Broj:Pn-135/2023-7

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P  R  E  S  U  D  A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Lidiji Šmit, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Mihanovićeva 3, OIB 84397956623, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje iz Zagreba, Martićeva 71, OIB 38922958547, zastupanog po punomoćniku Zlatku Zvonareviću, odvjetniku iz Osijeka, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 4. prosinca 2024., u nazočnosti punomoćnika tužitelja Marine Žekić, dipl. iur. i punomoćnika tuženika Zlatka Zvonarevića, odvjetnik iz Osijeka, nakon donošenja i objave dana 16. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje Zagreb, OIB: 38922958547 platiti Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje Zagreb, OIB:84397956623, iznos od 11.545,20 eura[1] / 86,937,30 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos počevši od dana podnošenja tužbe pa do isplate, po stopi od 7,00 % godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavljala prije prvog kalendarskog tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

II/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 500,00 eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanje kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj po punomoćniku navodi da je osiguranik tužitelja ŠA u prometnoj nesreći koja s dogodila dana 5. prosinca 2002. zadobila teške tjelesne povrede, te je po tom osnovu tužitelj priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad po osnovi povrede na radu, osiguranici ŠA, Rješenjem HZMO, Područna služba u Osijeku broj spisa: 92231 od 20. rujna 2004. počevši od 20. svibnja 2004. Prometnu nesreću prouzročio je LA, tako što je 5. prosinca 2002. upravljao osobnim automobilom marke Opel Ascon, registarske oznake i broja: GL-GA 563 (D), zeleni karton D75384/ [broj telefona] u Donjem Miholjcu, Vukovarskom ulicom iz smjera zapada u smjeru istoka, te je dolaskom do kućnog broja 84, odnosno obilježenog pješačkog prijelaza, propustio propustiti pješakinju ŠA, koja je u tom trenutku prelazila kolnik, te je istu udario prednjim dijelom automobila i srušio na kolnik, uslijed čega je ista zadobila teške tjelesne povrede. Po ovom pravnom osnovu tužitelj je od tuženika već potraživao naknadu štete, a zadnji zahtjev/tužba bio je 14. studenog 2019., te je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Osijeku broj Pn-243/2019 naloženo tuženiku platiti tužitelju naknadu štete na ime invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad osiguranici ŠA, za razdoblje od 1. studenog 2017. do 31. listopada 2019. u iznosu od 47.115,28 kuna. Ovom tužbom tužitelj potražuje naknadu štete koju je pretrpio isplatom priznate invalidske mirovine osiguranici ŠA, za razdoblje od 1. rujna 2020. do 31. kolovoza 2023. u iznosu od 11.545,20[2] eura/86.987,30 kuna. Zahtjev za puni iznos mirovine počevši od 1. rujna 2020. do 31. kolovoza 2023. tužitelj postavlja sukladno sudskoj praksi Vrhovnog suda RH Rev-1061/03 od 23. rujna 2004. i Rev-2530/2018 od 8. siječnja 2020. kojim odlukama je isti sud zauzeo stajalište da tužitelju ne pripada jednaka visina odštete za cijelo razdoblje, već razli8čito s obzirom na važenje Zakona o mirovinskom osiguranju u periodu za koje je izvršena isplata. Sukladno odredbi čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine 157/13) koji je vrijedio u momentu isplate obiteljske mirovine, za razdoblje od 1. rujna 2020. do 31. kolovoza 2023., tužitelj ima pravo na naknadu štete isplaćene obiteljske mirovine u punom iznosu. Tužitelj uz tužbu dostavlja izračun razmjernog dijela isplaćene invalidske mirovine sukladno odredbi čl. 160. st. 5. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine 1022/98), koji je bio na snazi u momentu štetnog događaja, budući je primjena zakona koji će se primijeniti na ovaj pravni posao pravno pitanje. Tuženik temelj odredbe čl. 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine 157/13) odgovoran je tužitelju za nastalu štetu u iznosu od 11.545,20[3] eura/86.987,30 kuna, pa slijedom navedenog tužitelj predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva u cijelosti.

2. Tuženik po punomoćniku u odgovoru na tužbu protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, kako po osnovu tako i po visini, predlažući da se isti odbije kao neosnovan iz razloga što je tužitelj svoj izračun visine naknade štete, kao i ovu tužbu utemeljio na pogrešnoj primijeni materijalnog prava, pri čemu se pogrešno poziva na primjenu Zakona o mirovinskom osiguranju. Za odluku o sporu koju pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (u daljnjem tekstu HZMO) protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u u trenutku kada su izvršene isplate mirovine. Prema čl. 27. st. 2. Zakona o osiguranju (Narodne novine 11/2022) stoji da se stvarnom štetom smatra razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno člana njezine obitelji, a stavkom 3. je određeno da se razmjerni dio mirovine određuje prema Propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine, utvrđenje rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva tužitelja, a osobito priloženi dokument "izračun razmjernog dijela isplaćene mirovine" od 22. rujna 2023., te smatra da se isti temelji na pogrešnoj metodi izračuna, pri čemu nije korištena ispravna matematička formula koja se koristi radi obračuna invalidske mirovine. Uz navedeno, vidljivo je da je taj izračun u suprotnosti s postavljenim tužbenim zahtjevom koji glasi na 100% iznosa isplaćene mirovine, stoga predmetni dokaz ne predstavlja dokaz postavljenog tužbenog zahtjeva. Tuženik se poziva u prilog svojim tvrdnjama i na sudsku praksu i to presudu Visokog Trgovačkog suda RH broj Pž-3459/2020-3 od 27. prosinca 2021. i Rješenje Vrhovnog suda RH broj: Rev-2140/2018-2 od 13. srpnja 2022., kao i izvod iz zapisnika sa sjednice Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog Trgovačkog suda RH, održane 9. lipnja 2022., na kojoj sjednici je taj sud uskladio svoje ranije pravno shvaćanje sa pravnim shvaćanjem izraženog u odlukama VSRH, na način da se u sporu HZMO protiv društva za osiguranje radi naknade štete isplatom invalidske i obiteljske mirovine, koju je HZMO isplatio svom osiguraniku, odnosno članovima osiguranikove obitelji, primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine. Isto je razvidno i iz rješenja Vrhovnog suda RH broj Rev-12/2022-2 od 12. siječnja 2022., kao i presuda Vrhovnog suda RH broj: Rev-1354/2016-2 od 18. svibnja 2021. u kojoj se navodi da se ima primijeniti Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, kao lex specijalis, i to odredba čl. 27., pa je sud u tom postupku došao do zaključka da se mirovina isplaćuje na temelju povrede na radu i da u tom slučaju ne postoji razlika koju bi tuženik bio dužan isplatiti tužitelju.

3. Tužitelj se protivi navodima odgovora na tužbu u cijelosti kao neosnovanom. Tužitelj ističe da je za utvrđivanje prava na naknadu štete kao i određivanja visine naknade štete koju tužitelj trpi isplatom priznate invalidske mirovine treba primijeniti Zakon o mirovinskom osiguranju koji Zakon je u odnosu na Zakon o obveznim osiguranjima u prometu Lex posterior, te kao takav derogira primjenu odredbe članka 27. o obveznim osiguranjima u prometu. Najnovija sudska praksa Županijskog suda u Velikoj Gorici Gž-1105/2022 od 29. studenog 2023., Gž-215/2022. od 25. travnja 2024., presuda Visokog trgovačkog sud RH Pž-11/2023 od 24. siječnja 2023. i druge kojima je sud zauzeo stajalište da se u sporu između Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i osiguravajućih društava u sporovima naknade štete primjenjuje Zakon o mirovinskom osiguranju. Županijski sud u Velikoj Gorici u presudi Gž-1105/2022 od 29. studenog 2023. u obrazloženju presude utvrđuje da je u konkretnom slučaju riječ o izdatcima kojima se umanjuje imovina tužitelja zbog uzroka za koji je odgovoran osiguranik tuženika, odnosno tuženik kao njegov osiguravatelj, te prema ocjeni tog suda stvarnu štetu predstavlja upravo onaj iznos koji tužitelj isplaćuje svom osiguraniku zbog uzroka za koji je odgovoran tuženik, a kako je to propisano člankom 161. do 165. Zakona o mirovinskom osiguranju. Osim toga članak 27. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja, nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih Ugovorom o osiguranju. U obrazloženju navedene presude također se navodi da je čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu faktički otklonjena odgovornost osiguravatelja za štetu Zavodu za mirovinsko osiguranje. u odnosu na navode tuženika, kojim osporava visinu tužbenog zahtjeva, a naročito priloženi dokument "izračun srazmjernog dijela isplaćene mirovine" od 22. rujna 2023., za koji smatra da se temelji na pogrešnoj metodi izračuna, pri čemu nije korištena ispravna matematička formula, tužitelj ističe da je obračun razmjernog dijela isplaćene invalidske mirovine dostavi sukladno odredbi čl. 160. Zakona o mirovinskom osiguranju, za slučaj kada bi sud zauzeo stav da se primjenjuje Zakon o mirovinskom osiguranju koji je bio na snazi u momentu priznavanja prava na invalidsku mirovinu ŠA. Tuženik navodi da tužitelj nije primijenio ispravnu matematiku formulu za izračun razmjernog dijela, ali isti nije dostavio obračun razmjernog dijela isplaćene invalidske mirovine, sukladno odredbi čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (dalje u tekstu ZOOP), niti je dostavio ispravnu matematičku formulu za takav izračun, a sve to iz razloga što je navedena odredba nejasna i ista ne upućuje na parametre temeljem kojih bi se izračun mogao izvršiti, pa je na taj način otklonjena odgovornost osiguravajućih društava za naknadu štete. Slijedom navedenog tužitelj predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao osnovan.

4. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je proveo dokaze uvidom u:

Rješenje HZMO Područna služba u Osijeku broj: 92231 od 20. rujna 2004.. o priznanju prava na invalidsku mirovinu, nalaz i mišljenje vještaka o radnoj sposobnosti osiguranika od 20. svibnja 2004., i mišljenje vještaka revizora od 31. svibnja 2004., prijavu o ozljedi na radu od 9. prosinca 2002., obavijest o prometnoj nesreći MUP PU Osječko-baranjska, PP Donji Miholjac broj: 511-07-26/5-KU-84/02 od 20. siječnja 2005., preslik presude Općinskog suda u Osijeku broj: PN-243/19 od 17. siječnja 2020., obračun isplaćene invalidske mirovine od 22. rujna 2023., izračun razmjernog dijela isplaćene invalidske mirovine od 22. rujna 2023., Rješenje VSRH broj: Rev- 1061/03 od 23. rujna 2024., presudu Visokog Trgovačkog suda RH broj: Pž-3459/20- 3 od 27. prosinca 2021., Rješenje VSRH broj: Rev-2140/18-2 od 13. srpnja 2022., Rješenje VSRH broj: Rev-12/2022-2 od 12. siječnja 2022., izvod iz zapisnika sa sjednice Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog Trgovačkog suda RH od 9. lipnja 2022., presudu Županijskog suda u Velikoj Gorici broj: Gž-1105/22-2 od 14. siječnja 2021., presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: P-3407/2022-8 od 13. prosinca 2023., presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: P-3294/2022- 11 od 23. listopada 2023., presudu Općinskog suda u Zlataru broj: P-466/2022-26 od 16. siječnja 2024.

5. Sud je materijalne dokaze prihvatio kao vjerodostojne, a time i istinite jer njihovu vjerodostojnost nije osporila niti jedna stranka, a na taj način drži utvrđeno činjenično stanje.

6. Među strankama nije sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja i odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja od 5. prosinca 2002., povodom kojeg je osiguranik tužitelja ŠA zadobila teške tjelesne ozljede, te joj je po tom osnovu Zavod priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad, po osnovi povrede na radu, rješenjem Hrvatskog Zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Osijeku, broj 92231, od 20. rujna 2004., počevši od 20. svibnja 2004., te da je tužitelj već potraživao od tuženika naknadu štete koju je pretrpio isplatom priznate novčane naknade za tjelesno oštećenje osiguranika ŠA, a po posljednjem zahtjevu za naknadom štete po ovom pravnom osnovu presudom Općinskog suda u Osijeku broj: Pn-243/19 od 17. siječnja 2020., obvezan je tuženik isplatiti naknadu štete tužitelju s osnova naknade štete koju je pretrpio tužitelj isplatom priznate invalidske mirovine zbog nesposobnosti za rad korisniku ŠA, u iznosu od 47.115,28 kuna, zajedno s pripadajućim kamatama od podnošenja tužbe do isplate, za razdoblje od 1. studenog 2017. do 31. listopada 2019., a koji iznos je tužitelj isplatio svom osiguraniku ŠA.

7. Tuženik osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva navodeći da za tužitelja nije nastala stvarna šteta u smislu odredbi članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, prema kojem obveza tuženika društva za osiguranje postoji sam onda ukoliko bi razmjeri iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku tužitelja bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja, zbog povrede na radu, a u ovom postupku tužitelj nije dokazao postojanje razlike između mirovine koju isplaćuje i iznosa invalidske mirovine koja bi trebala biti utvrđena da se radilo o ozljedi na radu, pa stoga niti ne postoji razlika između mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

8. Odredbom članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, i to stavkom 1., propisano je da je društvo za osiguranje obvezno Zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stavkom 2. istog članka propisano je da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovog članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njegove obitelji. Člankom 3. istog članka, propisano je da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima u mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Stavkom 4. istog članka propisano je da se odredbe stavka 1., 2. i 3. ovog članka odgovarajuće primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društva za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. Stavkom 5. istog članka propisano je da obvezu iz stavka 1. ovog članka prema Zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja, društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji određuje obvezno zdravstveno osiguranje.

9. Odredbom članka 161. stavak 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine 157/13) propisano je da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Stavkom 2. istog članka, propisano je da naknada stvarne štete koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovog zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to novčana davanja isplaćena na osnovu priznatog prava na mirovinu u punom iznosu. Člankom 164. stavka 1. istog zakona propisano je da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz članka 161., ovog zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete), sukladno stavku 5. za utvrđivanje visine stvarne štete u slučajevima iz stavka 1. do 3. ovog članka, mjerodavne su odredbe ovog zakona.

10. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine 115/2018), članak 161. stavak 2. mijenja se i glasi: "(2) Naknada stvarne štete koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovog zakona obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja: 1. novčana davanja isplaćena na osnovu priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete na ostvarenje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu; 2. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata obiteljske mirovine bez obzira na to bi li umrli osiguranik da je živ ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu i starosnu mirovinu; 3. novčana davanja na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja; 4. troškove profesionalne rehabilitacije kao i novčane naknade u vezi s korištenjem tog prava.".

11. Rješenjem Hrvatskog Zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Osijeku, broj 92231, od 20. rujna 2004., počevši od 20. svibnja 2004., tužitelj je svom osiguraniku ŠA priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad po osnovu povrede na radu, u iznosu od 752,04 kuna mjesečno, a umjesto ove mirovine isplaćivat će se najniža mirovina u svoti od 1.208,24 kune mjesečno, a od 1. srpnja 2004. mirovina se određuje prema novoj aktualnoj vrijednosti mirovine i iznosi 1.256,56 kuna mjesečno, a prema obračunu isplaćene naknade za razdoblje od 1. rujna 2020. do 31. listopada 2023., utvrđeno je da je tužitelj svom osiguraniku isplatio na ime novčane naknade za tjelesno oštećenje ukupan iznos od 11.545,20[4] eura/86.987,30 kuna, a što proizlazi iz obračuna isplaćene invalidske mirovine od 22. rujna 2023.

12. Sud smatra da se u konkretnom slučaju trebaju primijeniti odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine 51/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14) budući je o sporu koji pokreće HZMO protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine je mjerodavan zakon koji je bio na snazi u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine odnosno u vrijeme nastanka štete za HZMO, tj. vrijeme kada su izvršene isplate mirovine, a ne u vrijeme nastanka štetnog događaja. Sukladno članku 27. stavak 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, društvo za osiguranje obvezno je Zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stvarnom štetom se smatra razmjerni iznos mirovine oštećene osobe odnosno člana njezine obitelji pri čemu se razmjerni dio mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. U konkretnom slučaju prema odredbi čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu obveza tuženika postojala bi samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koji je isplaćen osiguraniku tužitelja bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu te s obzirom da tužitelj nije predložio financijsko-knjigovodstveno vještačenje na okolnost utvrđivanja visine iznosa invalidske mirovine koja bi u konkretnom slučaju bila isplaćena u smislu čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu slijedom čega nije dokazao postojanje štete u utuženom iznosu, to je slijedom navedenog, a temeljem odredbi čl. 221. a ZPP-a odlučeno kao pod I/ izreke presude.

13. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1., u svezi člankom 151. i člankom 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP), a koji trošak se odnosi na zastupanje tuženika po punomoćniku u osobi odvjetnika, sukladno važećoj Odvjetničkoj tarifi.

14. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura, zastupanje na ročištu od 4. prosinca 2024., u iznosu od 200,00 eura, na koje iznose je obračunat PDV od 25% u ukupnom iznosu od 100,00 eura, što čini ukupno priznat trošak u ukupnom iznosu od 500,00 eura, stoga odluka kao pod II/izreke presude.

U Osijeku 16. siječnja 2025.

S U D A C:

LIDIJA ŠMIT

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

DOSTAVITI:

1. Pun. tužitelja

2. Z. z. tuženika