Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

STALNA SLUŽBA U KRAPINI

Krapina, Trg dr. Mirka Dražena Grmeka 1

Poslovni broj: P-1157/2022-37

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Krapini, po sutkinji Romani Mališ u pravnoj stvari tužiteljice CH, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćnici Jasni Matičević, odvjetnici u Zagrebu protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po odvjetnicima iz OD Glamuzina & Grošeta d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon javno provedene i zaključene glavne rasprave 22. listopada 2024. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 16. siječnja 2025., donio je, objavio je i

p r e s u d i o j e

I Odbija se kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev koji glasi:

"I Utvrđuje se ništetnim i da nije nastao i da ne proizvodi nikakve pravne učinke Ugovor o kreditu broj 038-50-4515400 od 20. studenog 2007. koji je solemniziran pod posl.br. OV-42322/07 po javnom bilježniku Gordani Frković-Ljubici Jožinec sa sjedištem u [adresa], sklopljen između tužitelja CH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB [osobni identifikacijski broj] kao Kreditora, kojim je zasnovano pravo zaloga i koje je upisano u zemljišne knjige Općinskom sudu u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižnom odjelu Samobor, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška]/E, k. o. [katastarska općina], z. k. č. br. [katastarska čestica], u naravi stambeni objekt u Samoboru- "Južno Naselje" R.O. R+P+3/5 u Svetonedeljskoj ulici 1-9, sa 1180 m2, povezano sa vlasništvom posebnog dijela nekretnine – stanom br.4, mansarda, dvosobni stan i spremište (58,03 m2) u ul. Nedeljska cesta 7, ulaz br. 4 (E-90) te se nalaže Općinskom sudu u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižnom odjelu Samobor, provesti upis brisanja založnog prava temeljem istog Ugovora koji upis je proveden pod brojem Z-6114/07, kao i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, jer će isto u suprotnom zamijeniti ova presuda te se Općinskom sudu u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižnom odjelu Samobor, nalaže upis brisanja sadašnjeg zemljišnoknjižnog stanja temeljem kojeg tuženik upisan kao založni vjerovnik, jer će isto zamijeniti ova presuda.

II Tuženik RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Magazinska cesta 69, OIB [osobni identifikacijski broj] dužan je tužiteljici CH, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplatiti u roku od 15 dana, iznos od 409,29 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana uplate svakog pojedinog iznosa i to:

-na iznos od 13,83 EUR od 31.5.2008. do dana isplate

-na iznos od 14,00 EUR od 30.6.2008. do dana isplate

-na iznos od 13,75 EUR od 31.7.2008. do dana isplate

-na iznos od 13,78 EUR od 3.9.2008. do dana isplate

-na iznos od 13,91 EUR od 30.9.2008. do dana isplate

-na iznos od 15,04 EUR od 31.10.2008. do dana isplate

-na iznos od 14,28 EUR od 1.12.2008. do dana isplate

-na iznos od 15,25 EUR od 31.12.2008. do dana isplate

-na iznos od 15,45 EUR od 3.2.2009. do dana isplate

-na iznos od 15,68 EUR od 9.3.2009. do dana isplate

-na iznos od 15,11 EUR od 10.4.2009. do dana isplate

-na iznos od 15,18 EUR od 12.5.2009. do dana isplate

-na iznos od 15,01 EUR od 19.6.2009. do dana isplate

-na iznos od 15,05 EUR od 14.7.2009. do dana isplate

-na iznos od 14,94 EUR od 21.9.2009. do dana isplate

-na iznos od 14,85 EUR od 15.10.2009. do dana isplate

-na iznos od 15,04 EUR od 26.11.2009. do dana isplate

-na iznos od 15,28 EUR od 11.1.2010. do dana isplate

-na iznos od 15,48 EUR od 30.1.2010. do dana isplate

-na iznos od 15,45 EUR od 26.2.2010. do dana isplate

-na iznos od 15,89 EUR od 2.6.2010. do dana isplate

-na iznos od 16,25 EUR od 23.6.2010. do dana isplate

-na iznos od 16,42 EUR od 30.7.2010. do dana isplate

-na iznos od 16,68 EUR od 30.10.2010. do dana isplate

III Tuženik RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Magazinska cesta 69, OIB [osobni identifikacijski broj] dužan je tužiteljici CH, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplatiti u roku od 15 dana, iznos od 7.349,42 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana uplate svakog pojedinog iznosa i to:

-na iznos od 0,29 EUR od 31.1.2008. do dana isplate

-na iznos od 3,64 EUR od 29.2.2008. do dana isplate

-na iznos od 9,38 EUR od 31.3.2008. do dana isplate

-na iznos od 0,75 EUR od 30.4.2008. do dana isplate

-na iznos od 1,54 EUR od 30.6.2008. do dana isplate

-na iznos od 27,03 EUR od 31.10.2008. do dana isplate

-na iznos od 8,48 EUR od 1.12.2008. do dana isplate

-na iznos od 32,06 EUR od 31.12.2008. do dana isplate

-na iznos od 37,05 EUR od 3.2.2009. do dana isplate

-na iznos od 42,77 EUR od 9.3.2009. do dana isplate

-na iznos od 28,76 EUR od 10.4.2009. do dana isplate

-na iznos od 30,40 EUR od 12.5.2009. do dana isplate

-na iznos od 26,31 EUR od 19.6.2009. do dana isplate

-na iznos od 27,39 EUR od 14.7.2009. do dana isplate

-na iznos od 24,52 EUR od 21.9.2009. do dana isplate

-na iznos od 22,38 EUR od 15.10.2009. do dana isplate

-na iznos od 27,06 EUR od 26.11.2009. do dana isplate

-na iznos od 32,77 EUR od 11.1.2010. do dana isplate

-na iznos od 37,72 EUR od 30.1.2010. do dana isplate

-na iznos od 37,08 EUR od 26.2.2010. do dana isplate

-na iznos od 47,90 EUR od 2.6.2010. do dana isplate

-na iznos od 56,71 EUR od 23.6.2010. do dana isplate

-na iznos od 60,83 EUR od 30.7.2010. do dana isplate

-na iznos od 67,23 EUR od 30.10.2010. do dana isplate

-na iznos od 89,62 EUR od 5.3.2011. do dana isplate

-na iznos od 95,18 EUR od 16.3.2011. do dana isplate

-na iznos od 87,24 EUR od 29.4.2011. do dana isplate

-na iznos od 119,08 EUR od 28.5.2011. do dana isplate

-na iznos od 119,72 EUR od 3.6.2011. do dana isplate

-na iznos od 117,05 EUR od 7.6.2011. do dana isplate

-na iznos od 141,70 EUR od 16.7.2011. do dana isplate

-na iznos od 149,15 EUR od 30.7.2011. do dana isplate

-na iznos od 165,02 EUR od 5.9.2011. do dana isplate

-na iznos od 117,46 EUR od 24.10.2011. do dana isplate

-na iznos od 123,37 EUR od 22.12.2011. do dana isplate

-na iznos od 122,21 EUR od 23.12.2011. do dana isplate

-na iznos od 131,29 EUR od 12.3.2012. do dana isplate

-na iznos od 129,03 EUR od 12. 3.2012. do dana isplate

-na iznos od 131,25 EUR od 29.5.2012. do dana isplate

-na iznos od 128,40 EUR od 29.6.2012. do dana isplate

-na iznos od 120,30 EUR od 28.9.2012. do dana isplate

-na iznos od 129,51 EUR od 29.11.2012. do dana isplate

-na iznos od 128,44 EUR od 3.12.2012. do dana isplate

-na iznos od 134,16 EUR od 9.1.2014. do dana isplate

-na iznos od 128,86 EUR od 6.2.2014. do dana isplate

-na iznos od 128,76 EUR od 18.4.2014. do dana isplate

-na iznos od 126,07 EUR od 30.5.2014. do dana isplate

-na iznos od 129,00 EUR od 23.7.2014. do dana isplate

-na iznos od 133,36 EUR od 29.8.2014. do dana isplate

-na iznos od 137,89 EUR od 29.11.2014. do dana isplate

-na iznos od 137,25 EUR od 5.12.2014. do dana isplate

-na iznos od 136,80 EUR od 2.1.2015. do dana isplate

-na iznos od 138,31 EUR od 27.2.2015. do dana isplate

-na iznos od 138,31 EUR od 29.4.2015. do dana isplate

-na iznos od 138,31 EUR od 8.5.2015. do dana isplate

-na iznos od 138,31 EUR od 9.6.2015. do dana isplate

-na iznos od 138,31 EUR od 28.7.2015. do dana isplate

-na iznos od 138,31 EUR od 7.8.2015. do dana isplate

-na iznos od 138,31 EUR od 8.9.2015. do dana isplate

-na iznos od 138,31 EUR od 2.10.2015. do dana isplate

IV Tuženik RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Magazinska cesta 69, OIB [osobni identifikacijski broj] dužan je tužiteljici CH, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplatiti u roku od 15 dana, iznos od 2.882,46 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30.9.2015. do dana isplate.

V RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Magazinska cesta 69, OIB [osobni identifikacijski broj] dužnan je tužiteljici CH, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknaditi trošak parničnog postupka u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II Prihvaća se kao osnovan dio podrednog tužbenog zahtjeva tužiteljice koji glasi:

I Utvrđuje se da su ništetne i da nisu nastale i da ne proizvode nikakve pravne učinke odredbe čl. 1., 2., 3., 7., 9. Ugovora o kreditu broj 038-50-4515400 od 20. studenog 2007. koji je solemniziran pod posl.br. OV-42322/07 po javnom bilježniku Gordani Frković-Ljubici Jožinec sa sjedištem u [adresa], sklopljen između tužitelja CH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB [osobni identifikacijski broj] kao Kreditora.

III Tuženik RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Magazinska cesta 69, OIB [osobni identifikacijski broj] dužan je tužitelju CH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplatiti u roku od 15 dana, iznos od 7.349,42 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana uplate svakog pojedinog iznosa i to:

-na iznos od 0,29 EUR od 31.1.2008. do dana isplate

-na iznos od 3,64 EUR od 29.2.2008. do dana isplate

-na iznos od 9,38 EUR od 31.3.2008. do dana isplate

-na iznos od 0,75 EUR od 30.4.2008. do dana isplate

-na iznos od 1,54 EUR od 30.6.2008. do dana isplate

-na iznos od 27,03 EUR od 31.10.2008. do dana isplate

-na iznos od 8,48 EUR od 1.12.2008. do dana isplate

-na iznos od 32,06 EUR od 31.12.2008. do dana isplate

-na iznos od 37,05 EUR od 3.2.2009. do dana isplate

-na iznos od 42,77 EUR od 9.3.2009. do dana isplate

-na iznos od 28,76 EUR od 10.4.2009. do dana isplate

-na iznos od 30,40 EUR od 12.5.2009. do dana isplate

-na iznos od 26,31 EUR od 19.6.2009. do dana isplate

-na iznos od 27,39 EUR od 14.7.2009. do dana isplate

-na iznos od 24,52 EUR od 21.9.2009. do dana isplate

-na iznos od 22,38 EUR od 15.10.2009. do dana isplate

-na iznos od 27,06 EUR od 26.11.2009. do dana isplate

-na iznos od 32,77 EUR od 11. 1.2010. do dana isplate

-na iznos od 37,72 EUR od 30.1.2010. do dana isplate

-na iznos od 37,08 EUR od 26.2.2010. do dana isplate

-na iznos od 47,90 EUR od 2.6.2010. do dana isplate

-na iznos od 56,71 EUR od 23.6.2010. do dana isplate

-na iznos od 60,83 EUR od 30.7.2010. do dana isplate

-na iznos od 67,23 EUR od 30.10.2010. do dana isplate

-na iznos od 89,62 EUR od 5.3.2011. do dana isplate

-na iznos od 95,18 EUR od 16.3.2011. do dana isplate

-na iznos od 87,24 EUR od 29.4.2011. do dana isplate

-na iznos od 119,08 EUR od 28.5.2011. do dana isplate

-na iznos od 119,72 EUR od 3.6.2011. do dana isplate

-na iznos od 117,05 EUR od 7.6.2011. do dana isplate

-na iznos od 141,70 EUR od 16.7.2011. do dana isplate

-na iznos od 149,15 EUR od 30.7.2011. do dana isplate

-na iznos od 165,02 EUR od 5.9.2011. do dana isplate

-na iznos od 117,46 EUR od 24.10.2011. do dana isplate

-na iznos od 123,37 EUR od 22.12.2011. do dana isplate

-na iznos od 122,21 EUR od 23.12.2011. do dana isplate

-na iznos od 131,29 EUR od 12.3.2012. do dana isplate

-na iznos od 129,03 EUR od 12.3.2012. do dana isplate

-na iznos od 131,25 EUR od 29.5.2012. do dana isplate

-na iznos od 128,40 EUR od 29.6.2012. do dana isplate

-na iznos od 120,30 EUR od 28.9.2012. do dana isplate

-na iznos od 129,51 EUR od 29.11.2012. do dana isplate

-na iznos od 128,44 EUR od 3.12.2012. do dana isplate

-na iznos od 134,16 EUR od 9.1.2014. do dana isplate

-na iznos od 128,86 EUR od 6.2.2014. do dana isplate

-na iznos od 128,76 EUR od 18.4.2014. do dana isplate

-na iznos od 126,07 EUR od 30.5.2014. do dana isplate

-na iznos od 129,00 EUR od 23.7.2014. do dana isplate

-na iznos od 133,36 EUR od 29.8.2014. do dana isplate

-na iznos od 137,89 EUR od 29.11.2014. do dana isplate

-na iznos od 137,25 EUR od 5.12.2014. do dana isplate

-na iznos od 136,80 EUR od 2.1.2015. do dana isplate

-na iznos od 138,31 EUR od 27.2.2015. do dana isplate

-na iznos od 138,31 EUR od 29.4.2015. do dana isplate

-na iznos od 138,31 EUR od 8.5.2015. do dana isplate

-na iznos od 138,31 EUR od 9.6.2015. do dana isplate

-na iznos od 138,31 EUR od 28.7.2015. do dana isplate

-na iznos od 138,31 EUR od 7.8.2015. do dana isplate

-na iznos od 138,31 EUR od 8.9.2015. do dana isplate

-na iznos od 138,31 EUR od 2.10.2015. do dana isplate,

po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od dana 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

III O d b i j a s e kao neosnovan dio podrednog tužbenog zahtjeva tužiteljice koji glasi:

"I Utvrđuje se da je ništetna i da nije nastala i da ne proizvodi nikakve pravne učinke odredba čl. 8. Ugovora o kreditu broj 038-50-4515400 od 20. studenog 2007. koji je solemniziran pod posl.br. OV-42322/07 po javnom bilježniku Gordani Frković-Ljubici Jožinec sa sjedištem u [adresa], sklopljen između tužitelja CH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB [osobni identifikacijski broj] kao Kreditora, kojim je zasnovano pravo zaloga i koje je upisano u zemljišne knjige Općinskom sudu u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižnom odjelu Samobor, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška]/E, k. o. [katastarska općina], z. k. č. br. [katastarska čestica], u naravi stambeni objekt u Samoboru- "Južno Naselje" R.O. R+P+3/5 u Svetonedeljskoj ulici 1-9, sa 1180 m2, povezano sa vlasništvom posebnog dijela nekretnine – stanom br.4, mansarda, dvosobni stan i spremište (58,03 m2) u ul. Nedeljska cesta 7, ulaz br. 4 (E-90) te se nalaže Općinskom sudu u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižnom odjelu Samobor, provesti upis brisanja založnog prava temeljem istog Ugovora koji upis je proveden pod brojem Z-6114/07, kao i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, jer će isto u suprotnom zamijeniti ova presuda te se Općinskom sudu u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižnom odjelu Samobor, nalaže upis brisanja sadašnjeg zemljišnoknjižnog stanja temeljem kojeg tuženik upisan kao založni vjerovnik, jer će isto zamijeniti ova presuda.

-na iznos od 13,83 EUR od 31.5.2008. do dana isplate

-na iznos od 14,00 EUR od 30.6.2008. do dana isplate

-na iznos od 13,75 EUR od 31.7.2008. do dana isplate

-na iznos od 13,78 EUR od 3.9.2008. do dana isplate

-na iznos od 13,91 EUR od 30.9.2008. do dana isplate

-na iznos od 15,04 EUR od 31.10.2008. do dana isplate

-na iznos od 14,28 EUR od 1.12.2008. do dana isplate

-na iznos od 15,25 EUR od 31.12.2008. do dana isplate

-na iznos od 15,45 EUR od 3.2.2009. do dana isplate

-na iznos od 15,68 EUR od 9.3.2009. do dana isplate

-na iznos od 15,11 EUR od 10.4.2009. do dana isplate

-na iznos od 15,18 EUR od 12.5.2009. do dana isplate

-na iznos od 15,01 EUR od 19.6.2009. do dana isplate

-na iznos od 15,05 EUR od 14.7.2009. do dana isplate

-na iznos od 14,94 EUR od 21.9.2009. do dana isplate

-na iznos od 14,85 EUR od 15.10.2009. do dana isplate

-na iznos od 15,04 EUR od 26.11.2009. do dana isplate

-na iznos od 15,28 EUR od 11.1.2010. do dana isplate

-na iznos od 15,48 EUR od 30.1.2010. do dana isplate

-na iznos od 15,45 EUR od 26.2.2010. do dana isplate

-na iznos od 15,89 EUR od 2.6.2010. do dana isplate

-na iznos od 16,25 EUR od 23.6.2010. do dana isplate

-na iznos od 16,42 EUR od 30.7.2010. do dana isplate

-na iznos od 16,68 EUR od 30.10.2010. do dana isplate

IV O d b i j a s e kao neosnovan tuženikov procesnopravni prigovor radi prebijanja koji glasi:

"Utvrđuje se postojanje tražbine tuženika prema tužitelju u iznosu od 20.316,73 EUR / 153.076,40 kn uvećano za zakonsku zateznu kamatu tekuću na isti iznos od 1.10.2015. do 31.12.2022. u visini stope određene čl. 29. ZOO-a i to uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate u visini stope određene čl. 29. ZOO-a koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke."

V RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Magazinska cesta 69, OIB [osobni identifikacijski broj] dužna je tužitelju CH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.368,00 € u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi tvrdi da je s tuženikom zaključila Ugovor o kreditu broj 038- 50-4515400 od 20. studenog 2007.

1.1. Temeljem Ugovora, ugovorena je promjenjiva kamatna stopa sukladno odlukama tuženika, a u navedenom Ugovoru, ugovarana je i valutna klauzula, koje odredbe predmetnih ugovora su ništetne.

1.2. Tužiteljica u tužbi ističe da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 4.7.2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH, posl. broj Pž-7129/13 od 13.6.2014., u dijelu vezanom uz ugovaranje kamatnih stopa gdje je pod točkom 4. izreke te presude utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, koristeći u ugovorima o kreditima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način što je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i njegovim drugim internim aktima, a prije sklapanja ugovora i prilikom sklapanja ugovora tužiteljica kao korisnik kredita nije s tuženikom pojedinačno pregovarala i ugovorom nisu utvrdili egzaktne parametre i metode izračuna tih parametara, što je zbog neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana imalo za posljedicu jednostrano povećanje kamatnih stopa. Povodom revizije tuženika u naprijed navedenom trgovačkom sporu Vrhovni sud RH je svojom presudom i rješenjem posl. broj Revt-249/14 od 9.4.2015. reviziju odbio kao neosnovanu.

1.3. Tužiteljica specificiranim tužbenim zahtjevom od 3. svibnja 2024. (list 305-313 spisa) predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će prihvatiti glavni tužbeni zahtjev tužiteljice, na način da se:

-pod točkom I utvrdi ništetnim i da nije nastao i da ne proizvodi nikakve pravne učinke Ugovor o kreditu broj 038-50-4515400 od 20. studenog 2007. koji je solemniziran pod posl.br. OV-42322/07 po javnom bilježniku Gordani Frković-Ljubici Jožinec sa sjedištem u [adresa], sklopljen između tužitelja CH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB [osobni identifikacijski broj] kao Kreditora, kojim je zasnovano pravo zaloga i koje je upisano u zemljišne knjige Općinskom sudu u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižnom odjelu Samobor, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška]/E, k. o. [katastarska općina], z. k. č. br. [katastarska čestica], u naravi stambeni objekt u [adresa]- " [adresa] R.O. R+P+3/5 u Svetonedeljskoj ulici 1-9, sa 1180 m2, povezano sa vlasništvom posebnog dijela nekretnine – stanom br.4, mansarda, dvosobni stan i spremište (58,03 m2) u ul. Nedeljska cesta 7, ulaz br. 4 (E-90) te se nalaže Općinskom sudu u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižnom odjelu Samobor, provesti upis brisanja založnog prava temeljem istog Ugovora koji upis je proveden pod brojem Z-6114/07, kao i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, jer će isto u suprotnom zamijeniti ova presuda te se Općinskom sudu u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižnom odjelu Samobor, nalaže upis brisanja sadašnjeg zemljišnoknjižnog stanja temeljem kojeg tuženik upisan kao založni vjerovnik, jer će isto zamijeniti ova presuda,

-pod točkom II naloži tuženiku da u roku 15 dana isplati tužiteljici iznos od 409,29 € sa zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos od dospijeća do isplate,

-pod točkom III naloži tuženiku da u roku 15 dana isplati tužiteljici iznos od 7.349,42 € sa zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos od dospijeća do isplate,

-pod točkom IV naloži tuženiku da u roku 15 dana isplati tužiteljici iznos od 2.882,46 € zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30.9.2015. do isplate i

-pod točkom V naloži tuženiku da u roku 15 dana naknadi tužiteljici trošak parničnog postupka.

1.3.1. Ukoliko sud ne usvoji kao osnovan glavni tužbeni zahtjev da se cijeli ugovor o kreditu proglasi ništetnim, a ipak utvrdi da su ništetne samo pojedinačne odredbe predmetnog ugovora o kreditu, tužiteljica sukladno odredbi čl. 188.st.2. ZPP-a predlaže da sud usvoji podredni tužbeni zahtjev kojim tužiteljica predlaže:

-pod točkom I utvrdi da su ništetne i da nisu nastale i da ne proizvode nikakve pravne učinke odredbe čl.1., 2., 3., 7., 8., 9. Ugovora o kreditu broj 038-50-4515400 od 20. studenog 2007. koji je solemniziran pod posl.br. OV-42322/07 po javnom bilježniku Gordani Frković-Ljubici Jožinec sa sjedištem u [adresa], sklopljen između tužitelja CH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB [osobni identifikacijski broj] kao Kreditora, kojim je zasnovano pravo zaloga i koje je upisano u zemljišne knjige Općinskom sudu u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižnom odjelu Samobor, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška]/E, k. o. [katastarska općina], z. k. č. br. [katastarska čestica], u naravi stambeni objekt u [adresa]- " [adresa] R.O. R+P+3/5 u Svetonedeljskoj ulici 1-9, sa 1180 m2, povezano sa vlasništvom posebnog dijela nekretnine – stanom br.4, mansarda, dvosobni stan i spremište (58,03 m2) u ul. Nedeljska cesta 7, ulaz br. 4 (E-90) te se nalaže Općinskom sudu u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižnom odjelu Samobor, provesti upis brisanja založnog prava temeljem istog Ugovora koji upis je proveden pod brojem Z-6114/07, kao i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, jer će isto u suprotnom zamijeniti ova presuda te se Općinskom sudu u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižnom odjelu Samobor, nalaže upis brisanja sadašnjeg zemljišnoknjižnog stanja temeljem kojeg tuženik upisan kao založni vjerovnik, jer će isto zamijeniti ova presuda,

-pod točkom II naloži tuženiku da u roku 15 dana isplati tužiteljici iznos od 409,29 € sa zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos od dospijeća do isplate,

-pod točkom III naloži tuženiku da u roku 15 dana isplati tužiteljici iznos od 7.349,42 € sa zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos od dospijeća do isplate,

-pod točkom IV naloži tuženiku da u roku 15 dana isplati tužiteljici iznos od 2.882,46 € zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30.9.2015. do isplate i

-pod točkom V naloži tuženiku da u roku 15 dana naknadi tužiteljici trošak parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik tvrdi da se tužiteljica poziva na utvrđenja iz postupka kolektivne zaštite smatrajući da su ništetne odredbe kojima je glavnica kredita vezana uz valutu CHF i kojima je ugovorena kamatna stopa promjenjiva odlukama tuženika pa da bi zbog toga bio ništetan cijeli ugovor. Osim što niti jedan od navodno spornih elemenata ugovora nije ništetan, sve i da su ništetni isti ne bi uzrokovali ništetnost cijelog ugovora. Tako VTSRH u presudi posl.br. Pž-6632/17 navodi kako „eventualna ništetnost odredaba u dijelu u kojem je ugovorena zaštitna klauzula i način na koji se mijenja kamatna stopa, s obzirom da to nisu bitni elementi ugovora o kreditu i da ugovor može opstati i bez njih, ne povlači ni ništetnost cjelovitih odredaba o glavnom predmetu i cijeni, a još manje ništetnost cijelog ugovora“.

2.1. Dodatkom ugovoru broj Konv-01/2016 izvršena je konverzija tužiteljičinog kredita u skladu s prisilnim odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15, dalje u tekstu: ZIDZPK). Postupajući po odredbama čl. 19.c. st. 1. toč. 2. ZIDZPK tuženik je tužiteljici ponudio konverziju predmetnog ugovora, a koju je konverziju tužiteljica dobrovoljno prihvatila. Time je kredit izmijenjen u kredit s valutnom klauzulom u EUR na koji su primijenjene promjenjive redovne kamatne stope jednake kamatnim stopama (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) onima koje je tuženik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja u kunama s valutnom klauzulom u EUR, a sve uplate koje je tužiteljica izvršila prema otplatnom planu u CHF obračunate su prilikom izrade novog otplatnog plana.

2.2. Posljedice konverzije sukladno ZIDZPK u odnosu na ugovor o kreditu su sljedeće: (i) konverzijom kredita obuhvaćeno je cjelokupno razdoblje trajanja predmetnog kredita i to na način da je tužiteljev ugovor izmijenjen kao da je tužiteljica 20.11.2007. zaključila ugovor s valutnom klauzulom u EUR i promjenjivom kamatnom stopom primjenjivom na kredite u EUR; (ii) sve i da je vezanje glavnice kredita uz CHF ili ugovaranje kamatne stope promjenjive odlukom tuženika ništetno, a nije, nakon provođenja konverzije utvrđivanje ništetnosti istog nije osnovano jer su sporne odredbe prisilnim propisima u cijelosti izmijenjene i to na način kao da nikada nisu niti bile ugovorene; (iii) sve uplate izvršene po otplatnom planu u CHF uračunate su prilikom izračuna konverzije i promjene kamate i valute ugovora; (iv) provedbom konverzije tužiteljici je preostala neotplaćena glavnica smanjena za ukupno 18.077,64 EUR (v) konverzijom kredita iscrpljene su sve pravne pretpostavke za bilo kakva daljnja potraživanja na ime valute CHF ili kamate po otplatnom planu u CHF jer su u cijelosti obuhvaćeni konverzijom u smislu odredbe čl. 81. st. 5. ZZP-a iz 2003., odnosno čl. 96. st. 5. ZZP-a iz 2007. Dodatkom ugovora o kreditu odredbe o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi određene su samim ZIDZPK, odnosno u ugovor su unesene iz samog zakona. Sukladno odredbama čl. 81. st. 5. Zakona o zaštiti potrošača (dalje: ZZP) iz 2003. i odredbama čl. 96. st. 5. ZZP-a iz 2007. glave zakona koje reguliraju nepoštene ugovorne odredbe ne primjenjuju se na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne naravi. Osim toga, svrha ZIDZPK bila je s jedne strane trajno rješenje problema kredita u CHF, a s druge strane rasterećenje sudova od pojedinačnih tužbi potrošača čiji bi ugovorili bili konvertirani, kao što je predmetni.

2.3. Tuženik pretpostavlja da će se tužiteljica pozivati na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev-2868/18 kojom je odlučeno da tužitelj ima pravni interes za postavljanje zahtjeva za utvrđenje ništetnosti odredaba koje su konverzijom kredita izmijenjene, odnosno da tužba zbog toga ne može biti odbačena nego je o zahtjevu potrebno meritorno odlučiti. Međutim, ova odluka ima isključivo procesno značenje. Odnosi se isključivo na pitanje dopuštenost takve tužbe za utvrđenje, dok o osnovanosti istog zahtjeva nema govora, kao što nema govora o osnovanosti zahtjeva za isplatu postavljenog pored takvog zahtjeva za utvrđenje. U odnosu na očekivane navode tužitelja da bi sporne odredbe ugovora bile ništetne, a da iste ne mogu naknadno konvalidirati, ukazuje se na stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske izražen u odluci posl.br. Rev-1172/18 u kojoj kaže: „Načelno promatrano izvor obveze može biti volja stranaka, zakon i odluka suda ili koje druge vlasti, pa se i ništetna odredba nekog ugovora također može nadomjestiti voljom stranaka (što je uobičajeni način izmjene i dopune ugovora), odlukom suda te izravnom primjenom prisilnog propisa koji na jasan način dopunjava ili mijenja odredbe ugovora.“ Vrhovni sud, nadalje, navodi da se „radi o prisilnom propisu, pa su po prirodi stvari Banka i Korisnik nakon stupanja na snagu ZID ZoPK/12 mogli u ovom i sličnim slučajevima nadomjestiti ništetnu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi samo u okviru navedenog čanka (...)“, a da je „Ustavni sud RH ovakvo interveniranje zakonodavca u već postojeće ugovorne odnose sa sličnom pravnom problematikom ocijenio na način da ono nije protivno Ustavu RH“ i da je Sud Europske unije ocijenio da takva intervencija zakonodavca nije suprotna pravu Europske unije. U konkretnom slučaju odredbe koje tužitelj smatra ništetnima izmijenjene su prisilnim propisom (Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju) u odnosu na tuženika i voljom stranaka u odnosu na tužitelja. Drugim riječima, tužiteljica je slobodnom voljom pristala na ponudu konverzije koju mu je tuženik bio obvezan dostaviti. Dakle, sve i da su odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi iz ugovora o kreditu bile ništetne, što tuženik osporava, prisilnim propisom i voljom stranaka retroaktivno su izmijenjene kao da nikad nisu bile ni ugovorene, a predmetni ugovor o kreditu danas postoji kao da je od samog početka vezan uz valutu EUR s kamatnom stopom primjenjivom na kredite u EUR. Zbog svih prethodno navedenih razloga neosnovan je i tužiteljev zahtjev za brisanje založnog prava na nekretnini tužitelja. Svi prethodno izneseni navodi tuženika potvrđeni su odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 4.3.2020 donesenom u oglednom sporu koji se vodio pod posl.br. Gos-1/19, a kojom je odlukom potvrđena valjanost Dodatka ugovoru kojim je provedena konverzija. Tako Vrhovni sud RH u spomenutoj odluci potvrđuje da je tzv. zakon o konverziji, odnosno ZIDZPK „izvanredna, jednokratna i retroaktivna mjera (intervencija) zakonodavca“ propisana posebnim zakonom (lex specialis) pa su bespredmetni navodi tužitelja da se konverzijom samo uređuju odnosi između ugovornih strana za ubuduće odnosno od dana sklapanja Dodatka konverziji pa nadalje. Ujedno VSRH u odnosu na valjanost provedene konverzije i predmetnog Dodatka ukazuje kako isti „predstavlja novu pravnu osnovu koja je nastala na temelju novonastalih ugovornih odnosa – sporazuma koji su trebali biti sklopljeni suglasno tom zakonu. Dakle, ugovorne strane su svoj ugovorni odnos obnovile s retroaktivnim učinkom na način da je isti od njegova zasnivanja vezan uz valutnu klauzulu u EUR. Tužitelj, unatoč navedenom, potražuje isplatu iznosa kojeg temelji na otplatnom planu u CHF i neosnovanom stavu da tužitelj nije u cijelosti obeštećen jer se konverzija ne odnosi na razdoblje od zaključenja ugovora o kreditu do sklapanja Dodatka konverziji. Kako je gore pojašnjeno, ugovor o kreditu uz valutnu klauzulu u CHF s otplatnim planom u CHF ne postoji i smatra se kao da nikad nije ni bio zaključen među ugovornim stranama pa ne postoji ni ugovorna ni zakonska pretpostavka za isplatu kako je traži tužitelj. Tuženik u tom smislu ukazuje i na zaključak VSRH iz oglednog spora da bi se o pravnom interesu i osnovanosti zahtjeva eventualno moglo raspravljati samo u slučajevima gdje konverzija nije provedena suglasno strogim odredbama ZID ZPK. U ovom predmetu nije sporno da je tuženik konverziju proveo u skladu s prisilnim odredbama ZID ZPK. Iako tužitelj isto niti ne spori, tuženik dostavlja i izvješće ovlaštenog revizora iz kojeg proizlazi da je tuženik konverziju proveo u potpunosti sukladno prisilnim zakonskim odredbama. Slijedom navedenog, posljedica konverzije je stvaranje novog ugovornog odnosa između tužitelja i tuženika i to na način da je kredit vezan uz valutu CHF u cijelosti i retroaktivno zamijenjen kreditom vezanim uz valutu EUR uvažavajući sve eventualne preplate sukladno ZID ZPK pa primjenom obvezujućeg pravnog shvaćanja VSRH-a iz oglednog spora Gos-1/19 tužbeni zahtjev treba odbiti kao neosnovan u cijelosti. Navedeni stav zauzela je i recentna sudska praksa. Opreza radi, tuženik ističe prigovor zastare.

2.4. Konačno, tuženik predlaže tužbeni zahtjev odbiti, a u slučaju da sud utvrdi da je tužbeni zahtjev za isplatu osnovan ističe, podneskom od 10. lipnja 2024. (list 323- 326 spisa) prigovor radi prebijanja te predlaže da sud utvrdi postojanje tražbine tuženika prema tužiteljici u iznosu od 20.316,73 €/153.076,40 kn uvećano za zakonsku zateznu kamatu od 1.10.2015. do isplate, sve uz naknadu prouzročenih parničnih troškova sa zakonskom zateznom kamatom.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid, odnosno pročitana je sljedeća dokumentacija: Ugovor o kreditu broj 038-50-4515400 od 20.11.2007. (list 6-13 spisa), dopis o provedenoj konverziji s otplatnim planom, izvještajem ovlaštenog revizora i izračunom konverzije (list 30-41), otplatni plan kredita s valutnom klauzulom u CHF (list 42-45), novi otplatni plan s valutnom klauzulom u EUR (list 46-49), pregled izvršenih uplata (list 50-55), izjava o prihvatu izračuna konverzije (list 56), zahtjev za kredit i revolving kreditnu karticu (list 95 i list 330-332), Dodatak br.I Ugovoru o kreditu br. 038-50-4515400 od 17.12.2012. (list 96-98), uvjete odobravanja RBA FLEXI stambenih kredita (list 99-101), Dodatak broj konv-01/2016 Ugovoru o kreditu br. 038- 50-4515400 od 18.2.2016. (list 280-286), prijepis knjigovodstvene kartice (list 287- 299), provedeno je vještačenje po DARFIN d.o.o. (list 261-274), saslušan je svjedok CHG, te je u svrhu dokazivanja saslušana tužiteljica osobno.

4. Na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći svaki izvedeni dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, sud je ocijenio da je glavni tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan, dok je podredni tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Između parničnih stranaka nije sporno da su 12.11.2007. i to tuženik kao kreditor i tužiteljica kao korisnik kredita, kao i sudužnici i založni dužnik sklopili ugovor o kreditu broj 038-50-4515400, kojim je tuženik odobrio tužiteljici kao korisniku kredita iznos od 83.500,00 CHF-a u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita (čl.1.) uz redovnu kamatu 5,45 % godišnje promjenjivu (čl.2.), uz naknadu od 0,50 % od iznosa kredita jednokratno (čl.3.), na rok od 240 mjeseci (čl.4.), s namjenom stambeni kredit za ostalo bez počeka (čl.6.), koji se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu (čl.7.), uz osiguranje naplate založnim pravom na nekretnini založnog dužnika (čl.8.) te uz promjenu valutne klauzule, kao i da su stranke sklopile Dodatak broj KONV-01/2016 Ugovoru o kreditu br. 038-50-4515400, 18.2.2016.

6. Sporno je između stranaka li cijeli ugovor o kreditu ništetan i bez pravnog učinka, odnosno sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva, zastara predmetnog potraživanja, status potrošača tužiteljice te činjenica mogu li se u ovom postupku primjenjivati odluke donesene u kolektivnom sporu.

7. Neosnovan je navod tuženika da zbog toga što je s tužiteljicom sklopio konverziju sukladno odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15. – dalje ZID ZPK) tužiteljica više nema pravni interes zahtijevati isplatu stečenog bez osnove po ništetnim odredbama Ugovora o kreditu, jer je i Vrhovni sud RH u odluci broj Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. izrazio shvaćanje da sama činjenica da su stranke sklopile Dodatak broj KONV-01/2016 Ugovoru o kreditu br. 038-50-4515400 od 18.2.2016. (list 280-286 spisa) kojim su odredbe osnovnog ugovora izmijenjene u pogledu valutne klauzule, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita te je postignut sporazum o raspolaganju preplatom, ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne. U istoj odluci jasno je navedeno da korisnik kredita ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga eventualno ostvarivao svoja prava za koja smatra da mu pripadaju. Radi navedenog ovaj sud je ovlašten utvrđivati ništetnost odredbi iz osnovnog ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivost kamatne stope po jednostranoj odluci banke i odredbe kojom je ugovorena valutna klauzula jer, tužiteljica kao korisnik kredita i nadalje tvrdi da provedbom konverzije nije u potpunosti obeštećena glede posljedica koje su proizvele ništetne ugovorne odredbe.

8. Svjedok CHG iskazala je da je bila jamac tužiteljici za kredit. U banku nije dolazila nijednom. Došla je kod javnog bilježnika potpisati ugovor. U uredu javnog bilježnika bile su tužiteljica, ona i drugi jamac te im je bilo doslovno pokazano gdje trebaju potpisati. Tom prilikom, javni bilježnik nije im pojašnjavao odredbe ugovora. Nije razmišljala o odredbama kredita, bila je mlada, prijateljici je trebao jamac. C J danas je pokojna. Nije pročitala ugovor prije potpisivanja. Radila je u računovodstvu u Hypo Alpe Adria Bank.

9. Saslušana u svrhu dokazivanja, tužiteljica CH iskazala je da mora reći da se sve odigravalo "kao na traci", sve je bilo vrlo brzo riješeno. Zatražila je kredit i bilo joj je rečeno da je kreditno sposobna za kredit u CHF-u. Tad je trebala novac za uređenje kuće koja je bila za stanovanje nje i njezine obitelji i nije korištena u poslovne svrhe. Dokumentacija o kreditu bila je pripremljena i doslovno joj turnuta za potpis. O odredbama ugovora nije pregovarala jer nije bilo niti mogućnosti. Stvarno joj nije bilo objašnjeno ništa o bilo kakvim rizicima, rastu kamata ili tečaja, o tome se uopće nije govorilo. Kredit je u otplati, kredit je konvertiran. Dokumentacija za konverziju kredita bila joj je poslana poštom i bila je pozvana u banku gdje je imala mogućnost prihvatiti ili ne prihvatiti sklapanje dodatka ugovoru. Prihvatila je konverziju jer joj je rata otišla u nebo i smatrala je da će se sve to iznivelirati. Rata je narasla toliko da je bilo stvarno nemoguće živjeti. Ne može reći točno reći o kojim se to iznosima radilo, a s obzirom na protek vremena. Ime JH joj ne predstavlja ništa, službenica banke bila je koliko se sjeća osoba imenom CHG koja je bila iz grada [adresa], radila je tamo u banci i viđala ju je u gradu. Obje njene sudužnice su bile prisutne samo pri potpisivanju ugovora kod javnog bilježnika u [adresa] kao i založni dužnik DH. Niti kod javnog bilježnika nisu joj bile objašnjavane niti pojašnjavane odredbe ugovora o kreditu. Tada je to bio jedini javni bilježnik u [adresa] i bila je velika gužva, bilo je "kao na traci", kao što je i rekla na početku. Nakon što joj je predočena dokumentacija na listu 95 i 99-101 spisa, odgovorila je da se više ne može sjetiti je li joj ta dokumentacija predočena prilikom sklapanja ugovora. Koliko se sjeća misli da nije primala nikakve obavijesti od banke o promjeni kamatne stope. S obzirom da je sve to bilo jako davno, pretpostavlja da je pročitala ugovor o kreditu, ali nije bila savjetovana. Danas se više ne može sjetiti kako se to točno sve odvijalo i kakav je bio razgovor. Princip je bio "uzmi ili ostavi", i kao što je i naprijed iskazala da joj je bilo prezentirano da je za nju to najpovoljniji kredit, nije joj ništa objašnjeno što bi to se odnosilo, promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula. Znala je da potpisuje ugovor o kreditu, ali da će joj rata toliko porasti nije joj bilo ni na kraj pameti. Danas može reći da zna da je u to doba švicarski franak porastao u odnosu na kunu. Ne sjeća se kako se kamatna stopa kretala i da bi i pala ispod početno ugovorene stope. Pojam valutna klauzula bi bilo da se strana valuta veže uz kunu. Prilikom sklapanja ugovora, nije joj ponuđeno odnosno predstavljen bilo koji drugi kredit, u bilo kojoj drugoj valuti. Nitko ju nije prisilo da uzima taj kredit. Nakon što joj je ponovno predočen zahtjev za kredit i revolving karticu na listu 95 spisa, iskazuje da su podaci od 1-17 ispunjeni njezinom rukom, a dalje podaci nisu ispunjeni njezinom rukom. Rate kredita plaćali su ona i suprug, kako su rate kredita rasle, doslovno su se krpali.

10. Iskaze tužiteljice i saslušanog svjedoka sud u cijelosti prihvaća budući ih ocjenjuje logičnim i uvjerljivim.

11. U konkretnom predmetu uvidom u ugovor o kreditu tužiteljica je navedena kao fizička osoba, bez ikakvog spominjanja poslovne djelatnosti ili slobodnog zanimanja, tako da je jasno da tužiteljica ima status potrošača u smislu čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača.

12. Iz iskaza tužiteljice također je utvrđeno da se prilikom sklapanja ugovora o kreditu, nije pojedinačno pregovaralo o niti jednoj ugovornoj odredbi, pa tako niti o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, da tužiteljici nisu date nikakve obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama ugovornih odredbi na njezine novčane obveze, o rizicima kreditiranja u švicarskim francima, tako da tužiteljica, kao prosječni potrošač uz razumnu pažnju i oprez, nije imala mogućnosti, niti kapaciteta da uvidi sve moguće rizike i posljedice predmetne ugovorne odredbe. Nepobitno je da je tužiteljica kao fizička osoba s tuženikom sklopila predmetni ugovor i Dodatak ugovoru, a namjena kojeg je: stambeni kredit za ostalo bez počeka. Pri tome, za prosudbu svojstva potrošača mjerodavan je kriterij svrhe za koji je fizička osoba sklopila predmetni ugovor o kreditu, dok iz dokumentacije priložene spisu i iskaza tužiteljice i saslušanog svjedoka ne proizlazi da bi svrha kupnje stana bila obavljanje poslovne djelatnosti ili da bi se predmetni stambeni kredit koristio za obavljanje djelatnosti, a tuženik nije naveo niti jednu činjenicu koja bi dovela u sumnju svojstvo potrošača tužiteljice. Osim toga, bitno je uzeti u obzir i okolnosti da je tužiteljica, kao korisnik kredita i fizička osoba, u svakom slučaju u slabijem položaju u odnosu na tuženika kao kreditora, pa je upravo na tuženiku teret dokaza da tužiteljica eventualno ne bi bila prosječni potrošač, što tuženik tijekom postupka nije uspio dokazati.

13. Zaključno, tuženik nije iznio niti jednu činjenicu koja bi dovodila u pitanje svojstvo tužiteljice kao potrošača, a niti je dokazao da bi u spornim odredbama s tužiteljicom pojedinačno pregovarao. Ugovor je sastavljen prema standardnom, tipskom obrascu tuženika. Tvrdnje tuženika da je tužiteljicu informirao na valjan način i objasnio joj posljedice i doseg ugovornih odredbi ugovora o kreditu u CHF, nisu ničim dokazane, a upravo suprotno, utvrđeno je presudom donesenom u postupku kolektivne zaštite interesa i prava potrošača.

14. Temeljem odredbe čl. 328. Zakona o obveznim odnosima, pravo na isticanje ništetnosti ne gasi se, te temeljem čl. 327. ZOO-a, na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozvati svaka zainteresirana stranka, a tužiteljica ima pravni interes za vođenje ovog postupka, iako je kredit konvertirala, jer traži vraćanje iznosa koje je preplatila temeljem ništetne odredbe ugovora. Naime, ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od trenutka sklapanja ugovora, pri čemu ništetne odredbe ugovora niti ne postoje, te konverzijom kredita ništetne ugovorne odredbe nisu postale valjane.

15. U odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012, kojom je, između ostalog, utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o sklapanju pravnog posla, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03.) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

16. Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9. travnja 2015. donio presudu poslovni broj Revt-249/14-2 kojom je odbijena, između ostalog, i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P- 1401/2012, od 4. srpnja 2013., u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva.

16.1. Nakon što je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske dana 14. lipnja 2018. donio presudu poslovni broj Pž-6632/17 kojom je odbijena, između ostalog, i žalba ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula), Vrhovni sud Republike Hrvatske je 03. rujna 2019. donio presudu poslovni broj Rev-2221/2018-11 kojom je, između ostalog, odbijena i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupio protivno odredbama, tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN broj 96/03) u razdoblju od 1. studenog 2004. godine do 6. kolovoza 2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 97/07, 12/15, 75/09, 79/09, 89/09, 33/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

16.2. Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen i Ugovor koji je predmet ove pravne stvari), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima, u kojima je koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa. U razdoblju od 1. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. tuženik je povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužiteljicu) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta , uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

17. Sukladno članku 502.c Zakona o parničnom postupku i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14,110/15,14/19) ovaj sud vezan je za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da su ništetne odredbe ugovora o promjenjivoj stopi redovne kamate i odredbe o valutnoj klauzuli.

17.1. Prema odredbi članka 502.c. ZPP-a fizičke i pravne osobe u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu mogu se pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektivne tužbe i u tome slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. U postupku kolektivne zaštite potrošača korisnika kredita u CHF je pravomoćno utvrđeno da je tužena zajedno sa ostalim tuženim bankama postupala suprotno načelu savjesnosti i poštenja kada je u svojim ugovorima o kreditima koristila ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli što je prouzročilo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Obzirom se tužiteljica u tužbi i tijekom postupka poziva na pravomoćne presude sudova u postupku kolektivne zaštite, na tuženiku je bio teret dokaza tvrdnje da je tužiteljica kao potrošač u potpunosti bila upoznata sa svim elementima valutne klauzule odnosno povećanja tečaja CHF na osnovu kojih bi mogla donijeti informiranu odluku o pravnim i ekonomskim posljedicama spornog kredita. Kako iz stanja predmeta ne proizlazi da je tuženik dokazao da je postupio upravo na prethodno navedeni način, ne može sada s uspjehom tvrditi da su tužiteljici bile jasne sporne ugovorne odredbe.

17.2. Tuženik neutemeljeno ističe da je ugovaranje valutne klauzule dopušteno čl. 22 ZOO-a, pa da sporna ugovorna odredba, a koja se tiče valutne klauzule nije prouzročila neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pri čemu valja istaknuti da nedvojbeno nije zakonom zabranjeno ugovarati valutnu klauzulu, međutim ne na način kako je to tuženik u konkretnom slučaju učinio, odnosno bez da je tužiteljicu informirao o mogućim rizicima.

18. Na temelju svih naprijed navedenih utvrđenja sud je utvrdio da dio odredbi čl. 1., 2., 3., 7. i 9. predmetnog ugovora o kreditu, koje se odnose na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu nisu razumljive, protivne su načelu savjesnosti i poštenja, te su kao takve ništetne.

19. U odnosu na tvrdnju tuženika da su stranke u konkretnom slučaju provele konverziju kredita, da je tužiteljica na isto pristala i da iz navedenog tužiteljica više nema pravo ništa potraživati s osnova predmetnog ugovornog odnosa, za navesti je da je provedenim vještačenjem utvrđeno da unatoč provedenoj konverziji nije postignuta ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih stranaka, te kako zaštita potrošača u odnosu na stupanj zaštite omogućava potrošaču ostvarivanje restitucije i uspostavu pravednog stanja u ugovornom odnosu koji sadrži nepoštenu odredbu, to tužiteljica i u slučaju provođenja konverzije ima pravo na utvrđenje same nepoštenosti početno ugovorenih odredbi tako i na restitucijski zahtjev onda kada provedena konverzija nije dovela do ravnoteže u pravima i obvezama stranaka, a što je u konkretnom postupku slučaj. Da je to doista tako proistječe iz presude suda Europske unije C-118/17 od 14.3.2019., u predmetu ZH protiv Erste Bank Hungary Zrt, koja daje odgovor na pitanja o kreditima s ništetnim ugovornim odredbama, a primjenjujući Direktivu 93/13/EZ o ništetnim uvjetima u potrošačkim ugovorima u kojoj je utvrđeno da se čl. 6. st. 1. Direktive mora tumačiti na način da se ugovorna odredba koja je proglašena nepoštenom mora smatrati, načelno, kao da nikada nije postojala, tako da ne može imati učinak na potrošača s posljedicom ponovne uspostave pravne i činjenične situacije u kojoj se potrošač nalazio, da navedena odredba ne postoji. Činjenica da su određene ugovorne odredbe bile proglašene nepoštenima i ništetnima i zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor, ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača.

19.1. Ovo iz razloga jer sklapanjem Dodatka broj KONV-01/2016 Ugovoru o kreditu br. 038-50-4515400 nije otklonjena posljedica ništetnosti spornih ugovornih odredaba predmetnog Ugovora te je ranije spomenuta konverzija izvršena temeljem ZID ZPK- a, dakle akta kojim se temeljem zakona nalaže bankama izmjena odredbi iz osnovnog ugovora te eventualno do danas sklopljenih dodataka i to valuta kredita, kamatna stopa i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita te postiže sporazum iz članka 19.c točke 6. ZID ZPK-a, na način kako to nalaže Zakon.

19.2. Naime, tzv. konverzija, odnosno potpisivanje aneksa ugovora o kreditu između stranaka, nije od značaja za ovdje postavljeni tužbeni zahtjev, budući da se niti odredbama ZID ZPK-a, a niti navedenim aneksima, izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, kao što se ne spominje niti na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope, a koja ništetnost je nastupila zbog činjenice da su banke bez prethodnog pregovaranja s korisnicima kredita same, odnosno nepošteno, mijenjale kamatne stope u ugovorima o kreditima s valutnom klauzulom u CHF. Glavni motiv i ratio legis navedenog zakona bio je da se položaj korisnika kredita u valuti CHF, kao potrošača, izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti EUR. Aneksima ugovora o kreditu uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, odnosno njima se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz utuženi period, a do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka, koje je utvrđeno ništetnim.

19.3. U predmetnom slučaju radi o izmjeni ugovora intervencijom stranaka sklapanjem Dodatka ugovoru, pri čemu njegovo sklapanje nije bila obveza obje ugovorne strane, odnosno nije bila obveza korisnika kredita (potrošača) već samo banke kao davatelja kredita (trgovca). Podredno, valja reći da, iako je u smislu odredbi ZID ZPK-a korisnik kredita bio u mogućnosti i odbiti sklapanje ponuđenog mu sporazuma o konverziji, vrlo je upitno, a u okolnostima u kojima je donesen navedeni zakonski propis te u kojima je vršena konverzija, je li potrošač stvarno bio slobodan u tom izboru (prihvatiti konverziju ili odbiti) jer mu je alternativa bila ostanak u ugovornom odnosu u kojem je tečaj CHF bio potpuno nepredvidiv i sa isto tako nametnutim jednostrano promjenjivim kamatnim stopama na koje nisu mogli utjecati putem pregovora.

19.4. Analizirajući odredbe ZID ZPK proizlazi da se konverzija kredita u valuti CHF, onako kako je uređena navedenim Zakonom, odnosi isključivo na ugovorne obveze proizašle iz ugovora o kreditu i da niti jedna odredba tog Zakona ne širi primjenu konverzije na izvanugovorne odnose stranaka, kao što su restitucijski zahtjevi (stečeno bez osnove) temeljem ništetnih ugovornih odredbi. Ističe se da se korisnik kredita, odnosno tužiteljica, niti jednom odredbom sklopljenog Dodatka Ugovoru o kreditu ne odriče zahtijevati potpuno obeštećenje temeljem ništetnih ugovornih odredbi ugovora o kreditu u valuti CHF. Zaključno, proizlazi da korisnik kredita kao potrošač, neovisno o izvršenoj konverziji kredita, ima pravo na potpuno obeštećenje od posljedica koje su za njega proizvele ništetne ugovorne odredbe, kako ona o promjenjivosti ugovorne kamate u valuti CHF, tako i ona o vezanju glavnice za valutu CHF, naravno pod pretpostavkom da onim što mu je priznato na ime preplate prilikom provedbe konverzije nisu u potpunosti sanirane posljedice ništetnosti ugovornih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu.

20. U odnosu na glavni tužbeni zahtjev tužiteljice da se ništetnim utvrdi cijeli Ugovor o kreditu, iz razloga što su naprijed navedene ništetne odredbe ugovora bitni sastojci predmetnog ugovora, pa povlače i ništetnost cijelog ugovora, sud isti smatra neosnovanim. Naime, navedeno je protivno odredbama čl. 324. ZOO-a koji propisuje da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen što u ovoj konkretnoj situaciji nije slučaj. Naime, po nalaženju ovog suda ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi predmetnog ugovora o kreditu su nepoštene i time ništetne, no one ne čine bitne elemente ugovora o kreditu. Čl. 1021. ZOO-a ugovor o kreditu definira kao ugovor kojim se banke obvezuju korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje da banci plaća ugovorenu kamatu i dobiveni iznos novca vrati u vrijeme i na način kako je ugovoreno. U postupku je utvrđeno da je tuženik prihvaćanjem zahtjeva tužiteljice istoj sukladno njenoj kreditnoj sposobnosti odobrio i isplatio namjenski kredit (stambeni kredit za ostalo bez počeka), te radi osiguranja naplate u svoju korist zasnovao založno pravo na nekretnini založnog dužnika. Dakle, svrha predmetnog ugovora o kreditu bila je stjecanje novčanih sredstava za uređenje kuće koja je bila za stanovanje tužiteljice i njezine obitelji, a tuženik tijekom postupka nije dokazao da je kontrolirao jesu li novčana sredstva doista za tu svrhu utrošena, te joj je realizacijom kredita tuženik isplatio ugovoreni novčani iznos u kunama koji predstavlja protuvrijednost od 83.500,00 CHF, a tužiteljica se obvezala vratiti primljeni iznos kredita u kunama uz ugovorenu valutu obveze u CHF uvećan za ugovorenu kamatu koja je promjenjiva, a u trenutku zaključenja ugovora iznosila je 5,45% godišnje.

21. Za odlučivanje o zahtjevu za utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora mjerodavna je odredba čl. 102. st.2. Zakona o zaštiti potrošača/07 kojim je propisano da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe te odredba čl. 324.st.1. ZOO-a prema kojoj ništetnost neke odredbe ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen time da će u smislu st.2. istog članka ugovor ostati na snazi čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje. Utvrđenjem ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi uspostavlja se ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na način da je tužiteljica kao potrošač dovedena u poziciju kao da je ugovor sklopila bez ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, dakle kao da je isti sklopila po početno ugovorenoj kamatnoj stopi i primjenom tečaja važećeg u vrijeme zaključenja ugovora. Stoga po nalaženju ovog suda predmetni ugovor o kreditu može opstati i bez utvrđenih ništetnih odredbi jer je utvrđenjem njegove djelomične ništetnosti tužiteljici omogućeno od tuženika po pravilima ovog stjecanja bez osnove potraživati preplaćene iznose po osnovi utvrđenih ništetnih ugovornih odredbi. Slijedom navedenog, glavni tužbeni zahtjev odbijen je kao neosnovan i odlučeno je kao u izreci pod točkom I.

22. Sud je prihvatio podredni tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje ništetnosti dijela odredbi čl. 1., 2., 3., 7. i 9. predmetnog ugovora o kreditu, koje se odnose na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, radi čega je odlučeno kao u izreci presude pod II/I, dok je tužiteljica odbijena s dijelom tužbenog zahtjeva kojim traži utvrđenje ništetnosti odredbi čl. 8. Ugovora o kreditu, a kojim je zasnovano založno pravo na nekretnini založnog dužnika i koja je upisana u zemljišne knjige, a radi osiguranja naplate kredita (kao pod III/I izreke).

23. Na okolnost utvrđivanja visine potraživanja tužiteljice, sud je izveo dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po Darku Prpiću, dipl.oec., stalnom sudskom vještaku za financije, računovodstvo i vrijednosne papire iz DARFIN d.o.o. (list 261-274 spisa).

23.1. Iz nalaza i mišljenja provedenog financijskog vještačenja proizlazi da ukupna razlika između iznosa mjesečnih anuiteta prema ugovoru o kreditu, da se kamatna stopa nije mijenjala sukladno odlukama o kamatnim 631,53 CHF, odnosno kunska protuvrijednost iznosi 3.083,86 kn primjenom srednjeg tečaja kreditora na dan plaćanja, odnosno po fiksnom tečaju eura iznosi 409,29 €; ukupno razlika u iznosu anuiteta primjenom tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznose anuiteta primjenom tečaja na dan isplate kredita iznosi 55.374,31 kn, za anuitete koje je nalazom utvrđen više plaćeni iznos, odnosno po fiksnom tečaju eura iznosi 7.349,42 €; ukupna razlika između iznosa mjesečnih anuiteta prema ugovoru o kreditu, da se kamatna stopa nije mijenjala sukladno odlukama o kamatnim -2.326,11 CHF, odnosno kunska protuvrijednosti iznosi -14.685,66 kn, primjenom srednjeg tečaja kreditora na dan plaćanja, odnosno po fiksnom tečaju eura iznosi -1.949,13 €; ukupno razlika u iznosu anuiteta primjenom tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznose anuiteta primjenom tečaja na dan isplate kredita iznosi -132,47 kn, za anuitete za koje je nalazom utvrđen manje plaćeni iznos, odnosno po fiksnom tečaju eura iznosi -17,57 €; ukupno razlika iznosa preostale glavnice prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa i tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznos preostale glavnice prema početnom otplatnom planu primjenom tečaja na dan isplate kredita umanjena za razliku glavnice iz konverzije iznosi 21.717,91 HRK, odnosno po fiksnom tečaju eura iznosi 2.882,46 €. a)Iznos preostale glavnice prema konvertiranom EUR kreditu na dan konverzije 30.9.2015. prema otplatni plan kredita s valutnom klauzulom u eur iznosi 42.386,35 EUR što u kunskoj protuvrijednosti po tečaju Kreditora na dan konverzije iznosi 323.495,93 HRK. Iznos preostale glavnice prema početnom otplatnom planu primjenom ugovorene kamatne stope i tečaja na dan isplate kredita iznosi 67.227,97 CHF što u kunskoj protuvrijednosti po tečaju Kreditora na dan isplate kredita iznosi 301.778,02 HRK. Razlika između iznosa 323.495,93 HRK i iznosa 301.778,02 HRK je 21.717,91 HRK. b)Prema knjigovodstvenoj kartici (naknadno dostavljena dokumentacija) utvrđena je preplata tužiteljice po izvršenim uplatama po kreditu u CHF u odnosu na anuitete po kreditu u EUR, na dan 30.9.2015. iznosi 15.106,49 HRK, odnosno po fiksnom tečaju eura iznosi 2.004,98 EUR.

23.2. Tužiteljica nije imala primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, dok je tuženik prigovarao osnovi nalaza i mišljenja (list 323-326 spisa) dok samom matematičkom izračunu nije prigovarao.

23.3. Sud prihvaća nalaz i mišljenje financijskog vještaka jer je isti izrađen temeljem cjelokupne dokumentacije, stručno i objektivno, sukladno čl. 258. ZPP-a.

24. U odnosu na prigovor zastare, ističe se kako je zastarni rok po stjecanju bez osnove 5 godina. Čl.215.st.1. ZOO-a propisuje da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, dok odredba čl. 241. ZOO-a propisuje da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim organom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

24.1. Odredba čl. 245.st.1. ZOO-a propisuje da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a st.3. istog članka da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način.

24.2. Prema pravnog shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske u pogledu početka tijeka zastare individualnih restitucijskih zahtjeva potrošača izraženog u odluci broj Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, prekinut je tijek zastare na temelju odredbe čl. 241. ZOO-a, pa zastara individualnih restitucijskih zahtjeva potrošača počinje teći otpočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Tužba za zaštitu kolektivnih prava i interes potrošača podnesena je 4. travnja 2012. u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., u dijelu kojim je i u odnosu na tuženika utvrđena ništetnost ugovorne odredbe koja se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope sukladno jednostranoj odluci banke, postala je pravomoćna 13. lipnja 2014., dok je u odnosu na ništetnost valutne klauzule postala pravomoćna 14. lipnja 2018., pa je i rok zastare tražbine po osnovi preplaćene kamate ponovno počeo teći od 13. lipnja 2014. dok je po osnovi preplaćene glavnice uslijed tečajnih promjena ponovno počeo teći od 14. lipnja 2018.

24.3. Kako je predmetna tužba podnesena 18. srpnja 2022., znači da je računajući od 13. lipnja 2014. pa do njezinog podnošenja protekao opći rok zastare iz čl. 225. ZOO-a, osnovan je tuženikov prigovor zastare glede dijela utužene tražbine u iznosu od 409,29 € po osnovi promjenjive kamatne stope zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, radi čega je valjalo tužiteljicu s tim dijelom zahtjeva odbiti kao u izreci pod III/II.

24.4. Što se tiče isplate po osnovi valutne klauzule, rok zastare je počeo teći 14. lipnja 2018., a kako je predmetna tužba podnesena 18. srpnja 2022., dakle nije protekao opći rok zastare iz čl. 225. ZOO-a, te u tom dijelu nije osnovan prigovor zastare, radi čega je valjalo odlučiti kao u točki II/III izreke.

25. Tužbeni zahtjev tužiteljice na ime razlike glavnice je neosnovan, radi čega je valjalo tužiteljicu u tom dijelu odbiti i riješiti kao u izreci pod III/IV.

25.1. Nedospjela glavnica utvrđena je Dodatkom broj KONV-01/2016 predmetnom ugovoru o kreditu, na temelju obračuna propisanog ZID ZPK/15, pa je stoga posljedica sklopljenog ugovora među strankama koji se temelji na obračunu propisanog zakonom. Tužiteljica je sklapanjem navedenog Dodatka prihvatila tako utvrđenu visinu nove glavnice. Tužiteljica ne tvrdi da je odredbom kojom je konverzijom utvrđena neotplaćena glavnica ništetna niti se može izvesti zaključak da bi postojali neki razlozi ništetnosti na koje sud pazi po službenoj dužnosti kraj nesporne činjenice da je konverzija izvršena sukladno odredbama ZID ZPK/15.

25.2. Budući da utuženi iznos na ime razlike glavnice nije posljedica ništetnosti odredbi (o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi) iz osnovnog Ugovora o kreditu, već je posljedica sklopljenog Dodatka broj KONV-01/2016 Ugovora o kreditu i izračuna konverzije izvršenog sukladno odredbama ZID ZPK/15 na kojeg je tužiteljica slobodnom voljom pristala, tužiteljici ne pripada pravo zahtijevati ovu isplatu.

26. Osnovni uvjet za prijeboj potraživanja u smislu odredbe čl. 195. ZOO-a je postojanje protutražbine tuženika, koje u konkretnom slučaju nema, odnosno ista nije utvrđena. Tuženik svoju tražbinu izvodi iz odredbe čl. 4. i 5. Dodatka ugovoru o kreditu, a koji je izvršen kako to i sam tuženik navodi sukladno odredbama ZID ZPK/15 i koji niti nije predmet ovog postupka, radi čega je valjalo tuženika odbiti kao u izreci pod IV.

27. Kod stupnjevite tužbe se kao vrijednost predmeta spora, mjerodavnog za odluku o troškovima postupka, uzima prvotno naznačena vrijednost predmeta spora (manifestacijskog zahtjeva), a ako ona nije naznačena, onda se ona, sukladno odredbi čl. 40.st.5. ZPP-a predmnijeva u iznosu od 6.630,00 €, a nakon konačne specifikacije tužbenog zahtjeva, vrijednost predmeta spora je vrijednost novčanog zahtjeva (čl. 40.st.1. ZPP-a), pri čemu specificiranje, ranije neodređenog, tužbenog zahtjeva (postavljanje novčanog zahtjeva), kod stupnjevite tužbe ne predstavlja djelomično povlačenje tužbe (tako VSRH u odluci Rev 589/2021-2 od 11. listopada 2022.). Analogno tome, uređenje tužbenog zahtjeva koji je neodređeno postavljen u stupnjevitoj tužbi ne predstavlja niti djelomično povlačenje tužbe (u situaciji ako je vrijednost predmeta spora prema uređenom tužbenom zahtjevu manja od vrijednosti predmeta spora označenog u tužbi), niti preinaku tužbe (u situaciji ako je vrijednost predmeta spora prema uređenom tužbenom zahtjevu veća od vrijednosti predmeta spora koja je bila označena u tužbi).

28. Visina stope zatezne kamate dosuđena je sukladno čl. 29. ZOO-a.

29. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154.st.2. ZPP-a.

29.1. Tužiteljica je u ovom postupku uspjela u omjeru od 85%, dok je tuženik uspio u omjeru od 15% (uspjeh tužiteljice u pogledu osnove 100%, a u pogledu visine tužbenog zahtjeva 70%, 100+70=170:2=85).

29.2. Troškovi tužiteljice sastoje se od troškova za sastav tužbe, podneska od 30.10.2023. i 3.5.2024., te za zastupanja po punomoćnici na ročištu 7.11.2023., 31.1.2023., 7.5.2024., 18.6.2024. i 22.10.2024., za svaku radnju po 100 bodova odnosno po 200,00 € određeni u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023) uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 400,00 €, odnosno sveukupno 2.400,00 € i troškova plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 56,41 €, ukupno 2.456,41 € odnosno 2.087,95 € s obzirom na uspjeh tužiteljice od 85%.

29.3. Tužiteljici je u cijelosti priznat trošak predujma financijskog vještačenja u iznosu od 265,45 € i trošak pristupa svjedoka na ročište 7.5.2024. u iznosu od 14,60 €, koji troškovi su bili potrebni za rješenje ovog spora.

29.4. Na opisani način tužiteljici je priznat ukupan trošak postupka u iznosu od 2.368,00 €.

30. Tužiteljici nisu priznati troškovi sastava podneska od 21.7.2022., 8.1.2024. i 1.2.2024. jer isti nisu bili odlučni za rješenje spora, kao ni trošak pristupa na ročište za objavu presude budući na isto punomoćnica nije niti pristupila kao i trošak sudske pristojbe na presudu budući je tužiteljica oslobođena plaćanja iste temeljem čl. 6. Zakona o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama (NN 51/2023).

U Krapini 16. siječnja 2025.

Sutkinja

Romana Mališ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od objave odnosno uručenja istog. Žalba se predaje u 3 (tri) primjerka putem ovoga suda, a o njoj odlučuje nadležni Županijski sud.

Ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje rješenja, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje rješenja, rok za žalbu teče od dana dostave ovjerenog prijepisa istog.

Dostaviti:

1.Odvjetnica Jasna Matičević

2.OD Glamuzina & Grošeta

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte