Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-5092/2024

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Jasne Momirović kao predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Mladena Genca kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I okrivljenika IMUNITET d.o.o., kao pravne osobe i II okrivljenika RI, kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, zbog prekršaja iz čl. 172.b st. 1. t. 9. i st. 2. Zakona o poljoprivredi („Narodne novine“, broj 118/18, 42/20, 127/20, 52/21, 152/22), odlučujući o žalbi II okrivljenika RI i žalbi tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe poljoprivredne inspekcije, podnesenim protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj: Pp-79/2022, od 23. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 16. siječnja 2025.,

p r e s u d i o j e:

I. Prihvaćanjem žalbe tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe poljoprivredne inspekcije, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni okrivljenicima, tako da se za učinjeno djelo prekršaja iz izreke pobijane presude, na temelju istog propisa, uz primjenu čl. 37. Prekršajnog zakon („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22 – dalje u tekstu PZ), izriče novčana kazna I okrivljeniku IMUNITET d.o.o. u iznosu od 2.400,00 eura (dvijestisućečetiristoeura) i II okrivljeniku RI u iznosu od 600,00 eura (šestoeura), koju kaznu su okrivljenici dužni platiti u roku od 30 (trideset) dana, računajući od dana primitka ove presude, a ako u navedenom roku plate dvije trećine izrečene novčane kazne, sukladno čl. 152. st. 3. PZ novčana kazna smatrat će se u cjelini plaćenom.

II. Odbija se kao neosnovana žalba II okrivljenika RI, te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu pobijana prvostupanjska presuda potvrđuje.

III. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3c. PZ, II okrivljenik RI je dužan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura (trideseteura), u roku od 30 (trideset) dana, računajući od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni novčanom kaznom u iznosu od 1.100,00 eura, I okrivljenik i od 500,00 eura, II okrivljenik, zbog prekršaja iz čl. 172.b st. 1. t. 9. i st. 2. Zakona o poljoprivredi, činjenično opisanog u izreci.

2. Istom presudom okrivljenici su obvezni naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 eura, svaki.

3. Protiv navedene presude II okrivljenik i tužitelj su pravodobno podnijeli žalbe i to II okrivljenik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o kazni, a tužitelj zbog odluke o kazni, kako to proizlazi iz sadržaja žalbi.

4. Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbama, iste prihvate.

5. Žalba II okrivljenika je neosnovana, a žalba tužitelja je osnovana.

6. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. PZ, ovaj sud je utvrdio da u predmetu nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. PZ, te da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, te da je činjenično stanje u potpunosti i pravilno utvrđeno i djelo okrivljenika pravilno pravno označeno kao prekršaj iz primijenjenog propisa.

7. Naime, na temelju pisane obrane okrivljenika i provedenih dokaza, prvostupanjski sud je imao osnove za zaključak da su okrivljenici počinili inkriminirani prekršaj, za koji su pravilno i zakonito proglašeni krivima i kažnjeni, o čemu je prvostupanjski sud dao valjane razloge, koje prihvaća i ovaj sud, a žalbenim navodima u kojima II okrivljenik u bitnom tvrdi da krivnju treba utvrditi s obzirom na opseg posla koji je netko obavio ili propustio obaviti, a da on kao direktor nije bio vezan uz operativne poslove, pa da nije ni mogao počiniti prekršaj, II okrivljenik nije doveo u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja niti pravilnu primjenu materijalnog prava.

8. Nadalje, II okrivljenik koji je neprijeporno kritične zgode bio direktor I okrivljenika i kao takav odgovoran za zakonitost poslovanja I okrivljenika, u provedenom postupku nije osporavao svoju odgovornost za utvrđeni propust, a sukladno čl. 193. st. 5. PZ u žalbi se mogu iznositi nove činjenice i novi dokazi samo ako te činjenice i dokazi nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka ili ako podnositelj žalbe za njih nije znao, što u konkretnom nije slučaj.

9. Ispitujući odluku o izrečenoj novčanoj kazni, uz ocjenu navoda žalbe II okrivljenika i žalbe tužitelja, ovaj sud je ocijenio da u ovom slučaju nije bilo osnove za ublažavanje novčane kazne I okrivljeniku vrlo blizu četverostrukog iznosa općeg zakonskog minimuma novčane kazne pravnoj osobi (1.040,00 eura) do kojeg iznosa se sukladno čl. 37. st. 3. t. 2. u svezi s čl. 33. st. 1. PZ maksimalno može ublažiti novčana kazna pravnoj osobi za predmetni prekršaj i za znatnije ublažavanje novčane kazne II okrivljeniku ispod donje granice propisane kazne.

10. Naime, za predmetni prekršaj propisana je novčana kazna od 3980,00 do 6630,00 eura, pravnoj osobi i od 660,00 do 1320,00 eura, odgovornoj osobi u pravnoj osobi, pa iako prvostupanjski sud na strani I okrivljenika nije našao otegotnih okolnosti, a vodio je računa i o teškoćama u poslovanju I okrivljenika, te lošem materijalnom stanju II okrivljenika, koji ranije nije kažnjavan za istovrsne prekršaje, opravdano tužitelj u žalbi ukazuje da je izrečena kazna okrivljenicima preblaga, jer po ocjeni ovog suda, a suprotno tvrdnji žalitelja, u ovom slučaju, imajući u vidu i veliki protek vremena od počinjenja prekršaja (6. travnja 2021.) ima osnove za primjenu čl. 37. PZ i ublažavanje kazne okrivljenicima ispod donje granice propisane kazne za predmetni prekršaj, ali ne i ispod iznosa novčane kazne izrečenih ovom presudom.

11. Stoga je prihvaćanjem žalbe tužitelja, preinačena pobijana presuda u odluci o kazni i okrivljenicima izrečena kazna kao u izreci, koju ovaj sud smatra primjerenom težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti i opasnosti djela, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne, te da je ista pogodna da se njezinim izricanjem ostvari kako opća tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija, odnosno da će se okrivljenici ubuduće kloniti činjenja prekršaja.

12. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika i određen je u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13), a s obzirom na složenost i trajanje postupka pred ovim sudom.

13. Slijedom navedenog trebalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 16. siječnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Hana Bogović, v.r.

Jasna Momirović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.