REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-4504/2021-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Mariji Šipek, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa zastupnik Ljudevit Drkulec, zamjenik Općinskog državnog odvjetnika, protiv 1. tuženika DN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženika UN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. prosinca 2024., u prisutnosti zastupnika tužitelja te 1. i 2. tuženika, 16. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se 1. tuženiku i 2. tuženici platiti tužitelju 1.848,05 EUR (slovima: tisuću osamsto četrdeset osam eura i pet centa) sa zateznim kamatama:

- na iznos od 1.407,39 EUR od 18. veljače 2013. do isplate,

- na iznos od 62,95 EUR od 24. kolovoza 2013. do isplate,

- na iznos od 62,95 EUR od 21. rujna 2013. do isplate,

- na iznos od 62,95 EUR od 7. studenog 2013. do isplate,

- na iznos od 62,95 EUR od 25. studenog 2013. do isplate,

- na iznos od 62,95 EUR od 22. prosinca 2013. do isplate,

- na iznos od 62,95 EUR od 22. veljače 2014. do isplate,

- na iznos od 62,95 EUR od 30. ožujka 2014. do isplate, po stopi koja se za razdoblje do 1. kolovoza 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, po stopi koja se za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 1. siječnja 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, po stopi koja se za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te po stopi koja se za razdoblje od 29. prosinca 2023. do isplate određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem od 1. tuženika i 2. tuženice traži isplatu zateznih kamata:

- na iznos od 62,95 EUR od 24. kolovoza 2013. do 20. rujna 2013.,

- na iznos od 62,95 EUR od 24. kolovoza 2013. do 6. studenog 2013.,

- na iznos od 62,95 EUR od 24. kolovoza 2013. do 24. studenog 2013.,

- na iznos od 62,95 EUR od 24. kolovoza 2013. do 21. prosinca 2013.,

- na iznos od 62,95 EUR od 24. kolovoza 2013. do 21. veljače 2014,

- na iznos od 62,95 EUR od 24. kolovoza 2013. do 29. ožujka 2014.

III Nalaže se 1. tuženiku i 2. tuženici naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu 850,00 EUR (slovima: osamsto pedeset eura) sa zateznim kamatama od 16. siječnja 2025. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 27. svibnja 2021. ovom sudu podnijela tužbu u kojoj navodi da je na temelju rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu od 19. siječnja 2011. vlasnica stana u podrumu koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, wc-a i hodnika površine 31,62 m2, koji je neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom nekretnine u A koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi stambene zgrade br. 40, pomoćne zgrade i dvorišta, koja se nalazi na adresi u [adresa] te koja je sagrađena na zkčbr. [katastarska čestica] površine 196 m2 i upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] (E-5) katastarske općine [katastarska općina]. Ističe da tuženici koriste predmetni stan bez ikakve pravne osnove, a da unatoč tome tužiteljici ne plaćaju nikakvu naknadu. Upućuje na to da su tuženici nepošteni posjednici pa da su stoga dužni tužiteljici naknaditi sve koristi koje su ostvarili korištenjem predmetne nekretnine. U ovom postupku tužiteljica traži isplatu naknade za bespravno korištenje predmetnog stana u visini najamnine koju bi ostvario da je mogao slobodno raspolagati svojom nekretninom i to za razdoblje od veljače 2011. do ožujka 2014. Tužiteljica pojašnjava da je visinu spomenute naknade odredila sukladno Odluci Povjerenstva Vlade Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 120/00) u visini 15 kn/m2. Dodatno navodi da je pred ovim sudom u tijeku postupak radi iseljenja iz predmetnog stana i isplate naknade za bespravno korištenje stana za kasniji period pod poslovnim brojem Ps-111/2020. Također, tužiteljica navodi da je prije podnošenja tužbe tuženicima uputila zahtjev za mirno rješenje spora, no da spor nije riješen u mirnom postupku. Stoga tužiteljica od 1. tuženika i 2. tuženice u ovom postupku traži isplatu 1.848,05 EUR (13.924,10 kn) sa zateznim kamatama na iznos od 22,48 EUR (169,40 kn) od 18. veljače 2013. do isplate, na iznos od 4.743,00 kn (629,50 EUR) od 18. veljače 2013. do isplate, na iznos od 755,41 EUR (5.691,60 kn) od 18. veljače 2013. do isplate, na iznos od 62,95 EUR (474,30 kn) od 24. kolovoza 2013. do isplate, na iznos od 62,95 EUR (474,30 kn) od 24. kolovoza 2013. do isplate, na iznos od 62,95 EUR (474,30 kn) od 24. kolovoza 2013. do isplate, na iznos od 62,95 EUR (474,30 kn) od 24. kolovoza 2013. do isplate, na iznos od 62,95 EUR (474,30 kn) od 24. kolovoza 2013. do isplate, na iznos od 62,95 EUR (474,30 kn) od 24. kolovoza 2013. do isplate i na iznos od 62,95 EUR (474,30 kn) od 24. kolovoza 2013. do isplate uz naknadu troškova parničnog postupka tužiteljici sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate.

2. U odgovoru na tužbu 1. tuženik i 2. tuženica upućuju na svoju nepovoljnu financijsku situaciju, dok u nastavku postupka navode da je protiv njih već pokrenut postupak pred ovim sudom pod poslovnim brojem Ps-12/2022 i Ps-139/19 u pogledu iste tražbine pa u tom smislu ističu prigovor litispendencije. Također, tuženici ističu i prigovor zastare.

3. Tužiteljica u nastavku postupka navodi da je predmet spora u postupku koji se pred ovim sudom vodi pod poslovnim brojem Ps-12/22 (ranije Ps-139/19) njezin zahtjev radi iseljenja tuženika iz predmetnog stana te isplate iznosa naknade za bespravno korištenje iste, no za razdoblje koje je različito od onog utuženog u ovom postupku.

4. Na ročištu održanom 3. prosinca 2024. tuženici su učinili nespornim da su predmetni stan koristili tijekom utuženog razdoblja te da isti koriste još i danas.

5. Sud je izveo dokaz čitanjem zahtjeva za mirno rješenje spora s povratnicom (list 4-8, 26-31 spisa), izvatka iz zemljišne knjige (list 9-12 spisa), pregleda vanjskog uvida u podatke JRO MUP RH (list 13 spisa), rješenja Gradskog ureda za imovinsko- pravne poslove i imovinu Grada (list 14-18 spisa), zapisnika o izvršenom o očevidu (list 19 spisa), osobne iskaznice tuženika (list 21 spisa), izvatka otvorenih stavki (list 24-25 spisa), pregledom fotografija (list 20, 22-23 spisa) te je izvršio uvid u spis ovog suda poslovni broj Ps-12/2022.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu koristi koje su tuženici imali za vrijeme posjedovanja stana u [adresa], za koji tužiteljica navodi da se nalazi u njenom vlasništvu, i to naknade za korištenje spomenute nekretnine u visini iznosa slobodno ugovorene najamnine koju bi tužiteljica mogla ostvariti da je tijekom razdoblja od veljače 2011. do ožujka 2014. mogla slobodno raspolagati nekretninom.

8. Među strankama nije sporno da su 1. tuženik i 2. tuženica tijekom utuženog razdoblja koristili predmetnu nekretninu te da su istu koristili i u trenutku održavanja ročišta od 3. prosinca 2024., dok je s druge strane sporno da li se o tražbini koja je predmet ovog spora već vodi sudski postupak, kao i da li je u odnosu na utuženi iznos nastupila zastara.

9. Čitanjem zahtjeva za mirno rješenje spora od 29. listopada 2020. s povratnicom (list 4-8, 26-31 spisa) sud je utvrdio da se tužiteljica tuženicima prije podnošenja tužbe obratila sa zahtjevom za mirno rješenje spora u smislu čl. 186.a st. 1. i 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP) pa da su stoga ispunjene pretpostavke za pokretanje ovog postupka.

10. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u spis poslovni broj Ps-121/2022 (ranije Ps-111/2020 i Ps-139/2019) te je utvrdio da se postupak u navedenom predmetu vodi u pogledu tužbenog zahtjeva tužiteljice radi iseljenja tuženika iz predmetne nekretnine te radi isplate naknade za korištenje iste nekretnine, no za razdoblje od svibnja 2014. do prosinca 2019., odnosno za razdoblje nakon onoga za koje tužiteljica potražuje isplatu naknade u ovom postupku. Stoga je neosnovan prigovor tuženika da se o istom zahtjevu već vodi sudski postupak.

11.1. Čitanjem aktivnog izvatka iz zemljišne knjige (koji predstavlja javnu ispravu u smislu čl. 8. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama, "Narodne novine" broj 63/19, 128/22, 155/23), odnosno zk. ul. br. [broj ZK uloška] katastarske općine [katastarska općina] (list 9-12 spisa) sud je utvrdio da je tužiteljica uknjižena kao vlasnica stana u podrumu koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, WC-a i hodnika površine 31,62 m2, neodvojivo povezanog sa suvlasničkim dijelom nekretnine u A (zkčbr. [katastarska čestica] - stambena zgrada br. 40, pomoćna zgrada i dvorište, [adresa] površine 196 m2), koji je jednako velik kao i ostali dijelovi (E-5).

11.2. Nadalje, čitanjem rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada, Odjela za upravno-pravne poslove, Trećeg područnog odsjeka klase UP/I-942-02/2004-11/39, urbroj: 251-14-02/406-11- 32 od 19. siječnja 2011. (list 14-18 spisa) sud je utvrdio da tužiteljica pokrenula upravni postupak podnošenjem zahtjeva radi utvrđenja prava vlasništva tužiteljice u odnosu na (među ostalim) ranije spomenutu nekretninu. Iz navedenog rješenja proizlazi da je predmetni stan na adresi u [adresa] (ranije [adresa]) bio nacionaliziran, odnosno da se nalazio u društvenom vlasništvu, da je isti neotkupljen te da je tužiteljica vlasnica istog. Navedeno rješenje postalo je pravomoćno 19. veljače 2011.

11.3. Na temelju naprijed spomenute dokumentacije sud nalazi utvrđenim da je tužiteljica bila vlasnica predmetnog stana tijekom utuženog razdoblja. Treba reći da je tužiteljica stekla pravo vlasništva predmetnog stana na temelju zakona i to sukladno čl. 77. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine" broj 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02; dalje: ZON) koji propisuje da Republika Hrvatska stječe pravo vlasništva na imovini koja je predmet naknade na temelju odredaba ZON-a glede kojih zahtjev za naknadu nije podnesen ili je pravomoćno odbijen, ako zakonom nije drukčije propisano. Treba reći da rješenje spomenuto u prethodnoj točki obrazloženja ima isključivo deklaratorni karakter.

12. S obzirom da su 1. tuženik i 2. tuženica tijekom utuženog razdoblja bili posjednici predmetnog stana koji je u vlasništvu tužiteljice, odnosno da su isti koristili (što je među strankama nesporno – list 2 i 86 spisa), dužni su tužiteljici platiti sve koristi koje su imali za vrijeme svojega posjedovanja na temelju čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, "Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje: ZV). U tom smislu treba reći i da su 1. tuženik i 2. tuženica prema stavu ovog suda nepošteni posjednici. Najprije treba reći da nije logično niti životno da bi tuženicima ostalo nepoznato da je nekretnina u kojoj žive dugi niz godina u vlasništvu trećega. Međutim, treba uputiti i na to da je 1. tuženiku (koji je s 2. tuženicom tijekom utuženog razdoblja živio na predmetnoj adresi – list 13 spisa) bilo upućeno rješenje od 19. siječnja 2011. (točka 11.2. obrazloženja). Također, pravo vlasništva tužiteljice je i uknjiženo u zemljišnim knjigama (točka 11.1. obrazloženja). Stoga se ni u kojem slučaju ne može reći da 1. tuženiku i 2. tuženici nije bilo poznato da im pravo vlasništva ne pripada, odnosno da nisu pošteni posjednici.

13. Što se tiče istaknutog prigovora zastare, treba reći da se u ovom slučaju prilikom ocjene osnovanosti da li je takav prigovor zaista osnovan ili ne primjenjuje čl. 165. st. 3. ZV-a koji propisuje da vlasnikovo traženje naknade iz st. 1. istog članka (za štetu nastalu na stvari, za sve koristi koje je imao za vrijeme svog posjedovanja, čak i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario) zastarijeva u roku od tri godine od kad mu je stvar predana. Kao što je već spomenuto, među strankama nije sporno da su se tuženici tijekom utuženog razdoblja, ali i nakon što je postupak u ovoj pravnoj stvari već otpočeo, nalazili u posjedu predmetnog stana. Dakle, navedeni stan u trenutku podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari nije još bio vraćen tužiteljici u posjed. Stoga zastarni rok propisan čl. 165. st. 3. ZV-a još uvijek nije počeo teći pa istaknuti prigovor zastare nije osnovan.

14.1. S obzirom da su tuženici korištenjem predmetnog stana stekli korist u pogledu naknade za korištenje stana, odnosno najamnine, koje bi tužiteljici plaćali da su stan doista koristili na temelju valjane pravne osnove (ugovora o najmu) u smislu čl. 3. st. 1. Zakona o najmu stanova ("Narodne novine" broj 91/96, 48/98, 66/98, 22/06), visina tužbenog zahtjeva proizlazi iz Odluke o utvrđivanju visine slobodno ugovorene najamnine ("Narodne novine" broj 120/00; dalje: Odluka). Točkom II. Odluke propisano je da se slobodno ugovorena najamnina utvrđuje u iznosu 15,00 kn/m2 stambene površine.

14.2. Budući da je predmetni stan površine 31,62 m2, slobodno ugovorena najamnina za jedan mjesec (a time i korist koju su stekli tuženici u tom periodu) iznosi 62,95 EUR / 474,30 kn (31,62 m2 x 15,00 kn). Stoga su tuženici u obvezi platiti tužiteljici za utuženo razdoblje (38 mjeseci) 18.023,40 kn.

14.3. Stoga je sud, unutar postavljenog tužbenog zahtjeva tužitelja (sukladno čl. 2. st. 1. ZPP), prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja kojim od 1. tuženika i 2. tuženice traži isplatu 1.848,05 EUR i to na temelju čl. 165. st. 1. i 2. ZV-a te je odlučeno kao u dijelu točke I izreke ove presude.

15.1. Nadalje, čitanjem izvatka otvorenih stavaka od 14. listopada 2020. (list 24 spisa) sud je utvrdio da je datum dospijeća iznosa od 169,40 kn, zatim iznosa od 4.743,00 kn i iznosa od 5.691,60 kn (ukupno 10.604,00 kn) 17. veljače 2013., da je datum dospijeća iznosa od 474,30 kn 23. kolovoza 2013., iznosa od 474,30 kn 20. rujna 2013., iznosa od 474,30 kn 6. studenog 2013., iznosa od 474,30 kn 24. studenog 2013., iznosa od 474,30 kn 21. prosinca 2013., iznosa od 474,30 kn 21. veljače 2014. i iznosa od 474,30 kn 29. ožujka 2014.

15.2. Sud naprijed navedenu dokumentaciju prihvaća kao vjerodostojnu, dok tuženici tijekom postupka nisu osporavali vjerodostojnost iste.

15.3. Na temelju navedene dokumentacije sud nalazi utvrđenim da je datum dospijeća iznosa od 22,48 EUR (169,40 kn), zatim iznosa od 629,50 EUR (4.743,00 kn) i iznosa od 755,41 EUR (5.691,60 kn, odnosno ukupno 1.407,39 EUR (10.604,00 kn) 17. veljače 2013., da je datum dospijeća iznosa od 62,95 EUR (474,30 kn) 23. kolovoza 2013., iznosa od 62,95 EUR (474,30 kn) 20. rujna 2013., iznosa od 62,95 EUR (474,30 kn) 6. studenog 2013., iznosa od 62,95 EUR (474,30 kn) 24. studenog 2013., iznosa od 62,95 EUR (474,30 kn) 21. prosinca 2013., iznosa od 62,95 EUR (474,30 kn) 21. veljače 2014. i iznosa od 62,95 EUR (474,30 kn) 29. ožujka 2014. te je, s obzirom da tužiteljica ima pravo na isplatu zateznih kamata od idućeg dana od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate na temelju čl. 126. st. 2. ZVDSP- a u vezi s čl. 183. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO) prihvaćen zahtjev za isplatu zateznih kamata u tom dijelu. O stopi je odlučeno na temelju čl. 29. ZOO-a. Stoga je o tužiteljičinom zahtjevu za isplatu zateznih kamata odlučeno kao u dijelu točke I izreke ove presude, a zahtjev za isplatom zateznih kamata u dijelu u kojem tužiteljica isto potražuje preko dosuđenog dijela je odbijen te je odlučeno kao u točki II izreke ove presude.

16.1. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., čl. 163. te čl. 155. ZPP, odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje: Tarifa) i Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23; dalje: Uredba) te je doneseno u skladu s vrijednosti predmeta spora te troškovnikom tužiteljice (list 88 spisa).

16.2. Tužiteljici je u okviru postavljenog zahtjeva za trošak priznat trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora u visini 100 bodova (Tbr. 32. Tarife), zatim tužbe u visini 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife) te sastava podneska od 22. ožujka 2024. u visini 25 bodova (Tbr. 8/4 Tarife) i pristupa ročištu održanom 3. prosinca 2024. u visini 100 bodova (Tbr. 9/1 Tarife) te ročištima održanim 24. svibnja 2022., 7. studenog 2023., 28. ožujka 2024. i 26. rujna 2024. u visini 25 bodova za svako (Tbr. 9/5 Tarife). Dakle, tužiteljica ima pravo na naknadu troškova u visini od 425 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. i 52/3 Tarife) iznosi 850,00 EUR. Prihvaćen je i zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata na odmjereni trošak od dana donošenja presude do isplate. S druge strane tužiteljici nije priznat trošak pristupa na ročište 25. ožujka 2024. jer ročište na spomenuti datum nije održano. Stoga je o troškovima postupka odlučeno kao u točki III izreke ove presude.

U Zagrebu 16. siječnja 2025.

Sutkinja:

Marija Šipek

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda u četiri istovjetna primjerka u roku od petnaest dana od dana primitka ove presude, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužiteljici po zastupniku

2. Tuženicima