REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-3681/22-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Željki Zrilić Ježek, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Anite Ćavar, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ŽA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupana po opunomoćenici Maji Buhin, odvjetnici iz Zagreba, Kneza Borne 14 protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, OIB 02958272670, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Hrvatske pošte d.d. Zagreb, Poštanska ulica 9, OIB 87311810356, radi ozljede na radu, 16. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/22-01/499, URBROJ: 338-01-06-05-22-02 od 4. studenog 2022.

II Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-502-03/21-02/4353 URBROJ: 338-21-02- 02-22-07 od 25. svibnja 2022. i predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, s time da je tuženik u ponovljenom postupku dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju odluke. III Nalaže se tuženiku Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje naknaditi tužiteljici ŽA trošak ovog upravnog spora u iznosu od 6.750,00 EUR (slovima: šesttisućasedamstopedeset eura) u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne presude.

III Odbija se tužiteljica s ostatkom do zatraženog iznosa troška upravnog spora od 11.750,00 EUR (slovima: jedanaesttisućasedamstopedeset eura)

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/22-01/499, URBROJ: 338-01-06-05-22-02 od 4. studenog 2022. odbijena je žalba tužiteljice i potvrđeno rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-502-03/21- 02/4353 URBROJ: 338-21-02-02-22-07 od 25. svibnja 2022. kojim tužiteljici ozljeda kod poslodavca Hrvatska pošta d.d. Zagreb Jurišićeva 13, pretrpljena dana 16. listopada 2019. po dijagnozi šifre prema MKB: T75.4, nije priznata ozljedom na radu te joj nisu priznata niti prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova ozljede na radu.

2. Tužiteljica u tužbi osporava zakonitost rješenja tuženika te ističe kako drugostupanjsko upravno tijelo u obrazloženju pobijanog rješenja nije obrazložilo način na koji su cijenjeni određeni dokazi te koje točno okolnosti su pravno- relevantne, niti su izneseni i obrazloženi razlozi zbog kojih isto tijelo smatra da su pravno-relevantne činjenice u dovoljnoj mjeri utvrđene. Ističe kako je prvostupanjsko upravno tijelo donijelo meritornu odluku 25. svibnja 2022., a s druge strane drugostupanjsko upravno tijelo svoju odluku o žalbi protiv prvostupanjske odluke, među ostalim, temelji na očitovanju servisera Ž, iako je spomenuto očitovanje prema utvrđenju drugostupanjskog upravnog tijela, zaprimljeno 01. lipnja 2022., dakle, nakon donošenja prvostupanjske odluke, odnosno nakon zaključenja upravnog postupka. Nastavno na navedeno, ukazuje se da spomenuto očitovanje servisera Ž zaprimljeno od strane prvostupanjskog upravnog tijela dana 01. lipnja 2022. nije dostavljeno osiguraniku – tužitelju na očitovanje, već tužitelj za sadržaj spomenutog očitovanja saznaje isključivo iz obrazloženja drugostupanjske odluke. Navodi da je očitovanje Ž u koliziji sa sadržajem radnog naloga 1052200 od 18. listopada 2019.. Naime, u radnom nalogu jasno se navodi da je temeljito testiran isključivo uređaj. Dakle, u radnom nalogu nigdje se ne spominje kabel. Nadalje, na radnom nalogu stoji datum 18. listopada 2019. dok se ozljeda dogodila dva dana ranije, 16. listopada 2019. Tužitelj je u žalbu ukazivao da poslodavac osiguranika nije organizirao i proveo zaštitu na radu sukladno osnovnim pravilima zaštite na radu te sukladno općim načelima prevencije i izbjegavanja rizika, sve kako je propisano u kogentnim pravnim normama iz čl. 5., čl. 10., čl. 12. i čl. 17. Zakona o zaštiti na radu, a na navedeni propust poslodavca rezultirao je time što je u radnom prostoru osiguranika duže vrijeme postojao oštećeni kabel od printera, a zbog kojeg oštećenog kabla je osiguranik doživio strujni udar, našavši se time u neposredno životnoj opasnosti. Dakle, da je poslodavac provodio osnovna pravila zaštite na radu te opća i druga načela prevencije, sukladno mjerodavnim odredbama Zakona o zaštiti na radu i drugim propisima, oštećeni kabel bio bi na vrijeme zamijenjen novim, neoštećenim kablom i u tom slučaju osiguranika ne bi stresla struja prilikom dodirivanja istog kabla. U obrazloženju pobijanih odluka spominje se zapisnik o provjeravanju električne instalacije od 22. veljače 2018. Preciznije, radi se o zapisniku o provjeravanju električne instalacije ZNR-ELM-00323/2018 te prilog zapisniku ZNR – ELM – 00323/19 kojeg je poslodavac dostavio u spis, pri čemu je navedeno da iz navedenog zapisnika proizlazi da su sve električne instalacije ispravne. Međutim, navedeno utvrđenje poslodavca je netočno. Naime, spomenuti zapisnik donesen je temeljem Pravilnika o sigurnosti i zdravlju pri radu s električnom energijom (NN 82/12). U čl. 4. st. 1. t. 3. navedenog Pravilnika jasno je navedeno da se isti pravilnik ne primjenjuje na elektroničke telekomunikacijske i informacijske sustave. Dakle, prilikom ispitivanja električnih instalacija dana 22. kolovoza 2018. nije izvršeno ispitivanje informacijskog i telekomunikacijskog sustava odnosno nije izvršena analizira i testiranje kabela printera i to iz razloga što je ispitivanje elektroničkih informacijskih i telekomunikacijskih sustava izrekom isključeno iz primjene istog Pravilnika. Posljedično navedenome, zapisnik o provedenom ispitivanju električne instalacije od 22. kolovoza 2018. u cijelosti je irelevantan za predmetnu ozljedu na radu, temeljem istog zapisnika ne može se donijeti generalni zaključak da su sve instalacije bile ispravne. Pobijana rješenja temelje se gotovo isključivo na pisanim očitovanjima predstavnika poslodavca te osiguranika. Međutim, obzirom da postoji kolizija između spomenutih očitovanja, prvostupanjsko upravno tijelo bilo je u obvezi provesti ispitni postupak, skladno uputi iz pravomoćne presude Upravnog suda u Zagrebu UsI-3352/20 te neposredno saslušati i sučeliti svjedoke i stranku – osiguranika, sve u cilju pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja. Osiguranik je doživio strujni udar na poslu dana 16. listopada 2019., a poslodavac izdaje radni nalog za popravak pisača tek dana 18. listopada 2022. Nadalje, kao datum prijave potrebe popravka na poslu navodi se 17. listopada 2022., dakle, sljedeći dan nakon ozljeđivanja osiguranika. Također, sadržaj radnog naloga sugerira da do intervencije neposrednog rukovoditelja poslodavca nije došlo bez odgode kako to propisuje čl. 61. Pravilnika poslodavca o zaštiti na radu. Nadalje, ostalo je nejasno da li je vezano uz predmetnu ozljedu proveden inspekcijski nazor. Osiguranik je tijekom postupka ukazivao na potonju okolnost kao bitnu za meritornu odluku. Ukoliko je navedeno utvrđenje poslodavca točno (da napon na uređaju iznosi 24 V te da taj napon ljudsko tijelo ne detektira prilikom dodira), onda se nameće logičan zaključak da je uzrok strujnog udara osiguranika upravo izbijanje struje zbog oštećenja kabla printera. Jer, osiguranik nema suicidalne sklonosti, a do strujnog udara je došlo dok je osiguranik krenuo provjeriti da li se dio kabla (utičnica) olabavila ili iščupala iz utičnice. Dakle, osiguranik nije uspio doći do utičnice niti ju je dirnuo, jer ga je u međuvremenu stresla struja. Opisana situacija sugerira da radna sredina osiguranika u trenutku ozljeđivanja nije bila sigurna te da nisu dosljedno provedena sva pravila zaštite na radu, sukladno načelu prevencije te uzimajući u obzir specifičnosti radne sredine osiguranika. Također, ostaje i dalje nedovoljno neutvrđena činjenica da li je moguć strujni udar slučajnim dodirom tijela o kabel, a zbog nekog oštećenja na kablu iz kojeg izbija struja. Nadalje, upravno tijelo nije se upuštalo u utvrđivanje izgleda konkretne radne sredine osiguranika, iako se radi i pravno relevantnoj činjenici na koju je osiguranik ukazivao tijekom postupka. Osiguranik je u više navrata ukazivao da radi u skučenom prostoru, punom kablova, koji su „nagurani“ jedan do drugog, koji nisu na odgovarajući način „stavljeni u zaštitne kanale“ te je otežano kretanje u tom malom prostoru. Poslodavac mora organizirati i osigurati provedbu zaštite na radu na svim razinama radnog procesa i na način da se prevenira ozljeđivanje radnika prilikom obavljanja radnih zadataka. U obrazloženju pobijanih odluka (str 5, alineja drugostupanjskog rješenja) spominje se očitovanje poslodavca prema kojem „u 2019. nije bilo niti jedne ozljede na radu uzrok koje bi bila neispravna instalacija.“ Spomenuto očitavanje poslodavca nije dostavljeno osiguraniku na očitovanje. Nadalje, u spisu ne prileži dostavljen primjerak evidencije o ozljedama na radu, već isključivo pisano očitovanje poslodavca kao zainteresirane osobe u upravnom postupku 2019. da nije bilo niti jedne takve ozljede na radu.

2.1. Predlaže sudu poništiti osporeno i prvostupanjsko rješenje uz naknadu troška ovog upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je, suprotno navodima iz tužbe, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, odnosno da je donio pobijano rješenje uvažavajući sve dokaze u provedenom postupku, te je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo. Ističe da je, postupajući po žalbi, proveo drugostupanjski upravni postupak u skladu s odredbama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, broj: 80/13., 137/13., 98/19.), Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti (Narodne novine, broj: 75/14. – 2/22.) i Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj: 47/09., 110/21.). Tuženik ističe kako je osiguranica svojim ponašanjem skrivila ozljedu budući da je istu zadobila prilikom provjere da li se početni dio kabla odnosno utikač iščupao ili olabavio iz utičnice pri čemu je u namjeri da se približi utičnici printera došla u doticaj s kablom uslijed čega ju je stresla struja. Zaključuje da je osiguranika obavljala radnu operaciju koja nije u opisu njezinog radnog mjesta operatera u poštanskom uredu i da je odmah nakon zamjene trake u pisaču i opažanja da nema električnog kontakta u uređaju trebala obavijestiti neposrednu rukovoditeljicu koja bi potom obavijestima informatičku službu. Nakon provedenog postupak po žalbi drugostupanjsko tijelo uz navedeno zaključuje da osiguranica nije postupala u skladu s odredbom čl. 68. st. 1. Zakona o zaštiti na radu niti u skladu s čl. 68. st. 2. istog Zakona. Slijedom gore utvrđenog žalbeni navodi osiguranice u potpunosti su neosnovan.

3.1. Predlaže Sudu da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. Zainteresirana osoba HP-Hrvatska pošta d.d. u odgovoru na tužbu naročito osporava navode tužbe da nije organizirana i provedena zaštita na radu sukladno osnovnim pravilima zaštite na radu, obzirom da iz dostavljene dokumentacije u spisu jasno proizlazi da zainteresirana osoba kontinuirano provodi osposobljavanje radnika za rad na siguran način. Budući da je tužiteljica osposobljena za rad na siguran način, to je ista u konkretnom slučaju trebala odmah obavijestiti neposredno nadređenu DA o činjenici da pisač ne radi odnosno da nema elektroničnog kontakta, a sve kako bi ista kvar prijavila odjelu IT koji kod zainteresirane osobe brine o ispravnosti elektroničke opreme. Međutim, tužiteljica je postupila suprotno propisanim pravilima, te se po istoj Izjavi upustila u obavljanje njoj nedopuštene radnje. Zainteresirana osoba za navedenu lokaciju posjeduje sve potrebne dozvole, kao i sva ispitivanja radnog okoliša koja su propisana Zakonom o zaštiti na radu, njegovim posebnim propisima i pravilima zaštite na radu, uz posebnu napomenu da se ispravnost električnih instalacija dokazuje njihovim ispitivanjem, a koje je Ispitivanje također dostavljeno tuženiku 16. veljače 2022. uz već naprijed navedeno očitovanje stručnjaka zaštite na radu II stupnja i zaštite od požara i ekologije EA. Iz navedenog proizlazi da su netočni i nedokazani navodi tužbe iz kojih proizlazi da je radna sredina tužiteljice organizirana na način koji bi ugrožavao sigurnost i zdravlje radnika. Tužiteljici je neposredno nadređena DA, koja je za predmetni slučaj saznala tek oko 12:30 sati, iako je isti po izjavi tužiteljice nastupio oko 10,00 sati) nakon čega se voditeljica DA odmah uputila u poštanski ured te istovremeno nazvala odjel IT-a, a sve radi upućivanja informatičara na mjesto događaja. Isto tako iz Izjave servisera HA od 13. veljače 2020. te od 11. veljače 2022. jasno proizlazi da je po dojavi o strujnom udaru, pristupio u poštanski ured te je nakon kompletne provjere kabla i pisača iz predostrožnosti pisač isti dan odnio iz radnih prostorija PU 10137, a ostavljen je zamjenski pisač. U odnosu na navode tužbe koji se odnose na datum otvaranja radnog naloga, zainteresirana osoba upućuje na sadržaj izjave servisera HA od 11. veljače 2022. te dodatno ističe da je u radnom nalogu broj 1052200 naveden datum 18. listopada 2019. budući da je toga dana na uređaju napravljen servis. Navedeno je razvidno iz dijela naloga u kojem se opisuje „Testiranjem uređaja utvrđeno je da je uređaj ispravan, u slučaju da je izmjenična komponenta probila na uređaj, isti bi izgorio. Na samom uređaju postoji napon od 24V, koje ljudsko tijelo ne detektira. Posebno ističe i da serviser HA prema vlastitoj izjavi od dana 11. veljače 2022. u poštanskom uredu 10137 dana 16. listopada 2019. zadržao sve do 15,00 sati bog čega više nije bilo u mogućnosti izvršiti prijavu uređaja u servis radi kontrole, jer je servis radio do 15,00 sati. Konačno na nalogu broj 1052200 koji je otvoren 18. listopada 2019. jasno stoji da je uređaj na servis zaprimljen 17. listopada 2019. u 10:52:27 sati. U tome smislu zainteresirana osoba ukazuje kako je životno nelogično da bi osoba koja je doživjela strujni udar koji je izazvao osjećaj grča u prsima s osjećajem nedostatka zraka te naknadno bolove i utrnuće cijele ruke uz osjećaj mučnine, odradila svoju smjenu do kraja te da bi se tek nakon toga uputila kod doktora.

4.1. Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

5. Sud je održao usmene i javne rasprave, te je time strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24.) dana mogućnost izjašnjavanja o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

6. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja, Sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis, te isprave priložene spisu tuženika.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim.

8. Uvidom u priloženi spis predmeta utvrđeno je da je poslodavac tužiteljice 8. studenog 2019. podnio prijavu o ozljedi na radu za dijagnozu prema MKB T75.4. Kao način nastanka ozljede navodi se dodir radnika s predmetom pod naponom električne struje.

9. U očitovanju o okolnostima nastanka ozljede od 27. ožujka 2019. tužiteljica navodi da je prilikom rada na šalteru mijenjala traku u pisaču za markice oko 10,00 sati. Prilikom zamjene trake nestalo je kontakata u uređaju i onda je palila i gasila uređaj na gumbu za pregled i gašenje, ali joj to nije pomoglo pa je kabel koji je priključen u uređaj pokušala izvaditi ali čim ga je dotakla stresla ju je struja koja je prošla cijelom dužinom ruke do ramena. Ubrzo nakon toga počela ju je boljeti cijela ruka i bilo joj je mučno.

10. Poslodavac u očitovanju o uzroku ozljede navodi da je radnica na radnom mjestu obvezna i odgovorna obavljati poslove dužnom pažnjom te pri tome voditi računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja kako je i naglašeno u članku 68. Zakona o zaštiti na radu. Radnica je zasnovala radni odnos 2. kolovoza 1994. i nakon kraćeg vremenskog razdoblja u zakonskom roku je osposobljena za rad na siguran način. Smatraju da se radnica trebala isključivo držati pravilnog načina korištenja pisača i to na način da nakon što zamijenila potrošenu traku pisača novom i primijetila da pisač nema električnog kontakta te da ne reagira kontaktom nakon pokušaja paljenja i gašenja tipkom za pokretanje uređaja u rad, radnica je morala obavijestiti neposrednu voditeljicu o neispravnosti pisača a koja bi dalje postupila prijavom kvara Odjelu IT koji brine o ispravnosti elektroničke opreme u Hrvatskoj pošti d.d. Nadalje izvršeno je testiranje samog uređaja pisača EC700, IB:523573, SN:964091000055, gdje je utvrđeno da je uređaj ispravan, u slučaju da je izmjenična komponenta probila električni napon na sam uređaj, isti bi izgorio. Na samom uređaju postoji napon od 24V, koji ljudsko tijelo ne detektira prilikom dodira.

11. Odredbom članka 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, broj: 80/13., 137/13., 98/19. - dalje: Zakon) propisano je da se ozljedom na radu prema ovome Zakonu smatra:

1. ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznoga kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima,

2. bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju,

3. ozljeda nastala na način iz točke 1. ovoga članka koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju,

4. ozljeda, odnosno bolest iz točaka 1. i 2. ovoga članka koja nastane kod osigurane osobe u okolnostima iz članka 16. ovoga Zakona.

12. Člankom 67. Zakona propisano je da se ozljedom na radu, u smislu ovoga Zakona, ne smatra ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog:

1. skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i sl.), 2. aktivnosti koje nisu u vezi s obavljanjem radnih aktivnosti (npr. radni odmor koji nije korišten u propisano vrijeme, radni odmor koji nije korišten u cilju obnove psihofizičke i radne sposobnosti nužno potrebne za nastavak radnog procesa, fizičke aktivnosti koje nisu u vezi s radnim odnosom i sl.),

3. namjernog nanošenja ozljede od strane druge osobe izazvanog osobnim odnosom s osiguranom osobom koje se ne može dovesti u kontekst radno-pravne aktivnosti,

4. atake kronične bolesti,

5. urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest.

13. Odredbom članka 34. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti (Narodne novine, broj: 75/2014, 154/2014, 79/2015, 139/2015, 105/2016, 40/2017, 66/2017, 109/2017, 132/2017, 119/2018, 41/2019, 22/2020, 39/2020, 2/2022.) propisano je da se prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu, odnosno profesionalne bolesti iz članka 6. stavka 1. i 2. ovog Pravilnika te prava osiguranika iz članka 69. stavka 1. Zakona ostvaruju se nakon prethodno provedenog postupka utvrđivanja i priznavanja ozljede na radu odnosno, profesionalne bolesti od strane Zavoda.

14. Prema članku 35. istog Pravilnika u postupku utvrđivanja i priznavanja ozljede ili bolesti za ozljedu na radu, odnosno profesionalnu bolest utvrđuju se uvjeti koji moraju biti ispunjeni kako bi se ozljeda ili bolest mogla priznati za ozljedu na radu, odnosno profesionalnu bolest, s time da prijava o ozljedi na radu, odnosno profesionalnoj bolesti mora biti podnijeta u rokovima utvrđenim ovim Pravilnikom.

15. Člankom 36. Pravilnika propisano je da se ozljeda na radu može priznati osiguraniku iz članka 7. stavka 4. Zakona te osiguranoj osobi iz članka 16. Zakona kod kojih je došlo do ozljeđivanja, odnosno bolesti u smislu članka 66. Zakona.

16. Člankom 37. ovog Pravilnika propisano je da se ozljeda na radu neće priznati osiguranoj osobi iz članka 36. ovog Pravilnika u slučajevima iz članka 67. Zakona.

17. Osporeno rješenje doneseno je u ponovnom postupku, u izvršenju ovosudne presude posl. br. UsI-3352/20-15 od 4. studenog 2021. kojom je navedeno, obzirom da nije utvrđena odlučna činjenica u odnosu na okolnost nastanka ozljede, kako je navedeni nedostatak nastavno potrebno otkloniti provodeći ispitni postupak u skladu s odredbama Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj: 47/09.), pa je sud radi ekonomičnosti predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, u kojem je potrebno ocijeniti sve okolnosti konkretnog ozljeđivanja, ispitati i sve navode tužiteljice te pravilno primijeniti i odredbe o zaštiti na radu.

18. Iz obrazloženja osporenog rješenja proizlazi kako je zahtjev tužiteljice odbijen jer je sporan pravni a ne medicinski aspekt ove upravne stvari. Nadalje, navodi se kako je utvrđeno da tužiteljica nije postupala u skladu s odredbom članka 68. stavak 1. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine broj: 71/2014, 118/2014, 154/2014, 94/2018, 96/2018.) kojom je propisano da je radnik obvezan i odgovoran obavljati poslove dužnom pažnjom te pri tome voditi računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja, kao i sigurnosti i zaštiti zdravlja ostalih radnika, koje mogu ugroziti njegovi postupci ili propusti na radu, niti u skladu s člankom 68. stavak 2. kojim je propisano da se smatra da radnik radi dužnom pažnjom kada poslove obavlja u skladu sa znanjima i vještinama koje je stekao tijekom osposobljavanja za rad na siguran način te kada radi po uputama poslodavca, odnosno njegovog ovlaštenika, tako da posao obavlja u skladu s pravilima zaštite na radu, pravilima struke te pisanim uputama poslodavca i tako da pravilno koristi sredstva rada.

19. U očitovanju na navode zainteresirane osobe iz odgovora na tužbu, tuženik ponavlja da je do ozljede na radu došlo jer je tužiteljica postupila protivno pisanim uputama poslodavca i mjerama sigurnosti na radu, koje postupanje je direktno dovelo do štetnog događaja. Obzirom na pravni aspekt slučaja, navode da nije utvrđivana uzročno-posljedična veza prijavljene dijagnoze i opisanog mehanizma nastanka iste.

20. U tijeku upravnog spora provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku za zaštitu na radu, koje u svom nalazu i mišljenju od 17. kolovoza 2024. navodi kako prema podacima dostupnim u predmetnom spisu, poslodavac nije osigurao sve propisane opće i posebne mjere zaštite na radu na radnom mjestu ozlijeđene radnice i to:

1. zapisnik o ocjeni osposobljenost radnika za rad na siguran način nije pravovaljan iz sljedećih razloga:

 zapisnik nije izdan u vrijeme završetka praktičnog dijela osposobljavanja ozlijeđene radnice (27. ožujka 2013.) nego kasnije;  zapisnik ne sadrži datum teoretskog dijela osposobljavanja te samim time nije poznato je li osposobljavanje uopće provedeno;

 u zapisniku se nije potpisala nadležna osoba za poslove zaštite na radu te zbog toga nije poznato je li osposobljavanje uopće provedeno. Zbog navedenog poslodavac je postupio u suprotnosti s odredbama Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/16).

2. Poslodavac navodi kako radnica nije smjela dirati kabel pisača, čime je u koliziji s Programom preko kojeg osposobljava sve radnike – operatere u poštanskim uredima, a što je u suprotnosti s općim načelima prevencije definiranim u Zakonu o zaštiti na radu (NN 71/14. 118/14. 154/14. 94/18 i 96/18).

3. U predmetnom spisu se ne spominju niti su priložene pisane upute koje bi trebale detaljno opisati postupak radnika u slučaju zastoja rada uređaja na kojem radi. S obzirom na nepostojanje takvih uputa, poslodavac je postupio u suprotnosti s odredbama Zakona o zaštiti na radu.

21. Iz dostavljenog nalaza i mišljenja slijedi da nema dokaza da bi bilo provedeno osposobljavanje tužiteljice za rad na siguran način, i to prije početka rada. Osim toga, program osposobljavanja je kontradiktoran samome sebi i izjavama poslodavca nakon predmetne ozljede na radu. Posebno se ukazuje da Pravilo br. 2. ne opisuje postupanje radnika u slučaju da uređaj prestane raditi (kao u konkretnom slučaju), nego samo postupak u slučaju vidljivih oštećenja na uređajima i električnom priboru. Nadalje, Pravilo br. 5. dozvoljava korištenje produžnih kablova koji su pod naponom od 220 V ali ne dozvoljava diranje kabela na uređaju kroz koji prolazi samo 24 V. Pravilo br. 7 dozvoljava razvlačenje priključnih vodova, a istovremeno se brani tužiteljici fizički dodir jednog takvog priključnog voda. Sukladno navedenom, proizlazi da Pravila za izbjegavanje opasnosti od električne struje nisu primjenjiva za slučaj ozlijeđene radnice.

22. Zainteresirana osoba u odnosu na dostavljeni nalaz i mišljenje sudskog vještaka nije dostavila očitovanje, dok tuženik ostaje kod iznesenog stava iz osporenog rješenja.

23. Sukladno navedenom, činjenično stanje u provedenom upravnom postupku nije bilo pravilno utvrđeno, te je posljedično donesen i pogrešan zaključak kako tužiteljica postupala suprotno znanjima i vještinama koje je stekla tijekom osposobljavanja na siguran način te suprotno uputama poslodavca i protivno pravilima zaštite na radu.

24. Stoga, tužiteljica osnovano ističe da je osporenim rješenjem ponovno povrijeđen zakon na njenu štetu, te je u nastavnom postupku tuženo tijelo dužno donijeti novu, zakonitu odluku, pri čemu je vezano pravnim shvaćanjem i primjedbama suda, u skladu s odredbom članka 151. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima.

25. Slijedom svega iznesenog, temeljem odredbe članka 117. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno je kao u toč. I i II izreke ove presude.

26. Tužiteljica potražuje i trošak ovog upravnog spora, te potražuje trošak od po 500,00 bodova za sastav tužbe i pristup na 3 (tri) održana ročišta, te za sastav 5 (pet) podnesaka, sve uvećano za pripadajući PDV, odnosno ukupno potražuje iznos od 6.250,00 EUR. Potražuje i trošak vještačenja po stručnjaku zaštite na radu u iznosu uplaćenog predujma, odnosno u iznosu od 500,00 EUR.

27. Člankom 144. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora. Vrijednost predmeta spora smatra se neprocjenjivom (stavak 3.).

28. Člankom 147. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

29. Sukladno citiranim odredbama zakona, imajući u vidu da je tužiteljica uspjela u ovom upravnom sporu, stoga je tuženik obvezan i naknaditi trošak istog.

30. Budući da je sukladno odredbi članka 144. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima vrijednost predmeta spora neprocjenjiva, to je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti Tbr. 27. toč. 1. i 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23.) Tužiteljici je priznat zatraženi trošak sastava tužbe, sastava podneska od 20. rujna 2024. i pristupa na 3 (tri) održana ročišta u zatraženom iznosu od po 500 bodova, odnosno 1.000,00 EUR, ukupno 5.000,00 EUR te uvećano za pripadajući PDV, dakle u ukupnom iznosu od 6.250,00 EUR. Tužiteljici je priznat i trošak uplaćenog predujma u iznosu od 500,00 EUR, pa je sveukupno priznat trošak u iznosu od 6.750,00 EUR. Stoga je odlučeno kao pod toč. III izreke presude.

31. Tužiteljici nije priznat sastav podneska od 4. travnja 2024., 14. lipnja 2024., i 12. srpnja 2024. jer ne sadrže činjenična i pravna razmatranja te ne utječu na ishod spora, dok su navodi u podnesku od 18. travnja 2024. u bitnom sadržajno isti već iznesenim navodima u tužbi. Sukladno iznesenom, odlučeno je kao u toč. IV izreke ove presude.

U Zagrebu, 16. siječnja 2025.

Sutkinja:

Željka Zrilić Ježek, univ. spec.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Odvjetnica Maja Buhin, Kneza Borne 14, [adresa] Zagreb – putem e- komunikacije

2. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Direkcija, [adresa] Zagreb, Margaretska 3 – putem e-komunikacije

3. Hrvatska pošta d.d., Poštanska ulica 9, [adresa] Zagreb – putem e- komunikacije

4. U spis