Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: predsjednice vijeća Kristine Gašparac Orlić, te članova vijeća Roberta Završkog i Gordane Korotaj, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog HD, zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17, 126/19, 84/21, 114/22 i 36/24), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj po branitelju Zajedničkom odvjetničkom uredu Vesna Vignjević-Žak i Boško Žak iz Bjelovara, protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima od 3. studenog 2024., broj: Pp-3345/2024, na sjednici vijeća održanoj 16. siječnja 2025.,

p r e s u d i o j e:

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog HD i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), okrivljeni HD je dužan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu 40,00 EUR (četrdeset eura) u roku 1 (jednog) mjeseca od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljenik je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji činjenično pobliže opisanog u izreci te presude, za koje djelo mu je izrečena novčana kazna 300,00 eura, te mu je u izrečenu kaznu uračunato vrijeme za koje je bio lišen slobode kao 39,82 eura novčane kazne, pa mu je preostalo za platiti 260,18 eura, dok je temeljem članka 138. stavka 2. točke 2. Prekršajnog zakona, obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu 15,00 eura.

1.1. Istom presudom okrivljeniku je na temelju članka 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja žrtvi nasilja HDK na udaljenost manju od 100 metara i zabrane uznemiravanja ili uhođenja u trajanju od šest mjeseci, s time da će se primijenjena mjera opreza uračunati u trajanje zaštitne mjere.

2. Protiv te presude okrivljenik je pravodobno putem branitelja podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede materijalnog prava, te zbog odluke o sankcijama. Žalitelj navodi u bitnom, da nije kriv, a da je sud prekoračio optužni prijedlog jer je osuđen za prekršaj iz članka 10. stavka 1. točke 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, dok mu tužitelj stavlja na teret djelo iz članka 10. stavka 1. točke 1. citiranog Zakona. Detaljno ponavlja svoju obranu koju je iznio u postupku, ističući da je sud prihvatio iskaz oštećene i utvrdio da je zadobila vidljivu ozljedu što potvrđuje liječnička dokumentacija, što je u suprotnosti s optužnim aktom u kojem se navodi da nije zadobila tjelesne ozljede. Time su počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, te je u potpunosti pogrešno utvrđeno činjenično stanje. I sama oštećenica je potvrdila da nije bilo nikakvog fizičkog sukoba, već samo verbalnog, da je došlo do fizičkog sukoba između njega i novog partnera njegove supruge za kojeg je oštećenica izjavila da je čuo preko njezinog pametnog sata da se nešto dešava, pa je došao. Pitanje je gdje se on nalazio kada je mogao odmah doći u kuću, a takvo obrazloženje oštećene nije životno uvjerljivo osim ukoliko je inscenirala cijeli događaj kako bi si poboljšala položaj u parničnim postupcima koje vodi sa suprugom, pri čemu treba uzeti da njezin novi partner ima prebivalište udaljeno 10-tak km i sigurno ne bi odande mogao doći kroz par minuta koliko je događaj trajao. Ukazuje da sud nije utvrdio dinamiku događaja, što se dogodilo nakon i je li došlo do novog sukoba između okrivljenika i novog partnera oštećene, bitna pitanja nije razjasnio niti je posebno analizirao njegovu obranu, te nije proveo nikakve druge dokaze, pa je jedini razlog zašto nije prihvatio njegovu obranu taj da je u suprotnosti s navodima njegove supruge, što se ne može smatrati pravom i kritičnom analizom dokaza, pogotovo jer je ona mijenjala iskaz tijekom postupka, te nije ona prijavila događaj već okrivljeni, pa zbog svega navedenog predlaže da ga se oslobodi optužbe, podredno da se žalba prihvati, odluka ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

4. Žalba nije osnovana.

5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Što se tiče žalbenih navoda koji se odnose na proturječnosti u presudi, na nerazumljivost iste i na nedostatak razloga za odluku, kao i navoda koji se općenito odnose na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka ovaj sud nalazi da nije došlo do bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. i stavka 2. Prekršajnog zakona na koje upire žalitelj. Ovaj sud je utvrdio da pobijana odluka ima, sukladno članku 185. Prekršajnog zakona sav potreban sadržaj, a njeno obrazloženje sadrži obrazloženu ocjenu sadržaja navoda obrane okrivljenika, kao i provedenih dokaza. Ista se temelji na zakonitim dokazima, sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama, te u presudi ne postoji bitna proturječnost i nelogičnost između razloga presude i sadržaja optužnog prijedloga a prvostupanjski sud je jasno i nedvosmisleno obrazložio svoj zaključak o krivnji. Iz spisa je vidljivo da je okrivljenik upoznat s optužnim prijedlogom, da su mu pozivi uredno dostavljeni i da mu je omogućeno da iznese svoju obranu kao i da angažira branitelja, pa je evidentno da je okrivljeniku bilo omogućeno da se brani i da sudjeluje u postupku, slijedom čega nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona, konkretno nije povrijeđeno pravo obrane koje bi bilo od utjecaja na pravilno i zakonito donošenje presude.

6.1. U odnosu na žalbeni navod kojim se ističe prekoračenje optužbe, uvodno se ističe da je i tužitelj u optužnom prijedlogu pogrešno označio materijalnopravnu odredbu navodeći da se radi o članku 10. stavku 1. točki 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a i sud je pogrešno označio materijalnopravni propis kao članak 10. stavak 1. točka 2. istog Zakona. Naime, predmetni članak nema stavaka već samo točke (šest točaka koje opisuju oblike nasilja), te se članak 10. točka 1. odnosi na fizičko nasilje, a članak 10. točka 2. na tjelesno kažnjavanje djece. Dakle, ispravno navođenje materijalne odredbe u ovom slučaju glasi: „članak 10. točka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji“, jer se radi o primjeni fizičke sile prema članu obitelji.

Prvostupanjski sud pravilno u izreci navodi kažnjivu odredbu koja predviđa prekršaj i sankcionira nasilje u obitelji (članak 22. stavak 1. citiranog Zakona), a očigledna omaška, dakle činjenica da je u izreci pobijane presude pored pravilne kažnjive odredbe navedena i pogrešna materijalnopravna odredba, ne dovodi do nerazumljivosti u tolikoj mjeri da bi predstavljalo počinjenje bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, te ne utječe na zakonitosti i pravilnost presude, niti bi bila odlučna prilikom utvrđivanje krivnje za predmetni prekršaj.

7. U odnosu na činjenično stanje, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te je zadovoljavajuće obrazložio odluku o krivnji okrivljenika.

7.1. Naime, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud u postupku ispitao okrivljenika i svjedokinju – suprugu HDK, te pročitao dokumentaciju u spisu. Na temelju slobodne ocjene provedenih dokaza, sukladno članku 88. stavku 2. Prekršajnog zakona, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, prvostupanjski sud je odluku temeljio na analizi iskaza ispitanih osoba, nalazeći da postupanje okrivljenika na način opisan u izreci pobijane presude ispunjava zakonsko biće djela.

7.2. Činjenica da je sud prvog stupnja svoju odluku temeljio prvenstveno na iskazu žrtve nasilja ispitane kao svjedokinje, ne dovodi do nezakonitosti presude, jer pravilo koje bi se temeljilo na formalnoj ocjeni dokaza ne postoji, već se činjenice utvrđuju po načelu slobodne ocjene dokaza kojom je iskaz svjedokinje ocijenio uvjerljivim. Stoga je sud prvog stupnja svoju odluku temeljio prvenstveno na svjedokinjinu iskazu u kojem je navedena potvrdila činjenice odlučne za postojanje djela prekršaja, valjano obrazloživši razloge zbog kojih je sud prvog stupnja prihvatio njezino svjedočenje te zbog čega nije prihvatio obranu okrivljenika.

7.3. Kako prvostupanjski sud nije imao dvojbi glede činjenica odlučnih za postojanje zakonskog bića djela prekršaja, sud prvog stupnja nije došao u situaciju vrednovati činjenice „in favorem“, odnosno primijeniti pravno načelo „in dubio pro reo“, niti je postupio nezakonito, kada je na temelju slobodne ocjene dokaza donio odluku o krivnji žalitelja. Sud može temeljiti osuđujuću odluku samo na iskazu jednog svjedoka (žrtve nasilja koja je u pravilu zainteresirana za ishod postupka) u slučaju kada postoje međusobno protivne obrane okrivljenika i iskaz svjedoka. Naime, obiteljsko nasilje i jest pojava koja se često događa u intimnom okruženju, bez prisutnosti potencijalnih nepristranih svjedoka – očevidaca.

7.4. Što se tiče eventualnih ozljeda i liječničke dokumentacije za oštećenicu, ističe se da tužitelj doista u sklopu optužnog prijedloga navodi da ona u događaju nije zadobila tjelesne ozljede. Naime, iz liječničke dokumentacije proizlazi da je liječnica u Općoj bolnici u Bjelovaru na dan prekršaja (2. studenog 2024.) utvrdila „…inspekcijski na vratu crvenilo obostrano širine dlana… Evidentno je da crvenilo na vratu nije ozljeda u sudsko-medicinskom smislu koja bi bila temelj za strožu inkriminaciju u smislu da je u događaju oštećenica tjelesno ozlijeđena, već se radi o tragovima koji potkrjepljuju iskaz svjedokinje u odnosu na pitanje je li do fizičkog kontakta doista došlo. U ovom postupku se okrivljeniku ne stavlja na teret prouzročenje tjelesne ozljede, niti je postojanje i težina ozljede bila odlučna činjenica za postojanje bića djela, a odlučne činjenice u odnosu na ponašanje okrivljenika nesporno su utvrđene iskazom svjedokinje, dok utvrđeni tragovi crvenila dodatno potkrepljuju njezino svjedočenje.

8. S obzirom na sve navedeno, žalbeni navodi žalitelja da je uslijed pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja došlo i do pogrešne primjene materijalnog prava, su također neosnovani.

9. Razmotrivši odluku o novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud žalitelju izrekao odgovarajuću kaznu primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

9.1. Pritom treba istaknuti da je za prekršaj iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisana novčana kazna u rasponu od 300,00 eura do visine općeg maksimuma od 6.630,00 eura, odnosno kao teža kazna, kazna zatvora u trajanju do 90 dana. Okrivljeniku je izrečena blaža vrsta kazne i to u najmanjem predviđenom iznosu za to djelo prekršaja.

9.2. Imajući u vidu prirodu i težinu počinjenog djela prekršaja, kao i sve vidove zakonske svrhe kažnjavanja, novčana kazna u zakonskom minimuma nije previsoka, te je zadovoljavajuće obrazložena. Prvostupanjski je sud naveo koje je okolnosti cijenio pri odluci, te su sve olakotne okolnosti našle dovoljno odraza u izrečenoj novčanoj kazni u posebnom minimumu. Stoga ovaj sud nalazi da je upravo ovako izrečena ukupna novčana kazna primjerena i dostatna okolnostima počinjenog prekršaja, ličnosti okrivljenika i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, držeći da će se kako opća svrha kažnjavanja iz članka 6. Prekršajnog zakona, tako i svrha kažnjavanja iz članka 32. istog Zakona, postići upravo ovako izrečenom novčanom kaznom.

9.3. Također, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik se upozorava da, ako na način i u roku za plaćanje novčane kazne određenom u izreci pobijane presude, a računajući od dana primitka ove drugostupanjske presude, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.

10. Ispitujući povodom žalbe odluku prvostupanjskog suda u odnosu na izrečenu zaštitnu mjeru, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud istu izrekao s ciljem da se otklone uvjeti koji bi mogli omogućiti ponavljanje sukoba i da se zaštiti oštećenica. Imajući u vidu poremećene odnose između supružnika, ovaj sud nalazi da su izneseni razlozi, zbog kojih je izrečena predmetna zaštitna mjera u navedenom trajanju, konkretni i zakonski osnovani, te držeći da će se upravo primjenom navedene mjere u kombinaciji s novčanom kaznom otkloniti uvjeti koji bi mogli poticajno djelovati na ponavljanje sukoba.

11. Paušalni iznos troškova ovog žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/2013.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eura), pa iznos od 40,00 eura predstavlja iznos bliže minimalno mogućoj visini paušalne svote, a time po ocjeni ovog suda, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

12. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 16. siječnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v. r

Kristina Gašparac Orlić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru u 6 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja, oštećenicu i tužitelja.