REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Split, Gundulićeva 27

K-1178/2016

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Stipi Rosi kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Josipe Klarin kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika CU zbog kaznenog djela protiv imovine – prijevarom - opisano i kažnjivo po članku 224. stavak 4. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 110/1997, 27/1998, 50/2000, 129/2000, 84/2005, 51/2001, 111/2003, 190/2003, 105/2004, 71/2006, 110/2007, 152/2008, 57/2011, 77/2011, 125/2011, 143/2012, dalje: KZ/97), nakon održane i zaključene rasprave u nazočnosti okrivljenika, branitelja Marija Vukovića, odvjetnika u Splitu i zamjenika ODO-a Split GU, dana **.**.2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Temeljem čl. 453. st. 3. ZKP/08 (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 130/20, 80/22)

Okrivljenik: SU, O.I.B.: [osobni identifikacijski broj], sin C i G, rođene S, rođen **.**.1979. u [adresa], s prijavljenim prebivalištem u [adresa]., a neprijavljenim boravištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, ekonomist sa završenom višom stručnom spremom, oženjen, otac dvoje djece, srednjeg imovnog stanja

oslobađa se od optužbe

da bi 18. travnja 2012. u Splitu, u nakani da se neosnovano materijalno okoristi u znatnom iznosu, pozajmio od IU iznos od 10.000,00 EUR-a u protuvrijednosti hrvatskih kuna prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, lažno prikazujući da će novac vratiti, unaprijed odlučivši tako ne postupiti, pa je nastojeći ga držati u zabludi dana 18. travnja 2012. u Splitu ovjerio kod javnog bilježnika ugovor o zajmu na iznos od 10.000,00 EUR-a koji je vlastoručno potpisao, obvezujući se do 18. travnja 2013. vratiti predmetni iznos, koji novac istome nikada niste vratili, čime ste pribavili neosnovanu materijalnu korist u iznosu od 10.000,00 EUR-a protuvrijednosti u kunama, za koji iznos je oštetio IU,

dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da ovaj na štetu svoje imovine nešto učini,

čime da bi počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevarom - opisano i kažnjivo po članku 224. stavak 4. u svezi stavka 1.Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 110/1997, 27/1998, 50/2000, 129/2000, 84/2005, 51/2001, 111/2003, 190/2003, 105/2004, 71/2006, 110/2007, 152/2008, 57/2011, 77/2011, 125/2011, 143/2012, dalje: KZ/97).

II. Temeljem odredbe čl. 149. st. 1. ZKP/08 s obzirom da je okrivljenik oslobođen od optužbe, troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podnijelo je Općinskom sudu u Splitu optužnicu broj K-DO-1988/2016 protiv okrivljenika CU zbog kaznenog djela protiv imovine – prijevarom - opisano i kažnjivo po članku 224. stavak 4. u svezi stavka 1. KZ/97.

2. Okrivljenik SU iskazao je da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret navedenom optužnicom.

2. 1. U svojoj obrani je naveo: "Mogu reći da sam ja ovaj dug preuzeo od svoga brata koji ga nije mogao vratiti,a ja sam dug preuzeo jer sam 2012. godine imao fitnes centar Dijan gym, pa sam financijski bio bolji od svoga brata pa sam garantirao vraćanje duga fitnes spravama iz svoje teretane. Mogu reći da sam ovaj centar imao unutar Spaladium arene koja je preko noći prestala raditi, jer su imali poveća dugovanja prema HEP-u, a ja sam tu ispao kolateralna žrtva. Također sam u to vrijeme bio u braku sa ĆU i taj brak je krenuo nizbrdo, tako da sam u tim trenutcima imao jako loš životni period kako profesionalno tako i privatno. Ja nisam osporio predmetni dug, a preuzeo sam ga na sebe jer me brat to zamolio, a cjelokupni dug sam vratio i nikada mi nije bila namjera ne vratiti dug. U tom periodu sam također imao i jedno teško psihičko i zdravstveno stanje. Nadalje navodim da je oprema vrijedila višestruko više od duga. Također bi rekao da je oštećenik želio cjelokupnu opremu, a ja sam želio isključivo u vrijednosti dogovorenog duga koji je iznosio 10.000,00 eura. U međuvremenu ja sam se vratio roditeljima u [adresa], da se stabiliziram te sam bio u stalnom kontaktu sa oštećenikom gospodinom IU, a za kaznenu prijavu mi nikada nije rekao te sam naknadno to saznao od svog odvjetnika. Bio sam odjavljen iz Splita 2013. godine i u tome sam periodu živio u [adresa] oko otprilike do 2016. godine. Dug sam vratio 2016. godine i to kada mi je odvjetnik rekao da je oštećenik podnio prijavu protiv mene, a novac sam posudio od prijatelja i u potpunosti vratio novac oštećeniku, a on mi u razgovorima nije rekao da će podnijeti kaznenu prijavu protiv mene. Predmetna oprema se nalazila kod ŠU u [adresa] i vrijedila je 70,000.00 eura, a oštećenik je želio cjelokupnu opremu. Još bih nadodao da sam se liječio u [adresa] i po Bosni. Mogu reći da je od dana potpisivanja oštećenik cijelo vrijeme znao moje financijsko stanje i jednostavno je želio na silu preuzeti cijelu moju opremu kao kompenzaciju za dug koji je iznosio višestruko manje od vrijednosti te opreme. Nadalje bih naveo da ja nikada ovaj dug nisam osporavao."

3. U dokaznom postupku sud je ispitao oštećenika IU i svjedoka BU.

3. 1. Oštećenik IU na glavnoj raspravi u svom iskazu je naveo: "Ja sam već prethodno na ove okolnosti ispitan 12. svibnja 2016. pred PU zagrebačkoj, Sektor kriminalističke policije i sve je točno što sam tada iskazao. Na upit branitelja oštećeniku je li mu isplaćen dugovani iznos u cijelosti, oštećenik je naveo da mu je iznos isplaćen u cijelosti, da se ne može sjetiti kada točno, da nije zainteresiran za kazneni progon okrivljenika i da nema više nikakvih potraživanja prema njemu.

Na upit branitelja oštećeniku zna li da li je okrivljenik u tom periodu imao primanja, oštećenik je naveo da je okrivljenik bio u nekakvim financijskim problemima.

Na upit zamjenika ODO-a oštećeniku da li se osim kaznenog vodio još nekakav drugi postupak za ovu pozajmicu, oštećenik je naveo da se ne sjeća. Na upit suda oštećeniku da li je on pozivao okrivljenika da mu vrati dug isti je iskazao da se ne može sjetiti i da su oni potpisali određenu nagodbu i da mu je nakon toga okrivljenik isplatio cjelokupan iznos.

Naveo je da u odnosu na okrivljenog ne postavlja nikakav imovinskopravni zahtjev.

Na upit suda oštećeniku da li se sjeća što mu je okrivljenik rekao zašto mu ne vraća dug, isti je iskazao da mu je rekao da ima neke privatne, zdravstvene i financijske probleme, spominjao je neku operaciju i nešto takvo slično. Oštećenik je iskazao većim dijelom kao kod ispitivanja pred PU ZG osim što se slabije sjeća određenih događaja.

3. 2. U dokaznom postupku sud je ispitao svjedoka BU koji je u svom iskazu naveo: "Ja i gospodin IU smo poslovno surađivali i u jednom trenutku sam ja posudio kod njega novac i to se radilo o iznosu od 6, 7 ili 8.000 eura, ne mogu se točno sjetiti, a kao garanciju za povrat tih novaca je tražio mog brata. Barun je tražio da moj brat SU bude na tom ugovoru i da kao zalog za povrat tih sredstava koje mi je posudio moj brat stavi opremu iz svoje teretane. Ne mogu se sjetiti da li je u ugovoru bio specificiran rok za povrat novca, a mislim da nije. Ja sam taj novac vratio mislim oko 2016. godine i mislim da je moj brat dao taj novac osobno na ruke. Oštećenik me je nekoliko puta prije pozivao da mu vratim dug, ja sam rekao da mi treba malo više vremena ali da ne bježim od duga jer u tom trenutku nisam mogao vratiti dug jer smo ja i brat bili nezaposleni i bolesni i nismo uspjeli vratiti dug. Mislim da je oštećeni kontaktirao i mog brata za taj predmetni dug. Danas sam u korektnim odnosima s IU. Drugo nemam ništa za iskazati."

Na upit zamjenika tužitelja je li on IU vratio novac na isti način kako mu je dao ili nakon sudske tužbe, svjedok je odgovorio da je on novac vratio bez podizanja tužbe.

3. 4. U dokaznom postupku izvršen je uvid i pročitani su sljedeći dokazi: u zapisnik o ispitivanju svjedoka ŠU koji je ispitan pred PU zagrebačkoj, Služba općeg kriminaliteta dana 13. svibnja 2016 (list 48-49 spisa), ugovor o zajmu između zajmodavca NU i UU od 15. rujna 2016., presuda za razvod braka od 16. siječnja 2013. godine koja se odnosi CU, tužba radi isplate IU od 22. travnja 2013. godine, ugovor o zajmu između IU i CU od 18. travnja 2012. godine, poziv tuženiku, ovdje okrivljeniku, Rješenje o imenovanju privremenog zastupnika u istoj parnici, a ovdje okrivljenika od 13. listopada 2015. godine, pouka o pravima za CU od 06. travnja 2016., sudska nagodba između IU i CU od 19. rujna 2016. godine, psihijatrijski nalaz i mišljenje JU, iz Psihijatrijske klinike KCU Sarajevo od 20. listopada 2024. godine kao i prateći nalazi te izvadak iz kaznene evidencije od dana 16. prosinca 2024.

4. Sud je najprije odvojio nesporne od spornih činjenica.

4. 1. Kao nesporne činjenice sud je utvrdio:

1) da bi okrivljenik 18. travnja 2012. u Splitu pozajmio od IU iznos od 10.000,00 EUR-a u protuvrijednosti hrvatskih kuna prema srednjem tečaju

HNB-a na dan isplate,

2) da je okrivljenik 18. travnja 2012. u Splitu ovjerio kod javnog bilježnika ugovor o zajmu na iznos od 10.000,00 EUR-a koji je vlastoručno potpisao, obvezujući se do 18. travnja 2013. vratiti predmetni iznos,

3) da je okrivljenik u potpunosti vratio pozajmicu oštećeniku IU, 4) da je oštećenik IU nezainteresiran za kazneni progon.

4. 2. Kao sporne činjenice sud smatra sljedeće:

1) je li okrivljenik lažno prikazujući da će novac vratiti, unaprijed odlučio tako ne postupiti,

2) je li okrivljeni s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekoga (IU – oštećenika) lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da ovaj na štetu svoje imovine nešto učini.

5. Vidljivo je kako se kao sporno pitanje postavlja je li okrivljenik lažno prikazujući da će novac vratiti unaprijed odlučio da tako ne postupi odnosno s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekoga (IU – oštećenika) lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da ovaj na štetu svoje imovine nešto učini.

6. Da bi sud utvrdio prethodne navedene dvojbe odnosno razriješio ih tijekom postupka su izvedeni svi raspoloživi dokazi koje je predložio ovlašteni tužitelj kao i oni koje je predložio okrivljenik. Točnije rečeno, tijekom postupka je izveden dokaz ispitivanjem svjedoka – oštećenika IU na raspravi dana 21. travnja 2023. (listovi 111-114 spisa) te je suglasnošću stranaka pročitan iskaz ŠU, a također su izvedeni i sljedeći dokazi; Ugovor o zajmu (list 4, 7 spisa), zapisnik o glavnoj raspravi sa odgovorom na tužbu tuženika (list 35-39 spisa), pravomoćna sudska nagodba pred Općinskim sudom u Splitu od dana 19. rujna 2016. između okrivljenog i oštećenika, zapisnik sa glavne rasprave od 08. srpnja 2022. godine na kojoj je ispitan svjedok ČU, Izjava priložena od strane branitelja na raspravi dana 08. srpnja 2022. (list 83 – 84 spisa), Dopis suda Poreznoj upravi Split od dana 21. travnja 2023. (list 115 spisa), Dopis (odgovor) od Porezne uprave, Ispostave Split (listovi 118-124 spisa), ugovor o zajmu između zajmodavca NU i UU od 15. rujna 2016., presuda za razvod braka od 16. siječnja 2013. godine koja se odnosi na okrivljenika, tužba radi isplate IU od 22. travnja 2013. godine, ugovor o zajmu između IU i CU od 18. travnja 2012. godine, poziv tuženiku, ovdje okrivljeniku, Rješenje o imenovanju privremenog zastupnika u istoj parnici, a ovdje okrivljenika od 13. listopada 2015. godine, pouka o pravima za CU od 06. travnja 2016., sudska nagodba između IU i CU od 19. rujna 2016. godine, psihijatrijski nalaz i mišljenje JU, iz Psihijatrijske klinike KCU Sarajevo od 20. listopada 2024. godine kao i prateći nalazi te izvadak iz kaznene evidencije od dana 16. prosinca 2024.

7. Na temelju prethodno navedenih dokaza sud smatra kako apsolutno nije utvrđeno da bi okrivljenik lažno prikazujući da će novac vratiti unaprijed odlučio da tako ne postupi. Naime, tijekom postupka se po mišljenju ovog suda dogodilo upravo suprotno s obzirom da je okrivljenik posudio novac pa se logičnim nameće da ukoliko bi imao namjeru ne vratiti taj novac onda je velika vjerojatnost da ne bi svojim potpisom kod javnog bilježnika dana 18. travnja 2012. u Splitu ovjerio ugovor o zajmu na iznos od 10.000,00 EUR-a koji je vlastoručno potpisao, obvezujući se do 18. travnja 2013. vratiti predmetni iznos. Sudu je ovakav njegov postupak, upravo suprotno, indikator da priznaje dug i da na tu okolnost daje potvrdu oštećeniku, a sud smatra da nije utvrđeno i ne postoji dokaz da bi okrivljenik lažno prikazivao činjenice dovevši oštećenika u zabludu i time ga naveo da ovaj na štetu svoje imovine nešto učini. Tijekom postupka nije utvrđen niti jedan dokaz na okolnost da bi okrivljenik u trenutku posudbe novca imao prijevarnu namjeru u smislu da taj novac nikada ne vrati. Također je nesporna činjenica da okrivljenik svoj dug nikada nije osporavao i da ga je u potpunosti i vratio oštećeniku. Točno je da je i sam oštećenik rekao kako mu je okrivljenik rekao da je imao određenih problema, kako privatne tako i poslovne i zdravstvene naravi, pa da mu uslijed toga nije vratio novac u rokovima, a i sam okrivljenik je iskazao kako je u tom trenutku imao privatnih, poslovnih i zdravstvenih problema tako da je to još jedan indikator kako isti ništa nije lažno prikazivao oštećeniku, a niti to ovaj tvrdi već štaviše, iskazuje kako je okrivljenik u potpunosti vratio novac i da nije zainteresiran za kazneni progon, a također je za, ne manje važno, istaknuti kako je oštećenik znao za financijske i privatne probleme okrivljenika što je još više učvrstilo uvjerenje ovog suda da okrivljenik nije ništa lažno prikazivao te je isto tako potrebno navesti kako tijekom dokaznog postupka nije na temelju niti jednog dokaza utvrđeno da bi okrivljenik bilo što oštećeniku lažno prikazivao. S obzirom da tijekom postupka nije dokazana prijevarna namjera kod okrivljenog, a izvedeni su svi dokazi iz optužnice, sud smatra kako se u ovom slučaju radi o građanskopravnom odnosu koji nema elemenata kaznene odgovornosti iz tri ključna razloga, a to su: 1) nije dokazana prijevarna namjera okrivljenog, odnosno da bi u trenutku pozajmice novca već unaprijed odlučio da novac neće vratiti, 2) tijekom postupka nije utvrđeno da bi okrivljeni s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu (tijekom postupka nije utvrđeno da bi okrivljeni bilo što lažno prikazivao oštećeniku pa ga samim tim nije niti mogao dovesti u zabludu) i time ga naveo da ovaj na štetu svoje imovine nešto učini, 3) okrivljenik je u potpunosti vratio pozajmljeni novac i 4) oštećenik je u potpunosti potvrdio da je namiren i da nije zainteresiran za kazneni progon.

8. Ovo su četiri ključna elementa uslijed kojih sud smatra da nema kaznene odgovornosti na strani okrivljenog uz poseban naglasak da su od ova četiri razloga primarni i prvenstveni oni pod brojevima 1) i 2). Točnije rečeno, tijekom postupka nije dokazana prijevarna namjera okrivljenog koja bi se očitovala u tome da bi u trenutku posudbe novca već odlučio da novac neće vratiti, a niti je dokazano da bi okrivljeni bilo što lažno prikazivao oštećeniku i time ga dovodio u zabludu da na štetu svoje imovine nešto učini. Isto tako sud smatra da okolnost što je okrivljenik vratio novac oštećeniku 2016. godine, nakon podizanja kaznene prijave, nije dokaz da bi više od četiri godine prije toga prilikom pozajmice novca okrivljenik postupao prijevarno. Čak i okolnost da je okrivljenik zaista uslijed straha od represije u tom trenutku vratio novac nikako se ne može jednoznačno i bez ikakvih dokaza dovesti u vezu sa događajem od prije više od četiri godine (2012. godina) kad je pozajmio novac od oštećenika u smislu da bi ova okolnost naknadnog vraćanja duga determinirala odnosno neprijeporno označavala prijevarnu namjeru kod okrivljenog. Kao što je već i prethodno rečeno, da bi se ostvarilo biće ovog kaznenog djela kao i svakog drugog kaznenog djela, potrebno je tu okolnost utvrditi sa tolikom sigurnošću da bi to bilo izvan svake razumne sumnje, a što nije slučaj u ovom postupku. Nije dokazana prijevarna namjera okrivljenika u trenutku posudbe novca, a niti da je bilo što lažno prikazivao oštećeniku jer za te tvrdnje ne postoje dokazi koji bi bili izvedeni u ovom postupku ili predloženi.

9. Potrebno je navesti kako je ovo djelo označeno kao djelo iz čl. 224. st. 4. t. 1. KZ/97 i da svoj kontinuitet ima u KZ/11 i to u čl. 236. st. 2. KZ/11 tako da u tom dijelu nije sporna opstojnost ovog kaznenog djela u smislu zakonodavne regulative. Također je potrebno navesti da je stari zakon u smislu visine predviđene kazne blaži od novoga pa se isti u ovom slučaju trebao i primijeniti.

10. Uslijed svega prethodno navedenog sud smatra da tijekom postupka nije dokazano da je okrivljeni počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret odnosno nije dokazano da bi s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da ovaj na štetu svoje imovine nešto učini, čime bi počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevarom – opisano u članku 224. st. 4. t. 1. KZ/97.

11. Zbog svega prethodno navedenog sud je okrivljenika temeljem čl. 453. st. 3. ZKP/08 oslobodio od optužbe jer nije dokazano da je okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se ovom optužnicom stavlja na teret s obzirom da, kao što je već prethodno navedeno, sud nije kod okrivljenog dokazao prijevarnu namjeru, odnosno nije dokazano da bi okrivljeni s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo IU lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i održavao ga u zabludi i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini.

12. Temeljem odredbe čl.149. st.1. ZKP/08 s obzirom da je okrivljenik oslobođen od optužbe troškovi padaju na teret proračunskih sredstava.

U Splitu 16. siječnja 2025.

Sudac

Stipe Roso

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude predstavnik optužbe i okrivljenik mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave ove presude. Žalba se podnosi ovom sudu u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

- ODO-u Split

- okrivljeniku

- branitelju okrivljenika

- oštećeniku

- punomoćniku oštećenika

- u spis