REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Pr-790/2023-14
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Dariu Partlu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja FP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Gracinu i Vatroslavu Šegi, odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Marko Gracin & Vatroslav Šego u Zagrebu, protiv tuženika ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o., iz Zagreba, Ozaljska 105, OIB: 82031999604, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 3. prosinca 2024. u prisutnosti tužitelja, zamjenika punomoćnika tužitelja AP, odvjetničkog vježbenika, i punomoćnice tuženika VP, Su-198/23, 16. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o., iz Zagreba, Ozaljska 105, OIB: 82031999604 isplatiti tužitelju FP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 4.789,89 EUR bruto uvećano za zakonske kamate koje teku od dospijeća do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu od 4.789,89 eur, kako slijedi:
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P r-790/2023-14
- za studeni 2018. na iznos od 105,23 eura od 11. prosinca 2018. do isplate,
- za prosinac 2018. na iznos od 98,43 eura od 11. siječnja 2029. do isplate,
- za siječanj 2019. na iznos od 119,01 eura od 11. veljače 2019. do isplate,
- za veljaču 2019. na iznos od 93,49 eura od 11. ožujka 2019. do isplate,
- za ožujak 2019. na iznos od 99,58 eura od 11. travnja 2019. do isplate,
- za travanj 2019. na iznos od 108,39 eura od 11. svibnja 2019. do isplate,
- za svibanj 2019. na iznos od 109,08 eura od 11. lipnja 2019. do isplate,
- za lipanj 2019. na iznos od 98,55 eura od 11. srpnja 2019. do isplate,
- za srpanj 2019. na iznos od 108,68 eura od 11. kolovoza 2019. do isplate,
- za kolovoz 2019. na iznos od 105,93 eura od 11. rujna 2019. do isplate,
- za rujan 2019. na iznos od 95,27 eura od 11. listopada 2019. do isplate,
- za listopad 2019. na iznos od 107,66 eura od 11. studenog 2019. do isplate,
- za studeni 2019. na iznos od 102,86 eura od 11. prosinca 2019. do isplate,
- za prosinac 2019. na iznos od 97,89 eura od 11. siječnja 2020. do isplate,
- za siječanj 2020. na iznos od 113,50 eura od 11. veljače 2020. do isplate,
- za veljaču 2020. na iznos od 98,00 eura od 11. ožujka 2020. do isplate,
- za ožujak 2020. na iznos od 108,11 eura od 11. travnja 2020. do isplate,
- za travanj 2020. na iznos od 100,46 eura od 11. svibnja 2020. do isplate,
- za svibanj 2020. na iznos od 104,48 eura od 11. lipnja 2020. do isplate,
- za lipanj 2020. na iznos od 106,41 eura od 11. srpnja 2020. do isplate,
- za srpanj 2020. na iznos od 111,28 eura od 11. kolovoza 2020. do isplate,
- za kolovoz 2020. na iznos od 32,12 eura od 11. rujna 2020. do isplate,
- za rujan 2020. na iznos od 0,12 eura od 11. listopada 2020. do isplate,
- za listopad 2020. na iznos od 81,36 eura od 11. studenog 2020. do isplate,
- za studeni 2020. na iznos od 137,65 eura od 11. prosinca 2020. do isplate,
- za prosinac 2020. na iznos od 138,27 eura od 11. siječnja 2021. do isplate,
- za siječanj 2021. na iznos od 115,49 eura od 11. veljače 2021. do isplate,
- za veljaču 2021. na iznos od 115,09 eura od 11. ožujka 2021. do isplate,
- za ožujak 2021. na iznos od 124,53 eura od 11. travnja 2021. do isplate,
- za travanj 2021. na iznos od 112,37 eura od 11. svibnja 2021. do isplate,
- za svibanj 2021. na iznos od 123,32 eura od 11. lipnja 2021. do isplate,
- za lipanj 2021. na iznos od 122,21 eura od 11. srpnja 2021. do isplate,
- za srpanj 2021. na iznos od 109,05 eura od 11. kolovoza 2021. do isplate,
- za kolovoz 2021. na iznos od 122,61 eura od 11. rujna 2021. do isplate,
- za rujan 2021. na iznos od 121,76 eura od 11. listopada 2021. do isplate,
- za listopad 2021. na iznos od 107,63 eura od 11. studenog 2021. do isplate,
- za studeni 2021. na iznos od 121,54 eura od 11. prosinca 2021. do isplate,
- za prosinac 2021. na iznos od 133,37 eura od 11. siječnja 2022. do isplate,
- za siječanj 2022. na iznos od 104,90 eura od 11. veljače 2022. do isplate,
- za veljaču 2022. na iznos od 101,09 eura od 11. ožujka 2022. do isplate,
- za ožujak 2022. na iznos od 113,12 eura od 11. travnja 2022. do isplate,
- za travanj 2022. na iznos od 105,93 eura od 11. svibnja 2022. do isplate,
- za svibanj 2022. na iznos od 122,63 eura od 11. lipnja 2022. do isplate,
- za lipanj 2022. na iznos od 114,65 eura od 11. srpnja 2022. do isplate,
- za srpanj 2022. na iznos od 116,78 eura od 11. kolovoza 2022. do isplate, u roku od 15 dana.
II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja FP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P r-790/2023-14
iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu od 4.789,89 eur kao neosnovan.
III. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o., iz Zagreba, Ozaljska 105, OIB: 82031999604, da tužitelju FP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.062,50 eur, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 17. siječnja 2025. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je od 2. studenog 2018. zaposlenik tuženika, na radnom mjestu ''vozač tramvaja I'', šifra radnog mjesta ZS 191, Tramvajski promet Dubrava, na temelju ugovora o radu na određeno vrijeme, sklopljenog 29. 10. 2018., nakon čega je s poslodavcem sklopio ugovor o radu za isto radno mjesto 11.11.2019.
21.7.2022. sklopio je novi ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto „vozač tramvaja III“, šifra radnog mjesta ZS 193, Tramvajski promet Dubrava, ali se u naravi radi o istom radnom mjestu na kojem je tužitelj radio sve od zasnivanja radnog odnosa kod tuženika.
2. U čl. 6. i 7. ugovora o radu od 29. 10. 2018. i 11. 11. 2019. određeno je da će se tužitelju obračunavati i isplaćivati plaća prema Kolektivnom ugovoru i Pravilniku o radu te da će mu se plaća isplaćivati prema koeficijentu složenosti 2,20. Odredbom čl. 6. ugovora o radu od 21. 7. 2022. određeno je kako će se radniku isplaćivati plaća prema koeficijentu složenosti poslova 2,40.
3. Tužitelj nadalje navodi da je Temeljnim kolektivnim ugovorom za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o., Dodatkom V. Temeljnog kolektivnog ugovora te Pravilnikom o radu za društvo Zagrebački holding d.o.o. određeno da osnovnu plaću radnika za puno radno vrijeme i normalni učinak čini zbroj umnoška osnovice i koeficijenta karakteristične skupine poslova i zadaća u koju je razvrstano radno mjesto na koje je radnik raspoređen, stalnog dodatka i dodatka na radni staž.
4. Tužitelj od trenutka zasnivanja radnog odnosa s tuženikom prometuje na redovnim tramvajskim linijama tuženika koje su organizacijski raspoređene pod Tramvajski promet Dubrava. Obračunavanjem plaće prema koeficijentu 2,20 u razdoblju od sklapanja ugovora o radu s tuženikom tužitelj je diskriminiran u odnosu na druge radnike tuženika koji obavljaju isti posao, a čija se mjesečna plaća u utuženom razdoblju obračunavala primjenom koeficijenta 2,40, čime su ostvarili bitno višu osnovnu plaću od tužitelja. Diskriminirajući učinak je tim veći ako se uzme u obzir da je konkretno radno mjesto organizirano kao rad u smjenama, te se nerijetko događa da nakon završene radne smjene tužitelja, njega zamjenjuje drugi vozač koji nastavlja
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P r-790/2023-14
voziti isti tramvaj, na istoj relaciji do kraja svoje smjene, obavljajući iste radne zadatke, ali pri tom prima veću plaću od vozača kojega je prethodno zamijenio, jer mu se plaća obračunava po koeficijentu 2,40, a ne 2,20 kao tužitelju.
5. Tužitelj dalje ističe da je iz same platne liste tuženika vidljivo da se za radno mjesto vozača tramvaja koje obavlja tužitelj u utuženom razdoblju ima primjenjivati koeficijent 2,40. Naime, tuženik na svakoj tužiteljevoj platnoj listi naznačuje koeficijent za radno mjesto vozač tramvaja TP Dubrava 2,40, da bi zatim kao posebnu stavku iskazao korekciju koeficijenta za -0,20.
6. Tužitelj dalje navodi da je poslodavac prema čl. 90 i 91. Zakona o radu dužan isplatiti radnicima jednaku plaću za jednaki rad i rad jednake vrijednosti, ističući da se ove odredbe ne odnose samo na jednakost plaća žena i muškaraca već općenito na jednakost plaća istih radnih mjesta. Tužitelj naglašava da ostali vozači tramvaja tuženika kojima se plaća obračunava prema koeficijentu 2,40 obavljaju isti posao u istim uvjetima kao i tužitelj, imaju istu stručnu spremu, vještine, odgovornost i uvjete rada, te bi svi navedeni vozači mogli zamijeniti jedan drugoga u odnosu na posao koji obavljaju. Tužitelj iz navedenoga zaključuje da unatoč tome što je ugovorom o radu određeno da se tužitelju plaća obračunava prema koeficijentu 2,20, tuženik je bio dužan obračunavati i isplaćivati mu plaću u utuženom razdoblju prema koeficijentu 2,40 sukladno odredbama čl. 91. st. 1. i st. 4. Zakona o radu.
7. Slijedom navedenog, konačno postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj traži da sud tuženiku naloži da mu isplati na ime razlike između u spornom razdoblju isplaćene plaće obračunate po koeficijentu 2,20 i plaće obračunate po koeficijentu 2,40, iznos od 4.789,89 eur bruto sa zateznom kamatom koja na pojedine mjesečne iznose teče od 11. u mjesecu za prethodni mjesec, za razdoblje od studenog 2018. do srpnja 2022.
8. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnov tužbenog zahtjeva te navodi da nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju radio na radnom mjestu ''vozač tramvaja I'' s koeficijentom složenosti poslova u visini od 2,20. Isti mu je koeficijent bio ugovoren i ugovorima o radu od 29. 10. 2019. i 15. 10. 2019, sklopljenima na određeno vrijeme te ugovorom o radu na neodređeno vrijeme od 11.11.2019. za isto radno mjesto, a 21. 7. 2022 tužitelj je sklopio s tuženikom ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto „vozač tramvaja III“ s koeficijentom 2,40. Tuženik navodi da prema Katalogu radnih mjesta po kategorijama složenosti, koji je sastavni dio Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Zagrebačkog električnog tramvaja iz 2015. u grupi složenosti poslova V postoje radna mjesta: ''vozač tramvaja I'' s koeficijentom složenosti poslova 2,20, ''vozač tramvaja II'' s koeficijentom 2,30, te ''vozač tramvaja III'' s koeficijentom 2,40, te da je navedeni koeficijent složenosti poslova u skladu s čl. 71. Temeljnog kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkim društvima u vlasništvu Grada Zagreba prema kojem se radno mjesto vozača svrstava u V. grupu složenosti poslova s koeficijentom u rasponu od 2,11 do 2,40, te u skladu s čl. 70. trenutno važećeg Kolektivnog ugovora prema kojemu se radno mjesto vozača svrstava u II. grupu složenosti poslova s koeficijentom u rasponu od 2,01 do 3,00.
9. Prije sklapanja prvog ugovora o radu na određeno vrijeme od 29.10.2018. tužitelj je bio u programu prekvalifikacije za zanimanje vozač tramvaja te je tek nakon položenog završnog ispita i uspješno okončanog uvođenja u rad s tužiteljem sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme za radno mjesto vozača tramvaja I. Dakle, s tužiteljem je
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P r-790/2023-14
sklopljen ugovor o radu s probnim rokom od 2 mjeseca te proizlazi da je obavljao posao vozača tramvaja kao vozač početnik, stoga ne proizlazi da je obavljao potpuno isti posao kao i drugi vozači tramvaja u istom razdoblju.
10. Plaća tužitelja određena je ugovorom o radu i u skladu je s važećim aktima koje je donio poslodavac. Tužitelj je mogao odbiti ponudu ugovora o radu i ne potpisati isti, ukoliko nije bio zadovoljan s ponuđenim koeficijentom složenosti poslova. Neutemeljeni su navodi tužitelja da je diskriminiran u odnosu na druge zaposlenike tuženika. Ugovor o radu je dvostrano obvezni pravni posao i nastaje suglasnošću volja poslodavca i radnika, a tužitelju su već u vrijeme sklapanja ugovora o radu bile poznate sve činjenice i okolnosti vezane za njegovo radno mjesto.
11. Tužitelj netočno navodi da svi vozači tramvaja kod tuženika kojima se obračunava plaća po koeficijentu 2,40 obavljaju isti posao i u istim uvjetima kao i tužitelj te da među njima nema razlike imajući u vidu stručnu spremu, vještine i odgovornosti. Suprotno tome, postoje razlike između vozača prema radnom iskustvu, vještinama i radu koji obavljaju, obzirom da voze različite tramvajske linije.
12. Tuženik predlaže u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
13. Tijekom postupka sud je proveo dokaze uvidom u ugovore o radu na određeno i neodređeno vrijeme (str. 10-17 spisa), Pravilnik o radu iz studenog 2016. (str. 18-32 spisa), isplatne liste (str.33-89 spisa), Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta ZGB holdinga, Podružnica ZET od 24.7.2015. (str. 110-126 spisa), Izmjene i dopune Pravilnika od 22.8.2019. (str. 127-130 spisa), shematski prikaz organizacije društva (str.131-140 spisa), Kolektivni ugovor za radnike u Trgovačkom društvu ZET- a iz veljače 2023. (str. 141-181 spisa), opis poslova radnog mjesta (str. 195-196 spisa), Kolektivni ugovor za radnike u Trgovačkom društvu ZET-a iz prosinca 2019. (str. 229- 269 spisa), tuženikov izračun spornog potraživanja (str. 278-279 spisa), kao i drugu dokumentaciju koja prileži spisu, te je proveo dokaze saslušanjem svjedoka ŠP (str. 309 spisa), RP (str. 310 spisa) i tužitelja (str. 310 spisa).
14. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.
15. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao radnika tuženika za isplatom razlike plaće između koeficijenta složenosti 2,40 i obračunatog koeficijenta složenosti 2,20.
16. Između stranaka u postupku nije sporno da je tužitelj zaposlenik tuženika, da je imao sklopljene ugovore o radu od 29. 10. 2018., 15. 10. 2019 i 11. 11. 2019, nakon čega je s tuženikom sklopio još jedan ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto "vozač tramvaja III" i to 21.7.2022. U ugovorima o radu u utuženom razdoblju (do 21. srpnja 2022.) tužitelju je određen koeficijent složenosti poslova u visini od 2,20 na temelju kojeg je tuženik tužitelju obračunavao i isplaćivao plaću. Među strankama također nije sporno da su prema kategorizaciji radnih mjesta kod tuženika u Pravilniku o organizaciji radnih mjesta Zagrebačkog holdinga d.o.o. podružnice Zagrebački električni tramvaj, u prilogu broj 3., u grupi složenosti poslova V, kategorizirana radna mjesta ''vozač tramvaja I'' s koeficijentom 2,20, zatim ''vozač tramvaja II'' s
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P r-790/2023-14
koeficijentom 2,30, te ''vozač tramvaja III'' s koeficijentom 2,40, čime je tuženik propisao različite visine plaće za ove kategorije vozača tramvaja. U postupku također nije sporno da je tuženik u utuženom razdoblju tužitelju obračunavao i isplaćivao mjesečnu bruto plaću prema koeficijentu 2,20, što proizlazi iz isplatnih lista tuženika o isplati plaće tužitelja za navedeno razdoblje. Nije sporno ni da prema Kolektivnom ugovoru tuženika isplata plaća kod tuženika dospijeva svakog desetog dana u mjesecu za prethodni mjesec.
17. U postupku je sporno jesu li poslovi na radnom mjestu ''vozač tramvaja I'' i ''vozač tramvaja III'' kod tuženika u naravi isti poslovi, u smislu čl. 91. Zakona o radu (''Narodne novine'' 93/14, 127/17, 98/19), za koje je poslodavac dužan isplaćivati jednaku osnovnu plaću za jednak rad, odnosno ima li tužiteljica slijedom toga pravo na naknadu razlike u bruto plaći u iznosu razlike između koeficijenta 2,40 i 2,20 za utuženo razdoblje.
18. Iz platnih lista o isplati plaće tužitelja vidljivo je da je tuženik tužitelju za cijelo utuženo razdoblje, sve do sklapanja ugovora o radu za radno mjesto vozača tramvaja III 21. srpnja 2022., isplaćivao plaću prema koeficijentu složenosti poslova 2,20, s tim da je u ugovoru o radu od 29.10.2018. navedeno: radnik će u organizacijskoj jedinici Tramvajski promet Dubrava obavljati poslove radnog mjesta vozač tramvaja I, šifra radnog mjesta ZS 191, te koeficijent složenosti poslova 2,20. Isto stoji i u ugovorima o radu od 15. 10. 2019. i 11. 11. 2019. Nadalje, u isplatnim listama u utuženom razdoblju navodi se koeficijent tužitelja 2,40, te koeficijent korekcije -0,20.
19. Svjedok ŠP je iskazao da je u utuženom razdoblju zaposlen kao vozač tramvaja, a koeficijent za obračun plaće iznosio mu je 2,40. Tužitelja poznaje, te je u utuženom razdoblju tužitelj obavljao iste poslove kao i svjedok. Štoviše, ponekad su vozili na istim linijama i mijenjali se u smjenama, preuzimali tramvaje jedan od drugoga.
20. Svjedok RP je iskazala da je u spornom razdoblju bila zaposlena kao vozač tramvaja, a tužitelj, kojega poznaje, radio je jednake poslove kao i svjedok, odnosno poslove vozača tramvaja, svjedok i tužitelj nekoliko puta su se mijenjali na linijama u smjenama. Svjedokov koeficijent za obračun plaće u utuženom razdoblju iznosio je 2,40.
21. Tužitelj je iskazao da je u utuženom razdoblju radio kao vozač tramvaja, ali mu je koeficijent za obračun plaće iznosio 2,20, iako je u tom razdoblju obavljao jednake poslove kao i drugi vozači tramvaja, primjerice kao ŠP i RP, kojima je koeficijent za obračun plaće iznosio 2,40.
22. Sud je iskaze svjedoka i tužitelja prihvatio u cijelosti kao životne, uvjerljive i međusobno suglasne te suglasne s dokumentacijom u spisu. Iz navedenih iskaza nedvojbeno proizlazi da su svjedoci ŠP i RP, radnici tuženika koji rade na radnom mjestu vozača tramvaja, u utuženom razdoblju primali plaću prema koeficijentu 2,40, dok iz tužiteljeva iskaza proizlazi da je njegov koeficijent za izračun plaće u istom razdoblju iznosio 2,20 iako je radio iste poslove kao i naprijed navedena dva svjedoka. Iz iskaza svjedoka ŠP i RP, kojima je radno mjesto naziva vozač tramvaja, dok je tužiteljevo u spornom razdoblju bilo vozač tramvaja I, nedvojbeno proizlazi da su svjedoci i tužitelj radili potpuno iste poslove, odnosno poslove vozača
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P r-790/2023-14
tramvaja, pri čemu se tužitelj sa svjedocima mijenjao u tramvaju, odnosno preuzimao u svojoj smjeni tramvaj od njih i nastavio voziti na istoj liniji, ili obrnuto.
23. Nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelju ugovorom o radu od 29.10.2018. ugovoreno obavljanje poslova vozač tramvaja I, te je ugovoreno da će u roku od 30 dana obavljati vožnju uz prisustvo mentora uz 60 dana probnog rada, ali opis poslova tužitelja iz razdoblja dok je imao mentora i bio na probnom radu bio je potpuno jednak opisu poslova bilo kojeg drugog vozača tramvaja, te iz iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka nedvojbeno slijedi da su i tužitelj i svjedoci, kojima je plaća bila obračunavana po višem koeficijentu od tužiteljevog obavljali jednake poslove, dakle sve od sklapanja ugovora o radu od 29.10.2018.
24. Odredba čl. 91. st. 1. ZR-a propisuje da je poslodavac dužan isplatiti jednaku plaću radnici i radniku za jednak rad i rad jednake vrijednosti, dok odredba čl. 91. st. 2. ZR- a određuje da se o radu jednake vrijednosti radi ako dvije osobe različitoga spola obavljaju isti posao u istim ili sličnim uvjetima ili bi mogle jedna drugu zamijeniti u odnosu na posao koji obavljaju, ako je rad koji jedna od njih obavlja slične naravi radu koji obavlja druga, a razlike između obavljenog posla i uvjeta pod kojima ih obavlja svaka od njih nemaju značaja u odnosu na narav posla u cijelosti ili se pojavljuju tako rijetko da ne utječu na narav posla u cijelosti, te ako je rad koji jedna od njih obavlja jednake vrijednosti kao rad koji obavlja druga, uzimajući u obzir kriterije kao što su stručna sprema, vještine, odgovornost, uvjeti u kojima se rad obavlja te je li rad fizičke naravi. Pri tome odredbe ZR-a o jednakosti plaća za jednaki rad i rad jednake vrijednosti koje se odnose na jednakost plaća žene i muškarca sud tumači ekstenzivno tako da se ne odnose samo na osobe različitoga spola nego općenito na jednakost plaća svih radnika koji obavljaju jednake poslove bez obzira na naziv radnog mjesta, kao što je ovdje slučaj. Takvo shvaćanje proizlazi i iz sudske prakse (Presuda Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž R-432/2020. od 12. rujna 2022).
25. Prema odredbi čl. 91. st. 4. ZR-a ništetna je odredba ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugoga pravnog akta protivna čl. 91. st. 1. ZR-a, pa su ništetne i odredbe ugovora o radu koje je tužitelj sklopio s tuženikom, a kojima je koeficijent za obračun plaće tužitelju na radnom mjestu vozača tramvaja I utvrđen u visini 2,20 umjesto u visini od 2,40, jer je tužitelj u utuženom razdoblju obavljao isti posao u istim uvjetima kao i drugi zaposlenici tužitelja na radnom mjestu vozača tramvaja, te je mogao zamijeniti bilo kojeg vozača tramvaja koji je u navedenom razdoblju primao plaću prema koeficijentu 2,40.
26. Slijedom navedenog, tužitelj osnovano predlaže isplatiti mu razliku između plaće koja mu je obračunavana prema koeficijentu 2,20 i plaće obračunate prema koeficijentu 2,40, a prema kojem je tuženik obračunavao i isplaćivao plaću drugim radnicima koji su utuženom razdoblju obavljali jednake poslove kao i tužitelj.
27. Napominje se da je u ovom postupku utvrđeno iz iskaza tužitelja i dokumentacije dostavljene u spis da i njemu tuženik obračunava i isplaćuje plaću prema koeficijentu 2,40 od 21. srpnja 2022. te od tada ima sklopljen ugovor o radu u kojem joj je naveden koeficijent 2,40 pri čemu iz iskaza tužitelja proizlazi da cijelo vrijeme obavlja iste poslove vozača tramvaja, dakle i u utuženom razdoblju.
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P r-790/2023-14
28. Tužitelj je u podnesku 19.11.2024. tužbeni zahtjev uredio prema izračunu razlike bruto plaće za sporno razdoblje, od studenog 2018. do srpnja 2022., kojeg je dostavio tuženik te zatražio isplatu bruto iznosa od 4.789,89 eur, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a tuženik se na ročištu 03.12.2024. očitovao da ne osporava visinu tako postavljenog tužbenog zahtjeva, kao ni tijek kamate, stoga je usvojen tužbeni zahtjev.
29. Prema odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, u daljem tekstu ZOO) dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane tražbine duguje i zakonske zatezne kamate pa je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju zakonske zatezne kamate u visini određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, koja sukladno čl. 87. Kolektivnog ugovora teče od jedanaestog dana u mjesecu za prethodni mjesec do isplate.
30. Međutim, istog je valjalo odbiti s dijelom zahtjeva za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu od 4.789,89 eur. Dosuđeni bruto iznos sastoji se od neto iznosa, te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a u smislu odredbe članka 15. stavak 3. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14), i članka 17. stavak 3. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 20/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14) zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Iz navedenog proizlazi da bruto iznosi koji su u konkretnom slučaju dosuđeni, te koji se isplaćuju po sudskoj presudi sve do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nisu u potpunosti dospjeli na naplatu, odnosno u tom slučaju porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek s isplatom same plaće (Gž R-624/14 od 16.04.2015., Gž R-376/15 od 02.06.2015., Gž R-440/15 od 24.02.2015., Gž R-508/14 od 14.04.2015.).
31. Tužitelju je temeljem čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a priznat trošak parničnog postupka, a koji trošak se sastoji od troška zastupanja po punomoćniku u osobi odvjetnika, te je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika prema zadnje istaknutoj vrijednosti predmeta spora.
32. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. i 155. ZPP-a, a u svezi s čl. 164. st. 1. iz tog Zakona, a tužitelju, zastupanom po punomoćniku odvjetniku odmjeren je parnični trošak prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika (OT), prema zadnjoj istaknutoj vrijednosti premeta spora i to: za sastav tužbe 100 bodova OT (tbr. 7/1), sastav podneska od 21.8.2024. kojim se očitovao na odgovor na tužbu 100 bodova OT (Tbr. 8/1), pristup na ročište 9.9.2024. 100 bodova OT (tbr. 9/1), sastav podneska 19.11.2024. kojim je specificirao tužbeni zahtjev prema izračunu tuženika 25 bodova OT (tbr.8/4) i pristup na ročište 03.12.2024. 100 bodova OT (tbr. 9/1), ukupno iznosi 425 bodova OT što obračunato s paušalom od 2,00 eur za jedan bod iznosi 850,00 eur, a što uz obračunati PDV od 25% iznosi 1.062,50 eur. 33. Tužitelju je na dosuđeni parnični trošak priznata i kamata temeljem čl. 151. st. 3. ZPP-a koja teče od presuđenja do isplate temeljem čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 93/14 i 73/17) po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (" Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18).
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P r-790/2023-14
34. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu 16. siječnja 2025.
Sudac:
Dario Partl
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana, računajući od dana dostave prijepisa ove presude. Žalba se podnosi Županijskom sudu, putem ovog suda, pismeno u četiri jednaka primjerka.
DNA:
1. Tužitelju po punomoćniku
2. Tuženiku
