Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Poslovni broj: Ps-15/2023-11

Trg Ljudevita Posavskog 5

44000 Sisak

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku, u ime Republike Hrvatske, po sucu toga suda Vedranu Medakoviću, u pravnoj stvari tužiteljice VF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa odvjetnik Denis Pedić iz Popovače, Zagrebačka 17, protiv tuženika UF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi iseljenja, nakon provedene glavne rasprave zaključene na ročištu 4. prosinca 2024., na ročištu za objavu presude 16. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Usvaja se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem isti glasi:

"Nalaže se tuženiku UF, OIB: [osobni identifikacijski broj], da iseli iz nekretnine označene kao kčbr. [katastarska čestica] REBER, KUĆA BROJ 1/F REBER, DVORIŠTE REBER, ORANICA REBER, ukupne površine 2643 m2, upisane u zk. ul. br.: [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], te preda u nesmetan posjed tužiteljici VF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. .".

II/ Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice VF u dijelu u kojem traži da se naloži tuženiku UF da nekretninu označenu kao kčbr. [katastarska čestica] V, KUĆA BROJ 1/F REBER, DVORIŠTE REBER, ORANICA REBER, ukupne površine 2643 m2, upisane u zk. ul. br.: [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], oslobodi od svih svojih stvari i osoba.

III/ Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Tužbom od 30. listopada 2023., tužiteljica u bitnome navodi da je vlasnik nekretnine kčbr. [katastarska čestica] reber, kuća broj 1/F reber, dvorište reber, oranica reber, ukupne površine 2643 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Nadalje, navodi da su stranke bile u izvanbračnoj zajednici tijekom koje je tužiteljica dopustila tuženiku da boravi na predmetnoj nekretnini, a tuženik je naknadno na istoj prijavio adresu. Odnosi među strankama su se trajno poremetili tako da zajednički život stranaka više nije moguće nastaviti te je izvanbračna zajednica stranaka prekinuta. Nakon prekida izvanbračne zajednice, stranke su se pokušale dogovoriti da tuženik svojevoljno napusti nekretninu, no tuženik to odbija. Nadalje, navodi kako tuženik nema pravnog interesa stanovati u predmetnoj nekretnini, obzirom da je predmetna nekretnina u samovlasništvu tužiteljice. Slijedom navedenog, predlaže usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu iznosi slijed događaja koji su prethodili tužbi. Navodi kako je tijekom 2017. stupio sa tužiteljicom u ljubavnu vezu te su zajedno uselili u predmetnu nekretninu, u vlasništvu tužiteljice, a koja je kupljena dva mjeseca prije stupanja u vezu. Predmetna nekretnina je u imala ukupno 44m2, te je tijekom veze nadograđeno dodatnih 100m2 stambenog prostora te zamijenjeno 120m2 krova. Sve poslove obavljao je sam ili uz pomoć rodbine. Uz gradnju kuće vodio je brigu o zajedničkom kućanstvu, nasadu voćaka, kupnji ogrjeva, općenito održavanju nekretnine. Navodi da je većinu izdataka po pitanju održavanja automobila financirao osobno, a tužiteljica je vodila brigu o kućnim potrepštinama i režijama. Za vrijeme cijele veze je ostvarivao primanja, a zadnjih tri godine je vlasnik i direktor firme koja uredno posluje i isplaćuje plaću. Smatra da sve uloženo u predmetnu nekretninu je uloženo u podjednakim iznosima a vjerojatno i u većem iznosu s njegove strane. Napominje kako je sa svojim ukupnim primanjima i radom pridonosio kućanstvu predmetne nekretnine i po potrebi dodavao gotovinu za rate stambenog kredita tužiteljice. Nakon mnogo neuspjelih pokušaja kontakta s tužiteljicom po pitanju dogovora o prodaji nekretnine ističe kako istu želi kupiti po realnoj cijeli ili potražuje svoja uložena financijska sredstva za vrijeme trajanja veze. Tuženik potom u sklopu odgovora na tužbu navodi okvirni popis odrađenih radova te ističe kako je na inicijativu tužiteljice promijenio svoju adresu na adresu predmetne nekretnine obzirom da su njezine tvrdnje bile da je to njegov dom. Smatra da je pravi razlog tužbe namjera tužiteljice da povrati iznos plaćen pri kupnji nekretnine koji je bio prevelik tj. nekretnina je pretplaćena, a u trenutnom stanju bi mogla postići cijenu kojom bi tužiteljica povratila svoju neuspjelu investiciju. Uz navedeno tuženik je želio očuvati vezu i trudio se uspostaviti kontakt s ciljem dogovora ili nagodbe s tužiteljicom, ali neuspješno.

3. Podneskom od 15. veljače 2024., tužiteljica je u osporila navode odgovora na tužbu istaknuvši da je izbetonirano najviše 50-60m2 te je podignuta ograda od opeke u visini metra i dužini nekih 10m. U radovima je sudjelovala i tužiteljica na način da je kopala i ravnala površine prije samog betoniranja, zidanju, grabljenju šljunka, pranju i čišćenju svaki dan tijekom radova i sl. Održavala je i sadnice u voćnjaku. Svih 50 m2 drenažnog kanala je vlastoručno kopala te je zemlju od iskopa nasipavala na strmu padinu ispred kuće. Tužiteljica je tuženiku za njegovu tvrtku Geoida d.o.o. prilikom podizanja kredita u Zagrebačkoj banci (kredit u iznosu od 15.000,00 kn) isplatila iznos od 5.000,00 kn kako tuženik ne bi morao zatvoriti tvrtku. Jednako tako, tužiteljica je prodala poljoprivredno zemljište za iznos od 8.000,00 kn, a sve za potrebe tuženikove tvrtke, plaćanje režija te namirnica za stranke te pet mačaka i dvoje pasa. Sve troškove je isključivo snosila tužiteljica sve dok nije morala otići na liječenje u psihijatrijsku ustanovu 12. travnja 2023. zbog tuženikovog konstantnog psihičkog pritiska i verbalnog omalovažavanja. Navodi kako je morala pobjeći iz vlastitog doma zbog ponašanja tuženika i skloniti se u obiteljsku kuću kod majke, te joj je liječnica savjetovala da ne stupa u verbalni kontakt s tuženikom dok se on ne odseli iz predmetne nekretnine.

4. Na ročištu 4. prosinca 2024. tuženik je naveo kako više da ne živi niti se nalazi u posjedu nekretnine tužiteljice upisane kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da je iz iste iselio negdje u prvoj polovici siječnja 2024.. Pojašnjava da je sa tužiteljicom bio u izvanbračnoj zajednici od 13. listopada 2017., i gdje su zajednički živjeli prvo mjesec dana u Popovači, a potom na nekretnini koja je predmetom ovog postupka u [adresa]. Uslijed razmirica i nastalih problema u međusobnim odnosima dolazi do prekida izvanbračne zajednice u travnju 2023., a nakon čega stranke više ne komuniciraju, a tuženik ostaje živjeti u nekretnini u [adresa] do siječnja 2024., pri čemu sa tužiteljicom pregovara o isplati i stjecanju vlasništva. Kako su se u međuvremenu promijenile tuženikove životne okolnosti uslijed smrti oca i nasljeđivanja nekretnine u [adresa], takvo rješenje u sklopu kojeg bi otkupio nekretninu u [adresa] više za njega nije prihvatljivo. U odnosu na navode tužiteljice u pogledu toga da se na nekretnini nalazi neupotrjebljeni lim i građevinski otpad, ukazuje da su do njegovog odlaska sa nekretnine istu koristili zajednički te je riječ o građevinskom materijalu koji su zajednički nabavljali. Navod o prljavom rublju koje je ostalo je netočan, ostale su određene krpe koje su također bile zajedničke.

5. U tijeku postupka sud je proveo dokaz uvidom u tužbu sa izvatkom iz zemljišne knjige (str. 1-4 spisa), odgovor na tužbu tuženika (str. 9-11 spisa), podnesak tužiteljice od 15. veljače 2024. sa korespondencijom između stranaka, medicinskom dokumentacijom na ime tužiteljice te potvrdom o privremenoj nesposobnosti za rad (str. 12-19 spisa), uvid u podatke JRO MUP RH za tuženika (str. 23 spisa), izjavu treće osobe JF dostavljena na ročištu 4. prosinca 2025., od strane tuženika te liječničku dokumentacija na ime tuženika ( str. 30-31 spisa).

6. Predmet postupka u konkretnom slučaju čini tužbeni zahtjev tužiteljice usmjeren na iseljenje i predaju u posjed nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Osim navedenog, tužiteljica tužbenim zahtjevom zahtijeva i da tuženik nekretninu oslobodi od svih svojih stvari i osoba.

7. U odnosu na dokazni postupak ovaj prvostupanjski sud ukazuje da su obje stranke svojim navodima jasno i nedvosmisleno ukazale na činjenice i okolnosti od utjecaja na donošenje odluke o postavljenom tužbenom zahtjevu, pri čemu su na ročištu za glavnu raspravu 4. prosinca 2024. istaknule kako nemaju daljnjih dokaznih prijedloga te smatraju da je već i temeljem navoda stranaka stanje stvari u dovoljnoj mjeri raspravljeno za donošenjem odluke.

8. Pri tome u odnosu na navode kako tuženika tako i tužiteljice, istaknute u smjeru ulaganja u predmetnu nekretninu i održavanje iste, valja ukazati kako tuženik takve tvrdnje nije popratio protutužbenim zahtjevom, pa kako sud u postupku odlučuje u granicama postavljenog zahtjeva ( čl. 2. st. 1. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23; - u daljnjem tekstu: ZPP) takvi navodi nisu od utjecaja na pitanje osnovanosti tužbenog zahtjeva u konkretnom slučaju.

9. U samom postupku je utvrđeno da je tužiteljica vlasnica nekretnine koju u naravi čini kuća broj 1F u [adresa], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška]., k. o. [katastarska općina], kao kčbr. [katastarska čestica] ukupne površine 2643.

10. Nije sporno da je tuženik bio u suposjedu predmetne nekretnine zajedno sa tužiteljicom za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice, da bi potom nakon prestanka iste ostao samostalno živjeti u nekretnini. Pri tome također nije sporno da je izvanbračna zajednica prekinuta uslijed nesuglasja i razmirica u travnju 2023. nakon čega su odnosi između stranka obilježeni napetošću i izostankom komunikacije.

11. Navedene činjenice su kao nesporno utvrđene temeljem navoda kako tužiteljice tako i samog tuženika koji je na ročištu 4. prosinca 2024. ukazao da se iz predmetne nekretnine u [adresa] iselio u siječnju 2024..

12. Uvidom u podatke Jedinstvenog registra osoba (MUP RH ) koje su sudu dostupne za potrebne postupka ( str. 23 spisa ) je utvrđeno da je tuženik u periodu od veljače 2021. do 20. svibnja 2024. imao prijavljeno prebivalište u [adresa], da bi potom isto prijavio na sadašnjoj adresi u [adresa].

13. Da su stranke nakon prekida izvanbračne zajednice razmatrale mogućnosti u sklopu koje bi tuženik kupio nekretninu proizlazi iz odgovora na tužbu tuženika kao i e-mail korespondencije dostavljene od strane tužiteljice ( str. 14 spisa ) i koji potvrđuju da je tuženiku ponuđena kupnja nekretnine u [adresa] do srpnja 2023., nakon čega mu je ukazano da ukoliko do tog ne dođe, njegovo prisustvo će se smatrati smetanjem posjeda.

14. Stoga iz takvih utvrđenja nedvosmisleno proizlazi da je tužiteljica vlasnica nekretnine na kojoj su stranke živjele zajedno za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice i koja je prekinuta u travnju 2013. zbog nesuglasja i razmirica koje obilježavaju i sadašnji odnos između stranka.

15. Osim navedenog za predmet postupka je od utjecaja utvrđenje prema kojem je tuženik nakon prekida izvanbračne zajednice nesporno ostao živjeti na nekretnini do siječnja 2024., pri čemu je na istoj imao i službeno prijavljeno prebivalište do 20. svibnja 2024..

16. Tužiteljica je podneskom od 13. studenog 2024. potvrdila činjenicu da može slobodno ući na nekretninu na kojoj se više ne nalazi tuženik, ali i ukazala da na nekretninu netko dolazi i kako po dolasku dobiva uznemirujuće pozive.

17. Na tako utvrđeno činjenično stanje je valjalo primijeniti odgovarajuće materijalno pravne propise te utvrditi da li je postavljeni tužbeni zahtjev osnovan.

18. U odnosu na navedeno valja ukazati da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar predaju u posjed te stvari ( čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (»Narodne novine«, br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08. , 38/09. i 153/09. 90/2010., 143/2012. i 152/2014; u nastavku: ZV), a da bi u postupku pred sudom ostvario svoje pravo ( da od osobe koja posjeduje njegovu stvar, zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari ), mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu ( čl. 162. st. 1. ZV-a ).

19. Stoga je u predmetnom postupku za iseljenjem i predajom u posjed sukladno važećim materijalnim propisima, odnosno odredbama čl. 161. i 162. ZV-a, valjalo utvrditi zakonske pretpostavke u vidu toga da je ( a ) nekretnina koju tužiteljica zahtijeva njezino vlasništvo te da se ( b ) ista nalazi u tuženikovu posjedu.

20. Kako je ranije ukazano, o ovom postupku nije sporno da je tužiteljica vlasnica nekretnine koja je predmetom postupka, a obzirom da takvu činjenicu ne spori niti sam tuženik.

21. U odnosu na drugu propisanu pretpostavku, valja ukazati da je provedenim postupkom utvrđeno da predmetna nekretnina više nije u posjedu tuženika, obzirom da se isti iz nje odselio u siječnju 2024. da bi potom u svibnju 2024. i službeno odjavio prebivalište sa te adrese.

22. Tužiteljica je u konkretnom slučaju podnijela tužbu 30. listopada 2023., koju je tuženik zaprimio 9. studenog 2023., nakon čega je 15. prosinca 2023. dostavio odgovor na tužbu.

23. Prema tome, kako je tuženik nesporno napustio posjed nekretnine nakon podnošenja tužbe odnosno u tijeku postupka, to osnovanost tužbenog zahtjeva ovisi od odgovora na pitanje u kojem trenutku se utvrđuju pretpostavke prave vlasničke tužbe u smislu čl. 162. ZV-a.

24. Ovaj prvostupanjski sud smatra da odgovor na takvo sporno pitanje proizlazi iz odredbe čl. 162. st. 4. ZV-a kojom je propisano da tuženik koji je stvar posjedovao pa je posjed napustio pošto mu je dostavljena tužba, treba je o svome trošku predati tužitelju.

25. Stoga iz pravilnog tumačenja predmetne odredbe proizlazi da pretpostavke prave vlasničke tužbe moraju biti ispunjene u trenutku podnošenja tužbe, a obzirom da i tuženik koji je posjed napustio za vrijeme trajanja parničnog postupka ima obvezu predati posjed o svom trošku.

26. Kako je tuženik u konkretnom slučaju nesporno napusti posjed nakon dostavljanja tužbe, to je tužbeni zahtjev usmjeren na predaju njezine nekretnine u posjed osnovan, radi čega je u tom dijelu tužbeni zahtjev valjalo usvojiti i odlučiti kao pod točkom I/ izreke.

27. Osim zahtjeva za predajom u nesmetani posjed i iseljenjem, tužiteljica zahtijeva i da tuženik oslobodi nekretninu od svih svojih stvari i osoba.

28. Materijalno pravnu osnovu takvog dijela zahtjeva valja sagledati kroz odredbu čl. 162. st. 2. ZV-a i prema kojoj vlasnik mora stvar koju zahtjeva opisati po njezinim osobinama koje je razlikuju od istovrsnih stvari.

29. Stoga kada vlasnik u sklopu vlasničke tužbe traži oslobađanje nekretnine od stvari tuženika i drugih osoba, na njemu je teret dokazivanja o kojim se konkretno stvarima i drugim osobama radi.

30. Tužiteljica pri tome u ovom postupku nije na jasan i nedvosmislen način dokazala o kojim bi se to stvarima u konkretnom slučaju trebalo raditi niti je dokazala da bi se radilo o stvarima koje su u posjedu tuženika.

31. Pri tome valja ukazati kako su stranke u postupku dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice ( čl. 7. st. 1. ZPP-a). Nadalje, dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke ( čl. 220. st. 1. ZPP-a), a ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu; o postojanju činjenice, zaključiti će primjenom pravila o teretu dokazivanja ( čl. 221. a ZPP-a).

32. U tom smislu valja primijetiti da tužiteljica tek u sklopu podneska od 13. studenog 2024. ( str. 24 ) navodi da se na nekretnini nalazi neupotrebljeni lim, drugi razni građevinski otpad te prljavo rublje tuženika.

33. Tuženik je takve navode osporio na ročištu 4. prosinca 2024. pri čemu je istaknuo da navod o postojanju prljavog rublja nije točan, dok je potvrdio postojanje građevinskog materijala i lima navodeći da su stranke nekretninu nesporno koristile zajednički za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice pa je i u tom slučaju riječ o zajedničkom materijalu odnosno ne i materijalu koji bi bio u isključivom vlasništvu i posjedu tuženika.

34. Kako tužiteljica na kojoj je bio teret dokazivanja, u konkretnom slučaju nije dokazala niti identificirala stvari i druge osobe koje bi tuženik trebao maknuti, a u postupku je utvrđeno da je tuženik napustio posjed nekretnine u siječnju 2024., to je primjenom pravila o teretu dokazivanja utvrđeno da taj dio zahtjeva nije osnovan, radi čega je glede istoga valjalo odlučiti kao pod točkom II/ izreke presude.

35. U odnosu na trošak postupka je donesena odluka temeljem čl. 154. st. 4, čl. 155., i čl. 164. ZPP-a. Naime, tužiteljica je u konkretnom slučaju uspjela djelomično sa konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, pri čemu je njezin zahtjev za iseljenjem i predajom u posjed usvojen, dok je tužbeni zahtjev u pogledu toga da oslobodi nekretninu od svih svojih stvari i osoba odbijen, pa se njezin uspjeh u konkretnom sporu može promatrati kao djelomičan uspjeh od 50%, radi čega je temeljem čl. 154. st. 4. presuđeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

36. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci.

Sisak, 16. siječanj 2025.

S u d a c

Vedran Medaković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke je dopuštena žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa ovog rješenja. O žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljici po pun.

2. Tuženiku