Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-6114/2022
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jasne Momirović, kao predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Mladena Genca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika HP, zbog prekršaja iz članka 76.a točke 1. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti („Narodne novine“ broj: 79/07., 113/08., 43/09., 130/17., 118/18., 47/20., 134/20., 143/21.), odlučujući o žalbi okrivljenika HP, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, broj: 71 SSS:Pp-1185/2021 od 3. ožujka 2022., na sjednici vijeća održanoj 16. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e :
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika HP i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 15,00 (petnaest) eura, u roku od 30 (trideset) dana računajući od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom okrivljenik HP je proglašen krivim i uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 (tisuću) kuna, zbog prekršaja iz članka 76.a točke 1. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, činjenično opisanog u izreci pobijane presude.
2. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna.
3. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prekršajnog prava i odluke o prekršajno pravnoj sankciji, ponavljajući navode svoje obrane, odnosno ističući kako je prekršaj počinio nenamjerno i u najboljoj namjeri jer je dostavljao humanitarnu pomoć za unesrećene s potresom pogođenog područja Petrinje, gdje ima rodbinu. Okrivljenik moli da mu se kazna maksimalno ublaži.
4. Žalitelj predlaže da se iz razloga iznesenih u žalbi, ista prihvati.
5. Žalba nije osnovana.
6. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je ocijenio da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava, te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na što Sud pazi po službenoj dužnosti, i da je prvostupanjski sud točno utvrdio činjenično stanje i na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio djelo.
7. Žalbeni navodi okrivljenika da je putovao iz humanitarnih razloga, a bez prethodne suglasnosti Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske ne mogu ga ekskulpirati od odgovornosti za počinjeni prekršaj i time okrivljenik niti ne osporava odlučne činjenice koje se odnose na počinjenje istog, budući da iz stanja spisa proizlazi da je okrivljeniku bila određena sigurnosna mjera samoizolacije, koje se nije pridržavao. U vezi s time se ističe da je postojanje pandemije COVID-19 bila opće poznata činjenica, koja je zahtijevala posebno odgovorno postupanje građana u vezi zaštite pučanstva od zaraznih bolesti, što znači i s posebnom pažnjom utvrđivanje uvjeta ulaska u Republiku Hrvatsku i poštivanje istih, a u skladu s čime se okrivljenik nije ponašao.
8. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je na temelju provedenog postupka imao valjane osnove zaključiti da su se u ponašanju okrivljenika ostvarila sva bitna obilježja prekršaja iz članka 76.a točke 1. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, a okrivljenik žalbenim navodima nije objektivno i argumentirano doveo u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja niti pravilnu primjenu materijalnog prava.
9. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje i pravnu oznaku djela, ovaj Sud je našao da je izrečena novčana kazna okrivljeniku za navedeno djelo u granicama zakona i nije prestroga, time više što je izrečena znatno ispod zakonom propisanog minimuma, jer je za prekršaj iz članka 76.a točke 1. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti propisana novčana kazna za fizičku osobu u rasponu od 8.000,00 do 15.000,00 kn (1.061,78 do 1.990,84 eura), te su sve okolnosti za odmjeravanje kazne u dovoljnoj mjeri ocijenjene u korist okrivljenika te nema osnove za daljnje ublažavanje izrečene novčane kazne.
10. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.
11. Iz navedenih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, trebalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi.
U Zagrebu 16. siječnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Ivana Vorel Mikša, v.r.
Jasna Momirović, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu, u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
