Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-115/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Drage Grubeše, predsjednika vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Sanje Sušilović i sutkinje Snježane Androš, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao univerzalnog nasljednika pok. JĆ iz O, [adresa], OIB. [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Romeo Herceg, odvjetnik u Zaboku, Marije Jurić Zagorke 5b, protiv tuženice UĆ, prije NĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku od 28. listopada 2022., poslovni broj P-262/2022-64, u sjednici vijeća održanoj 16. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženice odbija se kao neosnovana, pa se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku od 28. listopada 2022., poslovni broj P-262/2022-64 potvrđuje u pobijanom dijelu pod toč. I. i II. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda presuđeno je :

"I. Nalaže se tuženici UĆ da isplati tužitelju OĆ, kao univerzalnom nasljedniku pokojnog JĆ, iznos od 123.698,00 kn/16.417,55 EUR1 uz zakonsku zateznu kamatu tekuću na iznos od 4.798,00 kn/636,80 EUR1 po stopi određenoj primjenom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena od 26. travnja 2012. do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate uz zakonsku zateznu kamatu po stopi određenoj primjenom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a na iznos od 119.000,00 kn/15.794,01 EUR1 po stopi određenoj primjenom čl. čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena od 9. rujna 2012. do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate uz zakonsku zateznu kamatu po stopi određenoj primjenom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici UĆ da tužitelju OĆ naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 45.880,00 kn/6.089,32 EUR1 uz zakonsku zateznu kamatu po stopi određenoj primjenom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od 28. listopada 2022. do isplate, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja OĆ za naknadu troškova postupka u preostalom iznosu od 13.125,00 kn/1.741,20 EUR1."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženica ne navodeći određeni žalbeni razlog iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), ali iz sadržaja žalbe ovaj sud zaključuje da istu pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Također, iz žalbe se ne vidi niti u kojem dijelu tuženica pobija presudu, pa ovaj sud uzima da presudu pobija u dijelu u kojem nije uspjela u sporu, odnosno toč. I. i II. izreke prvostupanjske presude, u smislu odredbe čl. 365. st. 1. ZPP-a.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj se protivi žalbenim navodima u cijelosti.

4. Žalba tuženice je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 16.417,55 EUR/ 123.698,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama, i to na ime naknade štete (108.698,00 kn) i stjecanja bez osnove (15.000,00 kn) od tuženice kao štetnika i stjecateljice bez osnove.

6. Tijekom postupka prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće odlučne činjenice:

- da je prednik tužitelja JĆ u potpunosti lišen poslovne sposobnosti rješenjem Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj R1-62/2012 od 2. travnja 2013.,

- da je pok. JĆ imao teških zdravstvenih problema, da je bio nepokretan i mogao se kretati pomoću invalidskih kolica, te mu je trebala stalna pomoć i njega druge osobe, koju nije imao jer je njegova supruga bila sklona konzumiranju alkohola i također bolesna, sin je bio u Njemačkoj, a majka mu je otežavala komunikaciju s ocem, pa nije bilo osoba koje bi mu pružile adekvatnu pomoć, a smještaj u domu dugo vremena nije prihvaćao,

- da je tuženica dolazila k njemu dulje vrijeme, pružala mu određenu (ali ne i potpunu potrebnu pomoć) i stekla njegovo puno povjerenje temeljem kojeg je imala više saznanja o njegovom materijalnom stanju od članova njegove obitelji jer joj je dao bankovnu karticu, PIN i automobil na korištenje,

- da je presudom Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj K-194/2015 od 3. svibnja 2018., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Kž-508/2018 od 24. lipnja 2020., utvrđeno da je tamo okrivljenica OĆG, a ovdje tuženica UĆ, proglašena krivom što je u vremenskom razdoblju od 16. srpnja 2013. do 3. rujna 2012., u nakani stjecanja tuđeg novca, na bankomatima Zagrebačke banke d.d. u Zaboku, na adresama [adresa] i [adresa], u [adresa] na adresama [adresa] i [adresa], u [adresa] na adresi [adresa] na adresi [adresa], bez znanja i suglasnosti vlasnika bankovne kartice JĆ, s tekućeg računa broj 3211272987, otvorenog kod Zagrebačke banke, kojeg koristi JĆ, bankovnom karticom br. 676102145380454, izdanom JĆ za navedeni račun, a čiji PIN joj je bio poznat, podigla iznos od ukupno 104.000,00 kn, oštetivši time JĆ za navedeni iznos, čime je počinila kazneno djelo protiv računalnih sustava, programa i podataka računalnom prijevarom, opisano po čl. 271. st. 1. KZ/11,

- da je istom presudom utvrđeno da je tamo okrivljenica OĆG, a ovdje tuženica UĆ, proglašena krivom što je 26. travnja 2012. u Zaboku u prostorijama Hrvatskog telekoma d.d., u nakani da se nepripadno materijalno okoristi kupnjom mobilnog telefona po povlaštenoj cijeni, podnijela zahtjev za produljenje pretplatničkog odnosa u tarifni paket Extra total XL na ime korisnika JĆ za pretplatnički broj [broj telefona], koji zahtjev je potpisala svojim imenom i priložila mu osobnu iskaznicu JĆ te pisanu suglasnost kojom ju imenovani ovlašćuje da u njegovo ime podnese navedeni zahtjev, iako je bila svjesna da joj navedenu suglasnost JĆ nije dao, niti ju je napisao, niti potpisao, temeljem kojeg zahtjeva je od strane Hrvatskog telekoma d.d. produljen pretplatnički odnos korisniku JĆ u naprijed navedeni tarifni paket, u okviru kojega paketa je preuzela mobilni uređaj marke Iphone 4S Black 16 GB, vrijednosti 4.798,00 kn i zadržala ga za sebe, na koji način je oštetila JĆ za navedeni iznos, čime je počinila kazneno djelo prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ/11 i kazneno djelo krivotvorenja isprave, opisano po čl. 278. st. 1. KZ/11.,

- da je tuženica priznala da je sa JĆ bila u poslovnici Zagrebačke banke u Zaboku kada je imenovani podigao novac sa svog deviznog računa u iznosu od 15.000,00 kn,

- da na ispravi koju je tuženica predala u spis nema naznake osobe, i to supruge JĆ, koja bi, prema tvrdnjama tuženice, potvrdila primitak iznosa od 15.000,00 kn,

- da je novac s deviznog računa podignut nakon što je prethodnog dana sin pok. JĆ, a sada tužitelj, OĆ, izvršio prijenos novčanih sredstava s tekućeg računa pok. JĆ na vlastiti račun,

-da je tuženica priznala da joj je iznos od 15.000,00 kn (protuvrijednost iznosa od 2.000,00 EUR-a) predan u kuverti.

7. Temeljem navedenih utvrđenih odlučnih činjenica stav je prvostupanjskog suda da je tuženica, a kako je pravomoćnom presudom u kaznenom postupku utvrđeno da je počinila kaznena djela podizanjem novaca u razdoblju od 16. srpnja do 3. rujna 2012. na bankomatima Zagrebačke banke d.d., bez znanja i suglasnosti vlasnika bankovne kartice JĆ, s njegovog tekućeg računa i s bankovnom karticom br. 676102145380454, izdanom JĆ za navedeni račun, a čiji PIN joj je bio poznat, čime je JĆ oštetila za ukupni iznos 104.000,00 kn, te na način da je 26. travnja 2012. u Zaboku u prostorijama Hrvatskog telekoma d.d. podnijela zahtjev za produljenje pretplatničkog odnosa u tarifni paket Extra total XL na ime korisnika JĆ za pretplatnički broj [broj telefona] u okviru kojega paketa je preuzela mobilni uređaj marke Iphone 4S Black 16 GB, vrijednosti 4.798,00 kn i zadržala ga za sebe, čime je oštetila JĆ za navedeni iznos, u obvezi pravnom slijedniku pok. JĆ naknaditi zatraženi iznos naknade štete po tom osnovu u iznosu od 108.698,00 kn, a u smislu odredbi čl. 1049., 1085., 1086. i 1090. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021 – u daljnjem tekstu: ZOO).

7.1. Također, sud prvog stupnja zaključuje i da tuženica nije dokazala autentičnost isprave pisane vlastitom rukom, pa tako niti činjenicu da je iznos od 15.000,00 kn predala BĆ. Nadalje, da je tuženica priznala da joj je iznos od 15.000,00 kn predan u kuverti, a da nije dokazala da ga je predala bilo JĆ, bilo njegovoj supruzi, te kako je novac s deviznog računa podignut nakon što je prethodnog dana sin pok. JĆ izvršio prijenos novčanih sredstava s njegovog tekućeg računa na vlastiti račun i da tuženica nakon tog dana više nije mogla raspolagati s novčanim sredstvima na tekućem računu pok. JĆ, sud prvog stupnja zaključuje da je tuženica bez pravne osnove za sebe zadržala novčani iznos od 15.000,00 kn (2.000,00 EUR-a), za koji iznos da je umanjila imovinu JĆ, pa joj je temeljem 1111. ZOO-a naloženo da pravnom slijedniku JĆ isplati i navedeni novčani iznos, sve sa zateznim kamatama tekućim od dana stjecanja imovinske koristi.

8. Svoja utvrđenja i zaključak je sud prvog stupnja potpuno i valjano obrazložio, pa ih u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

9. Prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i na isto pravilno primijenio materijalno pravo, te za svoju odluku dao valjane razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

9.1. Sve činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva potpuno i istinito su utvrđene, tako da se neosnovano u žalbi navodi da je pobijana presuda utemeljena na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju.

10. Pravilno je sud prvog stupnja primjenom odredbi čl. 1049., 1085., 1086. i 1090. ZOO-a dosudio tužitelju iznos od 108.698,00 kn. Naime, odredbom čl. 12. st. 3. ZPP-a propisano je da je u parničnom postupku sud u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim, pa kako je pravomoćnom presudom u kaznenom postupku utvrđeno da je tuženica počinila kaznena djela kojima je oštetila pok. JĆ za navedeni iznos, stoga je dužna pravnom slijedniku pok. JĆ naknaditi zatraženi iznos na ime naknade štete.

10.1. Također, pravilno je sud prvog stupnja primjenom odredbe čl. 1111. ZOO-a dosudio tužitelju iznos od 15.000,00 kn (2.000,00 EUR-a), jer je za navedeni iznos tuženica umanjila imovinu pok. JĆ. U tom dijelu je sud prvog stupnja izveo pravilan zaključak i za isti dao valjane razloge, a koje u cijelosti prihvaća ovaj sud.

10.2. Na dosuđene iznose naknade štete i vraćanja stečenog bez osnove sud prvog stupnja je pravilno dosudio i zatezne kamate od dana stjecanja imovinske koristi pravilnom primjenom čl. 1086. i 1115. ZOO-a.

11. Ostali žalbeni navodi tuženice nisu od odlučnog značaja za donošenje odluke.

12. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji je prethodio, ovaj sud ne nalazi da bi bila počinjena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st.

2. ZPP-a.

13. Slijedom svega navedenog valjalo je odbiti žalbu tuženice te potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod toč. I. i II. izreke.

14. S obzirom na navedeno, a na temelju odredbe čl. 368. st.1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

15. U nepobijanom dijelu pod toč. III. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Osijek, 16. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Drago Grubeša