REPUBLIKA HRVATSKA

Posl.br. Psp-11/2024-8

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

STALNA SLUŽBA U KORČULI

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, po sucu Mariji Skokandić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljica 1. ŠC rođ. Š, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 2. LC rođ. Š, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Željko Šušak, odvjetnik u Veloj Luci, protiv tuženika TC' sin L, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi smetanja posjeda, nakon glavne rasprave održane dana 30. listopada 2024. u nazočnosti tužiteljice ad 1 i punomoćnika tužitelja, te tuženika, dana 16. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Tuženik je smetao tužiteljice u posjedu prava prolaza preko međe dužine cca 50 m na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], širine između 1,4 i 2 m, na način što je u vremenu od 3. siječnja 2017. do 7. siječnja 2017. na među postavio omotanu vodovodnu gumenu cijev u širini cca 2 metra te 10-ak metara zapadnije postavio na međi drveno deblo (balvan) dužine cca 2 metra, te potom ozbiljnim prijetnjama zabranio tužiteljicama prolaz preko spomenute međe slijedom čega mu se zabranjuje ovakvo ili slično smetanje posjeda ubuduće, sve u roku od 8 dana.

II. Odbija se tuženi zahtjev u dijelu koji glasi:

"slijedom čega mu se nalaže da u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe uspostavi prijašnje posjedovno stanje na način da sa opisane međe odmah do kokošinjca ukloni gumenu vodovodnu cijev kao i 10-ak metara zapadnije ukloni sa međe drveno deblo (balvan)"

III. Dužan je tuženik u roku od 15 dana naknaditi tužiteljicama parnični trošak u iznosu od 319,34 €.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da su tužiteljice posjednice nekretnina u [adresa] u naravi vrtova i maslinika, a do tih nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] su i one kao i njihovi prednici pristupali pješice prolazom koji je u naravi široka međa koja, među ostalim, dijeli njihovo zemljište od posjeda tuženika. Koncem prosinca 2016., tvrde dalje tužiteljice, tuženik je na tu među postavio kamene ploče jasno pokazavši da među smatra svojim i da neće dozvoliti daljnji prolazak zbog čega su tužiteljice to prijavile policiji, a došavši 7. siječnja 2017. na lice mjesta zatekle su na međi gumenu cijev za vodu te deblo dugo 2 metra. Ovakve je prepreke, tvrde tužiteljice, postavio tuženik s ciljem sprječavanja daljnjeg prolaženja nakon čega im je uputi i verbalnu prijetnju zbog koje više nisu mogle prolaziti. Time je, smatraju tužiteljice, tuženik smetao njihov dotadašnji mirni posjed prava prolaza te se tužbom od 19. siječnja 2017. zatražile zaštitu posjeda na način da se utvrdi čin smetanja, naložio tužitelju uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja i zabrani svako smetanje ubuduće.

2. U odgovoru na tužbu (list spisa 2-4) tuženik ističe da opisana međa predstavlja dio njegovog zemljišta a da tužiteljice imaju drugi pristup do svojih nekretnina i da ne postoji bilo kakva potreba da prolaze preko njegove okućnice. Tijekom postupka i to na ročištu od 30. listopada 2024. tuženik je izričito priznao da je tužiteljicama zabranio prolaz opisanom međom nakon čega one više nisu prolazile. Predložio je da se tužbeni zahtjev odbije.

3. Proveden je dokaz pregledom isprava i fotografija u spisu, pregledom ovosudnog parničnog spisa P-112/2017 te saslušanjem parničnih stranaka.

4. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

5. Iz provedenih je dokaza utvrđeno:

- da su tužiteljice sestre i suposjednice nekretnina u [adresa] bilježenih kao kat. čest. [katastarska čestica], u naravi vrtova sa maslinama, lozom i povrćem, a sve to u blizini obiteljske kuće (list spisa br. 1, prilog 2-4)

- da je tuženik posjednik susjedne nekretnine oznake 2357/2 k. o. [katastarska općina] (list spisa br. 4, prilog 2)

- da je oblik i međusobni oblik ovih nekretnina prikazan na kopiji katastarskog plana (list spisa br. 4, prilog 1)

- da nekretnine stranaka dijeli stari kameni suhozid – međa koja se koristila kao prolaz, a što je vidljivo na fotografijama priloženim na listu br. 1, prilog 6

- da je tuženik tijekom 2016. dijelom betonirao opisanu među da bi koncem te godine na preostalom dijelu međe postavio kamene ploče

- da su tim povodom tužiteljice dana 6. veljače 2017. podnijele tužbu radi uznemiravanja prava vlasništva zaprimljenu pod posl.br. P-112/2017

- da su tužbenim zahtjevom u toj parnici zatražile da se tuženiku naloži ukloniti betonirani plato i kamene ploče te među dovesti u prvobitno stanje, a po njihovom prijedlogu sud je zakazao očevid na licu mjesta za dan 12. lipnja 2019.

- da na ročište zakazano na licu mjesta nisu pristupile tužiteljice, da su se stekli uvjeti za primjenu odredbe čl. 295. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje ZPP) te je utvrđeno da je tužba povučena

- da su naknadno tužiteljice ustale novom tužbom radi uznemiravanja vlasništva koja je zaprimljena pod posl.br. P-1521/2019 (list spisa br. 15-20)

- da su tuženikov postupak tužiteljice prijavile policiji, a dana 7. siječnja 2017. dolaskom na lice mjesta zatekle su na opisanoj međi prepreke i to gumenu cijev za vodu te jedno deblo dužine cca 2 metra

- da je tuženik izričito zabranio tužiteljicama daljnji prolaz opisanom međom

- da je u međuvremenu sa iste međe uklonjena gumena cijev za vodu te drveno deblo

6. Sve ovo i nije sporno među strankama, o tome su se tužiteljica ad 1 i tuženik očitovali u svojim iskazima zbog čega na iste okolnosti nije bilo potrebno provoditi bilo kakve daljnje dokaze pa je sud odbio prijedlog uza provedbu očevida na licu mjesta te radi saslušanja svjedoka.

7. Sporno je, dakle, pripada li tužiteljicama pravo na zaštitu posjeda na način kako je to zatraženo ovom tužbom, a u skladu s odredbom čl. 21. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09 – dalje ZV) kojom je propisano da pravo na zaštitu posjeda ima onaj koga drugi samovlasno smeta u posjedu.

7. 1. Prema odredbi čl. 10. st. 1. ZV-a posjednik je osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, a prema odredbi st. 5 citiranog članka, s posjedom stvari izjednačeno je faktično izvršavanje sadržaja prava stvarne služnosti glede neke nekretnine (posjed prava).

7. 2. Iz odredbe čl. 20. istog Zakona, proizlazi da čin smetanja posjeda jest postupak neke osobe koja dosadašnjem posjedniku oduzima posjed ili ga uznemirava u posjedu, dakle čin koji negira postojeću faktičnu vlast i nameće tuđu odnosno uspostavlja novo posjedovno stanje.

7. 3. Pravo na zaštitu posjeda prema odredbi čl. 21. cit. Zakona prestaje protekom roka od 30 dana od dana saznanja za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja pri čemu je u konkretnom slučaju nedvojbeno da je zahtjev za posjedovnu zaštitu podnesen pravodobno.

7. 4. Pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva u sporu zbog smetanja posjeda sud primjenjuje odredbu čl. 22. ZV-a, te posjedovnu zaštitu pruža prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda odnosno poštenje posjednika.

8. Tužiteljice su u ovoj parnici dokazale svoj zadnji mirni posjed prava služnosti prolaza putem koji ide preko međe pobliže opisane u izreci, a takav im je posjed tuženik uznemiravao postavivši početkom siječnja 2017. razne prepreke na opisanu među da bi potom ozbiljno zaprijetio tužiteljicama da više neće dopuštati prolaz. Da je riječ o doista ozbiljnoj prijetnji koja je onemogućila i pokolebala tužiteljice da koriste svoje pravo jasno proizlazi iz tvrdnje samog tuženika koji u svom iskazu izričito navodi da je tužiteljicama zabranio prolaz i da nakon verbalnog sukoba one više nisu stvarno prolazile.

8. 1. Tužiteljica ad 1 i stanuje u neposrednoj blizini međe kojom je znala pristupati do svojih nekretnina, ona u svom iskazu navodi kako je do svojih vrtova dolazila upravo prolazeći po spornoj međi sa javne ceste. Ona također navodi da su po toj međi uzduž nekretnina pobliže označenih u izreci oduvijek prolazili njezini prednici, a takav su način pristupa nastavile ona i njena sestra tj. drugotužiteljica.

8. 2. Iako osporava tužiteljicama posjed prava služnosti prolaza tuženik zapravo priznaje da su one koristile spornu među radi pristupa do svojih vrtova s time što on navodi da su tuda prolazile no znajući da prolaze preko tuđeg jer to nije pristupni put. Uostalom, sam tuženik priznaje da im je zabranio daljnje prolaženje čime na neki način potvrđuje činjenicu dotadašnjeg faktičnog vršenja prava služnosti prolaza u korist tužiteljica. Zbog toga je sud u ovom postupku utvrdio da su tužiteljice bile posjednice prava služnosti prolaza i da su početka siječnja 2017. koristile predmetnu među za pristup do svojih nekretnina.

8. 3. Neosnovan je prigovor tuženika o tome da tužiteljice imaju i drugu mogućnost pristupiti do svoje nekretnine sa javne prometnice. Ovo stoga jer to pitanje nije odlučno u ovoj parnici u kojoj je sukladno odredbi čl. 441. ZPP-a raspravljanje ograničeno isključivo na dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, a isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

9. Slijedom toga tužiteljice su dokazale svoj faktični posjed prava služnosti prolaza pa im u skladu s odredbom čl. 21. ZV-a pripada pravo na zaštitu takvog posjeda. Zabranivši tužiteljicama daljnje prolaženje te simboličnim postavljanjem raznih prepreka na opisanu među tuženik je postupio samovlasno, a samovlast je zabranjena prema odredbi čl. 20. ZV-a. Ovakvim je činom tuženik smetanje posjeda počinio verbalno ozbiljno zaprijetivši tužiteljicama, a takav njegov postupak je utjecao na daljnje ponašanje tužiteljica koje su zbog toga prestale vršiti dotadašnji posjed prava služnosti prolaza.

9. 1. Cilj sudske zaštite u posjedovnoj parnici jest uspostava ranijeg posjedovnog stanja uklanjanjem posljedica samovlašća. U nazočnom je slučaju iz iskaza stranaka očito da je tuženik već ranije uklonio postavljenu gumenu cijev i deblo drveta. Upravo iz tog razloga nije u ovoj parnici osnovan zahtjev radi uspostave ranijeg posjedovnog stanja pa je u tom dijelu odbijen kao neosnovan (toč. II izreke).

9. 2. Prema dosadašnjoj sudskoj praksi moguće je ostvariti posjedovnu zaštitu i na način da se tužbenim zahtjevom traži samo utvrđenje čina smetanja i zabrana takvog ili sličnog smetanja ubuduće. Stoga je, a imajući u vidu odnose među strankama te činjenicu da tuženik osporava tužiteljicama pravo služnosti prolaza, moguće očekivati i počinjenje novog smetanja. Slijedom toga je sud smatrao opravdanim prihvatiti zahtjev za posjedovnu zaštitu pa je i odlučeno kao u toč. I izreke te tuženiku izrečena zabrana svakog takvog ili sličnog smetanja ubuduće.

10. O parničnim je troškovima odlučeno temeljem odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a pa je sud obvezao tuženika naknaditi tužiteljicama zatražene troškove koji su bili potrebni radi vođenja ove parnice. Iako tužiteljice nisu uspjele u jednom dijelu svog zahtjeva, sud je ocijenio da zbog tog dijela u postupku nisu ni nastali posebni troškovi. Odlučujući o visini troškova sud je primjenom Tbr. 7 st. 2 propisane Odvjetničke tarife tužiteljici priznao jednokratno nagradu za zastupanje po punomoćniku odvjetniku u zatraženom iznosu od 265,44 € kao i troškove sudskih pristojbi u iznosu od 53,90 €.

11. Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Korčuli, 16. siječnja 2025.

S u d a c :

Marija Skokandić

PRAVNA POUKA: Protiv ove odluke može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda za nadležni županijski sud.