Poslovni broj: 17 P-280/2024-14
REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Velikoj Gorici
Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Velikoj Gorici, po sucu tog suda Igoru Kanajetu u pravnoj stvari tužitelja EM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Renatu Ivanoviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tužene ĆM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate, 16. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Tužena ĆM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], dužna je tužitelju EM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplatiti 3.981,68 eura sa zakonskom zateznom kamatom temeljem čl. 29 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05-155/23) tekućom od 11. siječnja 2022. do isplate, te naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 750,00 eura s istovjetnom kamatom tekućom od presuđenja do isplate u roku 15 dana, a sa vištezatraženim iznosom troškova postupka do 1.431,41 eura tužitelj se odbija.
Obrazloženje
Nakon što je predmetno pravomoćno odlučeno o dijelu tužbenog zahtjeva, proveden je nov i daljnji postupak pred ovim sudom nakon rješenja Županijskog suda u Puli broj Gž-680/24 od 30. travnja 2024. u kojem se sud pridržavao drugostupanjske upute.
Time je utvrđeno da i nadalje tužitelj u tužbi od 25. rujna 2023. u bitnom navodi da je 19. listopada 2001. tužena zaključila ugovor o pozajmici sa Fondom za poticanje razvoja obrtništva, udurženja [adresa] kao zajmodavcem za iznos od 20.000,00 kuna s rokom otplate od 6 mjeseci, obvezi tužene jamčio je tužitelj kao solidarni jamac i to zadužnicom zajmodavcu, tužena nikad nije ispunila svoju obvezu povratom zajma, zajam je zajmodavcu povratio tužitelj u iznosu od 50.000,00 kuna u deset jednakih rata temeljem takovog sporazuma sa zajmodavcem, u tom iznosu je uračunata glavnica sa zateznom kamatom do dana sklapanja sporazuma, a to je 23. travnja 2021., zadnja rata isplaćena je 10. siječnja 2022., tužitelj je potraživanje prema tuženoj konvertirao u eure te kako tužena završno nije reagirala niti na opomenu pred tužbu od 1. lipnja 2023., tužbom potražuje kao novi vjerovnik tuženice iznos koji opisuje i koji je umjesto nje isplatio, potražuje i kamate te troškove postupka, time da se nakon što je pravomoćno odlučeno o dijelu njegovog potraživanja završno izjašnjava konačno postavljenim tužbenim zahtjevom od 12. studenog 2024. Prilaže dokaze.
U odgovoru na tužbu tužena u bitnom priznaje potraživanje tužitelja navodeći razloge zašto nije ispunila svoju obvezu i u odnosu na tužitelja. Dokaze ne predlaže. U ponovljenom postupanju svoja očitovanja nije nadopunila.
U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupni spis, te su time pročitani zahtjev za naplatu duga (list 52 spisa), ugovor o pozajmici (list 53-55 spisa), izjava zapljene računa (list 56-58 spisa), očitovanje (list 59 spisa), opomene (list 60-62,98 spisa), ovršni prijedlozi (list 63-68,74-78 spisa), sporazum (list 79-85 spisa), uplatnice (list 86-88 spisa), korespondencija, obračun, sporazum, odluke ovoga suda (list 128- 140 spisa) .
U postupanju sud je saslušao stranke (list 106 i 147 spisa).
Saslušan kao stranka tužitelj EM u bitnom navodi da je predmetni dug tužene zaključno platio 2023., iznos koji potražuje je sveukupni iznos novčanih davanja koja je imao povezano s pozajmicom za koju je jamčio, u tužbi je točno naveo vrijeme i način na koji je tužena upoznata s njegovim potraživanjem, to ponavlja i u iskazu, niti jedan dio svojeg potraživanja od tužene nije naplatio. Saslušavan po drugi puta kod iznesenih očitovanja ostaje, te posebice tumači da je oko petnaestak godina vodio s Udruženjem obrtnika Velika Gorica postupke vezano uz predmetno jamstvo tuženoj te u trenutku kad je njegov dug iznosio oko 68.000,00 kuna inicirao sklapanje sporazuma koji je priložio u sudski spis i u kojem je navedeno Udruženje obrtnika kao vjerovnik prihvatilo da im plati 50.000,00 kuna što je učinio u deset rata. Objašnjava svoje motive za sklapanjem takove nagodbe. U sudskom spisu prepoznaje dokumentaciju koju čine sporazum o kojem iskazuje i uplatnice kojima je platio nagođenih 50.000,00 kuna u deset rata po 5.000,00 kuna. Posebno objašnjava i povećanje duga, i to radi kamatne obveze aktivirane protekom roka dospjelosti, te troškova postupaka koje spominje povezano sa predmetnim jamstvom.
Saslušana kao stranka tužena ĆM u bitnom ponavlja da priznaje dug no izrijekom se izjašnjava da priznaje samo dug od ranijih 20.000,00 kuna koliko je i pozajmljeno, preko tog iznosa potraživanje ne priznaje jer smatra da nije trebalo proteći toliko godina za naplatu duga, priznaje da je vezano za predmetno dugovanje tužitelj u prisutnosti svojeg odvjetnika s njom razgovara prije 17 godina, tada je predočila da u tom trenutku dug ne može platiti, imala je partnera u svojem obrtu AM kako ga je spomenula u odgovoru na tužbu, a upravo je on također prije nekih 17 godina predočio da će isplatiti potraživanje tužitelju, no nedugo nakon toga nestao i s njim više nije imala nikakav kontakt, svjesna je da tužitelj kao jamac ima pravo potraživanja prema njoj, ne sjeća se opomene niti iz 2003. niti iz 2023., prima dosta pošte jer se protiv nje vodi ovrha.
Slijedom tako provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući provedene dokaze svaki za sebe i u međusobnoj povezanosti, uspoređujući iste s očitovanjima stranaka, sud utvrđuje tužbeni zahtjev o kojem je u ponovljenom postupanju trebalo odlučiti, osnovanim.
Predmetno je tužena dug priznala do iznosa nekadašnjih 20.000,00 kuna, koje priznanje je u cijelosti skladno materijalnoj dokumentaciji, ali je povrh toga, u ponovljenom postupanju tužitelj dokazao da je kao jamac u sveukupnosti platio vjerovniku tužene iznos koji slijedom njegovih očitovanja koja su također skladna materijalnoj dokumentaciji spisa, prihvatljivo sadržava uključene kamate i troškove postupanja, i za koji je po kalendaru događanja vidno da je nastao i morao nastati u višegodišnjem razdoblju u kojem je kao jamac namirivao vjerovnika tužene, a u matematičkom smislu odnosnom na visinu tužbenog zahtjeva, tužitelj je u ovom ponovljenom postupanju u odnosu na tužbeni zahtjev za koji je bio odbijen, ispravno zatražio razliku potraživanja kojom u sveukupnosti u odnosu na glavno potraživanje ima biti namiren u iznosu eura za plaćenih 50.000,00 kuna. Suprotni dokazi u potpunosti izostaju.
Završno, kamatno potraživanje tužitelja temeljeno je na čl. 29 Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine 35/05-155/23), a tok kamata ispravno zatražen i dokumentacijom o otplati (list 79-88 spisa) dokazan.
Time je sud gore navedene i provedene dokaze ocijenio na izneseni način, tako ocjenjujući materijalnu dokumentaciju koja je u cijelosti skladna cjelovitom iskazivanju tužitelja, čime je činjeničnopravna ukupnost ocijenjena kako je to sud učinio, a nisu prihvaćena očitovanja tužene kojima se osporava iznos preko priznatog iznosa.
Parnični trošak obračunat je po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15), a priznaju se troškovi tri ročišta popisani u troškovniku od 16. prosinca 2024. (list 153 spisa) svako ročište 200,00 eura time ukupno 600,00 eura uz PDV od 150,00 eura, sveukupno 750,00 eura te isti ima pravo potraživati temeljem odredbi Glave XII te posebice čl. 154 ZPP-a (SL SFRJ 4/77, 36/77, 6/80, 36/80, 43/82, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91 i NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje u tekstu ZPP), a sa višezatraženim iznosom do 1.431,41 eura tužitelj se odbija, jer troškovi navedenih podnesaka i ročišta za objavu presude sud ne ocjenjuje nužnim da se u smislu Tarife Tbr.47 naplaćuju na teret protivne stranke.
Stoga je cjelovito odlučeno kao u izreci.
U Velikoj Gorici, 16. siječnja 2025.
Sudac
Igor Kanajet
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu u Puli. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.
DNA:
1. tužitelju po punomoćniku
2. tuženoj na adresu i putem e oglasne ploče
