REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-1456/2024-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Vesni Horvath na prijedlog sudskog savjetnika Domagoja Balentina, u pravnoj stvari I.-tužitelja RJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II.-tužitelja BJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i III.-tužitelja ZJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Srečku Posavcu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika HRVATSKI ZAVOD ZA JAVNO ZDRAVSTVO, Zagreb, Rockefellerova 7, OIB: 75297532041, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 5. prosinca 2024., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja LJ, odvjetničkog vježbenika i punomoćnice tuženika RJK, te presude javno objavljene dana 16. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku HRVATSKI ZAVOD ZA JAVNO ZDRAVSTVO, Zagreb, Rockefellerova 7, OIB: 75297532041, da I.-tužitelju RJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II.-tužitelju BJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i III.-tužitelju ZJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u jednakim dijelovima isplati razliku plaće u ukupnom bruto iznosu od 1.639,96 eura sa zakonskom zateznom kamatom, izuzev zateznih kamata koje teku na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanih u zatraženoj bruto razlici plaće, tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, kako slijedi:

- na iznos od 145,03 eura od 11. ožujka 2016. godine do isplate,

- na iznos od 144,06 eura od 9. travnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 145,03 eura od 11. svibnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 145,50 eura od 11. lipnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 140,39 eura od 8. srpnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 133,92 eura od 10. kolovoza 2016. godine do isplate,

- na iznos od 135,19 eura od 9. rujna 2016. godine do isplate,

- na iznos od 136,23 eura od 11. listopada 2016. godine do isplate,

- na iznos od 128,65 eura od 11. studenog 2016. godine do isplate,

- na iznos od 142,69 eura od 10. prosinca 2016. godine do isplate,

- na iznos od 145,96 eura od 10. siječnja 2017. godine do isplate,

- na iznos od 97,31 eura od 11. veljače 2017. godine do isplate,

i to po stopi koja se određuje do 31. prosinca 2022., za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II Odbijaju se I. - III.-tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zakonsku zateznu kamatu na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu od 1.639,96 eura, kao neosnovan. III Nalaže se tuženiku HRVATSKI ZAVOD ZA JAVNO ZDRAVSTVO, Zagreb, Rockefellerova 7, OIB: 75297532041, da I.-tužitelju RJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II.-tužitelju BJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i III.-tužitelju ZJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak parničnog postupka u jednakim dijelovima u ukupnom iznosu 975,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.

Tužitelji u tužbi navode da kao zakonski nasljednici iza pok. MJ, koji je bio u radnom odnosu kod tuženika, kao poslodavca koji predstavlja javnu službu u smislu odredbe čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" broj 27/01 i 39/09), zahtijevaju isplatu razlike plaće s pripadajućom zateznom kamatom.

Tužitelji su utvrđeni kao zakonski nasljednici iza pok. MJ, koji je preminuo dana **.**.2022. temeljem pravomoćnog Rješenja o nasljeđivanju Općinskog građanskog suda u Zagrebu Posl. br. O-7672/2022 od 18. siječnja 2024. te temeljem Rješenja ovog suda Pr-9187/2021-7 od 30. kolovoza 2024. nastavljaju voditi postupak u ovoj pravnoj stvari.

U spornom razdoblju, osnovica plaće regulirana je Zakonom o osnovici plaće u javnim službama („Narodne novine“ broj 39/09 i 124/09; dalje u tekstu: „Zakon o osnovici“) kojim je u čl. 2. propisano da se osnovica plaće utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna za narednu godinu, osnovicu određuje Vlada RH posebnom odlukom. U spornom razdoblju na snazi su bili Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj 141/12, 150/13, 153/13 i 24/17, dalje u tekstu: „TKU“) te sporazumi Vlade RH i sindikata javnih službi koji su sklopljeni na način propisan za sklapanje kolektivnih ugovora i koji imaju svojstvo kolektivnog ugovora, a kojima je određena visina osnovice za obračun plaća u javnim službama, i to:

- Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. godine – kojim je osnovica za obračun plaće od 2009. godine iznosila 5.415,37 kuna;

- Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. godine – kojim je (u članku II.) određeno privremeno smanjenje osnovice u 2009. godini s 5.415,37 kuna na 5.108,84 kune i (u članku III.) vraćanje osnovice na razinu od 5.415,37 kuna nakon rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a;

- Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. godine – kojim je (u članku III.) određeno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razbolje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja). Navedene Izmjene i dopune iz 2011. zaključene su na rok od pet godina (čl. IX. Izmjena), ali se prema odredbi čl. 199. st. 1. Zakona o radu na njih primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora, a što znači da vrijede i daljnja tri mjeseca od isteka roka na koji su bile zaključene, odnosno da su istekle 26.01.2017. godine.

Dana 27. studenog 2015. godine Državni zavod za statistiku RH (dalje u tekstu: „DZS“) objavio je Priopćenje za javnost s realnim tromjesečnim međugodišnjim promjenama BDP-a iz kojeg je vidljivo da je u drugom tromjesečju 2015. godine realan rast BDP-a iznosio 1,2% a u trećem tromjesečju 2015. godine realan međugodišnji rast BDP-a iznosio je 2,8%. Iz kojih podataka slijedi da je dva tromjesečja zaredom prosječni međugodišnji realni rast BDP-a iznosio točno 2%. U skladu sa svim gore navedenim, krajem 2015. godine ispunjeni su uvjeti za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tuženik obračunavao i isplaćivao plaću u utuženom razdoblju, budući da je došlo do rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a, za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno 2 ili više posto) te je nakon objave službenih podataka DZS, sukladno čl. III. Izmjena i dopuna, prvi sljedeći mjesec javnim službenicima plaća trebala biti obračunata primjenom osnovice od 5.415,37 kn.

Unatoč tome, tuženik je pok. MJ sve plaće u razdoblju od veljače 2016. godine do siječnja 2017. godine obračunavao primjenom osnovice od 5.108,84 kn, a plaću za mjesec siječanj 2017. primjenom osnovice od 5.211,02 kn umjesto sukladno Izmjenama Dodatku Sporazuma u iznosu od 5.415,37 kn. Nakon dostavljenog izračuna od strane tuženika, tužitelji uređuju tužbeni zahtjev te predlažu sudu naložiti tuženiku isplatiti im za sve plaće u utuženom razdoblju od veljače 2016. godine do zaključno siječnja 2017. ukupan bruto iznos od 1.639,96 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, uz naknadu troška parničnog postupka sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate.

2. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik osporava pravnu osnovu tužbenog zahtjeva. Tuženik navodi da je nesporno da je u utuženom razdoblju pok. MJ bio zaposlenik tuženika te ne osporava aktivnu legitimaciju tužitelja. Isto tako, navodi da je nesporno da je Vrhovni sud zauzeo pravno stajalište vezano za sporno pravno pitanje te se tuženik više puta obratio nadležnom Ministarstvu sa zahtjevom za hitnu i preciznu uputu za predmetno postupanje. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe kao on, kao niti druge zdravstvene ustanove nisu potpisnici akata kojima se utvrđuju i propisuje osnovica za izračun plaće u javnim službama već takve akte potpisuje Vlada RH i Sindikati, pa je isplata razlike plaća pitanje koje se ne odnosi samo na tuženika, već na sve zdravstvene ustanove, ali i sve javne službe. Isto tako, tuženik smatra da financiranje neobračunatog i neisplaćenog dijela plaća ne može biti na teret zdravstvenim ustanovama.

Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan.

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u obračunske liste plaća, izračun razlike plaća, Sporazum o osnovici od 23. studenog 2006., Dodatak Sporazumu o osnovici od 13. svibnja 2009., Izmjene i Dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., Arbitražnu odluka od 7. prosinca 2011., Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 28. prosinca 2012., TKU/07, TKU/10, TKU/12, Priopćenje za javnost Državnog zavoda za statistiku objavljeno 28. kolovoza 2015., Procjenu tromjesečnog bruto domaćeg proizvoda DSZ- a od 4. rujna 2015., Priopćenje za javnost Državnog zavoda za statistiku objavljeno dana 27. studenog 2015., Procjenu tromjesečnog bruto domaćeg proizvoda DSZ-a od 4. prosinca 2015., pravomoćno Rješenje o nasljeđivanju iza pok. MJ, a izvršen je uvid i u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužben zahtjev osnovan.

5. Među strankama nije sporna aktivna legitimacija tužitelja te da je tuženik u utuženom razdoblju obračunavao i isplaćivao plaću po osnovici od 5.108,84 kn odnosno za siječanj 2017. po osnovici od 5.211,02 kn, odnosno u iznosima kako je to navedeno u obračunskim ispravama dostavljenima u spis.

6. Sporno je pravno pitanje – je li tuženik u utuženim razdobljima bio dužan plaću obračunavati i isplaćivati po osnovici od 5.415,37 kn, a koji zahtjev tužitelji temelje na odredbi čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. te Arbitražnoj odluci od 7. prosinca 2011.

7. U ovom postupku je utvrđeno da su Vlada RH i sindikati javnih službi, i to Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi 23. studenog 2006. zaključili Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008. te u 2009. te da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake godine. Utvrđeno je, nadalje, da su Vlada RH i navedeni sindikati javnih službi zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a temeljem kojeg Dodatka su se suglasili na zamrzavanje osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto s time da su u članku III. utvrdili način povrata osnovice, i to na način da se osnovica za izračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, kao i da su Vlada RH i sindikati javnih službi zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu, s time da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, iako su po predstavnicima tog Sindikata parafirane, a kojim Izmjenama je promijenjen članak III. Dodatka te članak IV. koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i članak VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka, te Izmjena i dopuna i to na način da se određuje da ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u članku III.-V. ovih Izmjena i dopuna uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao. Također je utvrđeno da je 7. prosinca 2011. Arbitraža, koja je sastavljena temeljem Sporazuma o arbitraži, donijela Arbitražnu odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, a kako je to prethodno opisano. Nadalje, utvrđeno je da su Vlada RH i sindikati javnih službi koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene i dopune od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. i Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici za plaće za javne službe, a to u odnosu na članak IV. u vezi s člankom VII. Dodatka Sporazumu. Utvrdili su da je negativni rast BDP-a, prema službenim podacima DZS-a, trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014., tj. 12 tromjesečja uzastopno. Utvrdili su također da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP- a od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. rast BDP-a od 2,8% što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, s time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen 04. prosinca 2015. Utvrđeno je i da je Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1. siječnja 2017., tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., a koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017.

8. Dakle, za odlučivanje u ovom premetu mjerodavno je sljedeće:

- 23. studenog 2006. između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi sklopljen je Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009.

- 13. svibnja 2009. sklopljen je Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, kojim je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008., na iznos od 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. sporazumno odgođeno sukladno čl. III. Dodatka Sporazuma. Nadalje, odredbama čl. IV-V Dodatka Sporazuma ugovoreno je daljnje postepeno povećanje osnovice radi uskladbe plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u Republici Hrvatskoj, dok su pri tome kao osnovne kategorije povećanja osnovice uzeti prosječna plaća VSS početnika u javnim službama i prosječna plaća u Republici Hrvatskoj, te je odnos te dvije vrijednosti kroz povećanje osnovice do kraja 2016. trebao doseći ciljanu razinu od 92:100.

- 26. listopada 2011. između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi sklopljene su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovci za plaće u javnim službama, a kojima je u čl. III. propisano da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivati će se iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama. Člankom XI. navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. je propisano da se Dodatak Sporazumu i navedene izmjene i dopune smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od pet godina s time da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja ovih izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja ovih izmjena i dopuna zaključno do kraja 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od 3%.

- navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. su usvojene i u obliku Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., u kojoj je navedeno da se čl. III. mijenja i glasi: ''Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama.

- također, pravo na isplatu temeljem citiranih odredbi potvrđivao bi i sadržaj Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenoga 2006., kojim je u čl. I. ugovoreno da se osnovica za izračun plaća u javnim službama povećava za 2007., 2008. i 2009. za 6 % i da će se te obračunske osnovice primjenjivati od 1. siječnja svake godine, a pravo na isplatu temeljem citiranih odredbi potvrđuje i sadržaj Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. sklopljen između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata javnih službi kojim se u točki III. navodi da u trenutku kad službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP- a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto.

9. Ujedno se napominje da je činjenica da su plaće zaposlenih u javnim službama regulirane Zakonom o plaćama u javnim službama, međutim, prema odredbi iz čl. 192. ZoR-a, kolektivnim ugovorom se uređuju prava i obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa, pitanja osiguranja, te druga pitanja iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom. Upravo se u čl. 51. TKU/12 uređuje te definira plaća zaposlenih u javnim službama. Stoga nema dvojbe da su sindikati mogli pregovarati i potpisivati određene anekse, odnosno izmjene i dopune pojedinih kolektivnih ugovora, odnosno sporazume zaključenih s Vladom RH, koja u ovim slučajevima predstavlja poslodavca i u kojim se odlučivalo i o plaćama, tj. osnovici i dodacima za zaposlene u javnim službama. Da su Izmjene Dodatka Sporazumu valjane i proizvode učinke proizlazi i iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Revr 408/12-2 od 3. travnja 2017., Revr 847/10-2 od 7. prosinca 2011. te odluke Revr 1797/09-2 od 7. veljače 2012.), te odluke Ustavnog suda RH broj: U-III/3535/2013 od 5. ožujka 2015. Navedene Izmjene i dopune zaključene su na rok od pet godina, a kako to proizlazi iz članka XI. navedenih Izmjena, što znači da su iste trebale isteći s danom 25. listopada 2016., ali sukladno odredbi iz čl. 199. st. 1. ZoR-a na njih se primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora, a što znači da važe i daljnja tri mjeseca od isteka roka na koji su bile zaključene. Slijedom navedenog rok važenja navedenih Izmjena istekao je 26. siječnja 2017.

10. Obzirom na naprijed utvrđeno Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. predstavljaju Kolektivni ugovor, sklopljen sukladno odredbi čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama, temeljem kojeg se osnovica plaće u javnim službama određuje Kolektivnim ugovorom između Vlade RH i sindikata javnih službi, kao i odredbe čl. 51. st. 4. TKU/10, a kojim je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu, kao i svih njegovih Izmjena i dopuna, na pitanje visine plaće u javnim službama te odredbe čl. 51. st. 4. TKU/12 kojim je utvrđena primjena Dodatka Sporazumu, kao i svih njegovih Izmjena i dopuna na pitanje visine plaće u javnim službama. Pritom je odredbom čl. 51. st. 4. citiranog TKU/10 bilo propisano da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu od 13. svibnja 2009., kao i sve njegove Izmjene i dopune ili novi Sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze, kao i Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006., važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Pritom je slično navedenom bilo propisano i u odredbi čl. 51. st. 4. citiranog TKU/12. Zbog naprijed navedenog, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., a na koje se poziva tužitelj u svezi svog zahtjeva za isplatu razlike plaće, predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor. Sud pritom dodaje da sve navedeno proizlazi i iz činjenice da su Vlada RH i Sindikati javnih službi 28. prosinca 2012. prihvatili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazumu, radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5., a u svezi s čl. VII. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu.

11. Nadalje, iz priložene dokumentacije proizlazi da je DZS 28. kolovoza 2015. objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015., a u kojoj procjeni se ističe da prva procjena pokazuje da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje u 2014. Nadalje, DZS je 27. studenog 2015. objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. u kojoj se navodi da prva procjena pokazuje da je tromjesečni BDP u trećem tromjesečju 2015. realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014. Osim toga, DZS je 4. ožujka 2016. objavio procjenu tromjesečnog BDP-a za četvrto tromjesečje 2015. u kojoj je navedeno da je BDP realno veći za 1,9% u četvrtom tromjesečju 2015., a u odnosu na isto tromjesečje 2014. Iz navedenog proizlazi da je aritmetička sredina navedenih stopa rasta BDP-a 2% pa je stoga krajem studenog 2015. bio ispunjen uvjet iz članka III. Izmjena i dopuna za mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS-a ukazuju na poboljšanje stanja, odnosno na rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) te će se primjenjivati iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama, jer je ovim Izmjenama i dopunama ugovoreno da ako se nešto isplaćuje ili povećava za mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja, odnosno na rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) da će se primjenjivati iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama u sljedećem mjesecu, pa se u smislu prije navedenog osnovica plaće u prosincu 2015. povećala na iznos od 5.415,37 kn.

Stoga su uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe čl. III. citiranih Izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni krajem 2015., s početkom primjene od siječnja 2016., a što proizlazi i iz sadržaja već citirane odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011.

12. U odnosu na područje primjene Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. te Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. treba navesti da u predmetnom postupku nije bilo sporno da su tužitelji kao zakonski nasljednici iza pok. MJ koji je bio u radnom odnosu kod tuženika koji predstavlja javnu ustanovu. Isplata plaće u skladu s povećanom osnovicom predstavlja individualno pravo tužitelja prema tuženiku, a temeljem važećeg ugovora o radu, pri čemu navedeno pravo iz radnog odnosa tužitelji mogu ostvarivati prema osnivaču ili prema tuženiku kao svom poslodavcu.

Međutim, sukladno čl. 43. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO) svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjen, ali kada jedan dužnik ispuni dug, obveza prestaje i svi se dužnici oslobađaju. Iz navedenog proizlazi da tužitelji mogu zahtijevati ispunjenje duga u vidu isplate plaće u skladu s povećanom osnovicom i to bilo od poslodavca, tj. konkretno tuženika, bilo od osnivača ustanove, odnosno da isto znači da ne postoji obveza tužitelja da predmetnu tužbu podnose isključivo protiv osnivača svog poslodavca. Obveza tuženika tužiteljima isplatiti razliku plaće prema navedenoj osnovici od 5.415,37 kn, temeljem odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu sklopljenog 26. listopada 2011. i temeljem Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., proizlazi iz čl. 8. st. 1. ZoR-a kojim je propisano da su se u radnom odnosu poslodavac i radnik dužni pridržavati odredbi ZoR-a i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom RH i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu.

13. Tužitelji su tijekom postupka podneskom od 5. studenog 2024. uredili tužbeni zahtjev u skladu sa zaprimljenim izračunom od strane tuženika.

14. Tuženik je na ročištu od 5. prosinca 2024. učinio nespornim visinu potraživanja, kao i tijek zatezne kamate.

15. Uzimajući u obzir naprijed navedeno, kao i okolnost da među strankama nije bila sporna visina tužbenog zahtjeva, to je sud usvojio tužbeni zahtjev i dosudio tužiteljima bruto iznos od 1.639,96 eura, te je odlučeno kao pod točkom I izreke presude.

16. Na dosuđene mjesečne iznose razlike plaće, tužiteljima su dosuđene zakonske zatezne kamate, sukladno čl. 29. st. 1. ZOO-a i čl. 92. st. 3. ZoR-a, izuzev zateznih kamata koje teku na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanih u zatraženoj bruto razlici plaće.

17. Naime, do trenutka isplate nije u potpunosti dospjela na naplatu bruto razlika plaća (doprinosi, porez na dohodak, prirez porez-u na dohodak i neto plaća) budući porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju tek s isplatom neto iznosa plaća što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate (mišljenje Središnjeg ureda Ministarstva financija od 20.07.2007. Klasa: 410-01-07-01/632, Urbroj: 513-07-21-01/07-2), dok su zakonske zatezne kamate dospjele na naplatu neto plaća. Stoga su tužiteljima dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od dospijeća pojedinog mjesečnog iznosa razlike bruto plaće, ali s izuzetkom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak zbog čega je odbijen zahtjev za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u dosuđenom bruto iznosu.

Stoga je odlučeno kao pod točkom II izreke presude.

18. Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

19. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP, te su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23), a prema vrijednosti tužbenog zahtjeva. Budući su tužitelji zastupani po istom punomoćniku, pripada im pravo na trošak zastupanja po odvjetniku za svaku poduzetu radnju uvećanu prema Tbr. 40., tj. uz povišenje za 10% za drugu i svaku sljedeću osobu, stoga se u ovom predmetu primjenjuje povećanje od 20%. Tako su tužiteljima priznati troškovi zastupanja po punomoćniku i to za sastav tužbe po Tbr. 7/1 - 100 bodova, sastav obrazloženog podneska od 5.11.2024. kojim uređuju tužbeni zahtjev prema izračunu tuženika po Tbr. 8/1 - 120 bodova, pristup na ročište dana 5.12.2024. po Tbr. 9/1 - 120 bodova te pristup na ročište za objavu presude po Tbr. 9/3 - 50 bodova, ukupno 390 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54) i uvećano za PDV od 25 % iznosi ukupno 975,00 eura. Odluka o plaćanju zateznih kamata na troškove parničnog postupka temelji se na primjeni odredbe čl. 41. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20) pri čemu su zatezne kamate priznate od dana donošenja presude do isplate.

20. Tužiteljima je temeljem članka 151. stavak 2. ZPP-a dosuđena kamata na parnični trošak.

Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u točki III izreke.

U Zagrebu 16. siječnja 2025.

Sutkinja:

Vesna Horvath

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa istog.

DNA:

1. pun. I.-III.-tužitelja

2. tuženiku