REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice vijeća, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Matee Sačević u svojstvu sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ŽČT, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17. , 70/19., 42/20.; dalje: ZSPC), rješavajući o žalbi okrivljenika protiv presude Općinskog suda u Zadru od 4. listopada 2023., broj: Pp-5610/2021, u sjednici vijeća održanoj 16. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. U povodu žalbe okrivljenog ŽČT, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u odluci o novčanoj kazni, tako da se okrivljenom TČT, za prekršaj iz čl. 199. st. 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20), činjenično opisanog u točki I izreke pobijane presude, izriče novčana kazna u iznosu od 1.320,00 EUR (tisućutristodvadeset eura) u koju se na temelju članka 40. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.; dalje: PZ) uračunava vrijeme uhićenja i zadržavanja počevši od 8. rujna 2021. u 02,55 sati do 8. rujna 2021. u 12,30 sati, kao 1 dan zatvora odnosno 39,82 EUR (tridesetdevet eura i osamdesetdva centa), tako da je okrivljeniku preostalo za platiti novčanu kaznu u iznosu od 1.280,18 EUR (tisućudvjestoosamdeset eura i osamnaest centi) koju je dužan platiti u roku od 90 dana od primitka ove presude, a ako okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine te novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.
II. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe okrivljenog ŽČT kao osnovane, preinačuje se pobijana presuda u odluci o zaštitnoj mjeri, tako da se okrivljeniku na temelju čl. 58. st. 1. PZ-a izriče zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 4 (četiri) mjeseca.
III. U ostalom dijelu odbija se žalba okrivljenog ŽČT kao neosnovana, te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje pobijana presuda.
IV. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c PZ-a, okrivljeni TČT obvezuje se naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 EUR (trideset eura) u roku 15 dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zadru okrivljeni TČT proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 199. stavka 8. ZSPC-a za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 1.320,00 eura koju je dužan platiti u roku od 90 dana od pravomoćnosti presude uz mogućnost plaćanja 2/3 iznosa izrečene kazne. U izrečenu novčanu kaznu se temeljem članka 40. PZ-a uračunava vrijeme uhićenja i zadržavanja od 8. rujna 2021. u 02,55 sati do 8. rujna 2021. u 12,30 sati kao jedan dan zatvora odnosno 39,89 eura.
1.1. Okrivljenik je istom presudom obvezan platiti trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 14,00 eura, te mu je temeljem članka 58. PZ-a izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 6 mjeseci.
2. Protiv prvostupanjske presude okrivljeni TČT je, putem branitelja Marija Petanija, odvjetnika u Zadru, podnio pravodobnu žalbu u kojoj u bitnome ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. PZ-a, nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu odluku o sankcijama. Ističe da sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio olakotne okolnosti na strani okrivljenika, kao priznanje i korektno držanje tijekom postupka. Također navodi da okrivljenik ima zdravstvenih poteškoća (bolovi u zubima i koljenu) slijedom čega povremeno konzumira alkohol, ali ne u sferi ovisnosti, pa moli sud za razumijevanje. Prilaže medicinsku dokumentaciju. Okrivljenik je otac maloljetnog djeteta, brine o izvanbračnoj supruzi i majci, pa smatra da mu je izrečena previsoka novčana kazna i troškovi te prestroga zaštitna mjera.
2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.
3. Žalba je djelomično osnovana.
4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbi članka 202. stavka 1. PZ-a po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona. Međutim, utvrđeno je da je prvostupanjski sud počinio povredu materijalnog prekršajnog prava prilikom izricanja novčane kazne i uračunavanja zadržavanja u istu.
4.1. Naime, prvostupanjski sud je okrivljeniku izrekao novčanu kaznu u iznosu od 1.320,00 eura (iako u izreci prilikom izricanja novčane kazne piše 1.320,07 eura, slovima piše 1.320,00 eura pa se prilikom proturječnosti gleda iznos napisan slovima). U izrečenu novčanu kaznu je sud uračunao temeljem članka 40. PZ-a vrijeme uhićenja i zadržavanja okrivljenika u vezi s prekršajem od 8. rujna 2021. u 02,55 sati do 8. rujna 2021. u 12,30 sati kao jedan dan zatvora, što je točno, ili 39,89 eura, što nije točno. Zakon propisuje da će se jedan dan lišenja slobodne odnosno zadržavanja u vezi s prekršajem uračunavati u izrečenu novčanu kaznu kao 39,82 eura, stoga je valjalo po službenoj dužnosti preinačiti pobijanu presudu u tom dijelu kako je to učinjeno u točki I. izreke ove presude.
5. Ispitujući pobijanu presudu u pogledu žalbe okrivljenika, vijeće ovog Suda nalazi da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika i cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za djela prekršaja za koja se tereti, koji je prihvatljiv i ovom Sudu, a razloge za svoju odluku je pravilno i dostatno obrazložio.
6. Razmatrajući odluku o kazni, imajući u vidu odluku ovog Suda iz točke I. izreke ove presude, ovaj Sud je stava da je prvostupanjski sud cijenio sve okolnosti iz članka 36. PZ-a te je opravdano okrivljeniku za predmetni prekršaj izrekao novčanu kaznu u zakonom propisanom minimalnom iznosu a koja se smatra blažom vrstom kazne obzirom da zakon za taj prekršaj propisuje novčanu kaznu od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kaznu zatvora do 60 dana. Kazna je u svakom slučaju primjerena težini počinjenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, te je pravilna ocjena prvostupanjskog suda da će njome biti ostvarena svrha kažnjavanja, dok okrivljenik u žalbi ne iznosi nove okolnosti koje bi se smatrale naročito olakotnima i koje bi opravdavale i učinile osnovanom preinačenje odluke o novčanoj kazni primjenom instituta ublažavanja novčane kazne.
7. Ispitujući odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u pogledu navoda žalbe ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud opravdano i zakonito, u smislu odredbe čl. 58. PZ-a, izrekao zaštitnu mjeru kako bi se okrivljenika isključilo iz prometa na određeno vrijeme i otklonili uvjeti koji omogućavaju počinjenje novog prekršaja kojim ugrožava sigurnost prometa i njegovih sudionika.
7.1. Međutim, imajući u vidu da je okrivljenik priznao počinjenje prekršaja, otac je maloljetnog djeteta te se brine o izvanbračnoj supruzi i majci, te ima zdravstvene smetnje, to je zaštitna mjera izrečena u predugom trajanju. Stoga je ovaj Sud, uvažavajući navedene okolnosti te imajući u vidu ukupne okolnosti okrivljenika, izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od četiri mjeseca, smatrajući da će se naznačenim trajanjem zaštitne mjere dostatno preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika i da je razmjerna naravi potrebe za ograničenjem prava u konkretnom slučaju.
8. U odnosu na odluku o troškovima prekršajnog postupka ističe se da je odredbom čl. 139. st. 6. PZ-a propisano kako se okrivljenik može osloboditi obveze da naknadi troškove postupka ako bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje ili uzdržavanje osoba koje je dužan uzdržavati. Stoga je ovaj Sud i u tom dijelu odbio žalbu okrivljenika kao neosnovanu jer ničim nije dokazao da bi plaćanjem minimalno odmjerenih troškova bilo ugroženo njegovo uzdržavanje ili uzdržavanje njegove obitelji.
8.1. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota određena je u skladu s odredbom čl. 138. st. 3. PZ-a te okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13.), a s obzirom na složenost i trajanje postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj). Naime, ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 30,00 eura, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika.
9. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 16. siječnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Matea Sačević, v.r.
Renata Popović, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zadru u 5 otpravaka: za spis, branitelja, okrivljenika i tužitelja.
