Poslovni broj.P.681/2018-52

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji Ani Poljanić, u pravnoj stvari tužitelja DE, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], protiv I. tuženika NE, [adresa], II. tužene LE, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i III. tužene ĐE, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], tuženici I-III zastupani po punomoćniku Vlahu Muju, odvjetniku u Dubrovniku, radi nezakonite radnje, 16. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

Ovaj se sud oglašava nenadležnim, ukidaju se provedene radnje i odbacuje se tužba.

Obrazloženje

1. U tužbi zaprimljenoj pred ovim sudom dana 13. kolovoza 2018.g. tužiteljica navodi da je tuženik NE povrijedio njena ustavna prava na privatnost i osobito na sigurnost i tajnost osobnih podataka, koje je zajamčeno čl. 37 Ustava Republike Hrvatske, te da je organizirao i vršio snimanje putem nadzornih kamera kao dijelom nadzornog sustava, i to bez privole, nje, članova njene obitelji te nekretnina čija je ona isključiva posjednica. Tužiteljica objašnjava način korištenja nekretnina koje su podijeljene između pravnih prednika nje i tuženika 1975.g. i navodi da su nadzorne kamere postavljene bez suglasnosti nje i ostalih suvlasnika, te da se snimanjem narušava privatnost nje i njene obitelji i sigurnost i tajnost njihovih osobnih podataka u smislu Zakona o zaštiti osobnih podataka. Kamere je postavilo društvo Almel Dubrovnik d.o.o. na zahtjev I. tuženika, pri čemu je propustilo uvjeriti se da li on uopće ima legitimitet za davanje narudžbe za postavljanje nadzornih kamera. Tužiteljica citira čl. 37 Ustava i navodi da zakon na koji upućuje navedena odredba jest Zakon o zaštiti osobnih podataka, koji sadrži odredbe usklađene sa pravom EU tj. Direktivom 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća Europe kojim se uređuje zaštita osobnih podataka fizičkih osoba, svrha zaštite jest "zaštita privatnog života", a ta zaštita je osigurana "svakoj fizičkoj osobi". Dalje navodi kako zakon definira pojmove "osobnog podatka", "obrade osobnih podataka" u koje spada i snimanje, "primatelja", "privolu ispitanika", a kako se odredbe odnose i na fizičke osobe koje obrađuju osobne podatke smatra da su primjenjive na ovdje I. tuženika. Smatra da se na njega ne odnosi iznimka osobne upotrebe, baš kao ni na tužene II i III jer smatra da su kamere postavljene isključivo radi snimanja nje, njene obitelji i imovine kojom se koristi. Dalje iznosi navode po kojima je takvo postupanje protivno i propisima koji potpadaju pod domenu kaznenog zakonodavstva, te dalje imovinsko pravne odnose među strankama. Predlaže sudu da donese presudu kojom će obvezati tuženike da uklone svaku postavljenu kameru (i svaki objekt sličan kameri) koje su postavljene na kući u [adresa] u [adresa] (čest. zgr. [katastarska čestica] koje su uperene prema kučici na čestici zgrade [katastarska čestica] i prema prilazu koji vodi prema kučici na čest. zgrade [katastarska čestica] i da se ubuduće klone svakog takvog i sličnog vrijeđanja ustavnog prava tužiteljice DE na privatnost i da to učine u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe, a ako rok bezuspješno protekne za uklanjanje će biti ovlaštena tužiteljica; da su tuženici o postupanju dužni pismeno obavijestiti sud i tužiteljicu; da su tužitelji dužni tužiteljici isplatiti odštetu u vrijednosti od tadašnjih 1.000,00 kuna, te da se za nepostupanje po toč.I. zapriječuje novčanom kaznom od tadašnjih 5.000,00 kuna; sve uz obvezu tuženika da snose troškove postupka.

3. Rješavanje ovog spora ne ide u sudsku nadležnost. Odredbom članka 16. stavka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 dalje u tekstu: ZPP) je propisano da sud do pravomoćnosti odluke, po službenoj dužnosti, pazi ide li rješavanje predmeta u sudsku nadležnost, pa ako nije nadležan sud nego kakvo drugo domaće tijelo, oglasit će se nenadležnim, ukinuti provedene radnje u postupku i odbaciti tužbu.

3.1. Pravila o apsolutnoj nadležnosti razgraničavaju, s jedne strane nadležnost domaćih sudova od nadležnosti ostalih domaćih državnih tijela i osoba s javnim ovlastima.

4. Dana 25. svibnja 2018.g. (dakle prije podnošenja tužbe u ovom postupku) na snagu je stupio Zakon o provedbi Opće uredbe za zaštitu podataka (Narodne novine br. 42/2018), kojim se osigurava provedba u domaćem zakonodavstvu Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća Europe od 27. travnja 2016.g. o zaštiti pojedinaca u vezi sa obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju van snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka). Temeljem navedenog zakona spomenuta Uredba se direktno primjenjuje u hrvatskom pravnom sustavu. U Zakonu o provedbi Opće uredbe za zaštitu podataka posebna glava naziva "Obrada osobnih podataka putem videonadzora" (čl.25- 33) regulira pitanja vezana za prikupljanje osobnih podataka u takvom slučaju.

5. Prema odredbi članka 4. Zakona o provedbi Opće uredbe za zaštitu podataka nadzorno tijelo u smislu odredbe čl. 51 Opće uredbe o zaštiti osobnih podataka je Agencija za zaštitu osobnih podataka (dalje Agencija), kao neovisno državno tijelo koje je u svom radu samostalno i neovisno i za njega odgovara Hrvatskom saboru. U čl. 6. koji regulira ovlasti Agencije, među ostalim je navedeno da ona pokreće i vodi odgovarajuće postupke protiv odgovornih osoba zbog povrede Opće uredbe o zaštiti osobnih podataka i ovog zakona.

6. Čl. 34 istog zakona propisuje da svatko tko smatra da mu je povrijeđeno pravo zajamčeno tim zakonom i Općom uredbom o zaštiti osobnih podataka može Agenciji podnijeti zahtjev za utvrđivanjem povrede prava, o kojem zahtjevu Agencija odlučuje rješenjem, a to rješenje predstavlja upravni akt.

7. Dakle, pošto tužbenim zahtjevom tužiteljica traži da se utvrdi da su postavljanjem video nadzora tuženici povrijedili njena prava na zaštitu osobnih podataka, jer neovlašteno snimanju nju, članove njene obitelji i njenu imovinu, te iste podatke prosljeđuje trećoj osobi koja takve podatke pohranjuje na medije, uz što tužiteljica smatra i da postoji bojazan da će njeni podatci biti dalje distribuirani neovlaštenim osobama, sud smatra da se zahtjev odnosi na utvrđenje povrede prava po Zakonu o provedbi Opće uredbe za zaštitu podataka i Opće uredba o zaštiti podataka, te sankcioniranje navedene povrede.

8. Stoga, kako sud nije nadležan raspravljati o kršenju prava vezano za zaštitu osobnih podataka, obzirom se radi o postupku za koji je izričito popisana nadležnost Agencije, valjalo je temeljem odredbe članka 16. ZPP-a odlučiti kao u izreci rješenja.

U Dubrovniku 16. siječnja 2025.

Sutkinja

Ana Poljanić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ovog rješenja. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

RJEŠENJE SE DOSTAVLJA:

1. tužiteljica

2. tuženci po punomoćniku odvjetniku Vlahu Muju