i odluka o parničnom trošku kako po osnovi tako i visini.

20. Iz ovih je razloga na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

U Rijeci 16. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Duško Abramović