Poslovni broj: Pn-39/2021-36

Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, OIB: 29399232217, po sucu Silvani Klisović, u pravnoj stvari tužiteljice: FI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Bori Ercegu, odvjetniku iz Šibenika, protiv tužene: OPĆA BOLNICA ŠIBENSKO-KNINSKE ŽUPANIJE, Šibenik, Stjepana Radića 83, OIB: 03861060066, koju zastupa ravnatelj, a ovog pun. ŠI i PI, dipl. iur. iz [adresa], radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 18. prosinca 2024.g. u nazočnosti punomoćnika stranaka, a na ročištu održanom povodom objave presude dana 16. siječnja 2025.g.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj: Opća bolnica Šibensko-kninske županije, Stjepana Radića 83, Šibenik, OIB 03861060066, da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, na ime neimovinske štete sa osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje isplati tužiteljici: FI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 4.247,13 Eura sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana 21. svibnja 2020. godine pa do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženoj: Opća bolnica Šibensko-kninske županije, Stjepana Radića 83, Šibenik, OIB 03861060066, da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, na ime neimovinske štete sa osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje isplati tužiteljici: FI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 900,00 Eura sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana 21. svibnja 2020. godine pa do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

III. Nalaže se tuženoj: Opća bolnica Šibensko-kninske županije, Stjepana Radića 83, Šibenik, OIB 03861060066, da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, tužiteljici naknaditi parnični trošak u iznosu od 3.279,39 Eura, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje:

1. Tužiteljica u tužbi koju je podnijela ovom sudu dana 29.6.2021.g. i tijekom raspravljanja, navodi da je dana 20. svibnja 2020. godine pretrpjela ozljedu na radu obavljajući svoje redovne poslove na radnom mjestu medicinske sestre na odjelu onkologije kao zaposlenik tuženika i to na način da je krećući se unutar kruga Opće bolnice Šibensko-kninske županije prilikom odlaska u bolničku ljekarnu radi dopune lijekova za potrebe odjela na kojem radi dolaskom ispred odjela psihijatrije uslijed klizavosti podne površine izgubila ravnotežu, te pala i povrijedila zglob lijeve ruke. U predmetnom štetnom događaju tužiteljica navodi da je zadobila tešku tjelesnu ozljedu i to Frac radii loco typico lat sin - prijelom lijeve palčane kosti na tipičnom mjestu. Tužiteljici da je šaka bila imobilizirana do 26. lipnja 2020. godine, dok je nakon toga ista koristila ortozu. Naknadno da je kod tužiteljice prilikom RTG obrade dana 08. srpnja 2020. godine nađen i prijelom distalnog članka palca. Tužiteljica navodi da je u svrhu rehabilitacije u više navrata bila podvrgnuta fizikalnoj terapiji i to od dana 13. srpnja do 31. srpnja 2020. godine, od dana 03. kolovoza do dana 17. kolovoza 2020. godine, od dana 20. kolovoza do dana 09. rujna 2020. godine, od dana 14. rujna do dana 25. rujna 2020. godine, od 05. listopada do dana 23. listopada 2020. godine, te zaključno od dana 17. svibnja do dana 28. svibnja 2021. godine. Tužiteljica da je završila sa kirurškim liječenjem, te joj je od strane dr. med. HI, spec. opće kirurgije, ortopedije i traumatologije, uži specijalist abdominalne/digestivne kirurgije i traumatologije, u nalazu od dana 03. svibnja 2021. godine navedeno kako je tužiteljici zaostalo smanjenje životnih aktivnosti smanjenjem pokretljivosti lijevog ručnog zgloba u svim ravninama, da joj se ruka brzo zamara, te da pokreti nisu precizni kao ranije, dok se sa vremenom može očekivati postupno pogoršanje radiološkog i kliničkog statusa lijevog ručnog zgloba. Zbog pretrpljenih ozljeda tužiteljica potražuje naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje, te naknadu imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege kako je to precizirala podneskom od dana 13.12.2023.g.

2. Tužena se protivila tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da a je tužiteljica kao javni službenik (javnim i državnim službenicima RH plaća policu osiguranja od nesretnog slučaja) te od 24 sata osigurana od nesretnog slučaja temeljem police osiguranja za 2020. godinu HOK osiguranje kako i za svaku narednu te da je ista vjerojatno temeljem naveden police dobila naknadu štete. Iz tužbe i dokumentacije koja joj prileži da nije jasno da li se ozljeda dogodila u prostorijama ili dvorištu bolnice te na koji način je površina bila klizava. Tužena navodi da smatra da nije odgovorna za štetu koju je tužiteljica pretrpjela budući da je poduzela sve propisane mjere zaštite na radu, osposobila tužiteljicu za rad na siguran način te da ne može postojati odgovornost tužene za tužiteljičin pad i ozljedu, te da je poštujući obveze koje mu nalaže Zakon o zaštiti na radu osigurala sve uvjete za siguran rad tužiteljice na radnom mjestu, odnosno poduzela sve mjere zaštite na radu i nije mogla utjecati na to da li će se tužiteljica poskliznuti niti je mogla otkloniti takvu radnju. Nadalje, sukladno odredbama Zakona o zaštiti na radu tužiteljica kao radnik da ima također obaveze i odgovorna je po čl. 68. da poslove obavlja s dužnom pažnjom i to onom pažnjom s kojom bi postupao prosječan radnik, te da vodi računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja, da poslove obavlja na siguran način, da prije rada pregleda mjesto rada i o nedostatcima obavijesti poslodavca. Dakle, tužiteljica da u obavljanju svoga posla nije postupala sa dužnom pažnjom, pa da ne postoji uzročna veza između ozljede tužiteljice i postupanja tuženika kao poslodavca koji ne može odgovarati za nepažnju radnika, te je stoga traženje tužiteljice da joj poslodavac odgovara za štetu neosnovan i predlaže da se tužiteljicu odbije s tužbenim zahtjevom.

3. U odnosu na navode iz odgovora na tužbu tužiteljica prvenstveno ističe da nije temeljem navedene police zaprimila isplatu bilo kakvog iznosa, kao i da su istaknuti navodi tuženika neosnovani u cijelosti, a navedeno da proizlazi iz isprava koje prileže spisu koje isprave su sastavljene po tuženoj pri čemu se prvenstveno misli na prijavu ozljede na radu redni broj slučaja 20200005424 od dana 21. svibnja 2020. godine, koju prijavu da sastavlja i podnosi Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje poslodavac, dakle ovdje tužena, te da je jasno pod točkom 38. kao uzrok ozljede navedena neispravnost, klizavost i zakrčenost površina sa kojih se obavlja rad, dok je pod točkom 62. navedene prijave jasno navedeno kako se radi o ozljedi na radu, dok je u navedenoj prijavi i navedeno kako se ozljeda desila za vrijeme redovnog radnog vremena tužiteljice i to u krugu Šibenske bolnice za vrijeme dok je tužiteljica išla prema bolničkoj ljekarni što je u skladu sa činjeničnim navodima tužbe u pogledu načina i mjesta ozljeđivanja tužiteljice, pa da iz prijave ozljede na radu jasno proizlazi kako sama tužena kao uzrok ozljede navodi neispravnost, klizavost i zakrčenost površina sa kojih se obavlja rad slijedom čega da jasno proizlazi da do ozljeđivanja tužiteljice nije došlo uslijed propusta tužiteljice da postupa sa dužnom pažnjom, već upravo uslijed propusta tužene da prostor bolnice održava u stanju koje je sigurno za korištenje kako zaposlenicima tuženika, tako i korisnicima bolničkih usluga. Tužiteljica zaključno ističe kako se tvrdnje tužene, sukladno kojima bi do ozljeđivanja tužiteljice došlo uslijed nepažnje tužiteljice, kao i tvrdnja tužene sukladno kojoj ne postoji uzročno posljedična veza između štete i postupanja tuženika, ukazuju kao neosnovane u cijelosti pri čemu tužiteljica ističe kako sukladno čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14, 154/14 , 94/18, 96/18 ) ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti, te slijedom iznesenog tužiteljica ističe kako ustraje u tužbi i tužbenom zahtjevu, te predlaže da su izvede predložene dokaze, te potom usvoji tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti uz obvezu tužene na nadoknadu prouzročenog parničnog troška tužiteljici.

4. U dokaznom postupku su izvedeni dokazi pregledom i čitanjem police osiguranja HOK osiguranje br:01-0000002064, dopisa HOK osiguranja d.d. od 6.2.2023.g., Prijave o ozljedi na radu od 21.5.2020.g., medicinske dokumentacije tužiteljice, nalaza i mišljenja vještaka dr. Ive Blaće, spec. kirurga i dr. Vlatke Novak, spec. psihijatra, te saslušanjem istih vještaka, saslušanjem svjedoka BI, te saslušanjem tužiteljice kao stranke u postupku.

5. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

6. Predmet spora u je zahtjev tužiteljice kao radnice za naknadom neimovinske i imovinske štete koju je pretrpjela kao posljedicu ozljeđivanja na radu dana 20.5.2020.g., a koju naknadu štete potražuje od tužene kao svog poslodavca.

7. Tužiteljica tvrdi da je dana 20. svibnja 2020. doživjela nesreću na radu na način da je obavljajući svoje redovne poslovne na radnom mjestu medicinske sestre na odjelu onkologije kao zaposlenik tuženika, krećući se unutar kruga Opće bolnice Šibensko- kninske županije prilikom odlaska u bolničku ljekarnu radi dopune lijekova za potrebe odjela na kojem radi dolaskom ispred odjela psihijatrije uslijed klizavosti podne površine izgubila ravnotežu, te pala i povrijedila zglob lijeve ruke.

8. Tužena tijekom čitavog postupka otklanja od sebe bilo kakvu odgovornost za nastanak štetnog događaja i odgovornost za nastalu štetu tužiteljici u bitnom navodeći da tužiteljica u obavljanju svoga posla nije postupala sa dužnom pažnjom, pa da ne postoji uzročna veza između ozljede tužiteljice i postupanja tuženika kao poslodavca koji ne može odgovarati za nepažnju radnika

9. U ovoj pravnoj stvari, među strankama nije bilo sporno da je tužiteljica dana 20. svibnja 2020.g. doživjela ozljedu na radu, već je sporan osnov i visina potraživanja po svim traženim vidovima štete.

10. U svezi odgovornosti za nastanak predmetne nesreće utvrđeno je da se predmetna nesreća na radu dogodila se dana 20.5.2020.g. kada je u to vrijeme bio na snazi Zakon o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14, 154/14 , 94/18, 96/18, dalje: ZZR) koji se zakon glede odgovornosti za štetu primjenjuje kao lex specialis.

11. Odredbom članka 25. stavka 1. ZZR-a propisano je da je poslodavac odgovoran radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću po načelu objektivne odgovornosti.

12. Odredbom stavka 2. istog članka je propisano da se poslodavac može osloboditi odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe na koju poslodavac nije mogao utjecati, niti je njihove posljedice mogao izbjeći unatoč provedenoj zaštiti na radu.

13. Odredbom članka 111. stavak 1. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19), koji se u konkretnom slučaju primjenjuje temeljem odredbe članka 232. stavak 1. Zakona o radu, dalje: ZR), propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

14. Naprijed navedenim zakonskim odredbama koje su u odnosu na opće obvezno pravni propis specijalne prirode, ni u kojem slučaju nije isključena primjena općih propisa obveznog prava. Naprotiv, kada naznačeni propis nisu u potpunosti riješili pitanje objektivne odgovornosti poslodavca i kada ne sadrže cjelovita pravila o oslobođenju poslodavca od objektivne odgovornosti, već u tom dijelu izrijekom upućuje na primjenu općih propisa obveznog prava, tada se u slučaju naknade štete koju pretrpi radnik na radu i u svezi s radom moraju primijeniti opće odredbe o oslobođenju od odgovornosti iz članka 1067, Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 dalje ZOO).

15. Kod nesporne činjenice da je tužiteljica doživjela ozljedu na radu, valja navesti da se tužena kao poslodavac može osloboditi objektivne odgovornosti jedino ako dokaže da je šteta nastala višom silom, krivnjom radnika, odnosno, tužiteljice, te krivnjom treće osobe za koju tužena kao poslodavac ne odgovara, a poslodavac da se može djelomično osloboditi odgovornosti ako je oštećeni radnik djelomično pridonio nastanku štete.

16. Pregledom Prijave o ozljedi na radu od 21.5.2020.g., proizlazi da je tužiteljica pretrpjela ozljedu na radu na redovitim poslovima u punom radnom vremenu, da je radila posao na kojem je ozlijeđena 37 godina 1 mjesec i 15 dana, a prije ozljede 30 minuta i za vrijeme redovitog rada, da je ozlijeđena 20.5.20201.g. u 7:00 sati u krugu šibenske bolnice, na način da je hodala prema bolničkoj ljekarni, posklizla se i pala, te povrijedila područje lijeve ruke, dok da je uzrok ozljede neispravnost, klizavost i zakrčenost prolaza i površina s kojih se obavlja rad, da nije procjenom rizika predviđeno korištenje osobnih zaštitnih sredstava, koja nisu korištena, da da je radnik osposobljen za rad na siguran način, da su primijenjena osnovna pravila zaštite na radu, da je pružena prva pomoć, da nije provedena interna istraga o ozljedi, da nije obavljen očevid od strane policije, da je očevidac događaja BI, da je dijagnoza ozljede 352.5, te da se po nalazu izabranog doktora obiteljske medicine ČI radi o ozljedi na radu.

17. Iz iskaza saslušanog svjedoka BI proizlazi da je odnosne prigode radio u Općoj bolnici šibensko- kninske županije na radnom mjestu vozač – dostavljač, te da je toga dana kada se tužiteljica ozlijedila naišao kod ulaza u pothodnik bolnice, a na tlu na početku podhodnika, na mjestu gdje je nizbrdica, koja površina na kojoj je zatekao tužiteljicu je bila vlažna, međutim ne zna da li je to bilo zbog kiše ili što je čistačica oprala pod, te vidio tužiteljicu kako ista je na podu i kod nje se nalazila još jedna ženska osoba, da je zajedno s tom ženskom osobom podigao, a inače da je zna kao djelatnicu bolnice, te da je pitao da li je treba odvesti na hitnu na što je ona odgovorila da ne treba te je otišao i nakon toga nema više nikakva saznanja za navedeni događaj, a da se sjeća da se tužiteljica držala za ruku pa pretpostavlja da se ozlijedila. Na posebno pitanje pun. tuženika, a vezano za izjavu da bi tlo bilo vlažno, da li bi isti možda uočio istaknuti znak da je tlo vlažno, a koje uobičajeno se postavi u takvim situacijama kada čistačice čiste isti svjedok izjavljuje da nije uočio nikakav natpis, a da ju je točno zatekao s vanjske strane ulaza u pothodnik od strane bolničke kuhinje.

18. Tužiteljica FI u svom stranačkom iskazu iskazuje da je medicinska sestra na odjelu onkologije u šibenskoj bolnici, a odnosne prigode da je krenula po lijekove u bolničku ljekarnu, da je tlo bilo vlažno sa mnogo sitnih kamenčića, pretpostavlja od kiše i u jednom trenutku da sam se poskliznula, a nalazila se na nizbrdici, te se pokušala uhvatiti za rukohvat koji se nalazio sa strane na toj nizbrdici međutim nije uspjela, te se doslovno „proklizala“ i zaustavila na dnu te nizbrdice, a da se nije mogla sama ustati, tu da je naišla jedna gospođa te saslušani svjedok BI koji su je uspjeli podići i ona je potom otišla sama na hitni prijem, a na putu do tamo nazvala svoju šeficu odjela te joj kazala što joj se dogodilo. Na odjel hitne da je kod nje potom došla i šefica odjela med. sestra ŽI, te ista ostala s njom cijelo vrijeme dok je obavila pretrage. Nakon što su joj obavili pretrage na hitnoj da se uputila na svoj odjel onkologije, tu se kratko zadržala, a nakon toga otišla svojoj kući. Iskazuje da joj je u navedenom padu utvrđen slomljeni zglob i da dan danas ne može stisnuti šaku, trnu joj prsti, a srećom da se radi o lijevoj ruci, a ona je dešnjak usred čega može i dan danas obavljati svoj posao medicinske sestre, te navodi da je bila na fizikalnim terapijama vezano za ozljedu ruke. Na posebno pitanje pun. tužitelja kako bi točno pala ista izjavljuje da je pala leđima, međutim kako ista ima operiranu kralježnicu to da je, a da ublaži udarac u kralježnicu, podmetnula ruke iza leđa. Na pitanje pun. tužitelja da li bi ista odmah neposredno nakon pada uočila da bi joj ruka bila slomljena izjavljuje da jeste jer joj je ruka bila iskrivljena u jednu stranu. Na posebno pitanje pun. tužitelja kakvu bi obuću imala prilikom pada ista izjavljuje da je imala ortopedske šlape koje joj je upravo za rad kupila sama bolnica, a na pitanje pun. tužitelja koliko dugo joj je ruka bila imobilizirana ista izjavljuje da je 2 mjeseca u gipsu, a nakon toga je ista sama kupila sebi ortopedsko pomagalo za imobilizaciju zgloba koji dan danas zna koristiti. Na posebno pitanje pun. tuženika kada bi točno tužiteljica pala da li prilikom odlaska u ljekarnu ili na povratku iz ljekarne ista izjavljuje da je pala prilikom odlaska u ljekarnu. Na posebno pitanje pun. tuženika po čijem nalogu je ista išla u ljekarnu ista izjavljuje po nalogu šefice ŽI i to je inače u to vrijeme bila uobičajena praksa dok nije otvorila centralna ljekarna u bolnici.

19. Ocjenom ovako u postupku izvedenih dokaza, kako pojedinačno, tako u njihovoj ukupnosti, sud zaključuje da je tužiteljica zadobila ozljedu na radu kao zaposlenik tužene kada je radeći na svom radnom mjestu poslove koje i inače radi, a u što spada i odlazak u bolničku ljekarnu radi pribave potrebitih lijekova, se ozlijedila kada je zbog klizavosti površine kruga bolnice se poskliznula, pala i ozlijedila se, pa po mišljenju ovog suda, tužiteljica je postupila po potrebitoj proceduri, radila je kako je i inače radila, a s druge strane ništa nije ukazivalo na klizavost površine po kojoj je hodala do bolničke ljekarne, jer da je bio postavljen ikakav znak da je površina vlažna stoga i klizava tužiteljica ne bi vjerojatno se poskliznula i pala, dok tužena s druge strane nije postavila nikakav znak upozorenja na klizavu površinu, te je utvrđeno da je tužiteljica i primijenila osnovna pravila zaštite na radu, pa kada se pri obavljanju posla za tuženu ozlijedila na radu i koja je ozljeda u svezi s radom, ovaj sud utvrđuje nespornom činjenicu da je tužiteljica doživjela ozljedu na radu, a upravo zbog koje, kako to navodi i njezin liječnik obiteljske medicine, i ima utuženih zdravstvenih problema, te naposljetku ovaj sud utvrđuje da tužiteljica ni na koji način, makar ni djelomično nije doprinijela nastanku štetnog događaja, a time i vlastitoj šteti, te s obzirom da ne postoje druge okolnosti koje bi tuženu ekskulpirale odgovornosti za štetu nastalu uslijed utuženog štetnog događaja, pa tako nije ničim dokazala niti krivnju eventualno treće osobe, pa stoga svega je tužena dužna nadoknaditi tužiteljici nastalu joj štetu.

20. Liječničkim vještačenjem po sudskim vještacima dr. Ivi Blaće, spec kirurgu i dr. Vlatki Novak, spec. psihijatru, koje sud ocjenjuje nepristranim i stručnim, pa ga zato i prihvaća, utvrđeno je da je tužiteljica dana 20.5.2020.g. prilikom poskliznuća na radnom mjestu zadobila prijelom lijeve palčane kosti na tipičnom mjestu (ručni zglob), da je istoj inicijalna medicinska pomoć pružena od strane kirurga u OB Šibenik gdje je izvršena dijagnostička obrada (RTG), te uz imobilizaciju podlaktičnom gips longetom i otpuštena na kućnu njegu, da je nastavljeno ambulantno liječenje pod kontrolom kirurga, da je nosila gipsanu imobilizaciju sedam tjedana, te obavljala fizikalnu terapiju ambulantno oko 4 mjeseca.

20.1. Iz nalaza i mišljenja vještaka razvidno je da subjektivno tužiteljica osjeća bolove u lijevom ručnom zglobu, nije više vješta sa lijevom rukom što joj pravi problem kada mora izvaditi krv ili dati intravensku injekciju, da se bolovi pojačavaju kada duže radi, da izbjegava obavljanje pojedinih kućanskih poslova i poslova u poljoprivredi (pranje poda, namještanje kreveta, čupanje trave, vješanje zavjesa), dok objektivno je urednog kontakta i jednostavnih neuroloških testova, lijevi ručni zglob diskretno deformiran, pokreti u njemu: fleksija-ekstenzija 50-0-40, radijalna-ulnarna devijacija 15-0-20, stisak lijeve šake oslabljen, a pokreti u ostalim zglobovima lijeve i desne ruke uredni.

20.2. Iz nalaza vještaka proizlazi da je bol jakog intenziteta trajala 3 dana, da je bol srednjeg intenziteta trajala 7 dana, a lakog 25 dana, da su povremene boli trajnog karaktera i ubrajaju se u pojačane napore, da uzimanje analgetika može smanjiti osjećaj boli, ali ti lijekovi mogu izazvati mučninu, vrtoglavicu, povraćanje, probavne tegobe i stoga ih treba izbjegavati, nadalje, da je u samom štetnom događaju tužiteljica doživjela strah jakog intenziteta, da je strah srednjeg intenziteta trajao 1 dan, a blažeg tjedan dana, te da s psihijatrijske strane nema trajnih psihičkih posljedica, da su joj tuđa pomoć i njega bili potrebni 60 dana po tri sata dnevno za vrijeme bolne faze, nošenja imobilizacije i rane rehabilitacije i to pomoć nestručne osobe u obavljanju osobne higijene, jednostavnih kućanskih poslova i odlazaka liječniku, da blaža deformacija lijevog ručnog zgloba te ograničenje pokreta su vidljivi tek nakon obraćanja pažnje na te promjene i predstavljaju naruženje lakog stupnja.

20.3 Iz mišljenja sudskih vještaka konačno proizlazi da je u štetnom događaju tužiteljica zadobila opisane ozljede, da je obavila adekvatno liječenje i rehabilitaciju, da su zaostale trajne posljedice u vidu ograničenja pokreta u lijevom ručnom zglobu u srednjem stupnju, zbog čega će patiti povremene boli kod opterećenja lijeve ruke i promjene vremena, da je zaostao osjećaj trnjenja prstiju, gubitak finih i brzih pokreta u lijevom ručnom zglobu što predstavlja nelagodu kod rada medicinske sestre, te ograničeno bavljenje kućanskim poslovima i pojedinim hobijima, da je za potrebe vještačenja izvršen uvid u zdravstveni karton koji se vodi od svibnja 2010.g. i u kojem se ne nalaze podaci o ranijim ozljedama i bolestima lijeve podlaktice i šake, da je liječenje završeno 30.10.2020.g. kada je stanje vezano uz povredu zadobivenu u predmetnom štetnom događaju postalo definitivno i neće se mijenjati tijekom vremena, da je s kirurške strane zaostao stupanj oštećenja tjelesnog zdravlja za 10% i shodno čemu će tužiteljica morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu, dok sa psihijatrijske strane nema trajnog oštećenja duševnog zdravlja.

21. Iz iskaza saslušanih vještaka na ročištu glavne rasprave 15. travnja 2024.g., proizlazi da vještak kirurg dr. Blaće ostaje kod svog nalaza i mišljenja izrađenog u ovom predmetu, da na podnesak tuženika iskazati da je zajedno sa vještakom psihijatrom procjenu donio na temelju medicinske dokumentacije koja prileži spisu, te pregleda tužiteljice koji su učinili za potrebe ovog vještačenja stavljajući pritom akcenat na one dijelove tijela koji su bili povrijeđeni u predmetnom štetnom događaju, da je važan element bilo njihovo kliničko osobno te iskustvo koje su stekli kao vještaci tijekom rada, a da su konačnu ocjenu donijeli temeljem hrvatskih orijentacijskih medicinskih tablica za procjenu oštećenja tjelesnog i duševnog zdravlja iz 2010,.g. koju je napisala skupina autora tj. uglednih hrvatskih vještaka, čemu se pridružuje i dr. Novak, spec psihijatar, koja također ostaje u cijelosti kod svog pisanog mišljenja koje je za potrebe suda izradila 03.10.2023.g., te u odnosu na podnesak tuženika odgovara kako psihijatrijska procjena u ovakvim predmetima uvijek prati kiruršku procjenu, da se primarno radi o tjelesnim ozljedama kojeg kirurg procjenjuje prema svojim kriterijima i tablicama, a psihičke boli i strah su posljedica doživljene fizike traume te postotci proživljenog straha nekad prate točne kirurške procjene, a nekad su manje ili veće ovisno o pojedincu te da u ovom slučaju ostaje kod svoje procjene koja se temeljila na razgovoru sa tužiteljicom te uvidom u prirodu njezine ozljede i uvid u kiruršku procjenu, a sukladne literaturi iz domene psihijatrije vezano uz procjenu straha i duševnih boli.

22. Gore navedenom ozljedom je povrijeđeno pravo osobnosti tužiteljice na tjelesno i duševno zdravlje, čime joj je nastala neimovinska šteta (čl. 19.st.2. u vezi čl.1046. ZOO-a). Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl. 100.st.1. ZOO-a). U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što su ovdje tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane (isprepletene) oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve utvrđene oblike neimovinske štete. Sud je pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice fizičkih bolova, straha, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, te naruženosti. One su u smislu čl. 1100.st.2. ZOO-a kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

23. Odlučujući o visini pravične novčane naknade za pretrpljene fizičke boli, sud je uzeo u obzir jačinu i trajanje tih bolova kako su opisani u nalazu i mišljenju vještaka kirurga, pa je tako tim vještačenjem utvrđeno da je tužiteljica trpjela boli jakog intenziteta 3 dana, bolove srednjeg intenziteta 7 dana, a lakog intenziteta 25 dana, dok boli koje povremeno osijeća su trajnog karaktera i ubrajaju se u pojačane napore.

24. Odlučujući o visini pravične novčane naknade za pretrpljeni strah, sud je uzeo u obzir nalaz vještaka psihijatra po kojem je tužiteljica u samom štetnom događaju doživjela strah jakog intenziteta, kasnije strah jakog intenziteta 1 dan, a blažeg tjedan dana.

25. Vezano uz duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti iz nalaza i mišljenja sudskih vještaka proizlazi da je u štetnom događaju tužiteljica zadobila opisane ozljede, da je obavila adekvatno liječenje, pa da je zaostalo umanjenje životnih aktivnosti – oštećenje tjelesnog zdravlja za 10 % i shodno čemu će morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu.

26. U postupku je utvrđeno i to proizlazi iz nalaza vještaka da opisani ožiljci, a blaža deformacija lijevog ručnog zgloba te ograničenje pokreta predstavljaju naruženje lakog stupnja.

27. Odlučujući o naknadi štete za tuđu pomoć i njegu tužitelj sud je prvenstveno uzeo u obzir nalaze i mišljenja vještaka, te imajući u vidu vremensko razdoblje u kojem je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega, a od strane nestručne osobe zbog obavljanja jednostavnih kućanskih poslova, održavanja osobne higijene i odlaska liječniku, odnosno da su joj bili potrebi 60 dana po 3 sata dnevno za vrijeme bolne faze, nošenja imobilizacije i rane rehabilitacije.

28. Vodeći računa o svim okolnostima, sud je na temelju čl. 1100.st.1. i 2. ZOO-a, utvrdio tužiteljici pravičnu novčanu naknadu za povrede prava osobnosti kao neimovinsku štetu u zatraženom iznosu od 4.247,13 Eura i za imovinsku štetu u zatraženom iznosu od 900,00 Eura. Valja navesti da se ovaj sud pri dosudi ukupno dosuđenog iznosa, rukovodio orijentacijskim kriterijima VSRH-a, a posebice naputkom istih kriterija kojima je za cilj ujednačavanju sudske prakse, time da isti ne predstavljaju golu i čistu matematičku formulu koja bi pukim automatizmom služila za izračunavanje pravične novčane naknade, jer bi u protivnom bilo izlišno sudovanje u istima, pa je ovaj sud u konkretnom slučaju pri određivanju naknade za svaki vid štete uzimao u obzir, a što je razvidno iz obrazloženja ove presude, sve okolnosti slučaja, pri čemu trajanje i jačina fizičkih i duševnih bolova i straha i naruženosti imaju tek značaj osobito važnih, ali ne i jedinih okolnosti koje je ovaj sud imao na umu pri određivanju iznosa pravične naknade.

29. Slijedom svega naprijed navedenog, ovaj sud je uz savjesnu i brižljivu ocjenu svakog pojedinog dokaza i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, donio odluku kao u izreci.

30. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 151., čl. 154.st.1., 155. i čl. 164. ZPP, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika po Tbr.7.t.1., 8. i 9, pa je tužiteljici tako priznat parnični trošak zastupanja po odvjetniku za sastav tužbe - 200,00 Eura, za zastupanje na ročištu od 23.11.2022.g. - 200,00 Eura, za sastav podneska od 1.12.2022. - 200,00 Eura, za zast. na roč. od 25.1.2023. - 200,00 Eura za zast. na roč. od 1.3.2023. - 200,00 Eura, za zast. na roč. od 12.5.2023. - 200,00 Eura, za sastav podneska od 13.12.2023.g. – 200,00 Eura, za zast. na roč. od 13.3.2024. - 200,00 Eura, za zast. na roč. od 15.4.2024. - 200,00 Eura, za zast. na roč. od 6.5.2024. - 50,00 Eura i za zast. na roč. od 18.12.2024. - 200,00 Eura, odnosno, ukupno 2.050,00 Eura, a uvećano za PDV 25 % od 512,50 Eura, trošak vještačenja od 530,89 Eura i sudskih pristojbi od 186,00 Eura, iznosi sveukupno 3.279,39 Eura. koliko je tužena dužna tužiteljici naknaditi na ime parničnog troška, pobliže opisano u toč. III. izreke ove presude.

U Šibeniku, dana 16. siječnja 2025.g.

Sutkinja:

Silvana Klisović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe drugostupanjskom Županijskom sudu u roku od 15 dana. Rok za žalbu za stranku kojoj je presuda uručena na ročištu na kojem je ista objavljena, počinje teći od dana održanog ročišta na kojem je presuda objavljena, odnosno, uručena. Za ostale stranke rok za žalbu od dana primitka pismenog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismenim putem, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

DN-a: sadržana na zapisniku ročišta na kojem je presuda objavljena