REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: Us I-1062/2022-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Željki Zrilić Ježek, uz sudjelovanje Anite Ćavar, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja OJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Boris Mazalin, odvjetnik u Zagrebu, Ilica 48/II, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška ulica 43/IV., OIB: 18683136487, radi poreza na dohodak za 2016., 16. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-18/19- 01/516, URBROJ: 513-04-22-3 od 4. veljače 2022.

II Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Dubrava, KLASA: UP/I-410- 23/2019-02/2828, URBROJ: 513-07-03/19-01 od 15. svibnja 2019. i predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, s time da je tuženik u ponovljenom postupku dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju odluke.

III Nalaže se tuženiku Ministarstvu financija Republike Hrvatske, naknaditi tužitelju OJ trošak ovog upravnog spora u iznosu od 7.000,00 EUR (slovima: sedamtisućaeura) u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne presude.

IV Odbija se tužitelj s ostatkom do zatraženog iznosa troška upravnog spora od 7.900,00 EUR (slovima: sedamtisućadevetsto).

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II- 410-18/19-01/516, URBROJ: 513-04-22-3 od 4. veljače 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Dubrava, KLASA: UP/I-410-23/2019-02/2828, URBROJ: 513-07-03/19-01 od 15. svibnja 2019., kojim je tužitelju je za 2016. utvrđen drugi dohodak u iznosu od 132.162,20 kn, ukupni godišnji dohodak u istom iznosu, ukupni godišnji osobni odbitak u iznosu od 31.200,00 kn, godišnja porezna osnovica u iznosu od 100.962,20 kn, godišnja obveza poreza i prireza u iznosu od 25.734,09 kn, ukupno uplaćeni porez i prirez u iznosu od 0,00 kn i razlika poreza i prireza za uplatu u iznosu od 25.734,09 kn.

2. Tužitelj pobija zakonitost osporavanog rješenja te ističe da se u konkretnom slučaju ne radi o poslovnim događajima. Napominje da mu je zapisnik uručen 20. svibnja 2019., a već je 15. svibnja 2019. bilo doneseno porezno rješenje, dakle prije nego što se tužitelj mogao očitovati o činjenicama i okolnostima koje su bitne za donošenje poreznog rješenja, te je prvostupanjsko tijelo time postupilo suprotno članku 7. Općeg poreznog zakona, a što je drugostupanjsko tijelo u potpunosti zanemarilo, kao što je zanemarilo i odredbe Zakona o općem upravnom postupku. Tužitelj je u više navrata isticao da ne obavlja nikakvu djelatnost od koje ostvaruje vlastite prihode, jer se radilo o uplatama njegovih prijatelja i poznanika, koji su mu uplaćivali manje novčane iznose u prosjeku oko 500 – 600 kn, za kupovinu ulaznica za nogometne utakmice na koje su zajedno odlazili te za potreba plaćanja troškova smještaja i prijevoza, jer se radi o skupini mladih ljudi koji su se povezali kao simpatizeri nogometnog kluba Chelsea. U prilogu dostavlja detaljan ispis prometa po tekućem računu otvorenom kod PBZ d.d. uz objašnjenja za sve stavke na što se odnose i s kojom su svrhom uplaćene te dostavlja e-mail potvrde da su sredstava uplaćena na tekući račun tužitelja utrošena namjenski, te dodatne izjave osoba, plaćene račune i ulaznice. Da je tužitelj zaista obavljao poslovanje udruge tada se ne bi radilo o otprilike 10 – 50 ulaznica po utakmici, već o daleko većem broju, te smatra da bi u suprotnom teško svi našli smještaj na istom mjestu, karte za isti let, niti bi imali sjedala blizu jedni drugima, pa osporavana rješenja donesena u okolnostima konkretnog slučaja predstavljaju pretjerani formalizam u provođenju propisa na štetu tužitelja. Nije logično niti životno pretpostaviti da je tužitelj koji je veći dio 2016. imao svega 23 godine zaradio toliki novac, a što bi predstavljalo mjesečno 11.013,51 kn i to u doba kada je Hrvatska bila teško pogođena recesijom. Smatra da porezno tijelo nije postupilo u dobroj vjeri sukladno članku 9. Općeg poreznog zakona i sukladno članku 2. i 3. Pravilnika o provedbi Općeg poreznog zakona, te da je u konkretnom slučaju povrijeđeno načelo pravne sigurnosti, a kako to proizlazi i iz odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-5989/2013 od 9. veljače 2016. Poziva se i na relevantne odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske koje se odnose na protuzakonito postupanje u porezno upravnim stvarima br. U-III-1134/2012 od 8. travnja 2014., te naglašava da tužitelj nije obavljao nikakvu djelatnost, te nije niti vodio knjigovodstvo ili detaljno čuvao apsolutno sve podatke o uplatama, jer nije ni pomišljao da bi ikada mogao biti doveden u situaciju da mora dokazivati svrhe uplata.

2.1. Predlaže sudu da provede kompletan dokazni postupak, uvaži tužbu i preinači osporavana rješenja, a podredno da rješenja poništi i vrati predmet prvostupanjskom tijelu na ponovno odlučivanje.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja.

3.1. Predlaže sudu da bez provođenja rasprave odbije tužbeni zahtjev.

4. Sud je održao usmene i javne rasprave, te je time strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24.) dana mogućnost izjašnjavanja o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

5. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja, Sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis, te isprave priložene spisu tuženika.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim.

7. Iz priloženog spisa predmeta proizlazi kako je Porezno tijelo provelo provjeru činjenica bitnih za oporezivanje, o čemu je sastavljen Zapisnik Klasa: 410- 01/2018-01/201, Urbroj: 513-07-01-08/19-9 od 19. travnja 2019. U odnosu na tužitelja utvrđen je drugi dohodak, pozivom na članak 32. stavak 3. točku 11. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine, broj: 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 164/12, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14 i 136/15), jer su uvidom u promet po privatnom tekućem računu tužitelja utvrđeni priljevi sredstava koja su uplatile različite fizičke osobe, a u opisu plaćanja navode „uplate za utakmicu“, „članarine“, troškovi puta“, „troškovi karte“, „uplata“, „plaćanje“ i slično.

8. Imajući u vidu iznesene prigovore na utvrđeno činjenično stanje, te dostavljenu dokumentaciju, sud je u ovom upravnom sporu proveo dokaz financijskim vještačenjem kako bi se utvrdilo koliki iznos predstavlja drugi dohodak koji podliježe oporezivanju.

9. Iz dostavljenog nalaza i mišljenja neovisnog sudskog vještaka za financije, računovodstvo i vrijednosne papire PJ, dipl.oec. od 2. rujna 2024. proizlazi da priljevi sredstava na račun i odljevi sredstava s računa ne moraju istovremeno biti primitci i izdaci fizičke osobe na način kako ih uređuje Zakon o porezu na dohodak, te vještak daje pregled uplata u kunama po tekućem računu tužitelja za 2016., i zaključuje da sveukupni iznos uplata iznosi 215.257,78 kn u protuvrijednosti 28.569,64 eur. Nadalje vještak zaključuje da od navedenog iznosa uplate koje se prema opisu transakcije mogu povezati s tužiteljem su uplate u iznosu od 137.884,33 kn, a što iznosi 18.300,42 eur.

10. Sveukupno uplate koje se prema opisu transakcije ne mogu povezati s tužiteljem iznose 77.373,45 kn odnosno 10.269,22 eur.

11. Vještak smatra da je zaključno u odnosu na promet tekućeg računa tužitelja potrebno na drugi način utvrditi narav događaja i prirodu odnosa uplatitelja i primatelja te posljedično utvrditi radi li se o obavljanju djelatnosti u smislu elemenata obavljanja djelatnosti (samostalnost, trajnost, profitabilnost i dr.), vrstu djelatnosti koju obavlja i porezni status tužitelja za tu utvrđenu djelatnost, pa zaključuje da su iz prometa po tekućem računu tužitelja razvidne isplate povezane s nogometnim klubom Chelsea FC, pa ukupno isplate s računa tužitelja koje se mogu povezati s tim nogometnim klubom iznose 36.460,06 kn u protuvrijednosti 4.839,08 eur.

12. Nastavno kada bi se povezale isplate povezane sa nogometnim klubom s uplatama fizičkih osoba, tada bi moguće povezivanje isplata i uplata bile u iznosu 7.777,65 kn u protuvrijednosti 1.032,27 eur.

13. U odnosu na moguće povezivanje uplata na tekući račun tužitelja i isplata s računa vještak napominje da tužitelj u specifikaciji uplata navodi da je često određene isplate radio u iznosima većim nego što bi mu prijatelji uplatiti pa bi prebili račune u gotovini, a na isti način i ako je on njima manje platio od uplate, razliku bi im vratio u gotovini, a zbog čega se uplate i isplate vrijednosno ne mogu točno povezivati.

14. Nadalje, vještak zaključno navodi da uplate na račun tužitelja za koje vještak ne može utvrditi povezanost s isplatama iznose 69.595,80 kn u protuvrijednosti 9.236,95 eur.

15. Tuženik se u dostavljenom očitovanju ne slaže s nalazom i mišljenjem vještaka obzirom da se u nalazu sudskog vještaka utvrđuje obavljanje samostalne djelatnosti, a ne ostvarivanje drugog dohotka. Također navode kako je tužitelj izjavio da je poslovanje udruge obavljao preko svog privatnog tekućeg računa.

16. U očitovanju na iznesene prigovore sudski vještak ističe kako u nalazu nije utvrdio obavljanje samostalne djelatnosti već upućuje na nužne radnje utvrđenja naravi poslovnih događaja uplata i radi li se (uopće) o obavljanju djelatnosti.

17. Odredbom članka 32. stavka 3. točke 11. Zakona o porezu na dohodak propisano je da se primicima prema stavku 1. i 2. ovoga članka osobito smatraju ostali posebno nenavedeni primici koje fizičkim osobama isplaćuju ili daju pravne i fizičke osobe (obveznici poreza na dobit i obveznici poreza na dohodak koji obavljaju samostalne djelatnosti) i drugi isplatitelji i davatelji.

18. Obzirom na sadržaj prethodno iznesene odredbe Zakona o porezu na dohodak, sud je prihvatio utvrđenja i zaključke sudskog vještaka kao pravilne, i u odnosu na uplate na račun tužitelja za koje vještak može povezati isplate i u odnosu na one iznose uplata za koje ne može povezati isplate, te u odnosu na zaključak da se drugim primicima mogu smatrati samo oni iznosi koji ostaju na računu tužitelja, a ne i oni iznosi koji su nakon uplate, dalje uplaćeni u korist drugih.

19. Iz navedenog razloga, sud je poništio osporavano drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje i predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, da u ponovnom postupku pravilno odredi poreznu obvezu za 2016. na temelju drugog dohotka, uzevši pri tome u obzir utvrđenja i zaključke iz pribavljenog nalaza i mišljenja neovisnog sudskog vještaka. U odnosu na prijedlog tužitelja da se provede dokaz saslušanjem svjedoka i njega osobno, sud isti smatra nesvrsishodnim provoditi u ovom upravnom sporu, obzirom je predmet vraćen na ponovni postupak, u kojem je tijelo dužno provesti puni ispitni postupak.

20. Tužitelj potražuje i trošak ovog upravnog spora, te potražuje trošak za sastav tužbe i pristup na 2 (dva) održana ročišta, te za sastav 7 (sedam) podnesaka, sve uvećano za pripadajući PDV, odnosno ukupno potražuje iznos od 7.150,00 EUR. Potražuje i trošak vještačenja po u iznosu uplaćenog predujma, odnosno u iznosu od 750,00 EUR.

21. Člankom 144. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora. Vrijednost predmeta spora smatra se neprocjenjivom (stavak 3.).

22. Člankom 147. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

23. Sukladno citiranim odredbama zakona, imajući u vidu da je tužiteljica uspjela u ovom upravnom sporu, stoga je tuženik obvezan i naknaditi trošak istog.

24. Budući da je sukladno odredbi članka 144. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima vrijednost predmeta spora neprocjenjiva, to je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti Tbr. 27. toč. 1. i 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23.) Tužitelju je priznat zatraženi trošak sastava tužbe, sastava podneska od 27. rujna 2024. i 6. studeni 2024. te pristupa na 2 (dva) održana ročišta u zatraženom iznosu od po 500 bodova, odnosno 1.000,00 EUR, ukupno 5.000,00 EUR te uvećano za pripadajući PDV, dakle u ukupnom iznosu od 6.250,00 EUR. Tužitelju je priznat i trošak uplaćenog predujma u iznosu od 750,00 EUR, pa je sveukupno priznat trošak u iznosu od 7.000,00 EUR. Stoga je odlučeno kao pod toč. III izreke presude.

25. Tužitelju nije priznat sastav podneska od 15. veljače 2024., 15. ožujka 2024. i 16. travnja 2024., obzirom da se kod prvog radi o dopuni tužbe, te su isti navodi mogli biti izneseni u tužbi ili kasnije na ročištu, kod drugog podneska radi se o zamolbi za odgodu ročišta, a kod trećeg podneska radi se o dostavi sudske prakse. Podneskom od 14. lipnja 2024. tužitelj dostavlja dokaz o uplati predujma za vještačenje, a u podnesku od 2. kolovoza 2024. radi se o navodima koji su mogli biti izneseni na ročištu, stoga sud navedene podneske nije ocijenio opravdanim troškom. Sukladno iznesenom, odlučeno je kao u toč. IV izreke ove presude.

U Zagrebu 16. siječnja 2025.

Sutkinja:

Željka Zrilić Ježek, univ. spec.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv točke I i II izreke ove presude nije dopuštena žalba sukladno članku 127. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima.

Protiv točke III i IV izreke ove presude žalba je dopuštena. Žalba se podnosi Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske, putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Odvjetnik Boris Mazalin, [adresa] Zagreb, Ilica 48/II

2. Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, [adresa] Zagreb, Koturaška ulica 43/IV., sa spisom

3. U spis