REPUBLIKA HRVATSKA
Broj: Ppž-13672/2021
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Roberta Završkog i Gordane Korotaj, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. UA, zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 5/1990., 30/1990., 47/1990. i 29/1994.), odlučujući o žalbi okr. UA, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 17. studenog 2021., broj: 52. Pp - 15684/2021, u sjednici vijeća održanoj 16. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba okr. UA kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
II. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okr. UA je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 20,00 (dvadeset) eura, u roku 15 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 17. studenog 2021., broj: 52. Pp - 15684/2021, okr. UA je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji mu je, izrečena novčana kazna 300,00 kuna, što je protuvrijednost 80,00 DEM, koju je dužan platiti u roku 15 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja 2/3 izrečene novčane kazne, dok je u odnosu na troškove prekršajnog postupka u cijelosti oslobođen obveze na naknadu istih.
2. Protiv te presude, okr. UA osobno je pravodobno podnio žalbu ne naznačujući žalbene osnove dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
5. Suština žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja svodi se na tvrdnju se odluka o njegovoj krivnji temelji na iskazu svjedoka – oštećenog GA čiji iskaz je neistinit i kontradiktoran te da se postavlja pitanje kako to da nitko od putnika nije potvrdio njegovu tvrdnju kao i da se presuda temelji na psihoanalitičkim sposobnostima sutkinje iako takva kvalifikacija nije tražena na radnom mjestu suca. Ističe da on nikada nije vidio niti mu je bila dostupna medicinska dokumentacija svjedoka oštećenog radi čega se nije niti mogao očitovati o istoj.
5.1. Međutim, suprotno žalbenim navodima okr. UA, prvostupanjski sud je temeljitom analizom i ocjenom provedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. I po ocjeni ovog suda, osnovano je, prvostupanjski sud iskaz svjedoka UA, ocijenio vjerodostojnim, jer je iskazivao jasno i precizno te detaljno opisao dinamiku događaja inkriminirane prilike, odnosno o fizičkom napadu od strane okrivljenika. Vjerodostojnost iskaza tog svjedoka proizlazi i iz izvedenog dokaza suočenja između okrivljenika i svjedoka GA. Osim toga, na vjerodostojnost iskaza svjedoka GA ukazuje i činjenica da se isti neposredno nakon događaja inkriminirane prilike javio na Hitni bolnički prijem gdje je konstatirano da je zadobio udarac šakom u nos, uslijed čega je zadobio na dorzumu nosa oguljotinu. Potrebno je istaknuti da od nastanka ozljede ne ovisi biće djela prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret, niti je nastanak ozljeda odlučna činjenica od koje ovisi ostvarenje bitnih obilježja prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret, budući da se samim fizičkim napadom na drugu osobu na javnom mjestu ostvaruju sva bitna obilježja prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Iz tih razloga, potpuno su irelevantni žalbeni navodi okrivljenika kojima problematizira duljinu trajanja bolovanja okrivljenika, jer trajanje bolovanja okrivljenika nakon događaja inkriminirane prilike nije predmet raspravljanja ovog postupka.
5.2. Žalbenim navodim okrivljenika kojim osporava ocjenu prvostupanjskog suda o izvedenom dokazu suočenja uz tvrdnju da sutkinja ne raspolaže psihoanalitičkim sposobnostima ističe se da načelo slobodne ocjene dokaza podrazumijeva da iskaze osoba sud mora ocijeniti ne samo sa stajališta zakona logike nego i psihološki te na temelju pravila općeg ljudskog iskustva, primjenjujući načelo neposrednosti koje omogućuju sud utvrđivanje činjeničnog stanja.
5.3. Iz navedenih razloga, žalbenim navodima okrivljenika nije dovedena u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, radi čega žalba okr. UA nije osnovana.
6. Žaleći se zbog odluke o novčanoj kazni okrivljenik ističe da nakon što plati režije, lijekove, terapije i ostale životne troškove da nema dovoljno ni za osnovne životne troškove pa se hrani po pučkim kuhinjama, a ima i bolesno oca koji ima gangrenu na nogama.
6.1. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljenici za počinjeni prekršaj utvrdio novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti i svrsi kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona. Po ocjeni ovog suda novčana kazna, primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja jer je izrečena u iznosu iznad zakonom propisanog minimalnog iznosa za prekršaj iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, kao blaža vrsta kazne budući da je za predmetni prekršaj osim novčane kazne alternativno propisana i kazna zatvora, kao teže vrsta kazne.
6.2. Ističe se da je nakon donošenja nepravomoćne presude, stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 114/2022.), kao posljedica stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/2022., 88/2022.), a koji u konkretnom slučaju zbog konverzije novčane valute propisuje manji iznos najniže i najviše novčane kazne ( u iznosu od 20,00 do 100,00 eura, što prema fiksnom tečaju konverzije – 7.53450, iznosi 150,69 do 753,45 kuna), dok je Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 5/1990., 30/1990., 47/1990. i 29/1994.) koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja propisivao za taj prekršaj nešto strožu najnižu i najvišu novčanu kaznu (u iznosu od 50 dem do 200 dem, revalorizirano po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan 31. prosinca 2001., odnosno od 25,56 do 102,30 eura prema obračunskom koeficijentu konverzije DEM-a u eure Hrvatske narodne banke na dan 1. siječnja 2002.). Budući da je, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud pravilno odmjerio novčanu kaznu i okrivljeniku za prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, izrekao novčanu kaznu 300,00 kuna, što je protuvrijednost 39,82 eura, a koja je unutar okvira novčanih kazni propisanih Zakonom o prekršajima protiv javnog reda i mira koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja djela, kao i unutar okvira novčanih kazni propisanih Zakonom o izmjeni Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mir, ovaj drugostupanjski sud novi zakon nije primijenio, ocijenivši da je prema načelu konkretnosti (novčana kazna pravilno odmjerena i primjerena svim okolnostima slučaja) novi Zakon u izmijenjenoj odredbi ne dovodi do povoljnijeg rezultata za okrivljenika.
7. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog, koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eura) pa iznos od 20,00 eura predstavlja iznos neznatno iznad minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, a time po ocjeni ovog suda, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika kao ni osoba koje je isti eventualno dužan uzdržavati.
8. Slijedom svega navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 16. siječnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić,v.r.
Kristina Gašparac Orlić,v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika i tužitelja.
