Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: P-210/2021-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Tamari Turek, u pravnoj stvari tužiteljice VP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ines Mošmondor, odvjetnici iz Čakovca, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Šooš Maceljski, Mandić, Stanić i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 17. prosinca 2024., u prisutnosti punomoćnice tužiteljice i zamjenice punomoćnika tuženika, 16. siječnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, isplatiti tužiteljici VP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.534,33 EUR (dvije tisuće petsto trideset četiri eura i trideset tri centa) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za 5 postotnih poena tekućom od uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta do 31.7.2015., od 1.8.2015. do 31.12.2022. sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1.1.2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 1.1.2024. pa nadalje do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na

- iznos od 4,54 EUR od 30. rujna 2009.

- iznos od 6,65 EUR od 31. listopada 2009.

- iznos od 9,30 EUR od 30. studenog 2009.

- iznos od 9,30 EUR od 31. prosinca 2009.

- iznos od 10,63 EUR od 31. siječnja 2010.

- iznos od 13,95 EUR od 28. veljače 2010.

- iznos od 13,95 EUR od 31. ožujka 2010.

- iznos od 17,26 EUR od 30. travanj 2010.

- iznos od 21,24 EUR od 31. svibnja 2010.

- iznos od 23,90 EUR od 30. lipnja 2010.

- iznos od 29,21 EUR od 31. srpnja 2010.

- iznos od 33,19 EUR od 31. kolovoza 2010.

- iznos od 33,85 EUR od 30. rujna 2010.

- iznos od 30,54 EUR od 31. listopada 2010.

- iznos od 33,19 EUR od 30. studenog 2010.

- iznos od 39,83 EUR od 31. prosinca 2010.

- iznos od 42,48 EUR od 31. siječnja 2011.

- iznos od 41,15 EUR od 28. veljače 2011.

- iznos od 43,14 EUR od 31. ožujka 2011.

- iznos od 40,49 EUR od 30. travnja 2011.

- iznos od 44,47 EUR od 31. svibnja 2011.

- iznos od 54,43 EUR od 30. lipnja 2011.

- iznos od 63,72 EUR od 31. srpnja 2011.

- iznos od 71,68 EUR od 31. kolovoza 2011.

- iznos od 71,68 EUR od 30. rujna 2011.

- iznos od 49,12 EUR od 31. listopada 2011.

- iznos od 51,77 EUR od 30. studenog 2011.

- iznos od 52,43 EUR od 31. prosinca 2011.

- iznos od 59,73 EUR od 31. siječanj 2012.

- iznos od 59,73 EUR od 29. veljače 2012.

- iznos od 59,07 EUR od 31. ožujka 2012.

- iznos od 58,41EUR od 30. travnja 2012.

- iznos od 61,06 EUR od 31. svibnja 2012.

- iznos od 59,73 EUR od 30. lipnja 2012.

- iznos od 59,07 EUR od 31. srpnja 2012.

- iznos od 58,41 EUR od 31. kolovoza 2012.

- iznos od 53,76 EUR od 30. rujna 2012.

- iznos od 58,41 EUR od 31. listopada 2012.

- iznos od 53,76 EUR od 30. studenog 2012.

- iznos od 58,41 EUR od 31. prosinca 2012.

- iznos od 58,27 EUR od 31. siječnja 2013.

- iznos od 55,41 EUR od 28. veljače 2013.

- iznos od 61,06 EUR od 31. ožujka 2013.

- iznos od 60,40 EUR od 30. travnja 2013.

- iznos od 53,50 EUR od 31. svibnja 2013.

- iznos od 53,41 EUR od 30. lipnja 2013.

- iznos od 52,14 EUR od 31. srpnja 2013.

- iznos od 54,54 EUR od 31. kolovoza 2013.

- iznos od 56,48 EUR od 30. rujna 2013.

- iznos od 56,15 EUR od 31. listopada 2013.

- iznos od 57,12 EUR od 30. studenog 2013.

- iznos od 59,25 EUR od 31. prosinca 2013.

- iznos od 56,42 EUR od 31. siječnja 2014.

- iznos od 59,56 EUR od 28. veljače 2014.

- iznos od 83,98 EUR od 13. ožujka 2014.

u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu iznad dosuđenog iznosa odbija tužbeni zahtjev kako je postavljen podneskom od 11. travnja 2023. kao neosnovan. II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.709,04 eur (tisuću sedamsto devet eura i četiri centa) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. siječnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu tužiteljičin zahtjev za naknadu troškova odbija kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužba tužiteljice u dijelu u kojem zahtijeva utvrđenje da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe Ugovora o kreditu broj 9012339660 od 15. ožujka 2007. sklopljenog između stranaka u kojima se spominje promjenjiva kamatna stopa ili valutna klauzula, te u dijelu u kojem tužiteljica zahtijeva isplatu preko iznosa utuženog podneskom od 15. ožujka 2023. do iznosa utuženog tužbom podnesenom 24. ožujka 2021., povučena.

II. Dopušta se preinaka tužbe od 11. travnja 2023.

III. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova ovog postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je ovome sudu podnijela tužbu u kojoj u bitnome navodi da je kao korisnik kredita dana 15. ožujka 2007. s tuženikom kao kreditorom sklopila Ugovor o kreditu broj 9012339660, da je Ugovorom o kreditu tuženik odobrio i stavio na raspolaganje tužiteljici kredit u kunskoj protuvrijednosti od 17.511,61 CHF obračunato prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita, a tužiteljica se obvezala navedeni iznos kredita vratiti na način da otplaćuje u 84 jednaka mjesečna anuiteta u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan plaćanja, a prema otplatnom planu, da je čl. 4. Ugovora o kreditu bilo ugovoreno da se na kredit u otplati korisnik kredita obvezuje platiti tuženiku kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila i koja na dan sklapanja Ugovora iznosi 5,10% godišnje, da je čl. 6.2. Ugovora o kreditu bilo je ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan plaćanja, a prema otplatnom planu koji je sastavni dio Ugovora, da tuženik nije postupao po načelu savjesnosti i poštenja u odnosu na tužitelja kao potrošača, budući da je u predmetnom ugovoru o kreditu ugovorio i nepoštene i ništetne odredbe koje se odnose na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu i valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije kao trgovac tužiteljicu kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je uzrokovalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, da se radilo o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru tuženika kao trgovca, a o pojedinim ugovornim odredbama uopće se nije niti moglo pojedinačno pregovarati, budući su odredbe već bile unaprijed formulirane od strane trgovca i potrošač nije imao nikakav utjecaj na njihov sadržaj, kao i da je izvršen izračun više plaćenog iznosa zbog ugovorene ništetne odredbe promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu sa Odlukom tuženika i primijenjene ništetne ugovorne odredbe o valuti uz koju je glavnica i kamata vezana uz CHF, te je prilikom izračuna uzeo kamatnu stopu i tečaj CHF prema tečaju na dan isplate kredita, te je takvim izračunom utvrdio više plaćen iznos od 30.000,00 kn, za koji je zbog primijenjenih ništetnih ugovornih odredaba tužiteljica oštećena, pri čemu se tužiteljica poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013.

2. Podneskom od 1. lipnja 2022. tužiteljica je povukla tužbu u dijelu koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu broj 9012339660 od 15. ožujka 2007. sklopljenog između stranaka u kojima se spominje promjenjiva kamatna stopa, te u dijelu u kojem se zahtijeva isplata preko iznosa od 20.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama, a s kojim se povlačenjem tuženik suglasio podneskom od 6. lipnja 2022. i ujedno zatražio trošak u odnosu na povučeni dio tužbe, te je podneskom od 15. ožujka 2023. tužiteljica povukla tužbu u dijelu koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu broj 9012339660 od 15. ožujka 2007. sklopljenog između stranaka u kojima se spominje valutna klauzula te u dijelu u kojem se zahtijeva isplata preko iznosa od 17.292,17 kn s pripadajućim zateznim kamatama, a o kojem se povlačenju tuženik u roku od 15 dana od primitka navedenog podneska nije izjasnio, a slijedom čega je temeljem čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01.,117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19.; u daljnjem tekstu: ZPP), odlučeno kao u toč. I. izreke gornjeg rješenja.

3. Podneskom od 11. travnja 2023., a po provedenom knjigovodstveno- financijskom vještačenju, tužiteljica je preinačila tužbu na način da je povećala tužbeni zahtjev na ukupni iznos od 2.635,41 eur s osnove preplate uslijed promjene tečaja CHF, a u odnosu na koju se preinaku tužbe tuženik nije očitovao. Temeljem čl. 190. st. 2. ZPP, a vodeći se zaključkom usvojenim na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su IV-162/2021 od 26. studenog 2021., sud je odlučio kao u toč. II/ izreke gornjeg rješenja, te prihvatio preinaku tužbe sadržanu u podnesku tužiteljice od 11. travnja 2023., a kojom je ista povećala tužbeni zahtjev, a s obzirom da tužiteljica bez svoje krivnje nije mogla postaviti konačni tužbeni zahtjev do zaključenja prethodnog postupka, te je konačni zahtjev postavila nakon provedenog knjigovodstveno- financijskog vještačenja po određenju ovoga suda.

4. U odgovoru na tužbu tuženik u bitnome navodi da je nastupila zastara potraživanja tužitelja, da se utvrđenja iz parnice po kolektivnoj tužbi ne mogu primijeniti na konkretan predmet, da nema mjesta vezanosti ovog suda utvrđenjima iz presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od dana 14. lipnja 2018. godine, a kamoli izravnoj primjeni navedene presude, da je valutna klauzula zakonom izričito dopuštena klauzula, da iz svih relevantnih zakona koji uređuju poslovanje banaka kao i Zakona o zaštiti potrošača, Zakona o potrošačkom kreditiranju, Zakona o obveznim odnosima, Direktive EU 2008/48 koja dopušta ugovorene varijabilne kamate u potrošačkim kreditima, Direktive 93/13 te dosadašnje sudske prakse Vrhovnog suda jasno proizlazi da je ugovaranje promjenjive kamatne stope dopušteno pa je očito kako sama promjenjiva kamata nije, niti ne može biti ništetna, a posebno ne može biti ništetan cijeli ugovor o kreditu, da su konkretne kamatne stope koje su bile u primjeni u konkretnom ugovoru određene na temelju ugovorne ovlasti čiji je smisao prilagodba kamatne stope uvjetima na tržištu, pa se ne može smatrati da kamatna stopa nije odrediva, da nijedna od primijenjenih kamatnih stopa ne prelazi zakonom najvišu dopuštenu stopu ugovorne kamate, da je u konkretnom slučaju ugovorna volja stranaka ugovaranje upravo promjenjive, a ne fiksne kamatne stope, da tužitelj nije dokazao da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže između stranaka, kao i da nije osnovano raspravljati o visini tužbenog zahtjeva, budući da tužiteljica nije dokazala niti osnovu svog potraživanja.

5. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u ugovor o kreditu (listovi 5-11 spisa), opće uvjete poslovanja (listovi 53-61 spisa), pojašnjenje (listovi 62-63 spisa), sudsku praksu (listovi 238-244 spisa), nalaz (listovi 257-292 spisa), te nalaz (listovi 307-315 spisa).

5. Temeljem čl. 8. ZPP nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, sud je odlučio kao u izreci ove presude.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu s osnova stjecanja bez osnove u iznosu od 2.635,41 eur s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a koji je novčani iznos prešao u imovinu tuženika ispunjenjem odredbe čl. 6. st. 2. Ugovora o kreditu broj 9012339660 sklopljenog između tužiteljice kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora dana 15. ožujka 2007., a kojom je ugovorena primjena valutne klauzule u CHF, a koju odredbu ugovora tužiteljica ocjenjuje nepoštenom u smislu čl. 81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03.; dalje: ZZP), a posljedično tome i ništetnom sukladno čl. 87. st. 1. ZZP, pri čemu se tužiteljica poziva na utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., djelomično potvrđene presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.

7. Između stranaka nije sporno, te isto proizlazi i iz dokumentacije u spisu, i to:

- da su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor dana 15. ožujka 2007. sklopili Ugovor o kreditu broj 9012339660 (dalje: Ugovor o kreditu),

- da se Ugovorom o kreditu tuženik kao kreditor obvezao tužiteljici kao korisniku kredita staviti na raspolaganje kunsku protuvrijednost iznosa od 17.511,61 CHF po srednjem tečaju CHF tuženika na dan korištenja kredita,

- da je čl. 2. st. 1. Ugovora o kreditu utvrđeno da se kredit odobrava za kupnju vozila,

- da je čl. 6. st. 2. Ugovora o kreditu ugovoreno da se kredit otplaćuje u 84 jednaka mjesečna anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF, važećem na dan plaćanja, a prema otplatnom planu koji je sastavni dio predmetnog ugovora.

8. Između stranaka je sporno je li odredba čl. 6. st. 2. Ugovora o kreditu, a kojom je ugovoreno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF, važećem na dan plaćanja, odnosno kojom je ugovorena primjena valutne klauzule u CHF, nepoštena, a time i ništetna, u smislu čl. 81., čl. 82. i čl. 87. st. 1. ZZP, te posljedično tome potražuje li osnovano tužiteljica od tuženika iznos koji mu je platila temeljem navedene odredbe Ugovora o kreditu, pri čemu tuženik osporava tužiteljičino pozivanje na utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. navodeći da se istom pruža pravna zaštita na apstraktnoj razini, osporava da bi sporna odredba Ugovora o kreditu bila nepoštena i ništetna u smislu čl. 81., čl. 82. i čl. 87. st. 1. ZZP, pri čemu ističe i prigovor zastare.

9. Sukladno čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11.; dalje: ZOO) kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

10. Sukladno čl. 81. st. 1., st. 2., st. 3. i st. 4. ZZP ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pri čemu se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, a činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, a ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

11. Sukladno čl. 87. st. 1. i st. 2. ZZP nepoštena ugovorna odredba je ništava, pri čemu ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.

12. Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/17-10 od 14. lipnja 2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu u kojem je utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time ovdje tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/13) i to čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to čl. 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

13. Sukladno čl. 502.a ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.

14. Sukladno čl. 502.c ZPP fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

15. Polazeći od čl. 502.c ZPP sud je prvenstveno uvidom u predmetni Ugovor o kreditu utvrdio da je tužiteljica Ugovor o kreditu sklopila radi kupnje vozila u svojstvu potrošača u smislu čl. 3. st. 1. ZZP, a koje svojstvo tuženik tijekom postupka nije ničime osporio, niti iz dostavljene dokumentacije proizlazi da bi tužiteljica Ugovor o kreditu sklopila u svrhe koje su namijenjene njezinom zanimanju, poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti (sukladno stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske sadržanog u rješenju broj Rev-18/2018-2 od 26. svibnja 2020. teret dokaza tvrdnje da tužitelj u parnici u kojoj se poziva na utvrđenja iz pravomoćnih odluka u kolektivnom sporu nema svojstvo potrošača jest na tuženiku koji takav prigovor ističe), a da je tuženik predmetni Ugovor sklopio u svojstvu trgovca u smislu čl. 3. st. 2. ZZP sklapajući predmetni Ugovor u okviru svoje djelatnosti. Sud je nadalje utvrdio da predmetni Ugovor sklopljen 15. ožujka 2007., dakle unutar razdoblja obuhvaćenog presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., kao i da je čl. 6. st. 2. Ugovora o kreditu ugovorena otplata u anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF, važećem na dan plaćanja, a na koju se ugovornu odredbu odnosi utvrđenje presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. Imajući u vidu navedena utvrđenja sud je temeljem čl. 502.c ZPP vezan za pravna utvrđenja presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. o nepoštenosti i ništetnosti ugovorne odredbe kojom je ugovorena valutna klauzula, odnosno otplata u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF, važećem na dan plaćanja. Valja napomenuti da u ovome postupku tužiteljica ne potražuje naknadu štete, već zahtjeva povrat stečenog bez osnove zbog utvrđene ništetnosti ugovornih odredbi, no da je odredbu čl. 502.c ZPP potrebno tumačiti teleološki, a s obzirom da se zaštita kolektivnih interesa ne može učinkovito ostvariti isključivo gramatičkim tumačenjem čl. 502.c ZPP i njegovom primjenom isključivo u parnicama za naknadu štete (sudska praksa - rješenje Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-63/18 od 27. kolovoza 2018.). Slijedom navedenog, sud nalazi neosnovanim tuženikovo osporavanje učinaka presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u ovome sporu.

16. S obzirom da je sud u ovome postupku vezan pravnim utvrđenjima presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., a slijedom toga nije obvezan provoditi dokazni postupak radi utvrđenja činjenica o kojima ovisi odluka o nepoštenosti i ništetnosti sporne odredbe Ugovora o kreditu, konkretno činjenice nerazumljivosti osporenih ugovornih odredaba tužiteljici kao prosječnom potrošaču zbog izostanka odgovarajućih obavijesti u općim informacijama koje je kroz opće ili tržišne komunikacije davao tuženik, nemogućnosti pojedinačnog pregovaranja o njihovom sadržaju, te posljedično tome i postojanja znatne neravnoteže u međusobnim pravima i obvezama (sudska praksa – presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019.), sud nije našao potrebnim niti ekonomičnim posebno analizirati dostavljenu dokumentaciju, i to ugovor o kreditu (listovi 5-11 spisa), opće uvjete poslovanja (listovi 53-61 spisa), pojašnjenje (listovi 62-63 spisa). U odnosu na okolnost informiranja tužiteljice o rizicima ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima neposredno od strane zaposlenika tuženika, valja napomenuti da tuženik u odnosu na navedenu okolnost ne predlaže saslušati tužiteljicu, niti djelatnika tuženika. Slijedom navedenog, sud utvrđuje da tuženik nije dokazao da bi tužiteljica prije zaključenja ili u vrijeme zaključenja ugovora bila informirana o rizicima ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima neposredno od strane zaposlenika tuženika.

17. Slijedom svega gore navedenog, a polazeći od pravnih utvrđenja presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. kojima je sud vezan u ovom postupku, te činjenice da tuženik u ovome postupku nije dokazao da bi prije sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu informirao tužiteljicu o rizicima ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima neposredno od strane zaposlenika tuženika, sud je spornu odredbu Ugovora o kreditu ocijenio ništetnom, a posljedično tome ocijenio je osnovanim zahtjev s osnova stjecanja bez osnove, a s obzirom da je tužiteljica sukladno čl. 323. st. 1. ZOO i čl. 1111. st. 1. ZOO stekla pravo na povrat svih neosnovano plaćenih iznosa temeljem ništetne odredbe od trenutka sklapanja predmetnog Ugovora.

18. Odluku o visini tužiteljeva potraživanja sud temelji na nalazu stalne sudske vještakinje Natalije Jambrečić iz Centra poslovnih analiza d.o.o. od 30. ožujka 2023. (sud odluku ne temelji na nalazu od 9. ožujka 2023., a s obzirom da je u istom korišten krivi tečaj na dan isplate kredita) iz kojeg proizlazi da je tužiteljica tuženiku zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita u razdoblju od 30. travnja 2007. do 13. ožujka 2014. više platila iznos od 2.534,33 eur, pri čemu jasno naznačuje iznos preplate po svakom pojedinom anuitetu s danom uplate istog. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz stalne sudske vještakinje Natalije Jambrečić, a s obzirom da je izrađen temeljem cjelokupne dokumentacije sadržane u spisu, a sudu jasno i razumljivo prikazuje izračun preplaćenog iznosa, pri čemu tuženik u odnosu na nalaz od 30. ožujka 2023. nije imao nikakvih prigovora. U odnosu na prigovor tužiteljice sadržane u podnesku od 11. travnja 2023. u dijelu u kojem ista navodi da je vještak samoinicijativno izvršio prijeboj pozitivnih i negativnih iznosa, valja istaknuti da ovaj sud ne prihvaća prigovor tužiteljice, a s obzirom da je potrebno sagledati ukupni period otplate te ukupni iznos preplate uz primjenu tečaja koji se primjenjivao na dan isplate kredita tijekom cijelog ugovornog razdoblja, a ne svaki pojedini anuitet zasebno, pri čemu opisani pristup sud smatra u skladu s načelom pravičnosti i poštenja u pravnom prometu (sudska praksa – presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž-1077/2020 od 2. veljače 2021.), te u tom smislu ocjenjuje i prigovor zastare negativnih iznosa (manje plaćenih anuiteta) istaknut u podnesku od 11. travnja 2023. neosnovanim. Valja napomenuti da je vještakinja nalaz izradila sukladno uputi iz ovosudnog rješenja kojim joj je vještačenje povjereno, pri čemu je izračun izrađen primjenom tečaja CHF koji je vrijedio na dan isplate kredita tijekom cijelog razdoblja otplate, uz uračunavanje pozitivnih i negativnih iznosa, ispravan izračun, a sukladno utvrđenjima iz točke 17. i 18. ovog obrazloženja. Slijedom navedenog, sud je odlučio kao u toč. I. izreke ove presude, odnosno naložio tuženiku platež preplaćenog iznosa kako je utvrđen nalazom stalne sudske vještakinje Natalije Jambrečić od 30. ožujka 2023., dok je u preostalom dijelu odbio tužbeni zahtjev kako je postavljen podneskom od 11. travnja 2023. kao neosnovan.

19. Odluka o zateznim kamatama na dosuđeni iznos glavnice temelji se na čl. 29. st. 1. i st. 2. ZOO, te na čl. 1115. ZOO.

20. Sukladno čl. 29. st. 1. ZOO dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate, dok visina zateznih kamata proizlazi iz čl. 29. st. 2. ZOO. Sukladno čl. 1115. ZOO kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Slijedom navedenog, a s obzirom da se tuženik kao sastavljač ništetnih odredbi smatra nepoštenim stjecateljem, to je valjalo istome naložiti isplatu zakonske zatezne kamate na pojedine preplaćene iznose od dana njihove uplate, a kako su isti utvrđeni nalazom stalne sudske vještakinje Natalije Jambrečić od 30. ožujka 2023.

21. U odnosu na prigovor zastare valja uputiti na odredbu čl. 225. ZOO sukladno kojoj tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, na stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u presudi broj Rev- 2245/17 od 20. ožujka 2018. sukladno kojem pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare temeljem čl. 241. ZOO, a zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, te na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. sukladno kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, a slijedom čega se prigovor zastare tuženika ukazuje u cijelosti neosnovanim, a s obzirom da je u konkretnom slučaju zastara za potraživanje s osnova povrata preplaćenog temeljem ništetne odredbe o otplati kredita primjenom valutne klauzule u CHF počela teći 15. lipnja 2018., dok je predmetna tužba podnesena prije isteka općeg zastarnog roka dana 24. ožujka 2021.

22. Odluku o troškovima parničnog postupka sud temelji na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP sukladno kojoj sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, a s obzirom da tužiteljica nije uspjela s 3,83% svoga zahtjeva (101,08 eur/2.635,41 eur), a što predstavlja razmjerno neznatni dio tužbenog zahtjeva.

23. Sud je potrebnim za vođenje parničnog postupka tužiteljici priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eur po tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23; dalje: Tarifa), trošak zastupanja po punomoćniku na ročištima održanima 25. svibnja 2022. i 17. prosinca 2024. u iznosu od 200,00 eur za svako ročište po tbr. 9. toč. 1. Tarife, te trošak sastava podnesaka od 19. srpnja 2021., 15. ožujka 2023. i 11. travnja 2023. u iznosu od 200,00 eur za svaki podnesak po tbr. 8. toč. 1. Tarife, uvećano za porez na dodanu vrijednost po stopi koja se primjenjivala na dan poduzimanja radnje u iznosu od 300,00 eur, za trošak vještačenja u iznosu od 165,91 eur, te za trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 43,13 eur, a što sveukupno predstavlja priznati trošak parničnog postupka u iznosu od 1.709,04 eur.

24. Sud tužiteljici kao potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP nije priznao trošak zastupanja po punomoćniku na ročištu za objavu, a s obzirom da navedeni trošak nije potreban za vođenje ovog parničnog postupka u smislu čl. 155. st. 1. ZPP, to imajući u vidu da se ročište za objavu presude sukladno čl. 335. st. 6. ZPP održava neovisno o tome jesu li stranke na njega uredno pozvane, odnosno jesu li pristupile, a na istom stranke ne poduzimanju nikakve procesne radnje, već im se isključivo uručuje ovjereni prijepis presude; kao ni trošak sudske pristojbe na presudu, a s obzirom da nije sukladno čl. 164. st. 1. ZPP naznačen u određenom iznosu.

25. Odluka o zateznim kamatama na troškove parničnog postupka temelji se na čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17.) sukladno kojem će sud ako plaćanje zatezne kamate na troškove postupka nije određeno već u ovršnoj ispravi, na prijedlog ovrhovoditelja, u rješenju o ovrsi odrediti naplatu tih kamata po propisanoj stopi od dana donošenja odluke odnosno sklapanja nagodbe do naplate, slijedom čega je valjalo naložiti tuženiku da tužiteljici isplati zatezne kamate na troškove ovog parničnog postupka od dana donošenja ove presude do isplate.

26. U odnosu na tuženikov zahtjev za naknadu troškova ovog postupka nastalih djelomičnim povlačenje tužbe valja napomenuti da je sud isti ocijenio neosnovanim, a s obzirom da u odnosu na povučeni dio tužbenog zahtjeva za tuženika nije nastao nikakav poseban trošak, a slijedom čega je odlučeno kao u toč. III/ izreke gornjeg rješenja.

27. Iz iznesenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude i rješenja.

U Varaždinu 16. siječnja 2025.

Sutkinja

Tamara Turek

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana od dana dostave iste izjaviti žalbu. Žalba se podnosi ovome sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1/ tužiteljica, po punomoćnici Ines Mošmondor, odvjetnici iz Čakovca

2/ tuženik, po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Šooš Maceljski, Mandić, Stanić i partneri d.o.o. iz Zagreba