REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-3395/2021-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Mariji Šipek, u pravnoj stvari tužitelja SVEA EKONOMI d.o.o., Zagreb, Ulica Damira Tomljanovića Gavrana 11, OIB: 17863542417, kojeg zastupa punomoćnica Vlatka Nadramija, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika ŠF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomo Ljubić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 4. prosinca 2024. u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 16. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi donesenim od strane javnog bilježnika Željka Petrušića iz Zagreba poslovni broj Ovrv-1156/2020 od 19. listopada 2020. kojim je naloženo tuženiku isplatiti 5.387,25 eura kao i zatezne kamate na iznos od:

- 3.942,89 eura od 27. lipnja 2020. do isplate,

- 425,24 eura od 27. lipnja 2020. do isplate,

po stopi koja se za razdoblje od 27. lipnja 2020. do 1. siječnja 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, po stopi koja se za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 1.641,63 eura u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. U prijedlogu za ovrhu tužitelj navodi da je ugovorom o cesiji od 6. prosinca 2019. sklopljenim s ERSTE CARD CLUB d.d. otkupio tražbinu prema ovršeniku koji je o tome obaviješten dopisom od 17. prosinca 2019. Ističe da mu tuženik duguje iznos d 40.590,27 kn, koji se sastoji od glavnice u iznosu od 29.707,75 kn, troškova u iznosu od 3.203,96 kn te kamata u iznosu od 7.678,56 kn. Rješenjem o ovrsi donesenim od strane javnog bilježnika Željka Petrušića iz Zagreba poslovni broj Ovrv-1156/2020 od 19. listopada 2020. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 40.590,27 kn sa zakonskim zateznim kamatama na iznos od:

-29.707,75 kn od 26. lipnja 2020. do isplate

-3.203,96 kn od 26. lipnja 2020. do isplate

Ujedno mu je naloženo naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 2.557,38 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 19. listopada 2020. do isplate te predvidivi trošak u iznosu od 993,75 kn sa zakonskim zateznim kamatama od pravomoćnosti rješenja o ovrsi do isplate.

2. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi tuženik ističe prigovor zastare. Osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije i promašene pasivne legitimacije uz obrazloženje da nije ni u kakvom ugovornom odnosu s tužiteljem.

3. Rješenjem Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Povrv-186/2021-7 od 21. travnja 2021. stavljeno je izvan snage navedeno rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga pred ovim sudom.

4. U daljnjem tijeku postupka, u podnesku od 28. travnja 2021. tužitelj ističe da je ustup potraživanja izvršen o čemu je tuženik obaviješten te da je tuženik napravio visok dug po Diners kartici.

5. Tuženik u daljnjem tijeku postupka ističe da se protivi da na mjesto tužitelja stupi ovdje tužitelj. Ističe da je tužitelj tijekom postupka otuđio pravo o kojem teče parnica. Ističe da on nije napravio predmetni dug i da nije potpisao dokumentaciju na temelju koje je sklopljen ugovorni odnos s tužiteljem. Ističe da je on u kaznenom postupu K- 1222/18 oslobođen optužbe. Također navodi da on nije obaviješten o cesiji, a da iz ugovora o cesiji nije vidljivo za koji iznos je prenesen na tužitelja kao niti koji iznos tuženik duguje ERSTE CARD CLUB d.d. i po kojoj osnovi. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama od donošenja ove odluke do isplate.

6. Sud je izveo dokaz čitanjem pisane dokumentacije koja se nalazi u spisu, dokaz grafološkim vještačenjem kao i saslušanjem vještakinje.

7. Tužbeni zahtjev je osnovan.

8.1. Čitanjem pojedinačnog ugovora o cesiji sklopljenom između ERSTE CARD CLUB d.o.o. i tužitelja 5. lipnja 2020. (list 42-44 spisa, dalje pojedinačni ugovor o cesiji) utvrđeno je da je istim utvrđeno da je između ugovornih strana sklopljen ugovor o cesiji 9. prosinca 2019. (osnovni ugovor) kojim su na tužitelja prenesena dospjela i nenaplaćena potraživanja specificirana u prilogu osnovan ugovora kao i sva sporedna potraživanja i prava koja proizlaze iz prenesenih potraživanja (čl. 1.). Člankom 2. utvrđeno je da je osnovnim ugovorom cedent ERSTE CARD CLUB d.o.o. neopozivo i bezuvjetno ustupio i prenio na tužitelja (cesionara) potraživanje prema ovdje tuženiku s osnove kreditne partije broj 3427893008.

8.2. Čitanjem dopisa ERSTE CARD CLUB d.o.o. upućenom tuženiku od 17. prosinca 2019. (list 10 spisa) utvrđeno je da je u istom navedeno da je ovdje tužitelj postao zakoniti vlasnik potraživanja koje se odnosi na dospjelo i nepodmireno dugovanje s osnove DC Standardne kartice broj partije 3427893008.

8.3. Kako se predmetno potraživanje odnosi na tražbinu po ugovoru 3427893008 (što proizlazi iz izvatka iz poslovnih knjiga, list 8 spisa) i analitike DC Standardne partije broj 3427893008 (list 38-40 spisa), a upravo je ta tražbina prednika tužitelja cedirana na tužitelja pojedinačnim ugovorom o cesiji, sud nalazi utvrđenim da je ERSTE CARD CLUB d.o.o. ustupio tužitelju tražbinu koja je predmet ovog spora. Tu okolnost dodatno potvrđuje i dopis iz toč. 10.2. obrazloženja.

8.4. U odnosu na prigovor tuženika da nije obaviješten o cesiji treba reći da čak i ako tuženik nije primio dopis iz toč. 10.2. obrazloženja (tužitelj nije dostavio u spis dostavnicu iz koje bi to bilo moguće utvrditi) to nije odlučno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Navedeno stoga što za cesiju nije potreban pristanak dužnika (čl. 82. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, NN 38/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO). Pitanje je li tuženik primio obavijest o ustupanju tražbine (notifikaciju) bilo bi relevantno jedino u slučaju da je tuženik svoju obvezu ispunio starom dužniku, a u kojem slučaju bi bilo potrebno utvrditi predstavlja li to valjano ispunjenje. Međutim, tuženik takvo što ne tvrdi niti ne dokazuje.

8.5. Slijedom svega navedenog, nije osnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja u ovoj pravnoj stvari.

9. Nadalje, suprotno mišljenju tuženika, u ovoj pravnoj stvari nije došlo do subjektivne preinake jer je upravo tužitelj taj koji je pokrenuo ovaj postupak (a ne ERSTE CARD CLUB d.o.o.) i to 25. ožujka 2021., dakle nakon što je predmetna tražbina ustupljena. Stoga je neodlučno pozivanje tuženika na čl. 195. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 55/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23, dalje ZPP).

10. Tuženik je u postupku istaknuo tvrdnje da nije napravo predmetni dug, da nikada nije potpisao dokumentaciju na temelju koje je sklopio ugovorni odnos s ERSTE CARD CLUB d.o.o. te da je protiv njega vođen kazneni postupak K-1222/18 u kojem je oslobođen optužbe.

11. Čitanjem presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-1222/18- 51 od 4. ožujka 2020. (list 73-75 spisa) utvrđeno je da je odbijena optužba da bi tuženik 8. srpnja 2016,. u nakani da se protupravno okoristi pribavio neistinitu potvrdu o zaposlenju u tvrtki C-IVE d.o.o. u kojoj su bili upisani neistiniti podaci o zaposlenju, visini plaće te da bi istu dostavio djelatnicima PBZ Card lažno predočivši da će temeljem svojih prihoda biti u mogućnosti plaćati račune koji nastaju korištenjem dobivene kartice iako stvarne namjere plaćanja računa pa kada su mu djelatnici povjerovali i izdali mu karticu istu u više navrata uporabio i obvezao PBZ Card d.o.o. na naplatu iznosa od 28.546,02 kn za koji iznos je oštetio PBZ Card d.o.o. pa da bi time počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevarom. To što je u kaznenom postupku odbijena optužba da bi tuženik počinio kazneno djelo prijevare ne znači da ne postoji obveza tuženika podmiriti troškove učinjene predmetnom karticom.

12.1. Sud je izveo dokaz grafološkim vještačenjem na okolnost je li tuženik potpisao zahtjev za izdavanje privatne Diners Club kartice. Iz nalaza i mišljenja grafološke vještakinje Ljerke Zdunić od 14. travnja 2022. (list 89-93 spisa) proizlazi da je skriptor potpisa na fotokopiji zahtjeva za izdavanje privatne Diners Club kartice vrlo vjerojatno – gotovo sigurno tuženik. Tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka zbog čega je sud izveo dokaz njezinim saslušanjem na ročištu 6. ožujka 2023. (list 103-104 spisa) na kojem je vještakinja ostala kod nalaza i mišljenja te odgovorila na pitanje tuženika da nije utvrdila znakove koji bi upućivali na mogućnost da su sporni potpisi krivotvoreni imitiranjem poznatog uzorka. Nadalje, vještakinja je u dopunskom nalazu od 12. rujna 2023. (list 117 spisa), nakon što je izvršila analizu spornih potpisa na izvorniku dokumenta (list 112 spisa), navela da je sada moguće dati sigurno mišljenje te da je tuženik skriptor spornih potpisa.

12.2. Sud prihvaća nalaz i mišljenje kao i dopunski nalaz grafološke vještakinje te njezino usmeno očitovanje u cijelosti kao jasno, stručno i obrazloženo. Paušalnim prigovorom tuženika, koji ama baš ničim nije obrazložen, isto nije dovedeno u sumnju. Stoga sud na temelju tih dokaza nalazi utvrđenim da je tuženik potpisao zahtjev za izdavanje privatne Diners Club kartice.

12.3. Sud ne prihvaća kao istinit iskaz tuženika u dijelu iz kojeg proizlazi da nije potpisao zahtjev za izdavanje Diners Club kartice jer je neuvjerljiv i očito uperen na izbjegavanje odgovornosti za nastale troškove te je u suprotnosti s provedenim grafološkim vještačenjem koje je sud prihvatio kao istinito kako je naprijed to već obrazloženo.

12.4. S obzirom da na temelju grafološkog vještačenja sud nedvojbeno nalazi utvrđenom činjenicu da je tuženik potpisao zahtjev za izdavanje Diners Club kartice, a upravo je grafološko vještačenje adekvatan dokaz za utvrđivanje te činjenice od strane nepristrane i stručne osobe, sud kao neodlučan nije izveo dokaz saslušanjem svjedoka ČF na okolnost da tuženik tu dokumentaciju nije potpisao. 13.1. Čitanjem analitike troškova (list 38-40 spisa) utvrđeno je da su s tuženikovom Diners Club karticom učinjeni utuženi troškovi. Tužitelj nije dostavio niti jedan drugi dokaz radi utvrđenja činjenice da je baš tuženik (a ne netko treći) korištenjem te kartice napravio utužene troškove. Međutim, s obzirom da se tuženik potpisom zahtjeva za izdavanje kartice obvezao podmiriti sve troškove koji terete karticu (što je utvrđeno čitanjem tog zahtjeva, list 67 spisa), upravo je on pasivno legitimiran, čak i ukoliko je istinita njegova tvrdnja da on nije koristio tu karticu. Naime, on je u svakom slučaju omogućio trećima korištenje te kartice i nije poduzeo ništa kako bi se ta kartica poništila i kako bi se onemogućilo trećim osobama da koriste tu karticu i njome rade troškove u razdoblju od više mjeseci (od kolovoza 2016. što proizlazi iz analitike člana, list 38 spisa), sve do kad pravni prednik tužitelja nije raskinuo ugovor o izdavanju i korištenju kartice (dopisom od 23. studenog 2016., list 37 spisa).

13.2. Iz iskaza tuženika (list 130-131 spisa), koji negira da je potpisao zahtjev za izdavanje Diners Club kartice (u kojem dijelu sud ne prihvaća njegov iskaz kao istinit kako je to naprijed već obrazloženo), nego u iskazu govori o kartici tekućeg računa, proizlazi da je on ČF dao punomoć da može preuzeti svu njegovu poštu jer je prijavio adresu u Zagrebu gdje je tuženik namjeravao preseliti s obitelji radi zapošljavanja. Također proizlazi da je vezano uz zaposlenje komunicirao s ČF i DF, da ih je pitao što je s njegovom karticom tekućeg računa, ali da su mu rekli da ništa nije stiglo, a da mu je ČF par mjeseci nakon prijave ugovora o radu rekao da su on i DF preuzeli njegu karticu. Kad ih je tražio da mu je vrate, rekli su mu da su je bacili, ali niti tada nije kontaktirao banku. Tek kad je priveden saznao je da su oni provlačili njegovu karticu. Iz ovakvog iskaza tuženika razvidno je da je on vjerovao ČF, da ga je opunomoćio da prima svu njegovu poštu i da tuženik uopće nije vodio računa o tome da je tražio i izdavanje Diners Club kartice (jer je u postupku nedvojbeno utvrđeno da je tuženik potpisao zahtjev za izdavanje iste kako je naprijed to već obrazloženo), nije pratio je li ta kartica izdana, nije se interesirao rade li se tom karticom troškovi te nije ništa učinio kako bi se tražena kartica poništila. Po mišljenju ovog suda, to što je tuženik vjerovao ČF i DF, to što je on ČF omogućio preuzimanje sve njegove pošte, a time i korištenje njegove kartice, tuženika ni na koji način ne oslobađa od odgovornosti da snosi troškove koji su tom karticom počinjeni. Stoga sud kao neodlučan nije izveo dokaz saslušanjem svjedoka ČF na okolnost da tuženik nije napravio dug koji je predmet spora.

13.3. Slijedom svega navedenog, nije osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije.

14. Nije osnovan niti prigovor zastare. Naime, najstarija utužena tražbina tužitelja po računu 8/2016 dospjela je 29. kolovoza 2016. (što je utvrđeno čitanjem analitike, list 38 spisa). Kako je ovaj postupak pokrenut 25. ožujka 2021., nije protekao petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. ZOO.

15. Na temelju izvatka iz poslovnih knjiga (list 8 spisa) sud nalazi utvrđenim da na dan 26. lipnja 2020. ukupna dospjela glavnica iznosi 3.942,89 eura, troškovi 425,24 eura, dok dospjele zatezne kamate na taj dan iznose 1.019,12 eura. Tuženik je na ročištu 6. ožujka 2023. (list 104 spisa) u pogledu visine naveo da ne osporava točnost matematičkog izračuna (osporava osnovu tužbenog zahtjeva). Stoga je prihvaćen zahtjev za isplatu naprijed navedenih iznosa (čl. 9. ZOO). Na iznos glavnice od 3.942,89 eura te troškova u iznosu od 425,24 eura tužitelju pripadaju i zatezne kamate za daljnje razdoblje od 27. lipnja 2020. do isplate (čl. 29. st. 1. i. 2. ZOO). Naime, dospjele kamate nastale do 26. lipnja 2020. izražene u apsolutnom iznosu iznose 1.019,12 eura i na taj iznos ne teku daljnje kamate.

16. Presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog se ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka, već se o tom trošku odlučuje presudom zajedno sa ostalim troškovima parničnog postupka. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP, vrijednosti predmeta spora, troškovniku te sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, vrijednosti predmeta spora.

17. Tužitelju pripada pravo na trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 100 bodova (Tbr. 11/1), što pomnoženo s tadašnjom vrijednošću boda u iznosu od 10,00 kn (1,33 eura) te uvećano za 25% iznosi 1.250,00 kn odnosno 165,90 eura. Priznat mu je i trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 755,90 kuna što uvećano za 25% na ime PDV iznosi 944,88 kn odnosno 125,41 eura u skladu s odredbom čl. 6. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku. Dakle, tužitelju je u odnosu na troškove ovršnog postupka priznat sveukupan iznos 291,31 eura. Nadalje, tužitelju je priznat trošak sastava podneska od 28.04.2021. u iznosu od 100 bodova (Tbr. 8/1) te trošak pristupa na ročišta 17.01.2022., 06.03.2023., 04.07.2024. i 04.12.2024. za svako po 100 bodova (Tbr. 9/1). Navedeno sveukupno iznosi 500 bodova što pomnoženo s vrijednošću jednog boda u zatraženom iznosu od 2,00 eura te uvećano za 25% na ime PDV iznosi 1.250,00 eura. Priznat mu je i trošak pristojbe na presudu u iznosu od 100,32 eura. Navedeno sveukupno iznosi 1.641,63 eura.

18. Tužitelju nije priznat trošak javnobilježničke dostave u iznosu od 4,98 eura jer je čl. 6. tada važećeg Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku navedeno kako za radnje javnog bilježnika u vezi zaprimanja prijedloga za ovrhu, izdavanja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ili prosljeđivanja prijedloga nadležnom sudu radi donošenja odluke i dostavljanja rješenja strankama ovisno o visini postavljenog zahtjeva pripada javnobilježnička nagrada u jedinstvenom iznosu.

19. Na temelju odredaba Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22, 88/22) ovaj sud je uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz tog Zakona (1 euro = 7,53450 kuna) kunske iznose preračunao u eure.

U Zagrebu 16. siječnja 2025.

Sutkinja:

Marija Šipek

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu županijskom sudu, a koja se predaje putem ovog suda, pisana, u 4 primjerka u roku 15 dana od dana dostave.