REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

PREKRŠAJNI ODJEL

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, Prekršajni odjel, po sucu: Damir Tepeš, uz sudjelovanje zapisničarke: Ivane Hoti, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika: KZ, zbog prekršaja iz čl.196.st.3. i st.7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23), pokrenutim povodom podnesenog prigovora protiv Obaveznog prekršajnog naloga izdanog od ovlaštenog tužitelja: Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, broj: KLASA: 211-07/24-4/25478 URBROJ: 511-19-36-24-1, koji su ovom Sudu dostavljeni dana 04.07.2024.g., nakon provedenog žurnog postupka kod ovog Suda dana 16.01.2025.g., temeljem čl.94., čl.183. i čl.222.st.3. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22),

p r e s u d i o j e

Okrivljenik KZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin K, rođen **.**.1965. u mjestu [adresa], BiH, s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, prekršajno osuđivan,

k r i v j e

što je 2. veljače 2024. u 09,40 sati, u Velikoj Gorici, Ulica kralja Petra Svačića bb, kao vozač vozila M1, marke Suzuki, registarske oznake [registarska oznaka], upravljao označenim vozilom u prometu na cestama kojom prilikom se koristio mobitelom, za vrijeme vožnje, na način da ga je držao u desnoj ruci i tipkao po istom,

čime je počinio prekršaj iz čl.196.st.3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a kažnjiv po čl.196.st.7. istog Zakona,

pa mu se temeljem navedenih propisa,

i z r i č e

NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 130,00 EURA.

Temeljem čl.33.st.10. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan platiti novčanu kaznu u roku od 1 (jedan) mjesec po primitku ove presude.

Temeljem čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona Sud upozorava okrivljenika ako u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.

Temeljem čl.34.st.1. Prekršajnog zakona ukoliko novčana kazna ne bude naplaćena u cijelosti ili djelomično u navedenom roku, naplatit će se prisilno.

Temeljem čl.139.st.3. u vezi čl.138.st.2.t.3. i st.3. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 (trideset) EURA u roku od 1 (jedan) mjesec po primitku ove presude, pod prijetnjom prisilne naplate.

Obrazloženje

I/

1.

Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Postaja aerodromske policije Pleso, kao ovlašteni tužitelj, je temeljem čl.243.st.1. Prekršajnog zakona, dana 04.07.2024.g., pod navedenim brojem, dostavio ovom Sudu prigovor imenovanog okrivljenika, podnesen protiv Obaveznog prekršajnog naloga koji mu je izdan zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude.

2.

Ovlašteni tužitelj je dana 22.03.2024.g. izdao Obavezni prekršajni nalog broj: KLASA: 211-07/24-4/25478 URBROJ: 511-19-36-24-1, kojim je okrivljenika za terećeni prekršaj oglasio krivim i kaznio ga novčanom kaznom u iznosu od 130,00 eura, te ga obvezao na plaćanje troška u iznosu od 13,27 eura, ali je isti pravodobno podnio prigovor zbog poricanja prekršaja, radi čega je Obavezni prekršajni nalog stavljen izvan snage, nakon čega je Sud, temeljem odredbe čl.244.st.1. Prekršajnog zakona proveo žurni postupak.

3.

Okrivljeniku je Općinski sud u Velikoj Gorici, Prekršajni odjel, na poznatu adresu stanovanja uputio poziv za ročište za dan 16.01.2025.g. radi ispitivanja i iznošenja obrane, kojeg je okrivljenik uredno zaprimio dana 27.11.2024.g., što je vidljivo iz povratnice/dostavnice poziva, ali se on na zakazano ročište nije odazvao i nije pristupio pred Sud, nije opravdao svoj izostanak, a niti je Sudu dostavio pisanu obranu.

Dostava poziva uredno je obavljena, što je okrivljenik potvrdio svojim potpisom i datumom na povratnici/dostavnici, pa je stoga sudac zaključio da okrivljenik ne želi pristupiti pred Sud na uredno zakazano ročište radi ispitivanja te da očito izbjegava iznijeti svoju obranu.

Slijedom svega navedenog sudac smatra da se okrivljenik u daljnjem tijeku prekršajnog postupka brani šutnjom, zbog čega je zakazano ročište održano u njegovoj odsutnosti.

4.

Sudac je utvrdio da je od strane ovlaštenog tužitelja okrivljeniku izdan Obavezni prekršajni nalog, te da je u obrazloženju istog naloga navedeno kako je okrivljenik, temeljem odredbe čl.109.a. st.1.t.2. do 8. Prekršajnog zakona, upoznat sa svojim pravima i dužnostima te mogućnostima (Obavijest počinitelju prekršaja).

5.

Obzirom da okrivljenik temeljem odredbe čl.85.st.3. Prekršajnog zakona nije dužan iznijeti svoju obranu, sudac je temeljem odredbi iz čl.222. Prekršajnog zakona, uz smislenu primjenu odredbi iz čl.167.st.3. istog Zakona, a vodeći se podacima iz sudskog spisa utvrđenima iz dokazne dokumentacije priložene uz Obavezni prekršajni nalog kao optužni akt, odlučio provesti žurni prekršajni postupak i donijeti presudu bez nazočnosti okrivljenika.

Sudac je zaključio da ispitivanje okrivljenika na ročištu pred Sudom nije potrebno i da to nije od utjecaja na zakonito i pravilno donošenje presude, a da pribavljeni i izvedeni dokazi pružaju dostatnu osnovicu za donošenje valjane presude.

6.

Sudac je kao obranu okrivljenika uzeo njegove obrambene navode iz Prigovora protiv Obaveznog prekršajnog naloga, koji mu je izdan od strane ovlaštenog tužitelja.

Uvidom u Prigovor sudac je utvrdio da okrivljenik u istom iznosi, između ostalog i u bitnom, kako u potpunosti negira navode iz prekršajnog naloga. Iznosi kako nikad u životu nije vidio vozilo M1, marke Suzuki, registarskih oznaka [registarska oznaka], za što ga se okrivljuje.

7.

Tijekom provedene rasprave i dokaznog postupka sudac je izveo dokaz ispitivanjem svjedoka TZ, policijskog službenika, koji je u svom iskazu iznio kako se sjeća da je dana 2. veljače 2024. oko 09,40 sati bio u služenom policijskom vozilu parkiran u Ulici kralja Petra Svačića u blizini Dječjeg vrtića. Upravo se kretao sa parkirnog mjesta, kada je zamijetio jedan osobni automobil, marke Suzuki, koji se kretao istom ulicom, a vozač je u ruci držao mobitel i tipkao po istom. Krenuo je za tim vozilom te se ubrzo zaustavio vozača i priopćio mu da je počinio prekršaj, a on je rekao da nije tipkao nego da je spajao mobitel na uređaj u automobilu te da će se žaliti na prijavu. To je sve što ima za iskazati.

Nakon što je upoznat sa obranom okrivljenika iznesenom u prigovoru može reći kako je potpuno siguran da je okrivljenik upravljao osobnim vozilom marke Suzuki, registarske oznake navedene u Izvješću o počinjenom prekršaju koje je tom prilikom uručio vozaču, a isti je odbio potpisati dokument. Potpuno je siguran da je isti za vrijeme vožnje tipkao nešto po mobitelu kojeg je držao u ruci, a obzirom da je u blizini bila zebra i dječji vrtić odlučio je zaustaviti vozača zbog počinjenog prekršaja. U cijelosti ostaje kod prijavljenog prekršaja.

8.

U dokaznom postupku sudac je izveo dokaz uvidom i čitanjem: Obavezni prekršajni nalog Policijske postaje Velika Gorica, KLASA: 211-07/24-4/25478, URBROJ: 511-19-36-24-1 izdan 22. ožujka 2024., prigovor podnesen 8. svibnja 2024., izvješće o počinjenom prekršaju Ministarstva unutarnjih poslova, policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica od 2. veljače 2024 (list 4 spisa) i potvrda Ministarstva pravosuđa, Uprave za kazneno pravo, Odjela za prekršajne evidencije za SZ od 2. prosinca 2024.

II/

1.

Nakon provedenog žurnog postupka, povodom obrambenih navoda iz Prigovora protiv Obaveznog prekršajnog naloga koji su uzeti kao obrana okrivljenika, a temeljem izvedenih dokaza, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da je okrivljenik predmetne zgode postupio suprotno odredbi iz čl.196.st.3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, na način pobliže opisan u izreci ove presude, kažnjiv po čl.196.st.7. istog Zakona, zbog čega je nakon provedenog dokaznog postupka donio odluku kao u izreci presude.

2.

Sudac je cijenio obrambene navode okrivljenika iznesene u Prigovoru protiv Obaveznog prekršajnog naloga, pa je zaključio kako je okrivljenik izravno poricao krivnju za terećeni prekršaj, na način da je u odlučnom dijelu negirao činjenični opis radnje prekršaja koji mu se stavlja na teret, navodeći bitne činjenice jasno i životno, a pritom je isticao okolnosti koje bi po njegovom mišljenju trebale dovesti do oslobađanja od prekršajne odgovornosti, sve s ciljem da bi opravdao svoj propust i/li postupak, a s namjerom kako bi se zaštitio od prekršajne odgovornosti, oslobodio od krivnje i izbjegao kažnjavanje za počinjeni prekršaj.

3.

Sudac je cijenio iskaz svjedoka TZ, policijskog službenika, pa mu je u cijelosti poklonio vjeru, budući je svjedok činjenice vezane za počinjenje prijavljenog prekršaja od strane okrivljenika predmetne zgode utvrdio neposrednim opažanjem na mjestu događaja, u okviru svojih službenih ovlaštenja, te su utvrđene činjenice navedene u sastavljenom Izvješću o počinjenom prekršaju, kao i u ostaloj dokaznoj dokumentaciji.

Sudac smatra da je svjedok svoj iskaz iznio jasno, detaljno, razumljivo, životno i neposredno uvjerljivo, da nije pristrano zainteresiran za ishod ovog postupka, te je zaključio da je svjedok predmetne činjenice i svoja opažanja iznosio na temelju osobnih saznanja, objektivno, vrlo razložno, okolnosno i vjerodostojno, da su činjenice koje je iznio u svom iskazu sukladne sa činjenicama utvrđenim temeljem drugih izvedenih dokaza, a sudac u njegovom iskazu nije našao kontradiktornosti ili nelogičnosti, zbog čega nije bilo razloga da posumnja u istinitost njegovog iskaza.

Nakon što je imenovani svjedok komentirao obrambene navode okrivljenika iznesene u podnesenom prigovoru protiv Obaveznog prekršajnog naloga, sudac je učvrstio svoje uvjerenje o uvjerljivosti, objektivnosti i nepristranosti iskazivanja ovog svjedoka.

Sudac je mišljenja kako iskaz ispitanog svjedoka u potpunosti obesnažuje uvjerljivost obrambenih navoda okrivljenika iznesenih u prigovoru protiv OPN, te da u cijelosti dovodi u sumnju istinitost njegove obrane, a osnažuje uvjerenje suca o krivnji okrivljenika za terećeni prekršaj.

Sudac je čvrsto uvjeren kako upravo temeljem iskaza ispitanog svjedoka, u vezi s ostalim izvedenim materijalnim dokazima, može nesporno utvrditi da je okrivljenik predmetne zgode stvarno počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret, te da sa sigurnošću može donijeti odluku o njegovoj krivnji i kažnjavanju.

4.

Uvidom u Obavezni prekršajni nalog sudac je utvrdio da je u obrazloženju istog navedeno, uz ostalo, kako je počinjeni prekršaj utvrđen neposrednim zapažanjem ili obavljenim nadzorom te sukladno čl.233. Prekršajnog zakona.

5.

Sudac je uvidom u sve ostale izvedene materijalne dokaze koji su već nabrojani, utvrdio da su u označenoj dokumentaciji navedene činjenice i okolnosti povodom kojih je izdan Obavezni prekršajni nalog i pokrenut prekršajni postupak protiv okrivljenika.

6.

Uvidom u Potvrdu od 2. prosinca 2024. za SZ, izdane od Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprava za kazneno pravo, Odjel za prekršajne evidencije, sudac je utvrdio da je okrivljenik do tada bio osuđivan zbog počinjenja identičnog prekršaja.

7.

Sudac je temeljem čl.88.st.2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio sve već navedene dokaze, kao i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.

8.

Sudac nije mogao izvesti dokaz suočenjem okrivljenika i ispitanog svjedoka, niti je izvodio druge eventualno postojeće dokaze jer je, uzimajući u obzir konkretne okolnosti, zaključio kako se izvođenjem novih dokaza činjenično stanje ne bi moglo dodatno utvrditi, odnosno ne bi se doprinijelo dodatnom pojašnjenju činjenica utvrđenih temeljem već izvedenih dokaza, te sve skupa u međusobnoj povezanosti nikako ne bi moglo dovesti do drugačije odluke u odnosu na optužbu protiv okrivljenika, osim o njegovoj prekršajnoj odgovornosti, krivnji i kažnjavanju za počinjeni prekršaj.

Osim toga, sudac nije izvodio druge dokaze i radi izbjegavanja odugovlačenja prekršajnog postupka i izbjegavanja nepotrebnih radnji i troškova, a vodeći se pritom načelima svrhovitosti i ekonomičnosti postupka.

Konačno, sudac nije izvodio druge dokaze osobito iz razloga što je zaključio kako je činjenično stanje zapravo u dovoljnoj mjeri utvrđeno temeljem već izvedenih dokaza, pa da se može donijeti valjana odluka i bez dodatnog izvođenja novih dokaza.

9.

Nakon provedenog žurnog postupka, sudac je analizom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da je okrivljenik predmetne zgode ostvario sva bitna obilježja djela prekršaja koji mu je stavljen na teret.

10.

Zakon o sigurnosti prometa na cestama u čl.196. propisuje, uz ostalo, da vozač vozila za vrijeme vožnje ne smije upotrebljavati mobitel niti druge uređaje na način koji bi umanjio mogućnost reagiranja i sigurnog upravljanja vozilom, te da će se novčanom kaznom u iznosu od 130,00 eura kaznit za prekršaj vozač koji postupi suprotno tim odredbama.

Okrivljenik je predmetne zgode kao vozač morao postupiti sukladno navedenom propisu, odnosno za vrijeme vožnje nije smio upotrebljavati mobitel, a on je postupio suprotno, jer je isti uređaj upotrebljavao na način koji umanjuje mogućnost reagiranja i sigurnog upravljanja vozilom, pa je na taj način svakako počinio prekršaj za koji se tereti.

Sudac je zaključio kako je okrivljenik svojim pisanim obrambenim navodima i poricanjem počinjenja prekršaja, pokušao zapravo opravdati svoj propust, odnosno jednostavnu činjenicu da je predmetne zgode kao vozač za vrijeme vožnje upotrebljavao mobitel, suprotno zakonskim odredbama, a to s ciljem da se zaštiti od prekršajne odgovornosti, oslobodi od krivnje i izbjegne kažnjavanje za počinjeni prekršaj koji mu je stavljen na teret.

11.

Stoga je sudac nakon provedenog žurnog postupka, povodom obrambenih navoda iz prigovora protiv Obaveznog prekršajnog naloga podnijetog od strane okrivljenika, a temeljem provedenog dokaznog postupka, donio odluku o počinjenom prekršaju kao u izreci presude i okrivljenika proglasio krivim za terećeni prekršaja, pa ga je kaznio novčanom u visini koja je zakonom za počinjeni prekršaj propisana u utvrđenom iznosu, a za koju sudac smatra da je primjerena i opravdana, te da odgovara stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja okrivljenika.

12.

Prilikom izbora vrste i mjere kazne sudac je cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti propisane u čl.36.st.1. i st.2. Prekršajnog zakona.

Kao olakotne okolnosti sudac je na strani okrivljenika našao okolnost da počinjenim prekršajem nisu nastupile neposredne štetne posljedice, dok je kao otegotnu okolnost sudac na strani okrivljenika našao činjenicu da je već bio pravomoćno prekršajno kažnjen zbog počinjenja identičnog prekršaja.

13.

Temeljem čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona Sud upozorava okrivljenika ako u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.

14.

Odluka o trošku prekršajnog postupka temelji se na propisima označenim u izreci presude, a visina je odmjerena u paušalnom iznosu i odnosi se na dužinu trajanja i složenost postupka.

Velika Gorica, 16. siječnja 2025.

Zapisničarka

Sudac

Ivana Hoti, v.r.

Damir Tepeš, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude temeljem odredbe čl.244.st.1. Prekršajnog zakona nije dopuštena žalba.