REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Franjevačke stube 2

52000 Pazin

P 61/2020-70

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu po sutkinji Kristijani Matejčić u pravnoj stvari tužiteljice ORK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Stefan Đokić, odvjetnik u Puli, Veronska 7, protiv tuženika OR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnice iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Irene Zustović i Ingrid Zustović Batelić, odvjetnice u Labinu, Titov trg 6, radi utvrđenja povrede prava na nužni dio i vraćanja dara u ostavinu, nakon glavne rasprave zaključene 12. prosinca 2024. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice i zamjenice punomoćnice tuženika, 16. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„ I. Utvrđuje se da je Ugovorom o darovanju od 18. prosinca 2016. kojim je pok. RR s posljednjim prebivalištem u [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], preminula **.**.2019. u Rijeci, darovala tuženiku VR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], nekretninu označenu kao k. č. [katastarska čestica], kuća, garaža i dvorište površine 264 m2, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], tužiteljici ORK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], povrijeđeno pravo na nužni dio.

II. U ostavinskom postupku iza pok. RR s posljednjim prebivalištem u [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], preminule **.**.2019. u Rijeci, vraća se dar učinjen tuženiku VR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na osnovi Ugovora o darovanju od 18. prosinca 2016. temeljem kojeg se isti upisao kao vlasnik u zemljišnu knjigu Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižni odjel Labin, pod posl. br. Z 4368/2017 od 15. veljače 2017., u odnosu na ¼ dijela nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica], kuća, garaža i dvorište, površine 264 m2, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sve radi namirenja nužnog dijela tužiteljice ORK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj].“

II. Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi troškove postupka isplatom 8.750,00 eura (osam tisuća sedamsto pedeset eura) u roku 15 dana.

III. U preostalom dijelu odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženika radi utvrđenja da joj je Ugovorom o darovanju od 18. prosinca 2016., kojim je pok. RR, darovala tuženiku k. č. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], povrijeđeno pravo na nužni dio, pa da se u ostavinskom postupku iza pok. RR, vrati dar učinjen tuženiku na osnovi Ugovora o darovanju od 18. prosinca 2016. u odnosu na ¼ dijela predmetne nekretnine, a radi namirenja njenog nužnog dijela.

1. 1. U tužbi je navela da je RR, majka nje i tuženika, preminula **.**.2019. u Rijeci. Po njezinoj smrti pokrenut je ostavinski postupak kod javnog bilježnika Rite Udovičić. U tom postupku su ona i tuženik sudjelovali kao njezini zakonski nasljednici. U skladu s Ugovorom o darovanju od 18. prosinca 2016., njezina majka je darovala tuženiku k. č. [katastarska čestica] kuća, garaža, dvorište površine 264 m2 zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u cijelosti. U ostavinskom postupku je predložila, s obzirom na vrijednost ostavinske imovine, da se u ostavinu uračuna dar koji je majka dala tuženiku. Tuženik se tome usprotivio na ročištu od 6. lipnja 2019., kada je paušalno i neosnovano prigovorio da je ona namirena u nužnom dijelu jer da joj je majka za života darovala veći iznos novaca. Zbog toga je upućena na pokretanje ovog postupka u skladu s rješenjem ovog suda posl. br. O 798/2019 od 18. listopada 2019. U ostavinskom postupku iza pok. RR utvrđeno je da ostavinsku imovinu predstavljaju nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], k. č. [katastarska čestica] k. č. Jaškovo i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], potraživanja s osnove neisplaćene mirovine prema HZMO te njemačke mirovine u neutvrđenim iznosima, kao i novčana sredstava u manjim iznosima na bankovnim računima. Vrijednost utvrđene ostavinske imovine znatno je manja od vrijednosti predmetne nekretnine, koja u naravi predstavlja obiteljsku kuću u [adresa]. Preostale nekretnine su izvan građevinske zone, pa je nesporno da je vrijednost tih nekretnina, kao i pokretnina koje čine ostavinu, neusporediva s vrijednosti obiteljske kuće u [adresa]. Prema tome, učinjenim darovanjem povrijeđeno joj je pravo na nužni dio.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio da bi tužiteljici pripadalo pravo na nužni dio u ostavini iza pok. RR. Sporni darovni ugovor predstavlja sadržajno ugovor o dosmrtnom uzdržavanju. Vlasništvo na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stekao je na temelju darovnog ugovora sklopljenog 18. prosinca 2016. kojim se u čl. 7. obvezao brinuti za svoju majku u slučaju njezine bolesti i nemoći. Iako je između njega i majke sklopljen ugovor o darovanju, taj ugovor po sadržaju i pravoj volji stranaka predstavlja ugovor o doživotnom uzdržavanju. RR bila je bolesna i teško pokretna osoba i kao takva je trebala cjelodnevnu brigu i pomoć. O njoj se brinuo isključivo on sa svojom obitelji. RR je živjela s njime u zajedničkom domaćinstvu u Njemačkoj kada joj se zdravstveno stanje zbog dijabetesa naglo pogoršalo. Na njezino traženje, ona se vratila u Republiku Hrvatsku gdje je angažirao da joj svakodnevno dolaze njegovateljice koje su se brinule o njezinoj higijeni i prehrani. Tužiteljica od 2015. nije imala nikakvog kontakta s majkom, pa tako nije bila ni na pogrebu u [adresa]. Sve troškove vezane za kuću i uzdržavanje ostaviteljice nakon zaključenja ugovora 2016. snosio je sam. Također je platio sve troškove pogreba. Kako predmetni ugovor o darovanju po svom sadržaju predstavlja ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, to se prijenos sporne nekretnine ne može smatrati darom. Podredno, tužiteljica nije povrijeđena u svom nužnom dijelu jer je od majke primila dar u iznosu 100.000,00 eura, koji iznos joj je bio potreban za kupnju stana. Već je tada pok. RR dogovorila s tužiteljicom da će kuća u [adresa] pripasti njemu, a tužiteljici darovani novčani iznosi. Tužiteljica je potpisala izjavu o primitku darovanog iznosa, međutim u majčinim papirima pronašao je samo nepotpisanu presliku izjave o primitku 100.000,00 eura.

3. Na pripremnom ročištu održanom 17. rujna 2020. tužiteljica je osporila navode iz odgovora na tužbu. Navodi da bi primila od majke 100.000,00 eura za kupnju stana neosnovani su i potpuno paušalni.

4. U dokaznom postupku pročitani su povijesni izvadak iz zemljišne knjige (str. 8-13 i 15-18 spisa), ortofoto snimke (str. 14-15 spisa), potvrde (str. 19-20 spisa), izvod iz prostornog plana uređenja Općine Netretić (str. 21-23 spisa), izvod iz Geoportala (str. 24 spisa), popis (str. 32 spisa), izjava (str. 33 spisa), ponuda od 25. siječnja 2019. (str. 34 spisa), račun od 25. siječnja 2019. (str. 35 spisa), dopis Erste & Steiermärkische Bank d. d. od 11. ožujka 2019. (str. 39 spisa), dopis Privredne banke Zagreb d. d. od 22. veljače 2019. (str. 40 spisa), ugovor o darovanju od 18. prosinca 2016. (str. 41-45 i 55-60 spisa), potvrda od 22. travnja 2020. s prijevodom (str. 47-51 spisa), zapisnik ovog suda od 9. svibnja 2022. s iskazom stranaka i svjedoka FR, GR, ZR i SR (str. 84-94 spisa), ugovor o darovanju od 21. rujna 2012. (str. 95-97 spisa), zapisnik ovog suda od 16. rujna 2022. s iskazima svjedoka ĐR, AR i NR (str. 115-120 spisa), nalaz i mišljenje gospodarskog vještaka od 20. studenog 2022. (str. 137-156 spisa), zapisnik ovog suda od 22. prosinca 2022. s nalazom i mišljenjem građevinskog vještaka (str. 163-164 spisa), nalaz i mišljenje građevinskog vještaka od 26. siječnja 2023. (str. 167-203 spisa), dokumentacija zaprimljena od prvostupanjskog suda u Tettnangu s prijevodom od strane sudskog tumača (str. 244-256 spisa). Pregledane su fotografije (str. 25 spisa) te je proveden uviđaj na nekretnini k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

4. 1. Odbijeni su ostali dokazni prijedlozi stranaka jer su na osnovi izvedenih dokaza utvrđene sve činjenice potrebne za donošenje odluke.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmet spora između stranaka je da li je tužiteljici povrijeđeno pravo na nužni dio u ostavinskom postupku koji se vodi iza majke stranaka ugovorom o darovanju od 18. prosinca 2016. kojim je RR darovala tuženiku k. č. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a time i da li su ispunjeni uvjeti da se u ostavinski postupak iza pok. RR, vrati dar učinjen tuženiku u odnosu na ¼ dijela predmetne nekretnine radi namirenja nužnog dijela tužiteljice.

7. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da je RR s posljednjim prebivalištem u [adresa], preminula **.**.2019. Po njezinoj smrti pokrenut je ostavinski postupak kod javnog bilježnika Rite Udovičić, kao povjerenika Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Labinu, posl. br. O 798/2019. Na ostavinskoj raspravi održanoj 18. travnja 2019. utvrđeno je su (jedini) zakonski nasljednici ostaviteljice RR kćerka i sin, stranke u ovom postupku. Ostaviteljica za života nije ostavila oporuku, pa je nasljeđuju zakonski nasljednici.

7. 1. Na zapisniku sastavljenom kod javnog bilježnika Rite Udovičić posl. br. O 798/2019-22 od 18. travnja 2019. utvrđeno je da se ostavinska imovina iza pok. RR sastoji od nekretnina: k. č. [katastarska čestica] šuma zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. [katastarska čestica] oranica zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te k. č. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te pokretnina: novčano potraživanje s osnova neisplaćene mirovine te novčanih sredstava na računima.

7. 2. Tužiteljica je u ostavinskom postupku izjavila da je ostaviteljica za života darovala sinu, ovdje tuženiku k. č. [katastarska čestica] kuća, garaža i dvorište, ukupne površine 264 m2, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čime je povrijeđeno njezino pravo na nužni dio, s obzirom na to da je ukupna vrijednost ostavinske imovine znatno manja od vrijednosti kuće koju je ostaviteljica za života darovala tuženiku.

7. 3. Tuženik je osporio bi tužiteljici predmetnim darovanjem bilo povrijeđeno pravo na nužni dio jer joj je ostaviteljica za života darovala veći novčani iznos na ime dara za kupnju stana, pa je taj iznos potrebno valorizirati na ime njenog nužnog dijela.

7. 4. Kako je između nasljednika postojao spor da li je došlo do povrede prava na nužni dio tužiteljice, pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Labinu, posl. br. O 798/2019-34 od 18. listopada 2019. određen je prekid ostavinskog postupka iza pok. RR te je tužiteljica upućena da u roku 15 dana od pravomoćnosti rješenja pokrene parnični postupak protiv tuženika radi povrede prava na nužni dio.

8. Između stranaka nije sporno da je ostaviteljica RR, kao darovateljica, s tuženikom, kao obdarenikom 18. prosinca 2016. sklopila ugovor o darovanju kojim mu je darovala nekretninu k. č. [katastarska čestica] kuća, garaža i dvorište, ukupne površine 264 m2, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uz istodobno osnivanje prava osobne služnosti doživotnog stanovanja na toj nekretnini u korist darovateljice (čl. 8. ugovora). Ugovorne strane su ovjerile potpise na tom ugovoru 19. prosinca 2016. kod javnog bilježnika Branka Terkovića u [adresa] pod br. OV 5141/2012 od 21. rujna 2012. Na temelju navedenog ugovora o darovanju tuženik se upisao kao vlasnik k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u zemljišnim knjigama.

9. Tuženik je u postupku izjavio da predmetni Ugovor o darovanju sadržajno i formalno predstavlja ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, pa da takvo raspolaganje nije moglo dovesti do povrede nužnog djela tužiteljice.

9. 1. Takav prigovor tuženika nije osnovan.

9. 2. Točan je navod tuženika da su u Ugovoru o darovanju od 18. prosinca 2016. on i darovateljica (u čl. 7. ugovora) izričito ugovorili da će se tuženik i njegova supruga u znak zahvalnosti za učinjeno darovanje brinuti za darovateljicu RR u slučaju njezine bolesti i nemoći, međutim, navedena ugovorna odredba ne može sama po sebi ugovoru dati značaj ugovora o dosmrtnom uzdržavanju.

9. 2. Prema čl. 586. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 75/2015.), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju obvezuje se jedna strana (davatelj uzdržavanja) da će drugu stranu ili trećega (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, a druga se strana obvezuje da će mu za života prenijeti svu ili dio svoje imovine. U skladu s čl. 580. st. 1. u vezi s čl. 589. Zakona o obveznim odnosima ugovor o doživotnom uzdržavanju mora biti sastavljen u pisanom obliku te ovjeren od suca nadležnog suda ili potvrđen (solemniziran) po javnom bilježniku ili sastavljen u obliku javnobilježničkog akta.

9. 3. Dakle, iz navedenih zakonskih odredbi proizlazi da je ugovor o dosmrtnom uzdržavanju strogo formalni ugovor za čiju pravovaljanost je propisana pored pisanog oblika i ovjera nadležnog suda ili potvrda (solemnizacija) po javnom bilježniku ili oblik javnobilježničkog akta. Kako ugovor o darovanju nije sklopljen u takvoj formi, on kao ugovor o dosmrtnom uzdržavanju ne bi ni bio valjan zbog nedostatka propisanog oblika. Prema tome, ugovor o darovanju od 18. prosinca 2016. ne predstavlja ugovor o dosmrtnom uzdržavanju.

10. Prema čl. 69. st. 1. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine br. 48/2003., 163/2003., 35/2005., 127/2013., 33/2015., 14/2019., dalje: ZN) nužni nasljednici su ostaviteljevi potomci, njegova posvojčad i njihovi potomci te njegov bračni drug. Prema čl. 70. st. 1. ZN pravo na nužni dio jest nasljedno pravo, a dio koji pripada pojedinom nužnom nasljedniku naziva se nužni dio. U čl. 70. st. 2. ZN-a članka raspolaganja za slučaj smrti koja su suprotna nečijem pravu na nužni dio pobojna su. Nužni dio potomaka, posvojčadi i njihovih potomaka te bračnog druga iznosi jednu polovicu od onoga dijela koji bi svakom pojedinom od njih pripao po zakonskom redu nasljeđivanja (čl. 70. st. 3. ZN-a). Nužni nasljednik na svaki način ima pravo na ime svog nužnog dijela dobiti onoliku vrijednost koliko na njega otpada kad se obračunska vrijednost ostavine podijeli s veličinom njegovog nasljednog prava (vrijednost nužnog dijela) (čl. 70. st. 4. ZN-a). U skladu s čl. 77. st. 1. ZN-a nužni dio je povrijeđen kada je ukupna vrijednost raspolaganja oporukom i/ili vrijednost darova tolika da zbog nje nužni nasljednik ne bi dobio punu vrijednost svog nužnog dijela (čl. 70. st. 5.). Kad je povrijeđen nužni dio, raspolaganja oporukom umanjit će se, a darovi će se vratiti koliko je potrebno da bi se dopunio nužni dio. Prvo se umanjuju raspolaganja oporukom, pa ako nužni dio time ne bi bio podmiren, vraćaju se darovi (čl. 78. ZN-a). Pravo na povrat dara kojim je povrijeđen nužni dio mogu zahtijevati samo nužni nasljednici (čl. 83. st. 1. ZN-a).

10. 1. U skladu s čl. 89. ZN-a svakom se zakonskom nasljedniku prigodom diobe na zahtjev uračunava u nasljedni dio vrijednost svega što je dobio na dar od ostavitelja na bilo koji način. Vrijednost plodova i drugih koristi koje je nasljednik imao od darovane stvari sve do smrti ostaviteljeve ne uračunava se. Vrijednost dara ne uračunava se ako je ostavitelj izjavio u vrijeme darovanja ili kasnije, ili u oporuci, da se dar ne uračuna u nasljedni dio, ili se iz okolnosti može zaključiti da je to bila volja ostaviteljeva. Pri uračunavanju vrijede odredbe o nužnom dijelu, s time da se nužnom nasljedniku uvijek u vrijednost njegova nužnog dijela uračunavaju darovi koje je dobio. 11. Ostaviteljica je iza sebe ostavila dva potomka (tužiteljicu i tuženika), pa nužni dio tužiteljice iznosi jednu polovicu onoga dijela koji bi joj pripao po zakonskom redu nasljeđivanja, odnosno, jednu četvrtinu.

12. Dakle, kako tužiteljica traži utvrđenje da joj je povrijeđen nužni dio, valja u skladu s čl. 71. ZN-a izračunati vrijednost nužnog dijela. Za izračunavanje vrijednosti nužnog djela potrebno je utvrditi cjelokupnu aktivu ostaviteljice i od toga oduzeti dugovanja (troškove pogreba). Tek što se nakon toga dobije predstavlja čistu ostavinu, a njoj se priračunava vrijednost svih darova koje je ostaviteljica učinila na bilo koji način nekom zakonskom nasljedniku. Iz tako izračunate vrijednosti ostavine se određuje vrijednost nužnog dijela. Prema tome uračunavanje podrazumijeva da se svakom zakonskom nasljedniku uračunava u njegov dio sve ono što je dobio na dar od ostaviteljice za života.

13. Na zapisniku sastavljenom kod javnog bilježnika Rite Udovičić posl. br. O 798/2019-22 od 18. travnja 2019. utvrđeno je da se ostavinska imovina iza pok. RR sastoji od nekretnina: k. č. [katastarska čestica] šuma zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. [katastarska čestica] oranica zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te k. č. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te pokretnina: novčanog potraživanja prema Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje s osnova neisplaćene mirovine, u neutvrđenom iznosu, novčanog potraživanja s osnova neisplaćene njemačke mirovine u neutvrđenom iznosu, novčanih sredstava kod Erste & Steiermärkische Bank d. d. na tekućem računu broj 3202780835 sa saldom 27,19 kuna (3,61 eura), na deviznom računu broj 7702453793 sa saldom 4,66 eura, na deviznom štednom ulogu broj 7710463883 sa saldom 8,50 eura, 10,87 dolara i 1,17 švicarskih franaka, na kunskom štednom ulogu broj 8700381421 sa saldom 204,44 kuna (27,13 eura), te kod Privredne banke Zagreb d. d. na tekućem računu broj 3218837839 sa saldom 22,74 kuna (3,02 eura), na tekućem računu u stranoj valuti broj 20600747421 sa saldom 23,27 eura. Dakle, ukupna vrijednost novčanih sredstava na računima ostaviteljice iznosi 70,19 eura, 10,87 dolara (10,59 eura) i 1,17 švicarskih franaka (1,25 eura). Ostavinsku imovinu ostaviteljice čine još zaostala (zadnja mirovina) u Njemačkoj i Hrvatskoj. Ostaviteljica je prema iskazima svjedokinje GR i tuženika, koji su u tom dijelu prihvaćeni kao vjerodostojni, ostvarivala mirovinu u visini oko 1.100,00 eura.

13. 1. U skladu s uvjerenjima Karlovačke županije, Upravnog odjela za graditeljstvo i okoliš, Odsjeka za prostorno uređenje i graditeljstvo od 29. travnja 2019. i 2. svibnja 2019. nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalaze se izvan građevinskog područja.

13. 2. Vještak gospodarske struke Ranko Anđelini je u nalazu i mišljenju od 20. studenog 2022., koji je u cijelosti prihvaćen kao objektivan i argumentiran, utvrdio tržišnu vrijednost nekretnina k. č. [katastarska čestica] oranica površine 2881 m2 k. o. [katastarska općina] u iznosu 33.000,00 kuna (4.379,85 eura), k. č. [katastarska čestica] oranica površine 1784 m2 k. o. [katastarska općina] u iznosu 20.400,00 kuna (2.707,55 eura), i k. č. [katastarska čestica] šuma površine 5755 m2 k. o. [katastarska općina] u iznosu 60.800,00 kuna (8.069,55 eura). Njihova ukupna vrijednost iznosi 15.156,94 eura.

13. 3. Dakle, na temelju vještačenja gospodarskog vještaka te na temelju isprava u spisu utvrđeno je da je vrijednost ostavinske imovine u trenutku smrti RR iznosila ukupno oko 16.338,97 eura.

14. Nakon vrijednosti ostavinske imovine u času smrti ostaviteljice, valjalo je utvrditi koja darovanja je ostaviteljica učinila zakonskim nasljednicima za života, kao i vrijednost tih darovanja.

15. Kao što je navedeno, nije sporno da je ostaviteljica tuženiku darovala k. č. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Prema nalazu i mišljenju vještaka građevinske struke ČR iz Sulek d. o. o. od 26. siječnja 2023. tržišna vrijednost k. č. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] je u trenutku smrti ostaviteljice 20. siječnja 2019. iznosila 210.000,00 eura, a prema stanju nekretnine u vrijeme sklapanja ugovora o darovanju 18. prosinca 2016. između tuženika i ostaviteljice.

15. 1. Sud je nalaz i mišljenje građevinskog vještaka ocijenio pozitivno, uzimajući u obzir da stranke nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, a vještak je jasno i argumentirano iznio kako je došao do iznijetih zaključaka.

16. Preostalo je za utvrditi da li je osnovan prigovor tuženika da je ostaviteljica za života tužiteljici darovala 100.000,00 eura za potrebe kupnje stana u [adresa].

17. Na te okolnosti saslušani su svjedoci ZR, NR, MR, AR, CR, HR i ŽR te stranke.

17. 1. Svjedokinja ZR je u iskazu u bitnome navela da je pok. RR upoznala davno. Bile su prijateljice. Posjećivala ju je kad je bila u Hrvatskoj svakih 15-ak dana. Po njezinom shvaćanju RR je sa sinom bila u dobrim odnosima; o odnosu s njime nije baš pričala, nije se žalila na njega. S kćerkom baš i nije bila u dobrim odnosima jer ju je kćerka par puta udarila i izgovorila ružne riječi te nije brinula za nju. Ne zna u čijem je stanu IR živjela u [adresa], što je radila prije mirovine, a nisu pričale ni o Maričinim primanjima (mirovini). Misli da IR nije imala veliku mirovinu, ali da si je tokom života stvorila uvjete i da joj je bilo dovoljno za svakodnevni život. U zadnje vrijeme IR je u Njemačkoj živjela s čovjekom o kojem je brinula. Dosta prije smrti joj je pričala da bi kuću u [adresa] ostavila sinu jer da je kćeri kupila stan u [adresa] i da će joj ostaviti zemljište u Karlovcu. Ne zna kada je tužiteljica kupila stan u [adresa], niti koliko je platila. Nije joj pričala otkud joj sredstva za kupnju stana i gdje je taj stan. Kuću u u [adresa] je na kraju prepisala tuženiku. Nije joj poznato da bi IR sklapala kakav ugovor s tužiteljicom vezano za kuću u [adresa]. U [adresa] je u više navrata vidjela tuženika s obitelji, posebice u zadnje vrijeme.

17. 2. Svjedokinja AR je iskazala da je poznavala RR jer ju je „čuvala“ tri mjeseca i to u razdoblju od rujna do studenog 2018. Kod nje je boravila tri-četiri sata dnevno i pritom joj pomagala oko kuhanja, nabavke namirnica i drugo. Prije toga ju nije poznavala. O mirovini i novcima IR joj nije pričala, rekla joj je da je bezobrazno pitati o tome. Spomenula joj je da ima kćer i sina. Sa sinom je bila u svakodnevnom kontaktu, čula se s njime. Shvatila je da sa sinom ima dobar odnos, a s kćerkom baš i ne. IR joj je rekla da se ona i sin ne slažu s postupcima njezine kćerke. Ne sjećam se da je nešto detaljnije rekla o kakvim se postupcima radilo. Rekla joj je da će sinu pustiti kuću, a da je kćerki dala za stan, odnosno da joj je dala novac. Misli da se radilo o nekih 100.000,00 eura. Ne sjeća se da li je IR spomenula kad je taj novac dala kćeri i kad je kćer kupila stan. Nije pričala o tome otkud joj novac, ali je po njezinom pričanju shvatila da je puno radila, da je bila vrijedna žena. Nju je za njezin rad plaćala IR. Za vrijeme dok je radila kod IR upoznala je tuženika.

Bio je jednom u [adresa].

17. 3. Također i svjedokinja NR je u jednom razdoblju svakodnevno boravila kod RR. Pomagala joj je tako da joj je kuhala i odlazila u trgovinu. Upoznala ju je 2017., godinu i nešto prije njezine smrti. S IR je pričala o svemu, s time da joj IR nije pričala o mirovini niti o imovini. Jedanput joj je pričala o kući u [adresa], rekla joj je da kuća pripada tuženiku, da je on zaslužio, da brine o njoj, da tužiteljica nije zaslužila, da joj je dala novac da kupi stan, a da joj tužiteljica nije htjela potpisati potvrdu da joj je dala novac. Tada da je kćerka nasrnula na nju i udarila je s torbicom i da od tada ne pričaju. Novac je tužiteljici dala na ruke, ali nije pričala kad joj je novac dala ni za što je kćeri novac bio potreban. IR joj je pričala kako joj je prijatelj ŠR pomagao i da joj je davao puno novaca, da je imala njegovu punomoć, te da su puno putovali. Spominjala je da je preprodavala razne stvari, posteljinu, te je i u kući u sobi imala puno tih stvari te je spominjala da se sa tim bavila. ŠR je spominjala da je bio nešto bolestan, da se ona brinula o njemu, te da je on imao neke trgovine. S ŠR je bila u vanbračnoj zajednici. U vrijeme kada je upoznala IR, ŠR nije bio živ.

17. 4. Svjedokinja SR, teta stranaka, je navela da je pok. IR viđala rijetko. Čule su se uglavnom telefonski jednom godišnje s time da zadnje dvije godine se uopće nisu čule. S tužiteljicom i tuženikom je jednako dobra, viđala ih je otprilike jednom godišnje s time da tuženik sada češće dolazi. Tužiteljica joj je jednom pričala da je s majkom u dobrim odnosima, da joj majka pomaže jer da je joj je smanjena plaća u Domu za starije i nemoćne osobe u kojem je tada radila, te joj je rekla da ni zube ne bi bila mogla napraviti da joj mama ne pomaže. Ne zna točno kada joj se tužiteljica žalila na svoja primanja. Sama IR joj je pričala da pomaže tužiteljici. Ona ju nije pitala što i na koji način. U zadnje vrijeme tužiteljica nije bila u dobrim odnosima s majkom. Sjeća se da joj je IR pričala nešto za stan, ali nije sigurna točno što, samo se sjeća da je pok. IR pričala kako je tužiteljica nezahvalna, da je protiv svog brata te da je jednom napravila frku kada je brata zatekla kod majke. Pok. IR nije joj pričala ništa konkretno da bi tužiteljici nešto dala, darovala.

17. 5. Svjedok CR je iskazao da je poznavao RR jer je preko deset godina stanovao u stanu kojeg je ona iznajmljivala, a radilo se o stanu koji je pripadao ŠR. Viđao ju je kad god je bilo nešto sa stanom, bili su u dobrim odnosima, znali su popričati, popiti kavu, to bi bilo tri do pet puta godišnje. Ne zna gdje je pok. IR radila za života. Stan kojeg je unajmio bio je stan od prijatelja i partnera pok. IR, sada pok. ŠR. Oni su bili u vezi, stanovali su skupa i dobro su živjeli jer su iznajmljivali više stanova. S pok. IR nije pričao nikad direktno o tome što planira ostaviti djeci, samo je ona općenito pričala da pomaže djeci, ali ništa konkretnije o tome nije rekla. Ponudila mu je na prodaju stan u kojem je stanovao za 150.000,00 eura i rekla mu je da bi od novca kojeg bi dobila prodajom tog stana 100.000,00 eura dala kćeri jer da ona kupuje ili gradi neku nekretninu. Taj razgovor je bio prije par godina. Stan nije kupio. Kasnije u razgovoru s pok. IR je saznao da je ona iznos od 100.000,00 eura ipak dala kćeri, to je bilo negdje 2006. -2007. IR i ŠR su dobro živjeli, imali su novaca, putovali su i iznajmljivali su tri nekretnine (dva stana i trgovnu). Prodavali su i vrijednije pokretnine (kamper, roler). U stanu pok. ŠR stanovao je od 2008. nadalje, nekih 12-13 godina. Ovdje tužiteljicu ne poznaje, vidio ju je jednom kada je došla na radno mjesto posjetiti tuženika. On radi s tuženikom kod istog poslodavca. Pok. IR je spominjala kuću u [adresa] i to da će tu kuću dati tuženiku. Tuženika je uvijek spominjala jer je njega obožavala. Jednom je bio u toj kući u [adresa] zajedno s tuženikom.

17. 6. Svjedokinja ŽR, supruga tuženika, je u iskazu navela da se je udala za tuženika 2008. Poznavala je njegovu majku RR, koja je živjela u [adresa] i dolazila u Njemačku. Imala je muškarca s kojim je živjela u [adresa]. Za života je radila više poslova. Primala je mirovinu u iznosu 1.000,00 do 1.200,00 eura. U Njemačkoj je živjela u stanu koji je bio u vlasništvu muškarca s kojim je živjela, radilo se o jednom malom stanu. Imali su normalan partnerski odnos, ona je za njega kuhala, spremala mu te su zajedno dolazili u Hrvatsku. S IR nije nikada pričala o tome da li ima kakve ušteđevine. Nju i supruga nije novčano pomagala, dok je tužiteljicu pomagala. IR joj je ispričala da joj je dala 100.000,00 eura kako bi mogla kupiti stan i zato da će kuća u [adresa] pripasti njima ako se budu brinuli o njoj. Navedeni novac je imala bankovnom sefu. Tužiteljica joj je trebala potpisati izjavu da je primila novac, a što je tužiteljica odbijala. O tome je čula od pok. svekrve prije pet – šest godina jer se svekrva žalila da joj je žao da je kćeri dala toliki novac, a da ju ona nije nikada pozvala ni na ručak niti večeru kao ni za Božić. Izjavu (str. 33 spisa) vidjela je ranije u stanu kod IR u [adresa], dok je IR još bila živa. IR je rekla tuženiku da tužiteljica ne želi potpisati tu izjavu. IR joj je pričala i da je tužiteljici platila vjenčanje, zubara i operaciju smanjivanja želudca. Tužiteljica i njezina majka nisu bile u lijepom odnosu, za majku govorila da je nikakva majka, da nije dobra majka, nije ju čak ni zvala mama nego IR. Bio je jedan kratak period kad njezin suprug nije imao kontakt s majkom jer je tužiteljica kod svoje majke i rodbine ružno govorila i spletkarila.

17. 7. Tuženik je iskazao da je da se neko vrijeme nije čuo s majkom, oko tri - četiri godine, u periodu od 2010. ili 2011. pa do negdje 2014. Nakon toga ga je majka kontaktirala i rekla da ga treba. Tada mu je rekla da je tužiteljici dala novac kako bi mogla dobiti kredit za kupnju stana. U Njemačkoj za dobiti kredit potrebno je imati i određeni iznos novca. Majka joj je rekla da joj je tada dala 100.000,00 eura. Nakon toga je napravila i neki papir koji je tužiteljica trebala potpisati kao potvrdu da joj je dala taj novac, ali je tužiteljica to odbila potpisati. Majka je živjela s čovjekom koji je imao dosta novaca. Živjeli su prvo u stanu koji je bio vlasništvo tog čovjeka, a kasnije u nekom iznajmljenom stanu koji je imao lift radi majčine teže pokretnosti. Ne zna detalje o njihovom odnosu. Živjeli su kao partneri dosta dugo, negdje od 2005. do negdje 2018. s time da su pred kraj imali svako svoje zdravstvene probleme tako da je taj čovjek završio u domu. Kad se majci zdravstveno stanje pogoršalo rekla je sestri "Ti imaš veliki stan s 5 soba, da li bi me smjestila u jednu sobu", a sestra joj je na to odgovorila "Ja nemam ni u podrumu mjesta za tebe". To mu je poznato po pričanju majke. Nakon toga mu je majka rekla da ako se brine za nju da će mu ona prepisati kuću u [adresa] te su na to pristali. Uvjet je bio da se brinu za nju. Sedam mjeseci stanovala je kod njih u Njemačkoj, a nakon toga je došla u Rabac te su joj organizirali žene koje su za nju otišle u trgovinu i brinule za nju, pomagale u kući, čistile te su ih plaćali. O tome nije napravio specijalni ugovor o uzdržavanju jer su tada bili u Njemačkoj i nisu mogli doći u Hrvatsku. Napravljen je ugovor o darovanju kojeg je potpisao u Njemačkoj, ali u tom ugovoru je navedeno da su dobili vlasništvo uz uvjet da se brinu o majci. Pok. majka nije bila samo sobarica, ona je kupovala i prodavala razne stvari. Po pričanju majke mu je poznato da je tužiteljici, osim što joj je dala 100.000,00 eura prilikom kupnje stana, pomagala tako da joj je plaćala zube, operacije liposukcije, da je to stajalo 10.000,00 eura, i drugo. Majka je sestri pomagala i kad se plaćala jedna veća rata godišnje za kredit te je majka htjela da se stan upiše na ime tužiteljice. Govorila je da za slučaj da se ona i suprug razvedu njezin suprug imao bi pravo na te novce koje je ona dala tužiteljici za kupnju stana. Ne zna koliko je stajao stan koji su tužiteljica i suprug kupili. Majka mu je rekla da je tužiteljici za taj stan dala 100.000,00 eura u gotovini. Taj novac je držala doma. Uvijek je držala nešto novaca doma, ali ne zna koliko je novaca imala. Nakon što je došla u Hrvatsku bila je njezina ideja i da ju smjeste u dom, ali za plaćanje troškova doma njezina mirovina ne bi bila dovoljna. Nije mu poznato da bi majka i kada sklopila ugovor o darovanju za kuću u [adresa] s tužiteljicom. Nešto mu je bila spomenula, ali detalje ne zna. Ne zna tko je sastavio izjavu o predaji 100.000,00 eura (str. 33 spisa). Majka se nije služila računalom. Tu su izjavu našli zajedno s majčinim dokumentima u kući u [adresa]. Majka i kćerka nisu si bile dobre, iako su jedno vrijeme bile u dobrim odnosima, kasnije su se razišle jer se majka razočarala da kćerka neće brinuti o njoj iako joj je pomogla. Majka se preselila u Rabac dvije godine prije smrti. Sestra zadnjih godina nije dolazila u Rabac i nije se čula s majkom. Od 2016. nije dolazila. Inače je rijetko dolazila i to uglavnom u vrijeme kad je majka odlazila iz kuće. Plaćao je gospođe koje su se brinule o majci. Također je plaćao režijske troškove za kuću u [adresa], derivat za grijanje i račune u bolnici. Imala je mirovinu u iznosu 1.100,00 eura. Nije mu poznato gdje je bio zaposlen suprug tužiteljice kad su kupili stan 2013. Nije bio u kontaktu sa sestrom nakon 2016. Za života majke od nje nije dobio nikakvu imovinu ni novac, niti mu je to trebalo. Otac je za života radio kao tokar u tvornici, a majka kao radnica na spajanju nekih elektroničkih dijelova. Nakon toga je radila kao sobarica. Jedno vrijeme je kod bogate obitelji radila kao domaćica. Roditelji su bili dugo oženjeni, potom su se razveli, a kad je otac obolio opet su se vjenčali. Nije mu poznato koliko su bila njihova primanja

17. 8. Svjedok HR, suprug tužiteljice i tužiteljica su osporili da bi RR darovala tužiteljici 100.000,00 eura za potrebe kupnje stana u [adresa]. HR je, u bitnom, iskazao da je s tužiteljicom u vezi 15 godina. Nakon sklapanja braka, 2014. kupili su trosoban stan od 80 m2 u Njemačkoj, za cijenu od 175.000,00 eura. Stan je kupljen sredstvima kredita kod VolksBank. Kredit su ostvarili u visini 110.000,00 eura. Kao uvjet za dobivanje kredita položili su njihovu ušteđevinu od 80.000,00 eura da se kredit što brže otplati, pa je kupovina stana realizirana kreditom i učešćem od 80.000,00 eura. Kredit još uvijek otplaćuju 600,00 eura mjesečno te prema ugovoru postoji specijalna klauzula da dodatno godišnje plate 5.500,00 eura kako bi se kredit brže otplatio. Majka tužiteljice nije im pomogla za kupnju tog stana. Nije mu poznato da bi tužiteljici darovala kakav novčani iznos, osim novca za poklon za vjenčanje, u iznosu 5.000,00 eura. Zaposlen je kao strojar u CMC tvornici, cijelo vrijeme zarađuje 3.000,00 eura neto. Poznato mu je da su tužiteljica i njezina majka sklopile ugovor o darovanju za kuću u [adresa]. Svekrva u to vrijeme nije imala nikakav kontakt s tuženikom te je željela tu kuću prepisati tužiteljici. Kod odvjetnika je za to darovanje potpisan neki dokument. Mislili su da je time sve okončano, ali to nije bilo tako. Ne zna točno kada je napravljen taj ugovor. Poznato mu je da je nekretnina u [adresa] kasnije prepisana u vlasništvo tuženika, a za to su saznali u telefonskom razgovoru kada su obaviješteni o smrti majke tužiteljice. Tužiteljica je bila u kontaktu s pok. majkom do godinu prije njezine smrti. Do raskola je došlo tako što je tužiteljica saznala da je njezina majka ponovno uspostavila kontakt sa sinom. Do pred par godina prije smrti je živjela sa starijim čovjekom ŠR. Njihov odnos nije bio ljubavni odnos, već su živjeli zajedno kako bi lakše plaćali najamninu i snosili životne troškove. UR imao je veću mirovinu od pok. svekrve, ne zna da li je imao druge imovine. Živjeli su u jednom stanu u najmu, kasnije su preselili u drugi stan, ne zna u čijem vlasništvu. S njom nije nikada pričao o tome da li ona ima kakve ušteđevine. Rekla mu je da je za života pomagala tuženika s određenim novčanim iznosima. Po njemu, RR nije mogla imati ušteđevinu od 100.000,00 eura s obzirom na njezina primanja, a da bi ih nekome poklonila. U [adresa] je bio tri do četiri puta, tamo je s tužiteljicom dolazio na odmor. Nisu plaćali za održavanje te kuće od 2012. nadalje. Nije mu poznato da bi majka tužiteljice htjela živjeti s njima i da je tražila da se brinu o njoj.

17. 9. Tužiteljica je u iskazu navela da je stanovala s majkom do 15.-16. godine, kada je odselila te poslije toga više nisu stanovale u zajedničkom domaćinstvu. Otac joj je umro 2002., on ju je financijski pomagao do završetka školovanja. Po završetku školovanja se zaposlila te se već 26 godina samostalno financira. U vezi s TR je 15 godina, od 2013. su u braku. Od kad su u braku kupili su stan tako da je suprug podigao kredit te kredit zajednički otplaćuju. Ne zna točno koje je godine kupljen stan. Stan je koštao 175.000,00 eura. Kredit su podigli u iznosu 110.000,00 eura, a ostatak je plaćen iz ušteđevine supruga. Suprug je i prije braka dobro zarađivao. Majka joj nije financijski pomagala za potrebe kupnje tog stana. Nije ni mogla s obzirom na to da je bila umirovljenica. Nije joj ni ranije nikada financijski pomagala. Izjavu (na str. 33 spisa) u kojoj se navodi da potvrđuje da bi dobila 100.000,00 eura od majke nije do sada vidjela. Nekretninu u [adresa] sagradili su njeni roditelji sredstvima koja su ostvarili radom u Njemačkoj. Druge nekretnine nisu zajednički stekli. Otac joj je bio kasnije u invalidskoj mirovini. Poznato joj je da je majka jedno vrijeme radila kao sobarica, odnosno zapravo ne zna što je radila jer je malo radila na jednom poslu, pa na drugom. Smatra da njezina majka nije bila u mogućnosti uštedjeti 100.000,00 eura. U jednom razdoblju majka je bila u svađi s tuženikom. Tada se brinula o majci te joj je majka rekla da su tuženika, koji je od nje stariji deset godina, dovoljno financijski pomagali, i da je red da njoj pripadne kuća u [adresa]. To se spominjalo tijekom dužeg perioda, pa i u vrijeme dok još nije bila udana. S majkom i suprugom bila je kod odvjetnika ili javnog bilježnika u [adresa] gdje je sačinjen darovni ugovor za predmetnu nekretninu u [adresa]. Smatrala je da će majka odnijeti ugovor na sud jer joj je rekla da će se ona za to pobrinuti, radi čega je mislila da je to riješeno i da je vlasnica te kuće. Saznala je da nije vlasnica te kuće kada ju je nazvao brat po smrti majke te joj je rekao da je kuća u [adresa] sada njegova. Nakon toga je provjerila u uredu gdje se vodi evidencija nekretnina i gdje su je obavijestili da je kuća prepisana u vlasništvo tuženika. Brat joj je odselio iz kuće u dobi od 17 godina, od tada su veoma distancirani. Neko vrijeme su se čuli jednom do dvaput godišnje, a zadnjih 15 godina se uopće nisu vidjeli. Još uvijek ima ključ kuće u [adresa]. U [adresa] je nakon potpisivanja ugovora o darovanju bila jednom ili dvaput. S majkom 2016. nije potpisala raskid ugovora o darovanju. Majka joj nakon smrti oca 2002., osim kuće po ugovoru o darovanju, nije darovala ništa vrijednije. Zadnjih godina o majci su se brinuli ona i suprug. Ne zna točno koje godine je zadnje vidjela majku. Zadnji kontakt koji je imala s majkom bio je telefonskim putem otprilike jednu godinu prije njezine smrti. U razdoblju dok je majka bila u [adresa] organizirala joj je preko socijalne službe pomoć u kući jer je stanje u kući tada bilo kaotično. Majka je u to vrijeme živjela u [adresa] u stanu s jednim muškarcem, a šta se nakon toga događalo nije joj poznato. 17. 10. 1. Svjedokinje ZR, AR i NR su u bitnome podudarno i jasno iskazivale o odnosu pok. RR s njezinom djecom. Sve su istovjetno iskazale da je pok. RR dala tužiteljici novce za kupnju stana, a sinu kuću u [adresa]. AR je pritom navela da misli da se radilo o iznosu 100.000,00 eura, koji iznos se navodi u izjavi (str. 33 spisa) koju je tuženik dostavio u spis.

17. 10. 2. Navedena izjava je sastavljena na njemačkom jeziku, a prema prijevodu tumača za njemački jezik Đurđice Bosančić, glasi: „Ja RRK, rođena **.**.1975. u [adresa], ovime potvrđujem svojim potpisom da sam dobila iznos sto tisuća eura / 100.000,00 eura od moje majke RR, rođene **.**.1944. u [adresa].“ (str. 85 spisa). Izjava nije potpisana, niti je na njoj naznačen datum sastavljanja.

17. 10. 3. Da bi navedena izjava bila doista sastavljena potvrdila je svjedokinja NR u svom iskazu kada je navela da joj RR rekla da tužiteljica nije htje potpisati potvrdu da joj je dala novac za kupnju stana te da je nasrnula na nju. Da postoji dosljednost iskaza navedenih svjedokinja proizlazi i iskaza ZR koja je također iskazivala da joj je IR ispričala da je tužiteljica znala ju udariti.

17. 10. 4. Slijedom navedenog, sud je prihvatio iskaze navedenih svjedokinja kao vjerodostojne, posebno uzimajući u obzir da se radi o osobama koje nisu u nikakvom srodstvu ili nekakvoj drugoj vezi sa strankama u ovom postupku, niti su zainteresirane za ishod ovog postupka.

17. 11. Također, sud je prihvatio kao uvjerljiv iskaz SR, koja je iskazivala vjerodostojno i uvjerljivo. Iako ona nema saznanja o okolnostima kupnje stana tužiteljice, potvrdila je navode tuženika i svjedokinje GR da je RR novčano pomagala tužiteljicu, i to na temelju saznanja dobivenih od same tužiteljice, kao i od IR.

17. 12. Svjedok CR je u bitnome izjavio podudarno kao AR da je RR dala tužiteljici iznos od 100.000,00 eura te je u tom dijelu prihvaćen njegov iskaz kao istinit. Iako njegov iskaz ima određene proturječnosti s ispravama i iskazima drugih svjedoka i stranaka glede slijeda događaja, primjerice da je RR dala novce tužiteljici 2006-2007., a da se on doselio 2008. u stan koji je iznajmljivao UR, to ne utječe na pozitivnu ocjenu njegovog iskaza u dijelu u kojem je iskazivao o odnosu IR s njezinim pok. partnerom UR, i o tome da bi IR dala tužiteljici 100.000,00 eura. U tom dijelu je njegov iskaz podudaran iskazima ostalih svjedoka koje je sud u tom dijelu cijenio pozitivno. Njegov iskaz nije prihvaćen u dijelu u kojem je opisivao da je IR obožavala tuženika jer nije sporno da odnos između njih nije bio uvijek dobar s obzirom na to da nekoliko godina nisu ni razgovarali.

17. 13. Iskazi tuženika i njegove supruge prihvaćeni su kao vjerodostojni jer su u bitnome oni potvrdili navode svjedoka AR i NR. Tako je ŽR u iskazu potvrdila navode SR da je RR novčano pomagala tužiteljicu, što je u iskazu naveo i tuženik. Iskaz tuženika nije prihvaćen u dijelu u kojem je naveo da bi potvrdu (str. 33 spisa) našao tek u kući u [adresa], s obzirom na to da je ŽR navela da joj je RR pokazivala tu izjavu još za života u njenom stanu u [adresa], kao ni njegov iskaz da je njegova majka držala kod kuće novac koji je darovala tužiteljici. Tužiteljica je potvrdila navode GR da je IR koristila sef u banci (str. 246), pa je životno da je veće iznose novca držala u tom sefu.

17. 14 S druge strane tužiteljica je osporila da bi joj majka darovala bilo kakav novčani iznos, odnosno da bi ju novčano pomagala. Izričito je navela da majka njoj i suprugu nije novčano pomogla u kupnji stana u [adresa], što je potvrdio i njezin suprug (izuzev spomenutog dara povodom vjenčanja). Njihovi iskazi u tom dijelu nisu prihvaćeni kao istiniti sve s obzirom na iskaze ostalih saslušanih svjedoka i tuženika, a posebice uzimajući u obzir dokumentaciju pribavljenu putem nadležnog suda u Njemačkoj.

17. 14. 1. Naime, radi utvrđivanja činjenica visine kredita kojeg je sklopio suprug tužiteljice HR radi ostvarenja sredstva za kupnju stana putem Uredbe (EU) 2020/1783 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenog 2020. o suradnji između sudova država članica u izvođenju dokaza u građanskim ili trgovačkim stvarima (izvođenje dokaza) zatraženi su podaci od Volksbank Friedrichsafen – Tettnang eG putem suda u Njemačkoj (Amtsgericht Tettnang) o stanju bankovnih računa supruga tužiteljice FR i tužiteljice na dan sklapanja ugovora o stambenom kreditu (2014.), te koji je iznos isplaćen korisniku kredita (suprugu tužiteljice) na temelju ugovora o kreditu, kao i da li je pokojna RR bila korisnica kredita kod te Banke. Nadležni sud iz Republike Njemačke – Amtsgericht Tettnang je u dopisu od 6. prosinca 2023. odgovorilo na zahtjev ovog suda na način da je dostavilo podnesak tužiteljice u kojem je dostavila podatke koje je zatražio ovaj sud i to da je stanje računa FR na dan uzimanja kredita iznosilo 5.873,31 eura, uzeti kredit iznosio je 110.000,00 eura, stanje računa BR na dan uzimanja kredita iznosilo je 2.284,48 eura, te je izjavila da koliko joj je poznato da je IR RR koristila u banci Volksbank Friedrichsafen – Tettnang eG sef. Prema potvrdi Volksbank Bodenese-Oberschwaben od 13. studenog 2023. stanje računa FR na dan 8. prosinca 2014. iznosilo je 5.873,31 eura, dok je stanje računa tužiteljice iznosilo 2.284,48 eura. Suprug tužiteljice HR je 8. prosinca 2014. sklopio s Volksbank Friedrichshafen eG ugovor o kreditu kojim mu je odobren kredit u iznosu 110.000,00 eura.

17. 14. 2. U samom ugovoru o kreditu ne navodi se da bi bilo dano bilo kakvo učešće koje je spominjao HR od 80.000,00 eura. Po stanju računa vidljivo je da tužiteljica i njezin suprug na dan ishođenja kredita nisu imali novčanih sredstva koja bi bila dovoljna da bi nadoknadila razliku od iznosa dobivenog kredita (110.000,00 eura) do kupoprodajne cijene stana (175.000,00 eura), o kojoj su sami iskazivali. Također, životno je i logično da su tužiteljica i njen suprug osim kupoprodajne cijene stana, morali snositi i daljnje troškove kupoprodaje primjerice poreza, prijenosa vlasništva i slično. Dakle, tužiteljica u ovom postupku tvrdi da im RR nije pomogla u kupnji stan i da su ona i suprug sami snosili trošak kupoprodaje stana, a istovremeno iz pribavljene dokumentacije (podaci o stanjima računa) ne proizlazi da su ona i suprug raspolagali dovoljnim iznosom novčanih sredstava da bi mogli sami snositi trošak kupoprodaje stana. Na vjerodostojnost ocjene iskaza tužiteljice utječe i okolnost da je ona osporila da bi joj majka na bilo koji način novčano pomagala, kada je svjedokinja SR iskazivala da joj je sama tužiteljica rekla da joj je majka pomagala. Time su pobijeni i navodi tužiteljice da joj je majka, kao umirovljenica nije ni mogla financijski pomagati.

17. 14. 3. Nisu prihvaćeni kao životni i logični ni navodi tužiteljice i njenog supruga da su smatrali da je tužiteljica stekla vlasništvo kuće u [adresa] na temelju ugovora o darovanju od 21. rujna 2012., a da potom ne bi gotovo nikad dolazili u tu kuću, za nju plaćali režijske troškove, odnosno brinuli općenito o njezinom održavanju. Stoga, tako i okolnost da su RR, kao darovateljica i tužiteljica, obdarenica, dana 21. rujna 2012., sklopile ugovor o darovanju kojim ugovorom je predmetnu nekretninu u [adresa] darovala tužiteljici, a da potom takav ugovor nije bio i realiziran, odnosno proveden u zemljišnim knjigama (niti predan na provedbu), dovodi do zaključka da je nakon sklapanja tog o darovanju ugovora došlo do suglasnog raskida tog ugovora i drukčijeg dogovora između tužiteljice i njezine majke.

17. 14. 4.Slijedom svega navedenog nisu prihvaćeni kao istiniti iskazi tužiteljice i svjedoka FR.

18. Prema tome u postupku je utvrđeno da je pok. RR za života darovala tužiteljici 100.000,00 eura za potrebe kupnje stana u [adresa], dok je ostatak troškova kupoprodaje stana bio podmiren iz kredita u iznosu 110.000,00 eura kojeg je uzeo suprug tužiteljice HR 2014. godine.

19. Dakle, na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, utvrđena je vrijednost svih darova koje je ostaviteljica RR učinila na bilo koji način zakonskim nasljednicima – strankama u ovom postupku do svoje smrti. Vrijednost k. č. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (darovane tuženiku) je u trenutku smrti ostaviteljice iznosila 210.000,00 eura. Tužiteljici je za života darovala 100.000,00 eura za potrebe kupoprodaje stana u [adresa]. U postupku nije utvrđeno da bi ostaviteljica izjavila u vrijeme darovanja ili kasnije da se dar ne uračuna u nasljedni dio zakonskih nasljednika niti se iz okolnosti slučaja može zaključiti da je to bila volja ostaviteljice. Dakle, zbroj vrijednosti svih darova koje je ostaviteljica učinila iznosi ukupno 310.000,00 eura. Zbroj vrijednosti dobara ostaviteljice u času smrti 16.338,97 eura i vrijednosti darovanja 310.000,00 eura iznosi 326.338,97 eura. Od te vrijednosti valjalo je oduzeti troškove pogreba ostaviteljice, koje je snosio tuženik (što u ovom postupku nije ni sporno) u iznosu 7.900,67 kuna (1.048,60 eura) (račun str. 35 spisa). Razlika tih iznosi 325.290,37 eura. Nužni dio tužiteljice iznosi ¼ dijela. Dakle, vrijednost učinjenog darovanja premašuje iznos nužnog dijela tužiteljice. Stoga, Ugovorom o darovanju od 18. prosinca 2016. kojim je pok. RR darovala tuženiku k. č. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], tužiteljici nije povrijeđeno pravo na nužni dio, pa nisu ispunjeni uvjeti da bi se odredilo da se u ostavinskom postupku iza pok. RR vrati tako dar učinjen tuženiku u odnosu na ¼ dijela navedene nekretnine radi namirenja nužnog dijela tužiteljice.

20. Slijedom navedenog valjalo je odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan.

21. Obje stranke zatražile su naknadu troškova postupka.

22. U skladu s čl. 154. st. 1. ZPP-a tužiteljica je dužna naknaditi troškove postupka tuženiku u cijelosti.

23. Tuženik je zatražio naknadu troškova postupka za zastupanje kod sastava odgovora na tužbu 1.000,00 eura, kod pristupa ročištima 17. rujna 2020., 9. svibnja 2022., 16. rujna 2022., 22. prosinca 2022., 4. rujna 2024. i 12. prosinca 2024. po 1.000,00 eura, za sastav podneska od 28. kolovoza 2024. u iznosu 1.000,00 eura, sve uvećano za PDV.

24. U skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023., dalje: OT), vrijednosti predmeta spora od 54.237,18 eura, te na temelju čl. 155. ZPP-a, tuženiku su priznati mu troškovi zastupanja kod sastava odgovora na tužbu od 15. ožujka 2020. u iznosu 1.000,00 eura (tar. br. 8. t. 1. u vezi s tar. br. 7. t. 1., tar. br. 52. t. 3. i tar. br. 54. OT-e), te troškovi pristupa na ročišta 17. rujna 2020., 9. svibnja 2022., 16. rujna 2022., 22. prosinca 2022., 4. rujna 2024. i 12. prosinca 2024. po 1.000,00 eura (tar. br. 9. t. 1. u vezi s tar. br. 7. t. 1., tar. br. 52. t. 3. i tar. br. 54. OT-e), kao i PDV na tako priznate iznose 1.750,00 eura (tar. br. 46. OT). Time ukupno priznati troškovi postupka iznose 8.750,00 eura.

24. 1. Nije mu priznat kao opravdan trošak sastava podneska od 28. kolovoza 2024. u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a jer je navode iz tog podneska mogao iznijeti na ročištu glavne rasprave održanom 4. rujna 2024., a za pristup na koje ročište mu je priznata nagrada u cijelosti.

25. Slijedom navedenog naloženo je tužiteljici da tuženiku naknadi troškove postupka isplatom 8.750,00 eura, dok su odbijeni zahtjev tuženika u preostalom dijelu i zahtjev tužiteljice u cijelosti.

U Pazinu 16. siječnja 2025.

Sutkinja

Kristijana Matejčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. tužiteljica p. p., uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu,

2. tuženik p. p.