Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Stalna služba u Opatiji
Maršala Tita 4
51410 Opatija
Poslovni broj P-2083/2019-40
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji po sucu tog suda Adriani Puž kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice KO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Senka Pilepić, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Senka Pilepić i Irena Lerner, u Rijeci, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg Bana Josipa Jelačića 10, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Porobija, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Porobija i Porobija, u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 25. studenog 2024., u nazočnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, temeljem odredbe čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP-a) 16. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetan dio ugovorne odredbe iz čl. 2. Ugovora o namjenskom kreditu broj ugovora 64/06 kreditna partija 7102989076 od dana 17. veljače 2006.g. potvrđen od strane javnog bilježnika Miroslav Banić iz Rijeke, pod brojem ovjere OU- 141/06 dana 17. veljače 2006.g., sklopljenog između tužitelja KO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, i tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, OIB 92963223473, u dijelu u kojem je iskazana promjenjiva kamatna stopa, a koji glasi:
”......promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d....”
II. Utvrđuje se da je ništetan dio ugovorne odredbe iz čl. 7. Ugovora o namjenskom kreditu broj ugovora 64/06 kreditna partija 7102989076 od dana 17. veljače 2006.g. potvrđen od strane javnog bilježnika Miroslav Banić iz Rijeke, pod brojem ovjere OU- 141/06 dana 17. veljače 2006.g., sklopljenog između KO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, i tuženika Zagrebačka banka d.d., OIB 92963223473, u dijelu u kojem je iskazana promjenjiva kamatna stopa, a koji glasi: ”......Za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. O izmijenjenom iznosu anuiteta Kreditor će obavijestiti Korisnika kredita u skladu s Općim uvjetima poslovanja Kreditora.”
III. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Zagreb isplatiti tužiteljici KO novčani iznos u visini od 5.264,36 eura zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od svake pojedine isplate tuženiku pa do isplate ukupnog iznosa po stopi propisanoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31. 12. 2007., a od 1. 1. 2008. do 31. 7. 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. 8. 2015. do 31. 12.2022.g. po kamatnoj stopi sukladno čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima po stopi zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, a od 1.1. 2023.g. sukladno čl. 29 Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kako slijedi:
na iznos od 52,20 € od 11.11.2007 do isplate,
na iznos od 51,88 € od 11.12.2007 do isplate,
na iznos od 52,79 € od 16.1.2008 do isplate,
na iznos od 52,62 € od 26.2.2008 do isplate,
na iznos od 100,69 € od 11.3.2008 do isplate,
na iznos od 99,09 € od 11.4.2008 do isplate,
na iznos od 97,34 € od 11.5.2008 do isplate,
na iznos od 97,05 € od 11.6.2008 do isplate,
na iznos od 95,99 € od 11.7.2008 do isplate,
na iznos od 95,12 € od 11.8.2008 do isplate,
na iznos od 95,25 € od 11.9.2008 do isplate,
na iznos od 98,04 € od 11.10.2008 do isplate,
na iznos od 101,01 € od 11.11.2008 do isplate,
na iznos od 96,32 € od 18.12.2008 do isplate,
na iznos od 103,13 € od 11.1.2009 do isplate,
na iznos od 103,65 € od 11.2.2009 do isplate,
na iznos od 106,14 € od 11.3.2009 do isplate,
na iznos od 101,68 € od 11.4.2009 do isplate,
na iznos od 101,26 € od 11.5.2009 do isplate,
na iznos od 100,19 € od 25.6.2009 do isplate,
na iznos od 100,25 € od 11.7.2009 do isplate,
na iznos od 133,41 € od 11.8.2009 do isplate,
na iznos od 133,91 € od 11.9.2009 do isplate,
na iznos od 131,91 € od 11.10.2009 do isplate,
na iznos od 132,37 € od 14.11.2009 do isplate,
na iznos od 132,07 € od 11.12.2009 do isplate,
na iznos od 134,42 € od 11.1.2010 do isplate,
na iznos od 135,81 € od 11.2.2010 do isplate,
na iznos od 134,58 € od 11.3.2010 do isplate,
na iznos od 136,86 € od 11.4.2010 do isplate,
na iznos od 137,67 € od 11.5.2010 do isplate,
na iznos od 141,17 € od 11.6.2010 do isplate,
na iznos od 143,45 € od 11.7.2010 do isplate,
na iznos od 121,46 € od 11.8.2010 do isplate,
na iznos od 130,24 € od 11.9.2010 do isplate,
na iznos od 125,68 € od 11.10.2010 do isplate,
na iznos od 125,78 € od 11.11.2010 do isplate,
na iznos od 87,72 € od 11.12.2010 do isplate,
na iznos od 91,27 € od 13.1.2011 do isplate,
na iznos od 86,56 € od 11.2.2011 do isplate,
na iznos od 87,44 € od 11.3.2011 do isplate,
na iznos od 30,34 € od 24.3.2011 do isplate,
na iznos od 44,95 € od 11.4.2011 do isplate,
na iznos od 46,02 € od 11.5.2011 do isplate,
na iznos od 46,90 € od 11.6.2011 do isplate,
na iznos od 46,50 € od 11.7.2011 do isplate,
na iznos od 42,27 € od 11.8.2011 do isplate,
na iznos od 36,36 € od 11.9.2011 do isplate,
na iznos od 35,07 € od 11.10.2011 do isplate,
na iznos od 34,45 € od 11.11.2011 do isplate,
na iznos od 33,78 € od 11.12.2011 do isplate,
na iznos od 33,78 € od 11.1.2012 do isplate,
na iznos od 33,46 € od 11.2.2012 do isplate,
na iznos od 32,80 € od 11.3.2012 do isplate,
na iznos od 31,85 € od 11.4.2012 do isplate,
na iznos od 31,26 € od 11.5.2012 do isplate,
na iznos od 9,49 € od 30.5.2012 do isplate,
na iznos od 20,62 € od 11.6.2012 do isplate,
na iznos od 19,94 € od 11.7.2012 do isplate,
na iznos od 19,46 € od 11.8.2012 do isplate,
na iznos od 18,65 € od 11.9.2012 do isplate,
na iznos od 18,27 € od 11.10.2012 do isplate,
na iznos od 17,99 € od 11.11.2012 do isplate,
na iznos od 17,42 € od 11.12.2012 do isplate,
na iznos od 17,01 € od 11.1.2013 do isplate,
na iznos od 16,24 € od 11.2.2013 do isplate,
na iznos od 15,66 € od 11.3.2013 do isplate,
na iznos od 15,41 € od 11.4.2013 do isplate,
na iznos od 14,69 € od 11.5.2013 do isplate,
na iznos od 14,08 € od 11.6.2013 do isplate,
na iznos od 13,34 € od 11.7.2013 do isplate,
na iznos od 12,98 € od 11.8.2013 do isplate,
na iznos od 12,54 € od 11.9.2013 do isplate,
na iznos od 12,13 € od 11.10.2013 do isplate,
na iznos od 11,60 € od 11.11.2013 do isplate,
na iznos od 11,12 € od 11.12.2013 do isplate,
na iznos od 10,46 € od 11.1.2014 do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
IV. Utvrđuje se da su ništetne ugovorne odredbe Ugovora o namjenskom kreditu broj ugovora 64/06 kreditna partija 7102989076 od dana 17. veljače 2006.g. potvrđen od strane javnog bilježnika Miroslav Banić iz Rijeke, pod brojem ovjere OU-141/06 dana 17. veljače 2006.g., sklopljenog između tužitelja KO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, i tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, OIB 92963223473, u dijelu u kojem su glavnica i povrat obveza iz kredita vezani uz valutu CHF (švicarski franak) i to članci:
članak 1.
Korisnik kredita se obvezuje iznos kredita iz prethodnog stavka vratiti, uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ovom ugovorom. članak 2.
Korisnik kredita dužan je Kreditoru platiti u anuitetima iznos kredita od CHF 155.500,00 (slovima:stopedesetpettisućapetsto CHF) i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ovom ugovoru promjenjiva u skladu sa promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., intekalarnu kamatu po stopi jednakoj stopi redovne kamate, sve u kunskoj protuvrijednosti obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja.
članak 7.
Korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF 1.182,41 (slovima:tisućustoosamdesetdva 41/100 CHF) obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važeće, za CHF na dan plaćanja. O izmijenjenom iznosu anuiteta Kreditor će obavijestiti Korisnika kredita u skladu s Općim uvjetima poslovanja Kreditora.
V. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Zagreb isplatiti tužiteljici KO novčani iznos u visini od 23.018,19 eura zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od svake pojedine isplate tuženiku pa do isplate ukupnog iznosa po stopi propisanoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31. 12. 2007., a od 1. 1. 2008. do 31. 7. 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. 8. 2015. do 31. 12.2022.g. po kamatnoj stopi sukladno čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima po stopi zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, a od 1.1. 2023.g. sukladno čl. 29 Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kako slijedi:
na iznos od 52,20 € od 11.11.2007 do isplate,
na iznos od 51,88 € od 11.12.2007 do isplate,
na iznos od 52,79 € od 16.1.2008 do isplate,
na iznos od 52,62 € od 26.2.2008 do isplate,
na iznos od 100,69 € od 11.3.2008 do isplate,
na iznos od 99,09 € od 11.4.2008 do isplate,
na iznos od 97,34 € od 11.5.2008 do isplate,
na iznos od 97,05 € od 11.6.2008 do isplate,
na iznos od 95,99 € od 11.7.2008 do isplate,
na iznos od 95,12 € od 11.8.2008 do isplate,
na iznos od 95,25 € od 11.9.2008 do isplate,
na iznos od 98,04 € od 11.10.2008 do isplate,
na iznos od 101,01 € od 11.11.2008 do isplate,
na iznos od 96,32 € od 18.12.2008 do isplate,
na iznos od 103,13 € od 11.1.2009 do isplate,
na iznos od 103,65 € od 11.2.2009 do isplate,
na iznos od 106,14 € od 11.3.2009 do isplate,
na iznos od 101,68 € od 11.4.2009 do isplate,
na iznos od 101,26 € od 11.5.2009 do isplate,
na iznos od 100,19 € od 25.6.2009 do isplate,
na iznos od 100,25 € od 11.7.2009 do isplate,
na iznos od 133,41 € od 11.8.2009 do isplate,
na iznos od 133,91 € od 11.9.2009 do isplate,
na iznos od 131,91 € od 11.10.2009 do isplate,
na iznos od 132,37 € od 14.11.2009 do isplate,
na iznos od 132,07 € od 11.12.2009 do isplate,
na iznos od 134,42 € od 11.1.2010 do isplate,
na iznos od 135,81 € od 11.2.2010 do isplate,
na iznos od 134,58 € od 11.3.2010 do isplate,
na iznos od 136,86 € od 11.4.2010 do isplate,
na iznos od 137,67 € od 11.5.2010 do isplate,
na iznos od 141,17 € od 11.6.2010 do isplate,
na iznos od 143,45 € od 11.7.2010 do isplate,
na iznos od 121,46 € od 11.8.2010 do isplate,
na iznos od 130,24 € od 11.9.2010 do isplate,
na iznos od 125,68 € od 11.10.2010 do isplate,
na iznos od 125,78 € od 11.11.2010 do isplate,
na iznos od 87,72 € od 11.12.2010 do isplate,
na iznos od 91,27 € od 13.1.2011 do isplate,
na iznos od 86,56 € od 11.2.2011 do isplate,
na iznos od 87,44 € od 11.3.2011 do isplate,
na iznos od 30,34 € od 24.3.2011 do isplate,
na iznos od 44,95 € od 11.4.2011 do isplate,
na iznos od 46,90 € od 11.6.2011 do isplate,
na iznos od 46,50 € od 11.7.2011 do isplate,
na iznos od 42,27 € od 11.8.2011 do isplate,
na iznos od 36,36 € od 11.9.2011 do isplate,
na iznos od 35,07 € od 11.10.2011 do isplate,
na iznos od 34,45 € od 11.11.2011 do isplate,
na iznos od 33,78 € od 11.12.2011 do isplate,
na iznos od 33,78 € od 11.1.2012 do isplate,
na iznos od 33,46 € od 11.2.2012 do isplate,
na iznos od 32,80 € od 11.3.2012 do isplate,
na iznos od 31,85 € od 11.4.2012 do isplate,
na iznos od 31,26 € od 11.5.2012 do isplate,
na iznos od 9,49 € od 30.5.2012 do isplate,
na iznos od 20,62 € od 11.6.2012 do isplate,
na iznos od 19,94 € od 11.7.2012 do isplate,
na iznos od 19,46 € od 11.8.2012 do isplate,
na iznos od 18,65 € od 11.9.2012 do isplate,
na iznos od 18,27 € od 11.10.2012 do isplate,
na iznos od 17,99 € od 11.11.2012 do isplate,
na iznos od 17,42 € od 11.12.2012 do isplate,
na iznos od 17,01 € od 11.1.2013 do isplate,
na iznos od 16,24 € od 11.2.2013 do isplate,
na iznos od 15,66 € od 11.3.2013 do isplate,
na iznos od 15,41 € od 11.4.2013 do isplate,
na iznos od 14,69 € od 11.5.2013 do isplate,
na iznos od 14,08 € od 11.6.2013 do isplate,
na iznos od 13,34 € od 11.7.2013 do isplate,
na iznos od 12,98 € od 11.8.2013 do isplate,
na iznos od 12,54 € od 11.9.2013 do isplate,
na iznos od 12,13 € od 11.10.2013 do isplate,
na iznos od 11,60 € od 11.11.2013 do isplate,
na iznos od 11,12 € od 11.12.2013 do isplate,
na iznos od 10,46 € od 11.1.2014 do isplate,
na iznos od 164,96 € / 1.242,86 kn od 11.12.2014 do isplate,
na iznos od 165,56 € / 1.247,42 kn od 11.1.2015 do isplate,
na iznos od 165,92 € / 1.250,11 kn od 11.2.2015 do isplate,
na iznos od 165,92 € / 1.250,11 kn od 11.3.2015 do isplate,
na iznos od 165,92 € / 1.250,11 kn od 11.4.2015 do isplate,
na iznos od 165,92 € / 1.250,11 kn od 11.5.2015 do isplate,
na iznos od 165,89 € / 1.249,90 kn od 11.6.2015 do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
VI. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužiteljice KO koji glasi:
"Utvrđuje se da su ništetne ugovorne odredbe Ugovora o namjenskom kreditu broj ugovora 64/06 kreditna partija 7102989076 od dana 17. veljače 2006.g. potvrđen od strane javnog bilježnika Miroslav Banić iz Rijeke, pod brojem ovjere OU-141/06 dana 17. veljače 2006.g., sklopljenog između tužitelja KO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, i tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, OIB 92963223473, u dijelu u kojem su glavnica i povrat obveza iz kredita vezani uz valutu CHF (švicarski franak) i to članci:
članak 1.
Kreditor odobrava i stavlja na raspolaganje Korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijedosti od CHF 155.500,00 (slovima:stopedesetpettisućapetsto CHF) obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita. članak 2.
... a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. koja na dan sklapanja ovog Ugovora iznosi 4,50 godišnje (četiricijelapedesetposto), ..."
VII. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Zagreb da tužiteljici KO nadoknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 4.923,48 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dana donošenja presude tj. od 16. siječnja 2025. pa do isplate, sve u roku od 15 (petnaest) dana pod prijetnjom ovrhe.
r i j e š i o j e
Odbija se istaknuti prigovor radi prijeboja za iznos od 703,43 EUR, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi od 11. lipnja 2019. navodi da je 15. veljače 2006. sklopljen Ugovor o namjenskom kreditu br. 64/06 kreditna partija 7102989076 temeljem kojeg tuženik je tužitelju odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 155.500,00 CHF prema srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita, a tužitelj da se obvezao isti vratiti zajedno s pripadajućim kamatama u roku od 180 mjeseci u mjesečnim anuitetima kunske protuvrijednosti CHF 182,41 u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB važeće za CHF na dan plaćanja. Kamatna stopa da je čl. 2 Ugovora,ugovorena kao promjenjiva i u trenutku ugovaranja da iznosi 4,50% godišnje. Stranke da nisu zaključile aneks ugovora o kreditu sve sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15), a u svrhu ispunjenja zakonskih obveza tuženika kao banke propisanih navedenim Zakonom. Tužitelj smatra da su ništetne odredbe o promjenjivosti redovne kamatne stope i to dio čl. 2 st. 1, čl. 7 st. 2. Poziva se i na pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu br. 1410/12 od 4. srpnja 2013., presudu i rješenje Visokog trgovačkog suda RH br. P-7129/13 od 13. lipnja 2014., te presudu i rješenje Vrhovnog suda RH br. Revt-249/14 od 9. travnja 2015. Tim odlukama da je potvrđeno da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u ugovorima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora s korisnicima kredita se nije pojedinačno pregovaralo i ugovorom utvrdilo egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koje utječu na promjenu stope ugovorne kamate. Smatra da odlukama na koje se poziva sukladno odredbama čl. 502.c i čl. 118 Zakona o zaštiti potrošača je vezan Naslovni sud. Tužitelj da je kredit redovito otplaćivao, a otplaćuje ga i danas. Tuženik da je kamatnu stopu više puta izmijenio, pa da su iznosi kamata sadržani u anuitetima bili viši od ugovorenih. Tužitelj da je tuženiku s osnovana redovnih kamata sukladno srednjem tečaju tuženika za CHF važećem na dan uplata pojedinih anuiteta ukupno isplatio 39.235,64 kn više, no da je tuženik primijenio kamatnu stopu važeću u vrijeme sklapanja ugovora. Ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi je odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a ona da je uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pa da se smatra nedopuštenom i nepoštenom, a obzirom da nije bila ni lako razumljiva. Nije Ugovor sadržao bilo kakav kriterij ili parametar za utvrđivanje promjene kamatne stope o kojem bi tužitelj kao potrošač bio informirana i vrijeme i prilikom sklapanja Ugovora. Tužitelj da nije znao koji novčani iznos predstavlja sukladno ugovoru njegovu obvezu prema tuženiku, a to da je neprihvatljivo i nezakonito. Tužitelj smatra da su sporne odredbe u smislu čl. 81 st. 1 ZZP/03 nepoštene, pa u skladu s odredbom čl.87 st. 1 ZZP-a ništetne. Smatra tužitelj da ima pravo od tuženika zahtijevati povrat svih naplaćenih iznosa u kojem je tužena ništetnu odredbu koristila. Tužitelj dostavlja obračun preplaćenih iznosa, a ukoliko tuženik osporava osim osnove i visinu pridržava si tužitelj pravo da tužbeni zahtjev postavi nakon provedbe knjigovodstveno financijskog vještačenja. Potražuje tužitelj i nadoknadu parničnog troška.
2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Osporava i tijek zakonskih kamata. Ističe prigovor zastare u odnosu na sve tražbine dospjele prije 11. lipnja 2014. Protivi se budućem uređivanju tužbenog zahtjeva. Smatra da tužitelj ne podupire ničim visinu kondemnatornog zahtjeva. Tuženik smatra da zastarni rok s naslova stjecanja bez osnove počinje teći od trenutku kada se imovina stjecatelja povećala, a ističe protekom roka od pet godina od dana svake pojedine uplate. Drži da kolektivna tužba nije prekinula zastaru. Tužitelj da nije bio stranka kolektivnog postupka, pa do podnošenja tužbe ne postoji nikakva radnja tužitelja usmjerena na ostvarenje njegovih konkretnih prava koja bi prekinula tijek zastare. Tuženik ističe da je od 1. siječnja 2013. se kamata mijenja ovisno o izmjeni varijabilnog parametra, obzirom da je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranu (NN br.127/12) dodana odredba čl. 111.a. Stoga da je tuženik donio 11. prosinca 2012. Opće uvjete promjene kamatnih stopa u kreditnom poslovanju s domaćim i stranim osobama koje su u primjeni od 1. siječnja 2013. kojim je implementirala naprijed navedenu zakonsku obvezu. Od tada se kamatna stopa mijenjala u skladu s promjenama javnog dostupnog ugovorenog parametra, a čija je promjena neovisna o volji ugovornih strana i fiksnog dijela kamatne stope. Dakle, promjene kamatne stope da su vezane za referentnu javno dostupnu stopu. Svaka promjena kamatne stope da je u skladu sa Zakonom i ugovorom, tj. odredbom čl. 2 st. 1 Ugovora o kreditu. U Ugovoru u čl. 23.j da je navedeno da Opći uvjeti čine sastavni dio Ugovora i da je tužitelj potvrdio potpisom Ugovora primitak istih. U vrijeme sklapanja Ugovora na snazi da su bili Opći uvjeti poslovanja tuženika koji su se primjenjivali od 1. listopada 1999. U njima da se banka obvezala da će kamatnu stopu mijenjati u skladu s promjenom tržišnih uvjeta. To je bilo u skladu s Zakonom o zaštiti potrošača iz 2003. I kasnije promjene Općih uvjeta da su bile u skladu sa Zakonom. Stoga se predlaže odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva.
3. U podnesku od 27. studenog 2019. tuženik u bitnome osporava tužitelju svojstvo potrošača, osnovano da sumnja da je tužitelj nekretninu predmetnim kreditom kupio radi obavljanja ugostiteljsko smještajne djelatnosti – iznajmljivanje apartmana, a u ugovoru piše da je sredstva koristio radi "dovršenja kuće". U podnesku od 9. ožujka 2023. tuženik ponavlja da tužitelj nije dokazao da je potrošač i poziva se na sudsku praksu. Obrazlaže da nije jasan početak tijeka zatražene zakonske zatezne kamate. Navodi da je tužitelj tek nakon uspjeha kolektivne tužbe pred TS u Zagrebu istaknuo svoj zahtjev, a do dana podnošenja iste nije ukazivao na ništetnost ugovornih odredbi, pa smatra da vraćanje sa zateznim kamatama ne bi smjelo uslijediti prije nego je podnesena tužba u ovom predmetu. Tužitelj u podnesku od 22. ožujka 2023. predlaže da tuženik dostavi cjelokupnu dokumentaciju o predmetnom kreditu u predmetnoj pravnoj stvari, te predlaže zadaću za vještaka. U podnesku od 20. travnja 2023. tužitelj navodi da je isplaćen iznos kredita tijekom 2015.
4. U podnesku od 6. lipnja 2023. tužitelj proširuje tužbu. Smatra da su ništetne i odredbe Ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu u CHF, odnosno u dijelu u kojem su glavnica i povrat obveza iz kredita vezani uz valutu CHF, smatra da su ništetne i ne proizvode pravni učinak odredbe i dijelovi odredbi Ugovora i to čl. 1, čl. 2, čl. 7 st. 1. Poziva se na iste odluke kao i u tužbi, a koje su donesene u kolektivnom sporu. Navodi da u razdoblju od sklapanja ugovora pa do otplate istog tužitelj je tuženiku s osnova razlike nastale zbog valutne klauzule, sukladno srednjem tečaju tuženika za CHF važećom na dan uplate pojedinih anuiteta isplatio 149.965,61 kn više u odnosu na tečaj CHF, koji je bio važeći u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora. Predlaže zadaću za vještaka. Ističe da sporne odredbe su ništetne i nedopuštene, jer se o njima nije pregovaralo, te da su suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obveza ugovornih strana na štetu potrošača. Poziva se i na odluku Visokog trgovačkog suda RH u presudi posl.br. Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2011., citira dio obrazloženja te presude. Smatra tužitelj da ima pravo od tuženika zahtijevati povrat svih naplaćenih iznosa u kojem je tužena ništetnu odredbu koristila. Dostavlja prikaz obračuna temeljem kojeg je utvrđena razlika između obveze po kreditu i stvarno plaćenog iznosa, a ukoliko bi tuženik isto osporavao zadržava pravo da tužbeni zahtjev končano postavi nakon knjigovodstveno financijskog vještačenja, osim utvrđenja isplate potražuje i nadoknadu parničnog troška.
5. U podnesku od 5. srpnja 2023. tuženik odgovara na preinačeni tužbeni zahtjev, ustraje kod svih prigovara, činjenica i dokaznih prijedloga koje je već iznio u odgovoru na tužbu. Tuženik se protivi preinaci tužbenog zahtjeva, ističe prigovor zastare. Poziva se na odluke viših sudova u prilog svojih navoda da bi potraživanje bilo zastarjelo. Smatra da je valutna klauzula zakonom dopuštena, legitimna ugovorna odredba. Banka da nije znala niti mogla znati za rast tečaja CHF, jer je prema hrvatskoj kuni tečaj CHF bio dugi niz godina izuzetno stabilan. Smatra tuženik da je banka prilikom sklapanja ugovora pružila sve potrebne informacije, a što se tiče informacije kako HNB štiti tečaj kune prema EUR da se radi o javno dostupnoj informaciji u nizu novinskih članaka tijekom 2005., na koju činjenicu da je upozorio i Viceguverner HNB-a, HO prilikom podnošenja izvještaja Hrvatskom saboru. Smatra da je tužitelj kao prosječni potrošač nije smio propustiti samostalno se informirati o javnoj dostupnoj informaciji na koji ukazuje Viceguverner HNB-a. Smatra da je u sporu kao što je ovaj potrebno utvrditi da li je tuženik informirao tužitelja o njemu dostupnim i poznatim informacijama. Tuženik da je to učinio, tuženik da je nudio i kredite u eurima i kunama. Tužitelj da ničim nije dokazao da je banka znala ili mogla znati budući smjer kretanja CHF. O tome da je valutna klauzula dispozitivna odredba hrvatskog prava da nema nikakve dvojbe, isključena da je kontrola nepoštenosti valutne klauzule iz konkretnog ugovora o kreditu kao ugovorne odredbe koja održava dispozitivnu odredbu hrvatskog prava na osnovu čl. 1 st. 1 Direktivne 93/13/EEZ i presude Suda EU br. C-81/19 od 9. srpnja 2020., time da otpada kondemnatorni zahtjev za isplatu s osnove navodno nepoštene i ništene CHF valutne klauzule. Predlaže odbijanje tuženog zahtjeva i potražuje nadoknadu parničnog troška.
6. U podnesku od 1. ožujka 2024. tuženik se ponovno očituje na podnesak tužitelja od 6. lipnja 2023. i ponavlja iste prigovore. Ističe u odnosu na negativne tečajne razlike prigovor radi prebijanja. Ukoliko bi sud utvrdio ništetnom odredbu o valutnoj klauzuli da tuženik ističe prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove potplaćenih anuiteta za vremensko razdoblje od kada je tečaj HRK/CHF bio niži od tečaja na dan isplate kredita u iznosu od 703,43 EUR. Navodi da zadržava pravo korigirati prigovor radi prijeboja nakon provedenog financijskog vještačenja.
6.1. Sud smatra da je preinaka tužbenog zahtjeva svrsishodna, ekonomična i u interesu da stranke razriješe svoje odnose, pa je stoga i dopuštena.
7. Tuženik se od 7. srpnja 2024. očituje na nalaz i mišljenje vještaka financijske struke, prigovara nalazu tj. izračunu u dijelu koji se odnosi na preplatu kamate. Tužitelj u podnesku od 13. studenog 2024. precizira tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka. Tuženik u podnesku od 13. studenog 2024. osporava preinačeni tužbeni zahtjev, ustraje kod svih prigovora, te uređuje prigovor radi prebijanja sukladno nalazu vještaka. Ističe i prigovor zastare na preinačeni tužbeni zahtjev tužitelja. Tužitelj u odnosu na podnesak tuženika od 13. studenog 2024. osporava zahtjev tuženika, ističe i prigovor zastare.
8. Tijekom postupka sud je proveo dokaze čitanjem Ugovora o namjenskom kreditu broj 64/06 od 17. veljače 2006., kreditna partija 7102089076 (list 9 – 15, 146 - 152 spisa), izračuna tražbine tužitelja (list 16 – 18 spisa), prometa po kreditu tužitelja (list 19 – 26 spisa), pregleda promjena kamatnih stopa po kreditu (list 27 spisa), otplatne tablice predmetnog kredita (list 28 – 33 spisa), izlaganja potpredsjednika Upravnog odbora Švicarske nacionalne banke od 24. veljače 2000. (list 46 - 54 spisa), izlaganja predsjednika Upravnog odbora Švicarske nacionalne banke od 19. studeni 2024. (list 55 – 79 spisa), članaka u javnim glasilima Večernji list, Novi list, Jutarnji list (list 80 - 83 spisa), Izvoda iz edukacijskog materijala tuženika za prodajno osoblje (list 84 spisa), obavijesti o novostima utvrđivanja visine kamatne stope – prijepis od 8. siječnja 2013. (list 86 spisa), Općih uvjeta poslovanja tuženika od 1. siječnja 2011. i 1. listopada 1999. (list 87 - 93 spisa), Općih uvjeta promjena kamatnih stopa tuženika u kreditnom poslovanju s domaćim i stranim fizičkim osobama s primjenom od 1. srpnja 2013. (list 94 - 99 spisa), izračuna potraživanja tužitelja (list 141 – 145 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Tomislavu Prpiću, dipl.oec. (list 242 – 258 spisa), pročitano je očitovanje vještaka (list 276 spisa), saslušana je tužiteljica (list 288 spisa).
10. Nesporno je, a i iz Ugovora o kreditu zaključenog između tuženika i tužitelja, dana 17. veljače 2006., tj. iz čl. 2 Ugovora, utvrđeno da su stranke ugovorile slijedeće: na kredit u otplati korisnik kredita obvezuje se platiti banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno Odlukama o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., na dan sklapanja Ugovora iznosi 4,50% godišnje. U člancima 2 i 7 vraćanje iznosa kredita vezuje se na valutu CHF koja se obračunava prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja. Iz članka 6 razvidno je da je namjena kredita kupovina stana. Nesporna je i druga dostavljena dokumentacija, pa je sud nije posebno obrazlagao, odnosno nije niti odlučna za ishod postupka.
11. Sporno je među strankama da li su gore navedene odredbe Ugovora o kreditu ništetne, tj. u dijelovima pobliže navedenim u točki I., II., IV. i VI. izreke presude, da li je tužitelj potrošač prema odredbama Zakona o zaštiti potrošača, da li je potraživanje u zastari, da li je osnovan prigovor prijeboja.
12. Tužiteljica KO u svom iskazu navela je da je trebala kredit za rješenje stambenog pitanja, interesirala se za isti kod tuženika, jer je tamo imala otvoren tekući račun, htjela je kupiti stan i u banci joj je rečeno da je ovaj kredit koji je vezan za valutu CHF najpovoljniji, u kunama joj nije nuđen kredit, a postojao je još ugovor koji je bio vezan za valutu EUR, no za njega je rečeno da je puno nepovoljniji i da bi bili veći anuiteti. Za ovaj koji je vezan za valutu CHF je rečeno da je to super proizvod, najidealniji za nju. Za promjenjivu kamatnu stopu je rečeno da se ona može minimalno promijeniti, a za valutu je rečeno da je to jedna stabilna valuta i da tu nema mijenjanja, samo da može doći do male promjene oko kamatne stope. Ovaj ugovor je bio sklopljen na 15 godina, misli da joj je u početku anuitet iznosio negdje oko polovicu plaće, a kasnije je to išlo na duplo. Nije bilo izlaza iz tog kredita i na kraju je posudila novac od rodbine da bi ga otplatila nakon sedam, osam godina. Nije kasnije konvertirala ovaj ugovor u ugovor vezan za valutu EUR. Ugovor je pročitala, ali nije mogla utjecati na promjenu nekih odredbi. Kada ju se pita da li joj je bilo nešto nejasno u ugovoru o kreditu, izjavljuje da se raspitivala o promjeni kamatne stope, a shvatila je da je dobila novčani iznos koji je predstavljao protuvrijednost od 100.000,00 EUR, nije joj se ništa drugo činilo nejasno. Primala je obavijesti o promjeni kamatne stope. Otišla je nakon toga pitati u banku i raspitati se o tim promjenama, a bankarica da joj je rekla da je banka tako odlučila. Nakon toga je odlučila i interesirala se da otplati jedan dio kredita da joj se umanji dug, a kasnije i drugi dio. Nije u vrijeme sklapanja ugovora ili otplate kredita imala u svom vlasništvu obrt ili trgovačko društvo. NIje nikada iznajmljivala stan koji je kupila. Otplaćivala je sve anuitete kredita osobno.
13. Prema čl. 3 ZZP/03 proizlazi da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. U ovom postupku nije utvrđeno da tužitelj ne bi bio potrošač u predmetnom ugovornom odnosu. Nije dokazano da je u vrijeme sklapanja ugovora se bavio nekom poslovnom aktivnosti u koju bi investirao novac koji je imao na raspolaganju iz predmetnog ugovora. Nije dokazano niti da je kasnije taj novac utrošio u neku drugu svrhu osim za kupnju stana.
14. Iskaz tužiteljice sud je cijenio kao uvjerljiv i životan. Njeno postupanje i sudjelovanje u postupku prilikom ishodovanja kredita sud smatra da je uobičajeno ponašanje klijenta banke, institucije, koji postupa u dobroj vjeri smatrajući da je kao laik koji zaključuje legalan posao, zaštićen. Također iz iskaza tužiteljice, tj. dijela koji se odnosi na tvrdnju tuženika tijekom ovog postupka da tužiteljica nije bila potrošač, to ne proizlazi. Tužiteljica logično i životno obrazlaže koji je bio razlog i svrha uzimanja kredita. Tužiteljica živi u nekretnini. Ničim tuženik npr. ne dokazuje da bi se nekretnina iznajmljivala, da bi se koristila za turističku djelatnost.
15. Presudom Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13–4 od 13. lipnja 2014. koja je donesena po žalbi izjavljenoj na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P–1401/12 od 4. srpnja 2013. u parnici tužitelja Udruge potrošač, protiv ovdje tužene banke i drugih radi zaštite kolektivnih interesa, utvrđeno je u točki 2 da su kamatne stope banke mijenjale bez ugovorenih parametara, s jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle o kojoj promjeni se nije pojedinačno pregovaralo, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe. Istovremeno je sud u točki 1 izreke preinačio navedenu presudu Trgovačkog suda i odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da su banke, među njima i tužena banka, u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese prava potrošača, kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koji je vezana glavnica CHF, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.
15.1. Vrhovni sud je u svojoj odluci Revt–249/14 od 9. travnja 2015. odbio revizije tuženika od 1 – 7, a koje su izjavljene protiv presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž–7129/13–4 od 13. lipnja 2014. kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena i djelomično ukinuta presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P–1401/12 od 4. srpnja 2013.
15.2. Odlukom broj U–III–2521/2015, U-III–2536/2015, U-III–2547/2015, U-III– 2565/2015, U-III–2603/2015, U-III–2604/2015, U-III–2605/2015 od 13. prosinca 2016. Ustavni sud RH je djelomično usvojio ustavnu tužbu tužitelja, te je ukinuo odluku VSRH broj Revt–249/14-2 od 9. travnja 2015. u dijelu u kojem je odbijena revizija tužitelja protiv presude VTSRH broj Pž–7129/13 od 13. lipnja 2014., a kojim je preinačenjem prvostupanjske presude odbijen zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje da su tuženici „povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.
15.3. Ponovno odlučujući o reviziji VSRH je rješenjem broj Revt-575/16–5 od 3. listopada 2017. ukinuo presudu VTSRH broj Pž–7129/13 od 13. lipnja 2014. u dijelu koji se tiče zahtjeva za utvrđenje da su 1 do 7 tuženici povrijedili kolektivne interese i prava potrošača ugovaranjem valutne klauzule uz koji je vezana glavnica CHF.
15.4. VTSRH je donio novu presudu po posl.br. Pž–6632/2017–10 od 14. lipnja 2018. kojom je odbio žalbu tuženih banaka i potvrdio presudu TS u Zagrebu posl.br. P–1401/2012. od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da su sve tužene banke povrijedile kolektivne interese prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koji je vezana glavnica za švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke temeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu. Dakle, VTSRH je novom odlukom pravomoćno utvrdio da su svih 8 tuženih banaka koristile nepoštene ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, kako je bilo utvrđeno prvostupanjskom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu.
15.5. Vrhovni sud RH je po podnesenim revizijama donio odluku broj Rev– 2221/2018-11 od 3. rujna 2019., kojom je u bitnom odbio revizije i na taj način potvrdio utvrđenja VTS-a o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi.
15.6. Ishod parnice radi zaštite kolektivnih interesa omogućio je potrošačima da u individualnim restitucijskim sudskim parnicama kakva je i ova potražuju preplaćeno s osnove promjene kamatne stope, te s osnove valutne klauzule kod koje je zbog povećanja tečaja švicarskog franka došlo do povećanja mjesečnih iznosa anuiteta jer je plaćanje bilo vezano za valutu CHF.
15.7. Odredbom čl. 81 st. 2, 3 i 4 Zakona o zaštiti potrošača (NN 93/03; dalje ZPP/03) bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, te ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Odredbom čl. 84 ZZP/03 bilo je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Člankom 87 st. 1 ZZP/03 bilo je propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava, a st. 2 da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako može opstati bez ništave odredbe.
15.8. Prema odredbi čl. 502.a st.1 ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koji se u sklopu svoje registrirane ili propisane određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja s obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je čl. 502.c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1 ZPP-a da su u određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
15.9. Sukladno čl. 138 ZZP/03 presude u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača obvezuje sve ostale sudove u postupcima koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
16. Šteta koju je tužiteljica pretrpila postupanjem tuženika se sastoji od uplaćenih iznosa po osnovi ništetne ugovorne odredbe o ugovorenoj valutnoj klauzuli uz koji je vezana glavnica CHF, te povećanjem anuiteta plaćenih u kunama kao posljedica povećanja tečaja CHF, kao i od uplaćenih iznosa po osnovi ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, odnosno zbog povećanja iste posljedično i anuiteta.
17. Citiranim odredbama ZPP i ZZP/03 propisan je direktan učinak presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača koja obvezuje sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu štete mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen iz tužbe iz čl. 502 st. 1 ZPP-a. S obzirom na sadržaj izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu koji se odnosi i na tuženicu, po stavu ovog suda zahtjev tužitelja je osnovan i svakako je obavezan sud u ovom postupku odlukom iz kolektivnog spora.
18. Nije sporno da se o predmetnom dijelu odredbi Ugovora nije pregovaralo. Očito se radilo o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru na sadržaj kojeg potrošač nije imao utjecaja.
18.1. Nije za ovaj postupak odlučan navod tuženika da je on tijekom trajanja perioda u kojem su se vraćali anuiteti odobrenog kredita slao obavijesti o promjeni kamatne stope i smatrao da je bilo dovoljno da on posluje sukladno zakonskoj regulativi, a pritom zanemarujući činjenicu da o istoj potrošač ne zna ništa. To što je kasnije tuženik donio Opće uvjete o načinu promjene kamatnih stopa po kreditima građana promjenjivih temeljem odluka nadležnih tijela banke ne utječe na sadržaj spornih odredbi ugovora, a niti su se one promijenile na način da je njihov sadržaj bio odraz pregovora tijekom otplate kredita. Odredbe ugovora se uopće nisu tijekom cijelog razdoblja mijenjale. Iz nejasne i nerazumljive odredbe o promjeni kamatnih stopa od kojih zavisi cijena proizvoda koji je "kupio" tužitelj se uopće ne može zaključiti kakva će biti cijena u narednom periodu, koji uvjeti i razlozi će utjecati na njenu promjenu, od kojih parametara će zavisiti njezina visina, zato je doveden tužitelj kao korisnik kredita u nezavidni položaj u odnosu na banku tj. tuženika, pa je ta odredba nepoštena. Jedina poznata vrijednost je početno ugovorena kamatna stopa. Iz odredbe ugovora o promjeni kamatne stope proizlazi znatna neravnoteža u pravima i obvezama između stranaka u predmetnom ugovornom odnosu. Takva odredba je i nemoralna, jer dovodi tužitelja tj. korisnika kredita u poziciju u kojoj u potpunosti njegov dug ovisi o volji trgovca tj. ovdje tuženika, što je i suprotno općem načelu savjesnosti i poštenja. Uzimajući u obzir sve navedeno proizlazi da je odredba za koju sud smatra da je ništetna, ustvari nepoštena i prema odredbi čl. 81 Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03), te kasnijeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09). Ona je bila podobna za procjenu da li je nepoštena, obzirom je utvrđeno da odredba o promjeni kamatne stope nije bila jasna, lako razumljiva i uočljiva. To što piše da je kamata promjenjiva, a koja riječ je kao takva jasna, razumljiva i uočljiva, ne znači da se iz same te riječi može zaključiti koja će biti visina kamatne stope odnosno dug tužitelja, tj. da to itekako utječe na cijenu proizvoda. Sporna odredba je ništetna i zbog odredbe čl. 272 Zakona o obveznim odnosima, obzirom da nije određena tj. ne sadrži ova odredba Ugovora podatak na temelju kojeg se može odrediti obveza tužitelja. Zbog te neodredivosti ne može se odrediti činidba tužitelja tj. visina anuiteta koju je on dužan platiti. Ne može se smatrati da je visina anuiteta odrediva ako ju može odrediti tuženik, a tužitelj ne. Nisu odredbe odredive ako su odredive samo za jednu stranu, tj. ako na temelju njih dužnu činidbu tužitelja može izračunati samo tuženik.
18.2. Nadalje, ugovorna odredba kojim se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak prosječnom potrošaču je nerazumljiva, te nepoštena, pa prema tome ništetna jer je banka prije i u vrijeme zaključivanja ugovora propustila informirati korisnika kredita kao potrošača o važnim činjenicama koje se odnose na opći rizik vezan uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za Euro (jer se tečajna politika Hrvatske narodne banke temelji na održavanju stabilnog nominalnog tečaja kune prema Euru, dok tečaj svih ostalih valutu u odnosu na kune nije pod kontrolom HNB-a), o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja eurozone gotovo potpuno izvjestan, te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope. Prosječnom potrošaču nije bio poznat rizik tečaja švicarskog franka, a on očito nije bio jednak kao svaki opći valutni rizik, već je bio veći iz razloga što je ugovoreno da se i ugovorna (promjenjiva) kamata naplaćuje u kunama prema tečaju švicarskog franka, stoga je nerazumljivost ugovornih odredbi kojima se glavnica veže za švicarski franak uzrok značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja jer je tužena za taj rizik znala, ali ga je prešutila dok je ponudom najnižih kamata za kredite upravo u CHF tužena privlačila potrošače na sklapanje ugovora o kreditu upravo u CHF. Na neravnotežu u pravima i obvezama koja postoji ugovaranjem valutne klauzule na predmetni kredit upućuje činjenica da je neizvjestan iznos glavnice kredita kojeg potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci, kao i cijena kredita, budući da se kamata plaća u istoj valuti, a što su sve bitni elementi ugovora. Sve navedeno suprotno je načelu savjesnosti i poštenja kao osnovanom načelu obveze pravnih odnosa.
19. Zbog svega gore navedenog sud smatra da osnovano tužbenim zahtjevom tužiteljica traži utvrđenje ništetnosti dijela odredbi ugovora 1., 2. i 7., i to u dijelu koji se odnosi na vraćanje kredita koje treba platiti u anuitetima s kamatnom stopom o kojoj odlukama odlučuje tuženik povezujući isto sa valutnom klauzulom, kako je to navedeno u točkama I. i II., dijelu točke IV. izreke, obzirom da izričito odredba određuje da je dužna platiti u anuitetima iznos od 155.500,00 CHF, te mjesečne anuitete u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važeće za CHF na dan plaćanja, a anuitet sadrži glavni dug i kamatu. Neosnovano tužiteljica tužbenim zahtjevom traži da se utvrdi ništetnim iznos početnog odobrenog kredita. Ovo stoga što dio ugovorne odredbe koji se odnosi na sam iznos nije ništetan, on se odnosi na iznos koji je isplaćen od banke tužiteljici u kunama i to je bio iznos koji je bio poznat tužiteljici, te ona nema interesa da bi tražila utvrđenje ništetnosti tog dijela odredbe čl. 1. predmetnog Ugovora o kreditu, kao i dijela odredbe čl. 2. u kojem je navedeno kolika je kamatna stopa na dan sklapanja Ugovora koja je također bila poznata tužiteljici. Vraćanje kredita i anuiteta je bilo predmet kolektivnog spora, odnosno odredbe u dijelu koje se odnose na vraćanje su ništetne. Stoga je valjalo odlučiti kao u točki VI. izreke presude.
20. Tužiteljica nije podnijela zahtjev radi naknade štete, već potražuje isplatu iznosa koji je tuženik stekao zbog dijela ništetnih odredbi Ugovora. Ona ustvari tvrdi da je tuženik stekao novčane iznose bez valjane pravne osnove. U tom slučaju na njeno potraživanje ima se primijeniti opći zastarni rok od pet godina, a ne trogodišnji na koji se poziva tuženik pri isticanju prigovora zastare. Zastara je počela teći od trenutka pravomoćnosti presude donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača. U odnosu za zahtjev koji se odnosi na preplatu na temelju ništetne odredbe koja se odnosi na promjenjivost kamatne stope zastara je počela teći s danom 13. lipnja 2014. kada je pravomoćna odluka Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13, za dio zahtjeva koji se odnosi na stjecanje bez osnove na temelju ništetne odredbe o valuti zastara je počela teći od 14. lipnja 2018., kada je pravomoćna odluka Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/17. Tužbu je tužiteljica podnijela 11. lipnja 2019., odnosno proširila je tužbeni zahtjev za tražbinu zbog ništetnosti valutne klauzule 6. lipnja 2023., dakle nije protekao rok od pet godina tj. zastarni rok za stjecanje bez osnove kada se uzima u obzir datume kada su postale pravomoćne odluke iz kolektivnog spora. (Revd-1055/21-2 od 13.srpnja 2021.).
21. Kako je tuženik osporavao visinu tužbenog zahtjeva provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku Tomislavu Prpiću, dipl.oec. Zadaća vještaka je bila da:
- izračuna preplatu s osnova promjene kamatnih stopa i s osnova tečajnih razlika (valutne klauzule) na način da isti u svom izračunu uzme u obzir tečaj CHF-a na dan isplate kredita te da vještak sačini izračun preplate po svakom anuitetu izraženo u kunama,tj. eurima;
- vještak je u svom nalazu bio dužan iskazati preplatu koja predstavlja razliku koja je nastala uslijed izračuna plaćene kamate u odnosu na kamatu koju bi tužitelj bio u obvezi platiti primjenom ugovorne kamate (vidljivu u ugovornom otplatnom planu) te daljnju preplatu plaćene kamate od 01.01.2014 godine do 30.09.2015, primjenom zakonske kamate; navedenu razliku treba iskazati primjenom tečaja primijenjenog na dan dospjele obveze(ili plaćanja);
- potom treba izračunati razliku između svakog plaćenog anuiteta po srednjem tečaju kreditora na dana plaćanja i početnog anuiteta po tečaju na dan isplate CHF kredita, do 31.12.2013, odnosno primjenom zakonske kamate 3,23% od 01.01.2014 godine do 30.09.2015. Navedenu razliku potrebno je umanjiti za već prikazanu razliku po preplaćenim kamatama po odgovarajućem datumu dospijeća/plaćanja;
- da utvrdi razliku između EUR glavnici definiranoj od strane banke u postupku konverzije na dan 30.09.2015 prema srednjem tečaju HNB-a i stanju CHF glavnice prema realiziranoj uplati, na dan 30.09.2015, a prema CHF/HRK tečaju isplate kredita.
21.1. Vještak Tomislav Prpić, dipl.oec. u svom nalazu od 14. svibnja 2024. navodi da na zahtjev naručitelja izvršen je uvid u dokumentaciju koja je stavljena na raspolaganje vještaku. Nakon proučene dokumentacije te izvršenih izračuna više i manje uplaćenog na ime kamata i tečajnih razlika po kreditnoj partiji koja je predmet ove tužbe vještak daje sljedeće mišljenje:
1. Pod pretpostavkom da se tijekom cijelog razdoblja otplate kredita kamatna stopa nije mijenjala, odnosno da je korištena kamatna stopa u visini kamatne stope koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, odnosno zakonska kamatna stopa od 3,23% nakon 01.01.2014, tužiteljica je, na ime kamata više uplatila iznos od 5.264,36 €.
2. Pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužiteljica je, na ime tečajnih razlika više uplatila 23.018,19 €.
3. Pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužiteljica je, na ime tečajnih razlika manje uplatila 727,56 €.
4. Obzirom da kredit nije konvertiran, već otplaćen u cijelosti prije datuma zakonske konverzije, odnosno 10.6.2015., nije postojala razlika glavnice za utvrđenje.
21.2. U podnesku od 24. rujna 2024. vještak se očitova na podnesak tuženika od 27. svibnja 2024., te navodi da tuženik prigovara nalazu i mišljenju te tvrdi da je“ je sudski vještak došao do pogrešnog izračuna da je tužitelj nakon 1.1.2014. godine preplatio kamatu, međutim, jasno je da tužitelj nije mogao preplatiti kamatu obzirom da je prema početnom otplatnom planu kamatna stopa iznosila 4,50% dok je nakon 1.1.2014. godine kamatna stopa zakonski snižena i iznosi 3,23% odnosno 1,27% manje od početno ugovorene, pa nikako nije moglo doći do „preplate“ nakon 1.1.2014. godine.“ Nalaz i mišljenje izradio sam sukladno zadanoj zadaći, a zadaćom je izričito traženo da: „vještak je u svom nalazu dužan iskazati preplatu koja predstavlja razliku koja je nastala uslijed izračuna plaćene kamate u odnosu na kamatu koju bi tužitelj bio u obvezi platiti primjenom ugovorne kamate (vidljivu u ugovornom otplatnom planu) te daljnju preplatu plaćene kamate od 01.01.2014 godine do 30.09.2015, primjenom zakonske kamate“. Stoga je zapravo ovaj prigovor na zadaću, odnosno prigovor pravne prirode, a ne matematičke. Slijedom navedenoga ostajem pri svome Nalazu i mišljenju u cijelosti, te ne ulazim u dijelove koji su pravne prirode, a ukoliko sud smatra da je potrebno još nešto iskazati ili izračunati, isto ću učiniti u eventualnoj nadopuni.
22. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti, smatra da je sačinjen stručno i nepristrano, odgovorio je na sve zadaće. Vještaku je između ostalih određena zadaća na način da je osnovica za izračun početna ugovorena kamatna stopa, zbog razloga što je to poznata vrijednost za obje strane u predmetnom ugovoru. Takav izračun ne znači da su stranke ugovorile fiksnu kamatnu stopu, a na što upire tuženik.
23. Tužiteljica je specificirala tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka u dijelu koji nije sadržavao negativne razlike, pa je stoga valjalo prihvatiti tužbene zahtjeve u točkama III. i V.
24. Neosnovan je prigovor prijeboja izjavljen po tuženiku iz razloga što Zakon o zaštiti potrošača smatra ugovorne odredbe ništetnim ukoliko idu na štetu potrošača, ali ne ukoliko takve odredbe idu u korist potrošača kakva je situacija u ovom slučaju. Tužitelj je isplatio tuženiku u utuženom razdoblju onaj iznos u kunama kojeg je tuženik od njega potraživao. Sukladno tome tuženik ne može tvrditi da mu tužitelj nije isplatio sve ono što je od njega potraživao. Stoga nema stjecanja bez osnove tužitelja, jer je svaki izračun anuiteta vršio tuženik, te je tužitelj temeljem takvih izračuna vršio plaćanja. Odredba čl. 232 st. 2 ZOO-a propisuje da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovaran svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora, ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti, diskvalificira tuženika u zahtjevima za naknadu štete za koju tvrdi da je proizašla iz takvog ništetnog ugovora. Prigovor zastare istaknut po tužitelju sud nije posebno niti obrazlagao obzirom da nije odlučan. 25. Prvotni zahtjev tužiteljice za isplatu je iznosio 28.282,88 EUR, a nakon vještačenja 28.282,55 EUR, što je zanemariva razlika. Tuženik je osporavao i osnovanost i visinu, pa je bilo nužno provoditi financijsko vještačenje i prije njega nije imao osnove tužitelj mijenjati svoj zahtjev. Tužitelj je pravo promjene zadržao kod podnošenja tužbe. Zastara je prekinuta u ovoj pravnoj stvari podnošenjem tužbe. Smatrati da je nakon vještačenja podnesen novi tužbeni zahtjev za koji teče zastara ispočetka bilo bi pretjerani formalizam, isto bi utjecalo na poštenost postupka i pravo na pristup sudu, bilo bi u suprotnosti s shvaćanjima iz odluka Europskog suda za ljudska prava (npr. Odluka br. 32349/16, K protiv RH, Odluka br. 3240/05, H protiv RH), a i u suprotnosti praksi sudova RH (npr. ŽS Zagreb Gž-4830/23 od 16. siječnja 2024.).
26. Tuženik je dužan platiti i zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana plaćanja. Tuženik neosnovano smatra da bi se on imao smatrati poštenim stjecateljem tj. da bi kamata eventualno tekla od dana podnošenja zahtjeva tužitelja. Visina stope zatezne kamate sukladna je odredbi čl. 29 ZOO-a.
27. Tužiteljica nije uspjela sa neznatnim dijelom svog zahtjeva zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, pa je o parničnom trošku odlučeno temeljem odredbe čl. 154 st. 5 ZPP-a. Tužiteljica je zastupana po punomoćniku iz reda odvjetnika. Trošak odvjetnika sukladan je Tarifi HOK-a i odnosi se na sastav tužbe u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 7 toč. 1), na zastupanje na tri ročišta (23. ožujka 2023., 13. ožujka 2024., 25. studeni 2024.) u ukupnom iznosu od 1.500,00 EUR (Tbr. 9 toč. 1), na sastav tri podnesaka u ukupnom iznosu od 1.500,00 EUR (11. studeni 2024., 5. lipnja 2023., 22. ožujka 2023. - Tbr. 8 toč. 1), a ovi iznosi uvećani za PDV od 875,00 EUR. Tužitelj je potraživao i trošak sudske pristojbe na tužbu, a ona iznosi 98,48 EUR, te trošak vještačenja u iznosu od 450,00 EUR, pa je tako ukupan zatraženi i dosuđeni trošak 4.923,48 EUR.
U Opatiji 16. siječnja 2025.
S u d a c
Adriana Puž
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. Žalba se podnosi pismeno putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
Dna:
Pun. tužitelja
Pun. tuženika
Po pravomoćnosti:
Pristojba za odgovor na tužbu
