Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-11364/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: predsjednice vijeća Kristine Gašparac Orlić, te članova vijeća Roberta Završkog i Gordane Korotaj, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog TŽ, zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17, 126/19, 84/21, 114/22 i 36/24), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Makarskoj od 28. studenog 2024., broj: Pp-880/2024, na sjednici vijeća održanoj 16. siječnja 2025.,

p r e s u d i o j e:

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog TŽ i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), okrivljeni LŽ je dužan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu 50,00 EUR (pedeset eura) u roku 1 (jednog) mjeseca od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljenik je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji činjenično pobliže opisanog u izreci te presude, za koje djelo mu je izrečena novčana kazna 600,00 eura, te je istom presudom temeljem članka 138. 1. Prekršajnog zakona, obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu 13,27 eura.

2. Protiv te presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu navodeći da je podnosi zbog svih žalbenih razloga. Žalitelj navodi u bitnom, da nije kriv i da je presuda nezakonita i neosnovana, kao i da se njome degradira zaštita žrtve jer se sud vodi isključivo objektivnim obilježjima bez ulaženja u dubinu odnosa i meritum, zanemarujući sve ostale okolnosti i princip pravičnog suđenja, a rukovodeći se jedino ostvarenjem norme. Žalitelj detaljno ponavlja obranu koju je iznio u postupku, te opisuje obiteljsku situaciju i odnos s bratom, sporove koje imaju u vezi nekretnina i situaciju u vezi njegova vlasništva objekta. Ističe da je on kupio predmetnu nekretninu kao i da je upravo on investitor izgradnje, a da BŽ koristi sustav koji mu površnim pristupom „svesrdno pomaže“ dovodeći u zabludu i parnični sud, da je BŽ vlasnik trg. Društva „frt“ d.o.o. s okviru kojeg posluje hotel hk s četiri zvjezdice, pekarnica, zlatarnica i restoran, pa se postavlja pitanje da osim što su braća, na koji način ostvaruje obilježja prekršaja. Ukazuje da nije jasno kojom to radnjom ostvaruje prekršaj ako postupa u svrhu zaštite svoje imovine, prava i interesa koja proizlaze iz Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koristeći institute tog propisa, na što odluka ne nudi odgovore, a što bi trebalo raspraviti. U tom kontekstu bi BŽ trebao biti počinitelj djela, pa je zamjenom teza došlo do toga da je on okrivljen, što nije niti na koji način valjano obrazloženo. Odluka u cjelini nije obrazložena, nema valjanih razloga i činjenično stanje nije utvrđeno, zbog čega je došlo do pogrešne primjene materijalnog prava, zbog čega predlaže da ga se oslobodi optužbe, podredno da se žalba prihvati, odluka ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Što se tiče žalbenih navoda koji se odnose na proturječnosti u presudi, na nerazumljivost iste i na nedostatak razloga za odluku, kao i navoda koji se općenito odnose na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka ovaj sud nalazi da nije došlo do bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. i stavka 2. Prekršajnog zakona na koje upire žalitelj. Ovaj sud je utvrdio da pobijana odluka ima, sukladno članku 185. Prekršajnog zakona sav potreban sadržaj, a njeno obrazloženje sadrži obrazloženu ocjenu sadržaja navoda obrane okrivljenika, kao i provedenih dokaza. Ista se temelji na zakonitim dokazima, sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama, te u presudi ne postoji bitna proturječnost i nelogičnost između razloga presude i sadržaja optužnog prijedloga, a prvostupanjski sud je jasno i nedvosmisleno obrazložio svoj zaključak o krivnji.

5.1. Nadalje, ovaj sud je utvrdio da je ovlašteni tužitelj u fazi utvrđivanja prekršaja uručio žalitelju obavijest u skladu s odredbom članka 109.a Prekršajnog zakona (preslika na str. 4. spisa) u kojoj je upoznat s činjenicom da će protiv njega biti pokrenut prekršajni postupak, te (između ostalog) i da se u postupku može braniti sam ili uz pomoć branitelja po vlastitom izboru, kao i da se rasprava pred tijelom postupka može održati i u njegovoj odsutnosti i donijeti odluka o prekršaju. Prvostupanjski sud je uredno dostavio žalitelju poziv za glavnu raspravu zakazanu za 28. studenog 2024., a koji poziv je žalitelj zaprimio osobno dana 10. studenog 2024., dakle 17 dana prije rasprave. No, bez obzira na dovoljno vrijeme između pozivanja i ročišta, na navedeno ročište žalitelj nije pristupio niti je opravdavao nedolazak. Ovaj sud je utvrdio da je sud prvog stupnja ispravno postupio kada je održao raspravu sukladno odredbi članka 167.stavak 3. i 4., u svezi sa člankom 108.stavak 2. Prekršajnog zakona. Iz spisa je vidljivo da je žalitelj upoznat s optužnim prijedlogom i djelom koje mu se stavlja na teret, da mu je pravovremenim uručivanjem obavijesti o tome da će biti pokrenut prekršajni postupak kao i poziva za glavnu raspravu omogućeno da iznese svoju obranu u pisanom obliku i usmeno na raspravi, te je evidentno da je žalitelju bilo omogućeno da se brani i da sudjeluje u postupku, slijedom čega nije počinjena navedena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona, konkretno nije povrijeđeno pravo obrane. Osim činjenice da su bili ispunjeni zakonski uvjeti za održavanje rasprave bez nazočnosti okrivljenika, promatrajući cijeli postupak s aspekta pravičnosti, ovaj sud je utvrdio da je okrivljeniku svakako pružena realna i razumna mogućnost kvalitetne obrane, dakle da angažira branitelja, upozna se s optužbom, iznese obranu i sudjeluje u postupku, a činjenica da okrivljenik nije iskoristio sve mogućnosti, ne predstavlja bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka niti povredu jamstva obrane predviđenu Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

6. U odnosu na činjenično stanje, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te je zadovoljavajuće obrazložio odluku o krivnji okrivljenika.

6.1. Naime, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud odluku donio na temelju analize iskaza svjedoka GŽ (okrivljenikov brat), te čitanja dokumentaciju u spisu. Na temelju slobodne ocjene provedenih dokaza, sukladno članku 88. stavku 2. Prekršajnog zakona, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, prvostupanjski sud je odluku temeljio na analizi iskaza ispitanih osoba, nalazeći da postupanje okrivljenika na način opisan u izreci pobijane presude ispunjava zakonsko biće djela.

6.2. U postupku je nedvojbeno utvrđeno da je okrivljenik promijenio bravu na vratima kuće na adresi u [adresa] (na kojoj adresi oštećenik BŽ ima prijavljeno prebivalište), te da mu nije predao ključeve nove brave. Oštećenik je na te odlučne okolnosti po navodima prvostupanjskog suda iskazivao životno i logično, te je sud prvog stupnja svoju odluku temeljio na njegovom iskazu, valjano obrazloživši razloge zbog kojih je prihvatio njegovo svjedočenje.

6.3. Okolnosti koje u žalbi navodi okrivljenik, da njegov brat ima tvrtku u sklopu koje posluje hotel, pekarnica, zlatarnica i restoran, da se među njima vodi spor zbog smetanja posjeda, da se on koristio legitimnim pravom samopomoći, te da je on (okrivljenik) kupio tu nekretninu, ne može dovesti do oslobođenja od odgovornosti za prekršajno djelo. Naime, prekršaj ekonomskog nasilja je, između ostalog: „... ekonomsko nasilje kao zabrana ili onemogućavanje korištenja zajedničke ili osobne imovine... " (članak 10. točka 4. Zakona). Notorno je da je onemogućavanjem ulaska u prostor u kojem je oštećeniku prijavljeno prebivalište okrivljenik pritom onemogućio oštećenika i u korištenju njegove osobne imovine. Čak i da je okrivljenik nesporni i potpuni vlasnik navedene kuće, takvo postupanje vlasnika nekretnine ispunjava zakonska obilježja prekršaja ekonomskog nasilja u obitelji. Stoga okolnosti koje navodi okrivljenik, a koje se odnose na motive i razloge radi kojih je postupao na opisani način, ne mogu dovesti do njegova oslobođenja od optužbe, nisu opravdanje za njegovo ponašanje i ne predstavljaju razloge isključenja krivnje ili protupravnosti.

7. S obzirom na sve navedeno, žalbeni navodi žalitelja da je uslijed pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja došlo i do pogrešne primjene materijalnog prava, su također neosnovani.

8. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao odgovarajuću kaznu, pravilno utvrdivši sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu na vrstu i mjeru kazne, te mu je izrekao kaznu primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

8.1. Pritom treba istaknuti da je za prekršaj iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisana novčana kazna u rasponu od 260,00 eura do visine općeg maksimuma od 6630,00 eura, odnosno kao teža kazna, kazna zatvora u trajanju do 90 dana. Dakle, prvostupanjski je sud okrivljeniku izrekao blažu vrstu kazne – novčanu kaznu i to bliže minimalnom iznosu predviđenom za to djelo.

8.2. Imajući u vidu prirodu i težinu počinjenog djela prekršaja, kao i sve vidove zakonske svrhe kažnjavanja, novčana kazna koja je izrečena bliže donjoj granici za to djelo nije previsoka, te je zadovoljavajuće obrazložena. Vrednujući razmjere i objektivnu težinu djela u smislu cjelovite koncepcije svrhe kažnjavanja i analitičkog postupka pri sudskom odmjeravanju kazne, uzimajući u obzir ukupnost svih okolnosti u njihovoj ukupnosti i kvaliteti, ovaj sud drži da će samo ovako izrečena novčana kazna postići kako opću svrhu kažnjavanja iz članka 6. Prekršajnog zakona, tako i svrhu kažnjavanja iz članka 32. istog Zakona.

8.4. Također, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik se upozorava da, ako na način i u roku za plaćanje novčane kazne određenom u izreci pobijane presude, a računajući od dana primitka ove drugostupanjske presude, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.

9. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/2013.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost od 13,27 do 663,61 eura ) pa iznos od 50 eura predstavlja iznos paušalne svote bliže minimalnom, a time po ocjeni ovog suda, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

10. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 16. siječnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v. r

Kristina Gašparac Orlić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Makarskoj u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, oštećenika i tužitelja.